17. studenoga 2008. u dvorani Vijenac Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta u Zagrebu pred brojnim je posjetiteljima predstavljena nova knjiga admirala Davora Domazeta-Loše pod nazivom "Strategija vučjeg čopora ili tko je Hrvatsku pretvorio u veliko lovište". O knjizi su govorili Damir Pešorda, Tomislav Držić, Miroslav Tuđman i autor. U nastavku u cjelosti donosimo izlaganje prof. dr. Miroslava Tuđmana zajedno sa slikama s promocije.(Lj.Š.)
 
 
 
Izlaganje prof. dr. Miroslava Tuđmana s promocije knjige admirala Davora Domazeta-Loše

Nakon prethodne tri knjige admirala Davora Domazeta Loše koje su objavljene 2003., 2005., 2007., knjiga Strategija vučjeg čopora, kako veli autor u uvodu, "zaokružuje četveroknjižje o upravljanju krizama, nadziranim neredima, gospodarima kaosa i 'hijerarhijskim urotnicima'". Knjigu tvore četiri tematske cjeline: I – "Vučji čopor" i politička korektnost; II – Na hrvatskom velikom lovištu; III – Britanski "vučji čopor" u lovu na velikom ratištu, te IV – Igre na geostrateškoj šahovskoj ploči. Te su četiri tematske cjeline zapravo prikaz "novog pozicioniranja na svjetskoj političkoj pozornici" (str. 249), odnosno prikaz geostrategija koncem 20. i početkom 21. stoljeća. Od početka ljudske povijesti za geostrategiju vrijedi aksiom: "Hegemonija je stara koliko i ljudska vrsta" (Z. Brzezinski, 249), samo se mijenjaju okolnosti, doktrine i sredstva pomoću kojih se osigurava dominacija u svijetu. Knjiga admirala Domazeta prikaz je implementacije geostrateških igara na četiri različite razine: a) na globalnoj "geostrateškoj šahovskoj ploči" kao sraz velesila SAD-a i Rusije nakon perioda "hladnoga rata", a na početku perioda "vrućega mira"; b) na europskoj razini autor prikazuje strategije i planove Velike Britanije kako bi osigurala svoju dominaciju u EU, nakon pada berlinskog zida i raspada Jugoslavije; c) na regionalnoj razini autor demaskira aktere i analizira načine kako je Hrvatska od pobjednika u Domovinskom ratu, iz kojeg je izišla kao samosvjesna i ponosna regionalna sila, pretvorena u "veliko lovište", na kojem "vučji čopori" uništavaju i proždiru sve što je nacionalno – od utemeljitelja i branitelja hrvatske države do hrvatskih državnih institucija.

Miroslav Tuđmqn

Metodologijsko polazište za ovu analizu dano je u prvome dijelu u kojem se opisuje doktrina i "taktika vučjega čopora". Admiral Domazet nije autor ni termina ni taktike "vučjega čopora". On je samo podsjetio na činjenicu da je taktika "vučjega čopora" dio podmorničke taktike u Drugome svjetskome ratu, te da je taj pojam u podmorničku taktiku uveo glavni zapovjednik njemačke Ratne mornarice admiral Karl Doenitz (str. 23). I pojam i doktrina (eng. Wolfpack Tactics, njem. Rudel-Taktik, tal. tatica della muta di sommergibilli) dobro su poznati u svjetskoj vojnoj literaturi. Ono što jeste novina koju je admiral Domazet uveo, primjena je te taktike kao metode za prikaz vođenja informacijskog rata u kojem je cilj da se osigura "dominacija punog spektra". Fascinira kako je djelotvorna ta metoda kojom se koristi autor. Domazet beskompromisno imenuje pripadnike i opisuje taktike niza "vučjih čopora" u hrvatskom medijskom prostoru. Njegovi su prikazi paradigmatski opisi taktika koje se koriste za poništavanje nacionalne volje i hrvatske suverenosti, kriminalizaciju suvremene hrvatske povijesti, eliminaciju političkih i kulturnih elita, pisanje haških optužnica protiv hrvatskih generala i dužnosnika. Kako osim opisa taktike, admiral Domazet poimenično opisuje i uloge i "zasluge" svakog pripadnika "vučjeg čopora" to je prvi put da na jednom mjestu imamo ponuđenu sintezu kao odgovor na niz medijskih falsifikata, kleveta i laži s kojima je kontaminiran hrvatski informacijski prostor. Međutim, da je Domazet analizirao samo "vučje čopore" i njihove taktike u hrvatskom medijskom prostoru, čitatelj ne bi dobio uvid u što i kako se hrvatske prilike uklapaju u ukupna politička zbivanja u svijetu. Čitatelj ne bi razumio tko kontrolira "vučje čopore" i tko određuje njihove ciljeve.

Strategija vučjeg čopora

Tek uvidom u globalne (tj. američke) i regionalne (u konkretnom slučaju britanske) strategije za očuvanje hegemonije u svijetu, osigurana je sinteza za cjelovitu procjenu. Zato je moguće ovu knjigu čitati i obrnutim redoslijedom, s pogledom "odozgo": od četvrtog dijela prema početku; međutim, autor ju je posložio da čitatelju bude preglednije: uvodeći ga u globalnu geostrategiju "odozdo", tj. prikazom medijskog rata u Hrvatskoj, rata kojeg ne možemo ni jednog trenutka izbjeći budući da su uništeni svi nacionalni mehanizmi samozaštite i sigurnosti. Pogled "odozgo" daje cjelovitu sliku i omogućava razumijevanje ponašanja "vučjih čopora" i u Hrvatskoj. Međunarodni poredak određen je pravilima koje su nametnule najjače sile; promjene u međunarodnom poretku moguće su samo onda kada jedne sile gube a druge preuzimaju dominaciju u svijetu. Nakon pada britanskog imperija uspostava američke dominacije započinje geslom "antikolonijalizam, slobodno poduzetništvo i demokratske slobode" (str.249). Ta se dominacija naziva, jednostavno "Američko stoljeće". Iza te konstatacije i dominacije stoji tvrda činjenica: američki vojni budžet za 2007. godinu iznosio je 466 milijardi dolara, uz dodatnih 245 milijardi dolara za vođenje rata protiv terorizma diljem svijeta (str. 264). Koliko je tih 750 milijardi dolara "učinkovito", i "mjera" postojećeg međunarodnog poretka ukazuje podatak da osam "vodećih zemalja svijeta na ljestvici svjetske moći" (Kina, Rusija, Francuska, Velika Britanija, Njemačka, Italija, Indija i Pakistan) izdvajaju ukupno "tričavih" 290 milijardi dolara za svoje vojne proračune, ili 41% od američkog proračuna.

Strategija vučjeg čopora

Pažljivom čitatelju "Strategije vučjeg čopora" neće promaknuti da admiral Domazet stalno upozorava na institucije i pojedince koje su često u pozadini, a određuju geo-strateške odrednice međunarodne politike. U SAD-u, Europi ili Rusiji, ta središta javljaju pod različitim nazivima: Odjeli za planiranje politike, Međunarodni strateški centri, Vijeće za međunarodne odnose, Međunarodni centri za upravljanje krizama, itd. John Coleman govori o "Komitetu 300", William Engdahl o "Marshallovim 'Jedi' ratnicima". Bez obzira kako se zvali važno je uočiti da su ta središta mjesta gdje se artikuliraju strategije koje su osnova vladama velikih sila za upravljanjem svjetskim poretkom, međunarodnim odnosima, i ratovima u suvremenom svijetu. Upravo se u tim središtima definiraju nove paradigme za uređivanje međunarodnih odnosa i vođenje novih oblika ratovanja. Kako je već MacNamara rekao da više ne postoji vojna strategija, već samo teorija upravljanja krizama, time je informacijski rat dobio prioritet u odnosu na klasične vojne operacije, a nakon 2000. razvijena je nova strategija ratovanja, takozvano umreženo vođenje rata.

Strategija vučjeg čopora

Umreženo vođenje rata je način ratovanja u kojem se disperzirane vojne snage integriraju u jedinstveni sustav uz korištenje informacijske tehnologije. Ovaj način ratovanja zasniva se na globalnom sustavu veza, otpornom na potrese i upade, mreži koja će osigurati istodobnu komunikaciju svih elemenata združenih snaga. Drugim riječima, sve što se događa, od lokalne do globalne razine, je umreženo i može se kontrolirati iz udaljenih centara moći. Analizirajući ulogu britanske politike tijekom 1990-ih i nakon 2000. godine Domazet daje dostatnu građu da se mogu razlučiti uloge pojedinih čimbenika te politike i njihova odnosa prema Hrvatskoj. Blairov savjetnik i strateg za vanjsku politiku Robert Cooper izradio je strategiju "kako postupati s 'propadajućim' državama" (C. Hodge, str. 370), s uputom kako "..moramo ponovno posegnuti za nekim okrutnijim metodama … sili, preventivnom napadu, varci, odnosno svemu što je potrebno za rješavanje problema … " (C. Hodge, 371). Političari, od britanske vlade do parlamenta, samo su organizatori i manageri takvih strategija. Na nizu primjera, od Domovinskog rata i ratova u BiH, Domazet je pokazao da su isto tako i britanski mediji samo glasnogovornici i provoditelji takve politike.

Strategija vučjeg čopora

Već se pažljivim čitanjem Carol Hodge "Velika Britanija i zapadni Balkan" – knjige na koju se poziva i često citira admiral Domazet – može razabrati da je i dio znanstvenog pogona vrlo često u funkciji nekritičkog prikaza i opravdanja strategija što ih provodi britanska politika. Na primjerima na koje ukazuju i D. Domazet i C. Hodge – zorno se pokazuje kako strategije i stratezi, politika i političari, mediji i novinari, te politička znanost i znanstvenici – da su to iste strane i partneri koji koordinirano djeluju u javnom, informacijskom, prostoru. Taj četveroplet: stratezi, političari, novinari i znanstvenici – koji su prema Domazetu "gospodari kaosa" odnosno promotori i čuvari postojećeg međunarodnog poretka, određuju doktrinu i ciljeve "vučjih čopora" i u Hrvatskoj. Doktrina "vučjih čopora" u Hrvatskoj "podrazumijeva – na stup srama pribiti što više političkih i ideoloških neistomišljenika, u što kraćem vremenu, sa što više pogodaka istodobnim ili slijednim napadom, primjenjujući taktiku čopora na najnižem pragu obrambene sposobnosti žrtve napada, pri čemu se zapovijedanje snagama provodi iz jednog središta" (str. 95).

Strategija vučjeg čopora

"Vučji čopori" imaju zadaću napadati, u ime "političke korektnosti", sve one koji se suprotstavljaju onome što su zamislili stratezi stvaranja zapadnog Balkana, a na što je pristala hrvatska Vlada na samitu zapadnog Balkana u Zagrebu 2000. godine. Hrvatska je državna politika pristala na "regionalno područje slobodne trgovine", "suradnju na području pravosuđa i unutarnjih poslova", te projekata koji iz toga slijede: energetska integracija, prometna integracija, stvaranja zajedničkih zakona, kulturna i sportska integracija, itd. Sve sa ciljem, kako je rekao Stjepan Mesić, "Najprije … prekinuti … Tuđmanovu politiku… Tada bi mogla napredovati integracija Hrvatske na Balkanu" (str. 105). Što to znači pojasnio je sam Mesić u Der Spiegelu: "Narodi će u ujedinjenoj Europi moći ostvariti još samo regionalnu kulturnu suverenost … Pitanje granica postat će jednostavno suvišno … Tako će … jednoga dana Hrvati i Srbi živjeti zajedno, razumno i bez granica" (str. 105). Čitatelju se ove knjige nameće niz zaključaka ali i otvara se niz pitanja na koje treba tražiti odgovore. Prvi je zaključak da se kao dio globalnog informacijskog prostora moramo suočiti s činjenicom da postoje strategije kojima je cilj uspostaviti "dominaciju punoga spektra". Hrvatska je meta napada u tim strategijama.

Drugi je zaključak da ono što se zbiva u medijskom prostoru je nadzirani informacijski rat u kojem različiti "vučji čopori" dirigirano i koordinirano provode "intelektualni teror" i odrađuju zadaće koje su programirane i financirane iz različitih centara moći. Treći je zaključak da Hrvatska nema razrađene protumjere kojima bi se suprotstavila informacijskom ratu kojem je izložena. Hrvatska nema svoje centre za strategiju razvoja, nema svoju intelektualnu elitu koja bi definirala vlastite ciljeve i politiku razvoja. Četvrto, nepostojanje vlastitih strategija razvoja i vođenja politike u globalnom okruženju, ima za posljedicu da su na čelu države tek "upravljačke elite", i to drugorazredne upravljačke elite koje provode nametnute im zadaće iz stranih centara moći. Peto, knjiga admirala Domazeta početak je demaskiranja politike i doktrine po kojoj djeluju "vučji čopori". Razotkriti protivnika, njegove ciljeve i način rada, u svakom ratu, pa tako i u informacijskom ratu već je pola uspjeha a to znači i početak kraja djelovanja postojećih čoporativaca. Zato toplo preporučam svima da pročitaju ovu, u svakom pogledu izuzetnu i stimulativnu knjigu. Jednima da bi se bolje informirali a drugima da je iskoriste kao polazište za medijska, politička, povijesna i geo-strateška istraživanja. Jer to će biti korak u pravom smjeru da formiramo hrvatske centre za strateška istraživanja i dođemo do vlastite političke i intelektualne elite koja će biti sposobna artikulirati ciljeve razvoja Hrvatske kao suverene, samosvjesne i ponosne zemlje.

prof. dr. Miroslav Tuđman

{mxc}

Uto, 15-10-2019, 22:06:05

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.