9. ožujka 2009. godine u prostorijama Hrvatske kulturne zaklade u Zagrebu predstavljen je Zbornik radova sa VI. stručno-znanstvenog skupa "Haaški sud - 'zajednički zločinački pothvat' - što je to?" O zborniku su govorili profesor Filozofskoga fakulteta u Zagrebu dr. Miroslav Tuđman, umirovljeni sudac Ustavnoga suda RH dr.Milan Vuković i predsjednik Hrvatskoga kulturnog vijeća Hrvoje Hitrec. Uvodni tekst zbornika "Haaški sud - 'zajednički zločinački pothvat' - što je to?" (132 str.) napisao je predsjednik HKV-a Hrvoje Hitrec, a izlaganja su objavili umirovljeni sudac Ustavnoga suda Milan Vuković, gospićko-senjski biskup Mile Bogović, epidemiolog Mate Ljubičić, američki odvjetnik Edward Slavko Yambrusic, pravnici Mile Prpa i Lujo Medvidović, Ivana Haberle - predsjednica udruge Žene u Domovinskom ratu (Zadar), novinar Mate Kovačević te publicisti Marko Barišić, Pavao Galić, Nenad Piskač i Drago Duvnjak. Zbornik je objavilo Hrvatsko kulturno vijeće, a stručno-znanstveni skup održan je 5. prosinca 2008. u Zagrebu. U nastavku donosimo uvodno izlaganje Hrvoja Hitreca s promocije Zbornika, kao i vijest Hine o samom događanju.(mmb)

 

 

Sa VI. stručno-znanstvenog skupa "Haaški sud - 'zajednički zločinački pothvat' - što je to?" održanog u organizaciji Hrvatskoga kulturnog vijeća 5. prosinca 2008. godine u Zagrebu donosimo izlaganje novinara i publicista Marka Barišića. Njegovo je izlaganje kao i drugi tekstovi s tog skupa objavljeno u Zborniku radova, o nabavci kojeg se može više saznati na telefonskom broju Tajništva HKV-a +385-1-4854-361. "Rijetkost je u međunarodnoj političkoj, a pogotovo pravnoj, javnosti da se ni godinu dana od završetka obavljanja neke visoke dužnosti pojavljuju knjige u kojima akteri, pokušavajući popraviti sliku o sebi, iznose indiskrecije iz službenih i privatnih razgovora, daju neumjesne komentare o pojedincima i događajima ili posve jednostrano, tendeciozno, prikazuju protekla zbivanja da upućeniji čitatelji jednostavno ne mogu doći k sebi od čuđenja u što se to pretvorila i na koji način je radila jedna međunarodna ustanova koja je, u ovom slučaju, trebala donijeti zadovoljštinu žrtvama, a kazniti agresora. Na žalost, sve to je uspjelo donedavnoj glavnoj haaškoj tužiteljici Carli del Ponte u njenoj knjizi »Gospođa, tužiteljica«. Iako je prvenstvena nakana toga štiva bila prometnuti je u neku novu heroinu međunarodnog prava koja, kako sugerira njezin biograf, svladava navodno i nemoguće zapreke kako bi odgovorne privela pravdi, nakon iščitavanja svih poglavlja, od kojih je Hrvatskoj posvećeno samo jedno, teško se oteti dojmu kako je u knjizi najmanje riječ o pravu i pravednosti; to je puno više neka vrsta privatne kronike o političkim nadmetanjima i zakulisnim igrama koje su se vodile iza zastora tog međunarodnog sudišta."

 

 

Donosimo predavanje o Haaškom sudu koje je gospićko-senjski biskup i član Upravnog odbora Hrvatskoga kulturnog vijeća mons. dr. Mile Bogović održao 5. prosinca 2008. godine u hotelu Westin u Zagrebu. "Naši arhivi puni su izvornog materijala koji je nastao da se komunistički sustav opravda, održi i drugima nametne. To uključuje i sustavno blaćenje onih koji su drukčije mislili. Sve je to bilo u skladu s novom „istinom“. Naše knjižnice pune su literature o tom vremenu. Ona nije smjela odskakati od službene vlasti i ideologije. Nije se smjelo objaviti ništa što bi bilo protiv postojećeg vladajućeg sustava. Onome koji danas želi pisati znanstvenu povijest nude se ti izvori i ta literatura".(hkv)

 

 

S petoga stručno-znanstvenog skupa Hrvatskog kulturnog vijeća o Haaškome sudu, a kao svojevrsnu najavu šestog po redu koji će se održati u petak, 5. prosinca 2008. u zagebačkom hotelu Westin s početkom u 9.00 sati,  donosimo izlaganje novinara Josipa Jovića. Izdvajamo: "Da je Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije politički, to samo po sebi ne bi moralo biti loše. Naime, ako bi on kao nezavisna institucija bio u funkciji pravde, istine i mira onda bi on imao i pozitivnu političku ulogu. No, ako je on, kao što jest, pod izravnim političkim pritiskom pojedinih država i političara i u funkciji iskrivljivanja i lažiranja stvarnih događaja i ostvarivanja partikularnih politički interesa, onda je riječ o politikantskom sudu i najpravilnije ga je upravo na taj način definirati. Političke poruke Optužnice su podizane selektivno. Vojni vrh agresorske JNA ostao je izvan domašaja suda, za zločine nad Hrvatima u Bosni i Hercegovini nitko nije ni optužen ni osuđen, kazne egzekutorima na Ovčari (Šljivančanin, Mrkšić, Radić) su praktički oslobađajuće, neshvatljiva je nejednaka težina kazne primjerice Biljani Plavšić, dvanaest godina, i Dariju Kordiću, dvadeset pet godina, iako su oboje odgovarali zbog svoje političke uloge i iako su oboje imali podjednaku političku moć unutar svojih nacionalnih skupina."

 

 

S petoga stručno-znanstvenog skupa Hrvatskog kulturnog vijeća o Haaškome sudu donosimo izlaganje dr. Milana Vukovića. Njegovo izlaganje je zajedno sa svim ostalim izloženim radovima s toga stručnog skupa objavljeno u Zborniku čija će se promocija, kako smo već i najavili održati u srijedu, 22. listopada 2008., u 19.00 sati u prostorijama Hrvatske kulturne zaklade i Hrvatskoga slova, Hrvatske bratske zajednice 4, Zagreb. Izdvajamo: "Vlade nekih zapadnih demokratskih zemalja, zajedno s internacionalnim birokracijama, nisu predviđale niti su se pripremale za sve posljedice postkomunističkog razdoblja, u trenutku drastičnog rušenja simbola komunističke satrapije „Berlinskog zida“, 1989. godine. Iz tih razloga želja pojedinih naroda za oslobađanjem i življenjem u vlastitim, nacionalnim, državama nije izazvala posebnih reakcija (razlaz Češke i Slovačke, razlaz sovjetskih republika...) Međutim, životna i povijesna želja hrvatskog naroda, izražena na prvim demokratskim izborima 1990. godine, da živi u svojoj samostalnoj i slobodnoj Hrvatskoj, sukobila se s egoističkom i zabrinutom pasivnošću određenih europskih političkih sredina (naviknutih na podijeljenost europskog kontinenta, suglasno Versajskim sporazumima i Ugovoru iz 1918. i 1920. godine, poslije Prvog svjetskog rata i Jalte 1945. godine) prema srpsko-crnogorskoj agresiji na Hrvatsku 1991.-1997., inspirirane idejom stvaranja Velike Srbije, pod krinkom očuvanja Jugoslavije."

 

 

Sa petog stručnog skupa HKV-a o Haaškome sudu donosimo izlaganje Mate Kovačevića. Izdvajamo: "U radu pokušavam dokazati kako je djelatnost Haaškoga tužiteljstva, a u pojedinim procesima protiv Hrvata, čak i samoga sudišta, tek sastavni dio politike, koja je u Hrvatskoj poražena na višestranačkim parlamenmtarnim izborima 1990. godine. Zato optužnice i jesu sastavljene protiv „zločinačkoga pothvata“ i „zločinačke udruge“ koja je demokratskom voljom naroda izvukla Republiku Hrvatsku iz državnoga terora komunističke Jugoslavije. Zato na sudovima u Haagu i njegovim hrvatskim podružnicama kao svjedoci defiliraju bivši jugokomunistički aparatčici, a za javno promicanje stajališta Haaškoga tužiteljstva novinarima suradnicima se dodjeljuju nagrade[1]. U ekstremnim pak slučajevima nekadašnji komunistički državni tužitelji nastupaju kao branitelji, a neki suci na domaćim sudovima pripadnici su klanova sadašnje političke elite."

 

 

S petog po redu stručnog skupa Hrvatskog kulturnog vijeća o Haaškome sudu, održanom u petak, 6. lipnja 2008. u Zagrebu, donosimo uvodno izlaganje predsjednika HKV-a, Hrvoja Hitreca. Izdvajamo: "Ne želeći oduzimati vrijeme našim uglednim predavačima, htio bih reći još jednom zašto mi tako stalno i uporno inzistiramo na ovoj temi: zato što nitko drugi u Hrvatskoj to ne radi, zato što se hrvatska službena politika ponaša smušeno i beskarakterno i zato što je dužnost hrvatskoga intelektualca da se zalaže za univerzalne vrijednosti koje Međunarodni sud u Haagu ignorira i usput promovira novu, globalističku pravdu, zasnovanu isključivo na interesima moćnih zemalja. I još zbog nečega: naime, hrvatsko pravosuđe po političkom nalogu presađuje metode Haaškoga suda u Hrvatsku, a rezultat je, primjerice, nedavna presuda hrvatskom generalu Mirku Norcu za sudjelovanje u akciji koja je spasila od daljnjega razaranja hrvatski grad Gospić. U isto vrijeme, hrvatsko pravosuđe oslobađa zapovjednika zloglasne srpske postrojbe i podvodi njegov slučaj pod opću amnestiju. "

 

 

Kao što smo i najavljivali, u petak je hotelu Westin u Zagrebu održan 5. stručni skup Hrvatskoga kulturnog vijeća "Haški sud – «zajednički zločinački pothvat» – što je to?". S tog skupa donosimo govor akademika Josipa Pečarića, u kojem on kreće od rasističke ocjene za sve Hrvate kao podlim kurvinim sinovima, iznesenoj u knjizi Carle del Ponte “Lov: Ja i ratni zločinci”. Tako se Pečarić bavi pitanjem tko su zaista u cijeloj priči oko haaških malverzacija "podli kurvini sinovi", opisujući pri tome tko je sve i kako doprinio, prvenstveno unutar Hrvatske, situaciji u kojoj se naša zemlja danas nalazi. Na kraju govora Pečarić zaključuje: "Najčešći je slučaj da ljudi ponajbolje opisuju sami sebe preko svojih tvrdnji o drugima. Zar za rad Haaškog suda, posebice njegova Tužiteljstva i same Carle del Ponte i svih onih koji im pomažu u zločinačkom radu nije ponajbolji opis upravo taj o podlim kurvinim sinovima? Da, zar nije tako očito da se radi o bolesnim umovima i/ili krajnje podlim osobama?".