Objavljujemo predavanje prof. dr. sc. Adalberta Rebića koje je on održao 8. lipnja 2007. na trećem stručno-znanstvenom skupu HKV-a "Haaški sud - "zajednički zločinački pothvat" - što je to?". Podsjećamo, Adalbert Rebić bio je predstojnik Ureda za prognanike i izbjeglice od 1991.- 1996. godine, pa je u svom predavanju iz prve ruke mogao opisati krizu sa srpskim izbjeglicama za i nakon Oluje 1995. godine. I opet, svjedočanstva koja se čuju na tribinama HKV-a od hrvatskih dužnosnika o tadašnjim zbivanjima potpuno odudaraju od slike koja se pokušavala stvoriti tijekom haaških suđenja.(hkv)

Prof. dr. sc. Adalbert Rebić: Moj rad u Uredu za prognanike od kolovoza do studenoga 1995.

1. Priprave za definitivno oslobađanje domovine borbenom akcijom "Oluja"

Kolovoz 1995. godine u Hrvatskoj bio je jako buran, posebno za mene. Dogodila se "Oluja" (4.–8. kolovoza).

Prvoga kolovoza sa svim suradnicima u Uredu hodočastili smo na Mariju Bistricu. Ondje smo slavili misu. Poslije mise ugostio nas je župnik mons. Lovro Cindori. Predstojali su veliki i vrlo značajni dani, pa je bilo potrebno i korisno uteći se Gospi Bistričkoj za pomoć. Dana 3. kolovoza sudjelujem na sastanku kod potpredsjednika Ivice Kostovića s ministrom Šuškom i ministrom Hebrangom u najvećoj tajnosti. Šušak je pod vojnom tajnom izjavio da sutra počinje dan "D" i za to trebamo biti spremni. Ja sam zadužen za eventualni novi val prognanih, Hebrang je za zdravstvo. Šušak za vojnu operaciju. Ja trebam pripremiti svoje suradnike za tu akciju, dakako ni kojom riječju ne smijem spomenuti "Oluju". Učinio sam tako. Svi su u Uredu znali da sljedećih dana trebamo svi biti u Uredu, dežurati dan i noć.

Dana 7. kolovoza bila zatvorena sjednica vlade: izvještaj o tijeku vojnih operacija. Poslije sjednice sastao se s gosp. P. Jamborom, šefom UNHCR-a. Razgovarali smo o humanitarnoj pomoći Srbima, koji su izbjegli iz tzv. "Krajine", prisiljeni od vlastite (srpske) vojske. Želimo organizirati humanitarnu pomoć za Srbe na oslobođenim prostorima. Potrebna nam je pomoć UNHCR-a. Radi se navodno o 120.000 osoba.

Tog dana u kasno poslije podne došla k meni u Ured Grčka TV i tražila intervju. Grčki je narod spreman da prihvati srpske izbjeglice iz tzv. "Krajine". Ja sam pristao na razgovor za Grčku TV. Rekao sam da Srbi ne trebaju bježati iz Hrvatske u Grčku. Hrvatska je njihova domovina i neka u njoj ostanu. Žao mi je onih koji su već otišli iz Hrvatske. Međutim, Hrvatska nad njima nema nikakve ovlasti. Oni su pod kontrolom srpske vojske, koja ih je tjerala da ostave svoje domove obećavši im da će se uskoro vratiti i pobijediti "ustaše". Izjavio sam za Grčku televiziju "da je Hrvatska spremna zadržati sve svoje državljane po nacionalnosti Srbe. Uostalom, postoji službeni poziv predsjednika Tuđmana da Srbi ostanu u Hrvatskoj."

Dana 8. kolovoza gostovao u "TV - parlamentu" zajedno s Kostovićem i Tomašem o trenutnoj situaciji na oslobođenim područjima.

Dana 9. kolovoza zajedno s gosp. Josipom Esterajherom, s dva ogromna šlepera humanitarne pomoći krenuo sam po zapovijedi predsjednika Franje Tuđmana u Glinu i Topusko (hrana i piće i druge potrepštine) Srbima, osobito ženama i djeci, koji su tamo već dva-tri dana bez hrane i vode. S teretnim vozilima nismo mogli dalje od Gline. Ostavili smo ih s vozačima u Glini i odlučili sami krenuti u Topusko. U Glini sam sreo gospodina Petera Galbraitha, veleposlanik SAD-a u Republici Hrvatskoj. Pitao sam ga, ima li primjedbe na našu obrambenu akciju. Odgovorio mi je, da nema primjedbi. Sve teče, reče mi, u najboljem redu. Divi se našim vojnicima.

Unatoč nagovaranjuKad smo stigli u Topusko, već se bila počela oblikovati povorka srpskih izbjeglica, koji su pošto-poto htjeli napustiti Hrvatsku unatoč našega nagovaranja da ostanu ovdje gdje je njihova domovina. Dobio sam od generala Stipetića zapovijed da stanem na čelo povorke i da ljude odvedem kroz Glinu i Sisak na autocestu i da im na prvoj benzinskoj stanici na autocesti podijelimo hranu. Tako je i bilo. Pratio sam kao predstojnik ureda za prognanike i izbjeglice kolonu u autu s Josipom Esterajherom odmah iza naše policije i predstavnika ECMM-a.

Povorku su pratili dužnosnici UNCRO-a, ICRC-a i ECMM-a, predstavnici Hrvatskoga crvenog kriza i djelatnici socijalne zaštite, a osiguravali su ga pripadnici MUP-a Hrvatske. U povorci je moglo biti između oko deset tisuća osoba, što civila što učesnika srpske paravojske. Kod Siska smo stajali oko sat vremena, jer su autobusi i teretna vozila bila prenatrpana stvarima srpskih izbjeglica i nisu mogla proći kroz podvožnjak kod Siska.

Tada sam razgovarao sa gosp. Johannom Krambom, predstavnikom promatračke misije Europske zajednice (ECMM) o egzodusu hrvatskih Srba s oslobođenih područja. Johann Kramb mi je izjavio "da mu nije jasan razlog zbog kojega ljudi odlaze iz Hrvatske". Ocijenio je da je posrijedi tzv. "efekt lavine", kod kojega svi odlaze a da ne znaju ni zašto ni kamo. Pitao sam ga što da učinimo s tolikim brojem izbjeglica, da li da ih silom vratimo njihovim kućama. On mi je rekao: "Ne, nipošto! Morate ih pustiti da idu kamo su odlučili otići."

To isto su mi rekli i predstavnici UNHCR-a. Upitao sam ga kako ocjenjuje naše ponašanje prema ljudima u povorci. Kramb mi je ustvrdio da nema pritužbi na naše ponašanje, to jest na ponašanje hrvatskih vlasti. "Sve se odvija vrlo dobro. Naravno, ima sitnih teškoća koje su razumljive kod organizacije tako velikoga broja izbjeglica, ali, općenito govoreći, ono sto sam ja vidio govori da je sve u redu", kazao mi je Kramb. Dodao je da je danas poslijepodne u Glini čuo kako je stotinjak Srba poželjelo ostati na oslobođenim područjima Hrvatske, ali im to nisu njihovi (to jest Srbi) htjeli omogućiti.

U istoj stanci kod Siska iskoristio sam priliku i obratio se muškarcu u srpskom automobilu, koji je bio u vojnoj uniformi s revolverom o pojasu - za kojega mi je gospodin Kramb rekao da je ministar u Krajinskoj vladi, nažalost, zaboravio sam mu ime - da okrene kolonu odbjeglih Srba u obrnuti smjer pa da se svi vrate svojim domovima. Sve ih naš predsjednik poziva da ostanu u Hrvatskoj i da im jamči sigurnost. Odgovorio mi je: "Vlasti Srpske Krajine odlučile su i naredile da se svi povučemo u Jugoslaviju, te nema povratka".

Negdje oko 15.30 stigli smo na autocestu i na prvoj benzinskoj stanici prije Lipovljana podijelili im piće, mlijeko, kruh, cigarete i gorivo za njihova vozila, sve besplatno. Dijelili smo im i letke kojima ih predsjednik Tuđman poziva da ostanu u Hrvatskoj, u svojoj domovini i da ne odlaze iz Hrvatske. Nisu htjeli ni čitati te letke. To isto smo ponovili i drugi dan, u jutro kod Županje. Naredio sam predstojniku Regionalnog ureda Vinkovci da organizira humanitarnu pomoć Srbima i da im podijeli letke na kojima je bio ispisan poziv Srbima da se vrate svojim domovima i da ostanu u Hrvatskoj. Tako je učinio drugo dana u jutro.

Poslije razdijeljene pomoći vratio sam se prije Esterajhera u Zagreb na tiskovnu konferenciju u hotelu "Interkontinental", gdje su bili sabrani domaći i strani novinari. Govorio im o sadašnjem izbjegličkom stanju na oslobođenim područjima. Izvijestio sve prisutne da sam upravo bio na oslobođenom području, u Glini i Topuskom i podijelio dva šlepera humanitarne pomoći po izričitoj zapovijedi predsjednika Tuđmana i nagovarao predstavnike Srba da ostanu u Hrvatskoj, ali oni nisu htjeli poslušati. Pitao sam predstavnike ECMM i UNHCR-a, koji su bili s nama na terenu, što da činimo. Oni rekoše: "Morate im omogućiti da odu kamo oni hoće!".

Dana 12. kolovoza kao član Državnoga stožera za koordinaciju aktivnosti povratka, uspostave civilne vlasti i normalizacije života na novooslobođenim područjima s Radićem i drugima iz vlade helikopterom posjetio oslobođena područja: Gospić, Lički Osik, Gračac, Obrovac, gradilište Maslenički most, Knin, Drniš i Benkovac. Svugdje nailazili na razrušene hrvatske kuće, razgovarali s predstavnicima mjesnih Vlasti. Povratak helikopterom u Zagreb.

PrognaniciNeke je prognanike teško obuzdati. Nemoguće nam je postaviti kod svake napuštene kuće po nekoliko policajaca koji bi je čuvali. Nemamo toliko policajaca. Na sjednici vlade sam tražio od predsjednika vlade gospodina Nikice Valentića da poduzme sve što je u njegovim rukama da se napuštena imovina ne uništava. Preko radija sam upozoravao prognanike da se ne osvećuju Srbima, da im ne spaljuju kuće zato što su oni spalili njihove kuće i otjerali ih s njihovih stoljetnih ognjišta.Dana 14. kolovoza, u ponedjeljak, primao predstavnike raznih ustanova i suradnike u Uredu organizirajući pomoć Srbima koji su ostali na oslobođenu području. Telefonski razgovarao s odgovornima na terenu (general Čermak, Bašić) s predstojnicima regionalnih ureda (Kaurloto, Jakirčević), da pomognu ljudima koji su u nevolji. P. Jambora, šefa UNHCR-a molio za pomoć ljudima, koji su ostali na oslobođenim područjima i prognanim osobama koje se onamo vraćaju.

Tog dana poslije podne primio sam Tilmanna Zülcha. On je prosvjedovao zbog paljenja kuća na oslobođenim područjima. Odgovorio sam mu da sam ja preko HTV i preko radija zamolio prognanike da ne čine ništa što bi bilo protivno kršćanskom moralu i općeljudskim vrednotama.

Međutim, neke je prognanike teško obuzdati. Nemoguće nam je postaviti kod svake napuštene kuće po nekoliko policajaca koji bi je čuvali. Nemamo toliko policajaca. Na sjednici vlade sam tražio od predsjednika vlade gospodina Nikice Valentića da poduzme sve što je u njegovim rukama da se napuštena imovina ne uništava. Preko radija sam upozoravao prognanike da se ne osvećuju Srbima, da im ne spaljuju kuće zato što su oni spalili njihove kuće i otjerali ih s njihovih stoljetnih ognjišta.

Na Veliku Gospu pratio sam gosp. Waltera Zubera, iz Mainza, ministra Unutrašnjih poslova Rheinland-Pfalza prilikom njegova posjeta oslobođenim područjima Zapadne Slavonije. U Okučanima posjetio sam kardinala Kuharića prije mise i zamolio ga da u propovijedi upozori vjernike da poštuju imovinu izbjeglih Srba i da se ne osvećuju. U propovijedi je kardinal Kuharić prekrasno rekao: "Ako je tebi netko ubio roditelje, brata ili sestru, ti njemu nemoj ubiti nikoga. Ako je tebi netko spalio tvoju kuću, ti njemu njegove kuće nemoj spaljivati. Ako su tebi spalili crkvu, ti njima nemoj paliti njihovu, jer je to najveća svetinja." (citiram po sjećanju).

2. Dani poslije akcije "Oluje"

Nekoliko dana poslije Velike Gospe svakog je dana stizalo po nekoliko tisuća prognanih Hrvata iz Banja Luke. Od 12. do 28. kolovoza oko 30.000 Hrvata je prognano iz Banja luke. Njih je hitno trebalo smjestiti u napuštene kuće i u škole. Bili su to teški dani! Dana 20. kolovoza vodio sam gospođu Emmu Bonino, povjerenicu Europske unije za humanitarna pitanja, helikopterom nad oslobođenim područjima, a 22. kolovoza sastao se s Ursom Betschartom, zamjenikom švicarskog ministra za izbjeglice i Peterom Haellerom, njegovim suradnikom. Traže da Hrvatska hitno natrag primi 300 izbjeglica iz Hrvatske i oko 10.000 izbjeglica iz Bosne i Hercegovine, jer imaju hrvatske putovnice.

Od 23. do 26. kolovoza otputovao u Njemačku, u Frankfurt pa potom (s konzulom Plečašem, te Židovcem i Bukovcem iz ministarstva unutrašnjih poslova RH) u Bonn na sastanak njemačke i hrvatske ekspertne skupine za operacionalizaciju povratka hrvatskih izbjeglica. Dana 24. kolovoza sastanak s Kurtom Schelterom, državnim tajnikom u ministarstvu unutrašnjih poslova Njemačke, koji je "u četiri oka" razgovarao sa mnom o mogućnostima povratka hrvatskih izbjeglica iz Njemačke u Hrvatsku. Potom prijam kod ministra UP Manfreda Kanthera, u pratnji veleposlanika Ilića.

U rujnu bio od 1. do 15. rujna na godišnjem odmoru.

U nedjelju 17. rujna bio u Predsjedničkim dvorima na dodjeli odličja. A 27. rujna bio na sastanku u MUP-u s djelatnicima MUP-a, MVP-a, ministarstva pravosuđa, ministarstva uprave u vezi s povratkom hrvatskih državljana srpske narodnosti koji su za Oluje napustili Hrvatsku a sada se žele vratiti. Vlada je mene kao predstojnika Ureda za prognanike opunomoćila da izdajem tzv. ulazne vize svim izbjeglicama pa i hrvatskim državljanima srpske narodnosti.

IzlaganjeJa sam u svom izlaganju izvijestio skup o zbrinjavanju 406.000 izbjeglica i prognanika i o načinima njihova povratka sada nakon oslobođenja svih okupiranih područja. Ambasador BiH u Genevi u svom je izlaganju potvrdio moje podatke i brigu Hrvatske za izbjeglice i optužio UNHCR i druge inozemne humanitarne organizacije da u sjeni optužbi navodnih prekršaja ljudskih prava u Hrvatskoj šute o užasnim zločinima koje Srbi čine nad bošnjačkim narodom u BiH.Izvijestio sam Ministarstvo unutarnjih poslova da to činim po ovlasti Ministarstva već od prvih danas poslije Oluje, te se se iz dana u dan Srbi vraćaju u Hrvatsku. Dana 3. listopada primio sam predstavnike ECCM (European Community Monitory Members) koji su imali nekih pitanja u odnosu na povratak izbjeglica u BiH.. Protumačio sam im postupak povratka izbjeglica u BiH: 1. Povratak se ostvaruje u okvirima međunarodnih konvencija o izbjeglicama, 2. dogovara se s predstavnicima bh. vlasti, i 3. izbjeglice se šalju samo na sigurna mjesta, i to postupno i organizirano. Zemlja bez ljudi ne može se niti obnavljati niti razvijati niti braniti. Ista ta pitanja raspravio sam i s povjerenikom UNHCR-a Jamborom.

Dana 11. listopada bio gostovao sam u emisiji "Slikom na sliku" i izvijestio o razgovorima s gospođom Sadakom Ogato i predstavnicima bh vlasti (Cero, Rečica, Raguž). Protumačio gledateljima proceduru povratka iseljenih Srba natrag u Hrvatsku.

Dana 24. listopada primio sam gospodina Džakulu iz Pakraca. Traži vizu za ulazak pedesetak izbjeglih Srba. Protumačio sam mu proceduru. On mi je donio popis izbjeglih Srba koji se dobrovoljno vraćaju u Hrvatsku, i dao sam mu napismeno dozvolu za povratak izbjeglih Srba u Hrvatsku. Poslije me sretan izvijestio o povratku svih onih Srba koji su bili na popisu a kojima sam omogućio da nesmetano uđu u Republiku Hrvatsku na svoja ognjišta. Bio sam sretan i ja.

Dana 25. listopada s gosp. Matsumoto, predstavnik japanske vlade za zbrinjavanje izbjeglica u trećim zemljama, obišao izbjegličko naselje u Maloj Gorici kod Petrinje s 800 izbjeglica (80 drvenih kućica sasvim namještenih za obitelji). Izgradnju naselja platila japanska vlada. Dana 27. listopada posjetio Vrliku i saslušao mjesne vlasti o problemima povratnika.

Dana 31. 10. oproštajni susret s gosp. Yasushijem Akashijem

U mjesecu studenome bio pretežito u Uredu te sa svojim suradnicima organizirao razne susrete, projekte (osobito glede povratka prognanika i naseljavanja bosanskih izbjeglica).

Dana 6. studenoga s gospodinom Mihanovićem i Zorićem bio u ime vlade RH na sahrani Jichaka Rabina. Posjetili predsjednika izraelske države i izrazili u ime predsjednika Tuđmana i Republike Hrvatske sućut zbog smrti Jichaka Rabina.

Dana 7. studenoga sastanak s predsjednikom Tuđmanom, razrješenje stare i uvođenje nove vlade. Ja sam prethodno zamolio Predsjednika da me razriješi službe ministra i predstojnika Ureda za prognanike po izričitoj želji kardinala Kuharića koji traži da se vratim na Katolički bogoslovni fakultet, jer moja pomoć u vladi više nije potrebna. Tuđman je to teško prihvatio, dva puta me pitao, je li to zadnja moja riječ. Da, bila je to zadnja moja riječ, jer je to volja mojega ordinarija. Ručao sam kod Predsjednika.

SrbiDana 24. listopada primio sam gospodina Džakulu iz Pakraca. Traži vizu za ulazak pedesetak izbjeglih Srba. Protumačio sam mu proceduru. On mi je donio popis izbjeglih Srba koji se dobrovoljno vraćaju u Hrvatsku, i dao sam mu napismeno dozvolu za povratak izbjeglih Srba u Hrvatsku. Poslije me sretan izvijestio o povratku svih onih Srba koji su bili na popisu a kojima sam omogućio da nesmetano uđu u Republiku Hrvatsku na svoja ognjišta. Bio sam sretan i ja.Dana 13. studenoga bio na sastanku kod predsjednika vlade gospodina Mateše s g. Kostovićem i Radićem. Tražio od predsjednika vlade povećanje novčane potpore za troškove prognanika u organiziranim smještajima. Predsjednik me ponovno molio da ostanem na dužnosti. Ispričao sam se rekavši mu da ne mogu više ostati na toj dužnosti, jer je gosp. kardinal Kuharić tražio da se vratim na Fakultet gdje sam nezamjenjivo potreban. Gospodin Mateša obećao posjetiti nadbiskupa i osobno ga zamoliti da ostanem na dužnosti. Narednih je dana to i učinio. Međutim, moja je odluka bila čvrsta i neopoziva.

prof. dr. sc. Adalbert Rebić
predstojnik Ureda za prognanike i izbjeglice od 1991.- 1996.