Osvrt na tribinu „Hrvatski branitelji u žrvnju Jugosfere"

U ponovno pretijesnoj dvorani Hrvatskog slova održana je vrlo inspirativna i domoljubnim naponom nabijena tribina pod nazivom „Hrvatski branitelji u žrvnju Jugosfere". I sam naslov daje naslutiti ovu vruću atmosferu koja je i više nego podgrijana nedavnim nesretnim događanjima u državi. Svojom prisutnošću počastio nas je i HRT. Govorili su najavljeni sudionici: Mile Pešorda - književnik i zamjenik gl. urednika Hrvatskoga slova, prof.dr. Josip Jurčević - dragovoljac Domovinskog rata i predsjednički kandidat RH na prošlim izborima, Tomislav Jonjić – odvjetnik te Ivan Pandža - hrvatski branitelj i bivši predsjednik HVIDR-e Grada Zagreba.

Gospodin Pešorda započeo je izlaganje kako su svi hrvatski branitelji tijekom povijesti bili vođeni ljubavlju za domovinom i slobodom. Posebno je istaknuo Domovinski rat u kojem je branitelj proživio i proživljava, sva zla koja je Hrvatska doživjela tijekom svoje povijesti - borbu za državu, izdaju, komunizam, progon. Ističe kako postojeća država nije nikada ispustila poluge vlasti iz godina prije rata te kako tu leži temelj problema.

„Onaj tko udara na križ udara na Hrvatsku i hrvatstvo. Onaj koji udara na križ udara na povijesne temelje Hrvata i kršćana jer udara i na Bašćansku ploču čiji prvi redci započinju znakom križa "- podsjetio je.

A onda, kako je g. Pešorda završavao te riječi tako je u dvoranu tiho ušao Petar Janjić-Tromblon. Cijela dvorana oduševljeno je pljeskala i na minut zanemarila sva ostala događanja uokolo. Pozdravljao se sa svim govornicima stiskom ruke i zagrljajem. Naklonio se svima te zauzeo mjesto u prvom redu. Da, održao je govor, naravno na kraju...Govor koji je oduzimao dah i tjerao suze na oči. Voljela bih da su ga mogli čuti svi oni koji olako izdaju, svi oni koji su zaboravili, svi oni koji su odustali. Taj doživljaj ne da se prenijeti na papir pa ću na kraju ovog osvrta samo citiranjem nastojati prenijeti njegove važnije riječi i poruke.

Daljnji govornici slažu se oko više stvari. Jedna od njih je da Jugoslavija i njeni zagovornici nisu mrtvi a druga je kako smo i sami pridonijeli ovom stanju danas jer smo šutjeli. Gospodin Jurčević ističe kako smo već i u današnje vrijeme 90% integrirani u sustav Jugosfere. Navodi kako nemamo pojma što se događa u Mariboru ili Grazu, ali vijesti iz Beograda puni su mediji. Politika novog jedinstva, ističe, javno je nastavljena već 2000. godine kada mnogi gospodarstvenici odlaze u Srbiju, zajedno s estradom i umjetnicima. Podsjeća kako se je i ne tako davno, dogodila i politička integracija u obliku suradnje a u obliku Srpske milicije. Svakome je jasno da se u tu sliku ne uklapa onaj tko je branio Hrvatsku ili koji je na bilo koji način pridonio njenoj samostalnosti te ga stoga treba uništiti. Gospodin Jurčević ističe kako je krajnji čas da se svi dignemo na noge i stanemo u obranu domovine: „Ne puškom već svatko svojim glasom jer smo svi krivi. Svi smo šutjeli. Svi smo propustili dati potrebnu potporu."

Tomislav Jonjić započeo je svoj govor dajući podršku proteklim prosvjedima te pozvao na isti, još žešći i bučniji. Ne želi prijetnje i silu ali smatra da treba pružiti otpor. Ipak u skladu sa svojom strukom naglasio je pravne aspekte naše prošlosti koje su uvelike pridonijele da se današnje stanje može dogoditi.

„Nisu za sve krivi Račan i Mesić" - govori Jonjić. Radi se kako o Ustavu Republike Hrvatske tako i o poznatom Zakonu o oprostu. Omogućeno je da svaka strana obavještajna zajednica uzima našu dokumentaciju kako joj padne na pamet. O postojećem Zahtjevu za ocjenom ustavnosti nije odlučeno ni dan danas. Zakon o oprostu sam po sebi govori do čega dovodi.

Ivan Pandža - hrvatski branitelj i bivši predsjednik HVIDR-e Grada Zagreba misli kako je cijela Hrvatska u žrvnju Jugosfere. Ističe kako smo svi mi odavno imenovani rušiteljima Jugoslavije što nam nikada nije oprošteno te da nas se kao takve mora kazniti.

Renato Šelj - hrvatski branitelj i predsjednik HVIDR-e Črnomerec, samo je pozvao na otpor današnjoj politici, pozdravio sve prisutne s „Bog i Hrvati" te prepustio svojih 10 minuta iznenadnom gostu predavaču Željku Sačiću.

Sačić govori kako smo mi današnji domoljubi a posebice branitelji prevareni i izdani. Ističe kako su branitelji višak i smetnja u državi koju su goloruki branili. Smatra da je sve za što su se borili bačeno u blato. I on podsjeća kako naš narod ima neku nesreću da razno-razne „likove" koji nam učine zlo ponovno vratimo na vrh same nam države. A sve ja krenulo, kaže, s detuđmanizacijom, smjenom generala a zatim je cijeli Sabor digao ruke za hapšenje Gotovine jer moramo dati sve samo kako bismo ušli u Europsku uniju. Nadalje je slijedio, kaže Sačić, ZERP, plin, banke. Veleizdaja i prodaja na svakom koraku, složit ćemo se. Sačić je podižući glas upozorio kako su sada došli na ono najradikalnije a to je kriminalizacija najsvetijeg, kriminalizacija Vukovara!

„Niti jedna Vlada u svijetu to nije napravila svojim braniteljima. Ni Engleska, ni Izrael pa čak niti Njemačka svojim SS divizijama - agresorima ali naša to čini svojim pobjedničkim snagama i svojoj državi. Ako nas pregaze sada, to će biti zadnje"- završio je emotivno Sačić kojeg su nagradili svi prisutni zasluženo jakim i dugim pljeskom.

Ovaj osvrt na tribinu dug je i detaljan no vjerujte mi da drugačije nisam mogla. Ova tribina bila je sve samo ne uobičajena. Nabijena s toliko emocija i toliko raznih nivoa buđenja da bi izostaviti dio toga značilo sagriješiti.

Petar Janjić Tromblon:

„...ovdje gledam sa svojim umornim očima i vas, svi ste umorni, prijatelji moji, izuzetno su teški dani. Dolazim s ispitivanja iz USKOK-a i krim policije. Ima 528 Hrvata na tjeralicama za ratne zločine, za mojih 42 suborca i mene nemaju niti jedan dokaz, ali hrvatski narod je uspavan, indiferentan, neodgovoran, bez političke svijesti i kao takav nema budućnost...U sobi u logoru, samnom dva prijatelja ubijena su batinama, ja sam svašta prošao - ovdje ima dama, ne ću o tome...Jesam li ja to prolazio da bi sada sjedio u drugoj sobi i odgovarao za to?

Sva ova događanja dovest će do jednog - do katarze ili do iznimno teških posljedica za narod u idućih 50 godina. Ovo je posljednji apel hrvatskom kršćanskom pučanstvu i ratnicima da nije pet minuta do dvanaest već je dvanaest sati i minuta. Plašim se, a plašio sam se samo u logoru. Opet, tamo se možete plašiti samo jednog a sada..."

No, želim da znate: Spasili smo Hrvatsku u ratu, spasit ćemo ju i danas – do kraja. Ne brinite!"

www.uhd91.com
Silvija Lažeta