Za čitaoce našeg portala donosimo izlaganje akademika Stanka Popovića iznijeto na stručnom skupu "Haaški sud - Zajednički zločinački pothvat - Što je to?". Sagledavajući niz zbivanja koja se iz perspektive hrvatskih iskustava mogu nazvati zločinačkim pothvatom, akademik Stanko Popović kreće od suštine: "Zajednički zločinački pothvat jest agresija na RH, državu priznatu od UN, agresija s ciljem otkidanja dijelova teritorija RH i etničkog čišćenja Hrvata i drugih nesrpskih naroda. RH se legitimno branila i oslobodila postepeno svoj vlastiti teritorij 1991-1995-1998."
Na našem portalu su također dostupni i uvodni tekst s tribine "Haaški sud - Zajednički zločinački pothvat - Što je to?" suca Ustavnog suda M. Vukovića, dr. iur., i izlaganje dr. sc. G. Granića, bivšeg potpredsjednika Vlade RH, a kako nam budu stizala donosit ćemo i ostala izlaganja s tog skupa.
Haaški sud Zajednički zločinački pothvat Što je to?
Tužiteljstvo Međunarodnog suda za zločine na području bivše Jugoslavije (dalje: Haaški sud ), koji je uspostavljen odlukom Vijeća sigurnosti UN, označilo je vojno redarstvenu akciju Oluja Hrvatske vojske i Hrvatskih redarstvenika 1995.godine kao tzv. zajednički zločinački pothvat, kako je navedeno u optužnici protiv hrvatskih generala. Takva nepravedna interpretacija Oluje jest zapravo optužnica protiv državnog vodstva HR i vodstva HV, kao i većine državljana RH, jer su se usudili braniti suverenitet RH. Kao profesionalnom prirodoznanstveniku vrlo mi je bliska logika u zaključivanju na osnovi vjerodostojnih činjenica. Iznio bih svoje viđenje takve formulacije u optužnici Haaškog suda.
Prvo bih citirao nekoliko uvodnih rečenica iz knjige "Sukobi političkih stilova u traženju osamostaljenja Hrvatske" ( Zagreb, 2004) autora dr. Milana Vukovića, suca Ustavnog suda RH. Na str. 7 te knjige je navedeno:
"Kada je hrvatski narod tisuću devetsto devedesete godine primijenio civilizacijski kredo zapadnog demokratskog svijeta i glasovanjem se odredio za samostalnu Hrvatsku, od strane Srbije, Crne Gore, bivše JNA te dijela pobunjenih Srba u nekim hrvatskim prostorima, doživio je agresiju s ciljem:
-rušenja demokratskog poretka i uspostavljene vlasti u Hrvatskoj,
-otcjepljenja dijelova hrvatskog etničkog i državnog prostora protuustavnim stvaranjem "srpske autonomne oblasti" i "srpskih oblasti" u pokušaju ostvarenja temeljnog političkog sadržaja "Memoranduma srpske akademije" iz 1986.godine da:
-svi Srbi moraju živjeti u jednoj državi,-Srbija je ondje gdje ima Srba, i-Srbija ima pravo svim sredstvima, pa i vojnom silom braniti interese Srba tamo gdje su oni ugroženi, a Vlada Srbije odredit će gdje se to događa."
Prema međunarodnom pravu, kao i prema logici zdravog zaključivanja, nepošteno je, zlonamjerno i nelogično da su hrvatski generali, a s njima i državno vodstvo RH i veliki dio hrvatskog naroda, optuženi za tzv. zajednički zločinački pothvat zbog oslobodilačke akcije Oluja. Što je onda zapravo zajednički zločinački pothvat?
Zajednički zločinački pothvat jest agresija na RH, državu priznatu od UN, agresija s ciljem otkidanja dijelova teritorija RH i etničkog čišćenja Hrvata i drugih nesrpskih naroda. RH se legitimno branila i oslobodila postepeno svoj vlastiti teritorij 1991-1995-1998. Čak i danas su neki manji dijelovi RH okupirani: uzduž Dunava, u zaleđu Konavala, more na ulazu u Boku Kotorsku, vrh sv. Gere.
Zajednički zločinački pothvat je optužiti RH ( pa koristeći i tvrdnje Save Štrbca, "sekretara vlade tzv. RSK"), njeno državno i vojno vodstvo, hrvatske generale, pa tako i veliki dio hrvatskog naroda, za "zajednički zločinački pothvat" zbog legalne obrane suvereniteta.
Zajednički zločinački pothvat je stvoriti tzv. Republiku Srpsku, dati državni legitimitet toj tvorevini stvorenoj na genocidu i potpuno očišćenoj od Hrvata, a isto tako osmisliti i pokušati provesti tzv. Plan Z4, čime bi se stvorila država u državi RH.
Zajednički zločinački pothvat je ne optužiti cijelo vojno odnosno političko vodstvo tzv. JNA i Srbije za agresiju na RH i BiH, za uništavanje niza hrvatskih gradova i sela ( Vukovar, Dubrovnik, Gospić, Zadar, Sisak, Osijek, Slavonski Brod, Škabrnja, Ćelije i dr. ), za zločin na Ovčari i za nestanak ranjenika iz Borova Sela, za oko 145 masovnih grobnica i niza neznanih pojedinačnih grobova, za uništavanje kulturnih i sakralnih spomenika, za bombardiranje bolnica i dječjih vrtića, za etničko čišćenje suverenog teritorija RH od Hrvata i nesrpskih naroda, za slične zločine u BiH ( Srebrenica, Sarajevo, Tuzla...).
Zajednički zločinački pothvat je ne optužiti vojne i civilne predstavnike međunarodne zajednice za zločinački pothvat, jer su šutke dopustili genocid i etničko čišćenje, nisu spriječili stotine žrtava u zonama pod zaštitom UN ( UNPA zone), rušenje i spaljivanje gradova i sela u RH i u BiH, gdje su u Srebrenici dozvolili najstrašniji zločin u Europi od 1946.godine.
Zajednički zločinački pothvat je optužiti RH i njeno državno i vojno vodstvo za etničko čišćenje Srba iz RH. Naime, dobro je poznato da je postojao vrlo detaljni plan o organiziranoj evakuaciji Srba iz tzv. RSK, ako RH poduzme uspostavu suvereniteta nad cijelim svojim teritorijem. Takva "bežanija" se i dogodila uoči i tijekom oslobodilačke akcije Oluja, unatoč opetovanim pozivima hrvatskih vlasti i predsjednika Tuđmana Srbima da ne bježe iz RH.
Zajednički zločinački pothvat je osloboditi generale JNA za razaranje Dubrovnika uslijed navodnog nedostatka dokaza, jer je Dubrovnik gorio zbog navodnog "paljenja automobilskih guma na Stradunu".
Zajednički zločinački pothvat je onemogućiti RH legitimnu obranu uvođenjem zabrane uvoza oružja od strane Vijeća sigurnosti UN, te je goloruku prepustiti genocidu od treće-četvrte vojne sile u Europi. Tjedan dana po uvođenju zabrane uvoza oružja izvršen je prvi napad na Dubrovnik. Žalosno je da se uvođenje zabrane uvoza oružja i danas opravdava s najviših mjesta u RH.
Zajednički zločinački pothvat je lažno svjedočenje u Haagu protiv HR, kao "agresora na BiH", unatoč činjenici da je RH napadana i razarana s područja BiH, da je RH zbrinula stotine tisuća izbjeglica iz BiH, te da je naoružavala BiH protiv agresije JNA, Srbije, i tzv. RS i RSK, te da je spasila Bihać i okolicu od scenarija sličnog onome u Srebrenici.
Zajednički zločinački pothvat je "dilanje" stotina zapisnika , tzv. famoznih transkripata, državnih i vojnih tijela RH s oznakom tajnosti, uz falsificiranje tih zapisnika.
Zajednički zločinački pothvat je govoriti o tzv. građanskom ratu u RH i u bivšoj SFRJ, kada je očito da je to bila agresija JNA, Srbije i Crne Gore na ostale republike bivše SFRJ, uz naoružavanje Srba u RH, BiH, na Kosovu.
Zajednički zločinački pothvat je izjednačiti žrtvu i agresora, a da se izbjegava bilo kakva akcija da agresor nadoknadi ratnu štetu RH. Zajednički zločinački pothvat je provoditi tzv. detuđmanizaciju, umanjujući do apsurda i falsificirajući veliku povijesnu ulogu prvog predsjednika RH akademika Franje Tuđmana u stvaranju države RH i njenom oslobođenju od agresora. Time se, naime, potkopavaju sami temelji RH i njeno vraćanje u balkansku krčmu.
Zajednički zločinački pothvat je govor i pisanje nekih političara i novinara u RH (koji zarađuju svoj kruh u RH) protiv RH, čime se relativizira Domovinski rat i izjednačava žrtva i agresor, iskrivljuju činjenice do apsurda uz geslo da je RH "stvorena na zločinu". Zajednički zločinački pothvat je omalovažavati hrvatske branitelje i izjednačavati ih s agresorom, što ima za posljedicu psihičke traume u mnogih branitelja. Od Oluje, pod pritiskom laži i omalovažavanja njihove uloge u Domovinskom ratu, 2 do 3 branitelja diže ruku na svoj život tjedno.
Zajednički zločinački pothvat je gurati RH u novu zajednicu, prvo gospodarsku, a zatim i političku, koja bi se sada zvala Zapadni Balkan, gurati RH u tzv. region, u kojemu navodno "nitko s nikim nije ratovao". Zajednički zločinački pothvat je koalirati, uz pritisak međunarodne zajednice, s predstavnicima vlasti bivše tzv. RSK, te djelovanje političkih i policijskih djelatnika bivše tzv. RSK u ministarstvima i policiji RH. Sadašnji zastupnik u Saboru HR pisao je 1993.godine, prigodom dvogodišnjice razaranja i okupacije Vukovara, da je u studenom 1991. godine "pao zadnji bastion ustaštva", misleći na bolnicu u Vukovaru. Zajednički zločinački pothvat je zanemariti iseljenu Hrvatsku, te Hrvate u BiH, Srbiji i CG. Ti Hrvati dali su nemjerljiv doprinos uspostavi samostalne i nezavisne države RH.
Zajednički zločinački pothvat je ne osuditi, sudskom presudom, ubojstvo hrvatskih političkih prvaka na čelu sa Stjepanom Radićem u beogradskoj skupštini 1928.g., zločine komunističkog režima na Bleiburgu, križnim putovima, u Jasenovcu nakon svibnja 1945.g., likvidiranje Hrvata diljem svijeta od strane Udbe. Nastavak takve genocidne politike protiv Hrvata dogodio se 1991.godine.
Zajednički zločinački pothvat je umiroviti hrvatske generale samo zbog toga jer su se usudili izreći istinu o Domovinskom ratu.
Zajednički zločinački pothvat bio bi prihvatiti optužnicu Haaškog suda protiv hrvatskih generala, koja sadrži izreku o zajedničkom zločinačkom pothvatu, kao i prepustiti generale da se sami brane. Svojom obranom oni brane RH od optužbe da je izvela tzv. zajednički zločinački pothvat. Ako bi tzv. zajednički zločinački pothvat bio na Haaškom sudu formalno "dokazan", to bi moglo dovesti do iskrivljavanja povijesti. Glavna tužiteljica Haaškog suda i sama želi pisati noviju povijest RH, te odbija i pomisao da RH postane "prijatelj suda", jer bi navodno RH svoje sudioništvo mogla iskoristiti u "politikantske svrhe". Tko više od Glavne tužiteljice i snaga u njenoj pozadini politizira samo postojanje Haaškog suda!?
Zajednički zločinački pothvat je optužiti hrvatske novinare za objavljivanje svjedočenja zaštićenog/zaštićenih svjedoka, kada je i sam Haaški sud objavio ta svjedočenja.
Zajednički zločinački pothvat je na pr. i uskraćivanje pitke vode Biogradu, Zadru i okolnim mjestima iz izvorišta koje je bilo u zoni UNPA, niti deset km od Biograda. Snage UN, koje su trebale čuvati UNPA zone, bavile su se švercom umjesto uspostavom mira, razoružanja paravojnih srpskih postrojbi i zaustavljanja bombardiranja hrvatskih gradova iz UNPA zona.
Za čuditi se je da su Hrvati, a i sama RH, opstali uz takve okolnosti. Najveće zlo je nesloga Hrvata, postojanje izdajica i jugonostalgičara. Vječni Dante svrstao je izdajice u deveti krug pakla. Hrvati u RH, Hrvati u BiH i širom svijeta jesu jedan te isti nacionalni korpus, te je pomaganje Hrvatima u BiH, Srbiji, Crnoj Gori i drugdje legitimno pravo RH.
Hrvatski narod mora braniti i čuvati svoje dostojanstvo i svoje pravo na miran i demokratski razvoj svoje države.
Treba uložiti sve sile da se obori monstruozna optužnica Haaškog suda, jer će inače Haaški sud pisati svoju povijest o Domovinskom ratu, o vremenu koje mu je prethodilo i o sadašnjem vremenu. To bi uzrokovalo vrlo negativne posljedice i za samu opstojnost RH. Iz tzv. Zapadnog Balkana moramo se jednom zauvijek istrgnuti i ponosno stupiti u demokratsku europsku zajednicu. Taj put mora biti uspravan, na ravnopravnoj osnovi, bez ikakvih ucjena. To od nas zahtijevaju žrtve, koje su pale za Republiku Hrvatsku.
akademik Stanko Popović
{mxc}
Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na 
