Prosvjedujem zbog progona gđe Jadranke Cigelj od strane ministrice Jadranke Kosor i užasnuta sam brutalnošću i bahatošću kojom je izvedena njezina smjena s mjesta pročelnice Vladina ureda za civilne udruge.

Prosvjedujem zbog karikaturalne slike hrvatske vlasti koja u nekim svojim dijelovima sve više pokazuje neurotično nepoznavanje upravljanja državnim poslovima i institucijama pa to nadomješta bezobzirnim terorom čak i nad takvim moralnim vertikalama, žrtvama rata i istinskim mučenicima našega doba kakva je gospođa Jadranka Cigelj. Uostalom, prije ili poslije ovako nešto se i moglo očekivati jer gđa Kosor, koliko se sjećam, u politiku nije ušla ni zbog svojih zasluga u borbi za hrvatsku državu, ni zbog nekih posebnih sposobnosti nego zbog nečega što se obično slikovito naziva političkom ikebanom.

Prosvjedujem zbog nepodnošljivog podcjenjivanja hrvatske javnosti u objašnjavanju razloga i hitnosti smjene gđe Cigelj s njenog radnog mjesta. U njezinu slučaju teško su prekršena građanska, ljudska i radna prava.

Kada se s prvim obrazloženjem njezine smjene nedvojbeno pokazalo da se radi o podvali i da je premijer obmanut nije došlo do očekivane ostavke osobe koja je stajala iza te obmane, nego je na brzinu smišljen novi razlog koji također nije opstao ni pravno, ni činjenično pa je na kraju krajnje bezobzirno doveden u pitanje cijeli radni angažman gđe Cigelj, što bi moglo biti komično kad bi se radilo o političkom igrokazu ali je na žalost tragično i pretužno jer se radi o našoj zbilji i o stvarnoj sceni i (neočekivanoj?) dramaturgiji hrvatske politike.

Prosvjedujem zbog toga što se ne samo iz ovog slučaja da zaključiti da je u tijeku manje ili više prikriven drugi val jednog oblika lustracije domoljubnih kadrova, žrtava rata i hrvatskih idealista u borbi za istinski demokratsku hrvatsku državu. Prvi val je počistio hrvatsku političku palubu 2000. godine i od tada do danas uzaludno čekamo da se problem masovnih političkih smjena iz tog vremena artikulira na pravi način, da dobije svoje ime i da se tome jednom za svagda stane na kraj.

Umjesto toga imamo slučaj gospođe Cigelj kao najšokantniji primjer toga procesa koji ide dalje. Zašto, do kada? No to je već razgovor za drugu prigodu.

Na kraju želim reći da mi se čini kako je pravi razlog ove nemilosrdne smjene zapravo u svojedobnom razgovoru Jadranke Cigelj "Glasu koncila" gdje je otvoreno i bez zadrške rekla sve što misli o jednom dijelu scene civilnog društva u Hrvatskoj. Mislim da je ona već tada bila smijenjena zbog svoga mišljenja (da li i svjetonazora?), ali, naravno čekao se pogodan trenutak da to dakle ne bude zbog slobodno izrečenog mišljenja, jer Bože moj to baš ne zvuči demokratski i taj delikt smo tobože odložili u povijesnu ropotarnicu - nego se eto podmetnuo jedan lažni upitnik pa se sad svi zaista s puno razloga moramo upitati tko je tko u državi Hrvatskoj. S tim u svezi dobro se sjetiti jedne latinske: Odijelo ne čini redovnika - mi bismo mogli dodati - ni skupocjeni šeširić ministricu!

Marija Peakić-Mikuljan

{mxc}