Izlaganje Miroslava Međimorca s tribine uoči Dana neovisnosti u Kaštel Sućurcu

 

Poštovane gospođe i gospodo, večeras ću vam govoriti o šutnji oko procesa skupini Hrvata iz BiH, takozvanoj Šestorki, koju čine Jadranko Prlić, Bruno Stojić, Slobodan Praljak, Milivoj Petković, Valentin Ćorić i Berislav Pušić, pred Međunarodnim Tribunalom za bivšu Jugoslaviju u Haagu? Zašto ću vam, neposredano prije Dana nezavisnosti Republike Hrvatske, govoriti o šutnji oko tog procesa? O procesu Gotovini, Markaču i Čermaku još smo nešto povremeno doznavali dok o ovom procesu u hrvatskim medijima vlada gotovo posvemašnja šutnja. Pobrojat ću svoje razloge.

Prvo: Republika Hrvatska imala je nacionalnu i moralnu dužnost priskočiti u pomoć dijelu hrvatskoga naroda koji živi u BiH, kolijevci dobrog djela stanovnika današnje RH - trajne i održive nezavisnosti RH ne bi bilo bez oslobađanja ključnih područja BiH;

Tribina KaštelaDrugo: Rat u BiH bio je nastavak agresivne politike Slobodana Miloševića, srpskih nacionalista, JNA kojim se vojno željela učvrstiti ideja Velike Srbije, od ishoda tog rata zavisila je i budućnost RH. To je nedvojbeno dokazao razvoj ratne situacije u RH i BiH od 1992.-1995., djelovanje i intrige međunarodne diplomacije i politike koja je okončana Splitskim dogovorom Tuđman-Izetbegović, vojno-redarstvenim operacijama „Bljesak" i „Oluja", „Maestral", „Južni potez" i na posljetku Daytonskim sporazumom i krajem rata u BiH;

Treće : Zato jer bih htio svjedočiti o ogromnom trudu oko predočavanja istine o ratu u BiH i Domovinskom ratu, koji su uložili svi, branitelji, Šestorka, ali posebice u svojoj obrani general Slobodan Praljak;

Četvrto: Zato jer se o tom procesu malo zna, sve se čini kako široka javnost, hrvatski narod, ne bi doznao ČINJENICE koje je skupila i Sudu podnijela obrana Šestorke, tisuće i tisuće dokumenata s podatcima koje opovrgavaju tezu tužiteljstva o Zajedničkom Zločinačkom Pothvatu (dalje: ZZP) i agresiji RH na BiH;

Peto: Zato jer se o tom procesu u Hrvatskoj šuti, šute političari, šute mediji, šute intelektualci, nas se navodno ne tiču optužbe protiv građana druge države, Hrvatska se ne miješa u unutarnje stvari BiH ;

Šesto : Ako se dokažu optužbe protiv Šestorke političke, pravne, financijske i povijesne posljedice bit će teže i nesagledive po RH od onih koje bi proistekle iz možebitne potvrde optužbi protiv generala Gotovine, Čermaka i Markača;

Sedmo: Zato jer je RH uz ZZP optužena i za agresiju na BiH i bude li joj dokazana krivnja dogodit će se nepojmljivi apsurd da država koja je spasila BiH od srpske agresije bude proglašena za njenog agresora, morala bi platiti ratnu odštetu i u budućnosti (Hrvatska i njen narod) nosit će žig agresora i zločinačke države! I na posljetku,

Osmo: I neki između vas su, spomenut ću prisutnog prof. dr. Mihovila Biočića, stučno i ljudski pomogli obrani i opstanku BiH, Hrvata i Bošnjaka (Muslimana) podjednako, od 32 000 ranjenika kojima je pomogao i liječio ih dr. Biočić 40 % su bili Bošnjaci(Muslimani). I o tome postoje činjenice koje je skupio, zabilježio i sudu izložio general Slobodan Praljak.

Kad govorim o načinu na koji se branio general Praljak ne umanjujem doprinos i zasluge ostalih hrvatskih optuženika u dokazivanju istine, naprosto najbolje poznajem kako se on branio. Svi zajedno, i odvjetnici i optuženici, u oba procesa, napravili su ogroman napor kako bi obranili istinu o obrambenom ratu u RH i BiH iznoseći činjenice kao dokaze, a ne isprazne političke teze poput Tužiteljstva.

Dr. Slobodan Lang je nedavno u Hrvatskom listu napisao opširan člana naslovljavajući ga Jedan je Praljak, a tko smo mi? U članku se upitao zašto ne činimo bar malo poput generala Praljka pred sudom u Haagu kako bi se čula prava istina o ratu, kako bi se srušila laž koju svjetski moćnici uz pomoć dijela domaće političke elite žele nametnuti Hrvatskoj i njenom narodu. Ne čineći ništa, ili nimalo, dopuštamo zaborav i izjednačavanje stvarnih pokretača rata, napadača i žrtve, zaboravljamo pravog agresora (JNA i Srbija/Crna Gora), koji je vodio osvajački rat na cijelom prostoru bivše Jugoslavije. Dr. Lang se s pravom pita zašto noviju povijest, Domovinski rat, rat u BiH uz Crkvu u Hrvata, malobrojnih pojedinaca, rijetkih braniteljskih udruga ili udruga intelektualaca, poput HKV-a ili vaše Udruge Puteus, ne brane i drugi istinoljubivi hrvatski građani?

Zašto onda šutimo o procesu Šestorki i zašto se svi tako olako odnosimo prema toj optužbi, sudbini šestorice hrvatskih dužnosnika, sudbini Hrvata u BIH i na posljetku prema sudbini Hrvatske? Prvenstveno zato jer su u moćnim međunarodnim krugovima, pa onda u opozicijskim krugovima RH, medijima, velikom dijelu hrvatske javnosti općeprihvaćene krivotvorine o dogovoru između Miloševića i Tuđmana. O tome je sjajno pisao akademik Pečarić, on je ismijao podmetnutu tezu o dogovoru između moćnoga Miloševića, iza kojeg su stajale do zuba naoružana JNA i paravojne postrojbe srpskih pobunjenika, četnika, Belih orlova, Šešeljevaca i da ne nabrajam dalje, i Tuđmana koji je '91. kao oružanu silu imao tek nekoliko tisuća lovačkim puškama i trofejnim oružjem naoružanih dragovoljaca. Parafraziram Pečarićev duhovito opisan dogovor : Bre Franjo, ajd' da se dogovorimo, ja ovako moćan, ti ovako slab, podelimo BiH!? I Franjo je pristao!? O tom Dogovoru pred sudom general Praljak svjedočio je pak ovako:

Časni suci, činjenice su slijedeće: 91., 92., 93. godine,... ja sam bio član VONS-a i susretao sam Franju Tuđmana i gospodina Mesića na mnogim sastancima. Nikada, nigdje, ni jednom rječju, nitko, nikad nije spomenuo, a ni gospodin Mesić, bilo kakvu priču o tome, da su se Franjo Tuđman i Milošević 91.godine u proljeće dogovorili o podjeli Bosne. Ta priča, to je moje iskustvo, i ja o tome svjedočim, pojavila se 1993. godine, dvije godine nakon sastanka. I znam da se pojavila zbog početka političkih obračuna. To znam, Stipe Mesić nije bio na sastanku (u Karađorđevu, op.a.), zna isto što i ja, a svjedoči o tome sastanku ovdje isto špekulirajući! Na sastanku su bila dvojica ljudi i ta dvojica su rekli što su imali reći, a ja ovo što sam sada rekao, to je moje svjedočenje, a činjenice su ovdje pobrojane, koje su objavljene. To su činjenice koje su objavljenje, a ovo je moje svjedočenje.

Stvaratelji Kontroliranog kaosa željeli su i žele izjednačiti krivnju i Haaškim procesima prisiliti države bivše Jugoslavije na neki novi oblik suradnje, političke, vojne, gospodarske, na Zapadni Balkan, novu Jugoslaviju, Jugosferu, zato su te krivotvorine o dogovorenom ratu stvorili i dalje ih širili političari poput Mesića, Račana, Pusić, Kajina, Pupovca, civilne udruge financirane isprva stranim novcem, a sada iz hrvatskog budžeta, tiskani i elektronski mediji, svi koji su imali interes oslabiti vezu bosanskohercegovačkih Hrvata s Hrvatskom. Izjednačivši krivnju za raspad Jugoslavije, stvorili su region, omalovažili i poništili hrvatski san i viziju o slobodnoj, neovisnoj, demokratskoj i europskoj Državi Hrvatskoj u koje smo svi mi unijeli žar, znoj, krv i ponos, posebice branitelji koji su ginuli, bili ranjavani, a nakon 2000. izgubili su dostojanstvo, čast, proglašeni su zločincima i kriminalcima, parijama tzv. nove trećesiječanjske Hrvatske.

Pri kraju smo oba procesa. Svim razumnim ljudima je jasno da su obrane srušile tezu Tužiteljstva o ZZP-u i agresiji RH na BiH, razotkrile je kao praznu konstrukciju bez ikakve osnove u činjenicama, kao politizaciju sudstva, a Haag kao politički sud moćnih sila sa snažnim interesima na prostoru Jugoistočne Europe (Zapadnog Balkana). Jasno je da cilj bio podvrgnuti slobodne , nezavisne i demokratske novoosnovane države svojoj vojnoj, političkoj, informacijskoj, gospodarskoj, financijskoj, medijskoj i kulturnoj moći. General Praljak je svojom obranom dokazao kako je moguće intelektom, razumom, logikom, pravom i prije svega hrabrošću i svješću o snazi dobra obraniti istinu, pobijediti konstrukciju, tezu, političku manipulaciju tužiteljstva srcem, snagom, junaštvom i zajedništvom pred Haaškim tribunalom U miru pobijediti kao što smo i u ratu oružjem pobijedili neprijatelja.

Mir se može donijeti samo onda ako se na određenom području napravi pravda. Pravdu je moguće dobiti samo ako ispred sebe imamo istinu - a istina mora biti zasnovana na činjenicama. (Slobodan Praljak - uvodna riječ obrane pred Haaškim tribunalom)

Pripremajući svoju obranu general Praljak skupio je stotine tisuća dokumenata?! Na osnovi tih dokumenata, pripremio je sedamnaest (brojkom i slovima) 17 knjiga činjenica o svim segmentima rata u BiH. Osamnaesta knjiga, zaključak i jasan, sažeti zbir činjenica koje su osnova za obaranje optužnice, ovih dana će izaći iz tiska. Navest ću tek neke činjenice kojima se koristio u obrani. Tužiteljstvo je u optužnici navelo kako su HVO, HV i RH prekinule dovod vode istočnom Mostaru, onemogućile mu opskrbu električnom strujom, povezale telefonske veze juga BiH s 021 hrvatskim predbrojem za Split, itd...General Praljak je dokazao kako se Tužiteljstvo služilo tvrdnjama umjesto dokazima dok je na optužene svalilo teret dokazivanja nevinosti. Citirat ću samo neke od niza činjenica kojima se general Praljak koristio u svojoj obrane. Citati su iz njegove završne riječi:

Voda. Tužitelj kaže jednostavno: istočni dio grada Mostara od 30.06.1993. nema vode u gradskom vodovodu. Optužba: HVO je kriv. Tko je 1992. bitno onesposobio izvore Radobolja i Studenac u Raštanima, izvore koji su se snabdjevali vodom grad Mostar? Glavni ventil za vodu je bio u Istočnom Mostaru, dakle pod nadzorom A BiH, svi izvori električne energije (hidrocentrale) bili su u rukama A BiH osim elektrane na Buni. Zaključak o tome tko je kriv je svima jasan.

Telefoni. U proljeće 1992. razorilo je topništvo JNA poštu u Mostaru. Skupa s poštom razorena je i telefonska centrala. Srušila je JNA ranije podmetnutim eksplozivom i sve mostove na Neretvi osim Starog mosta koji je oštetila. Republika Hrvatska poklanja jednu manju telefonsku centralu (stotinu brojeva), poklanja koaksijalni kabel od Mostara do Širokog brijega, preko svog repetitora na Biokovu omogućava bežićni prijenos signala do Splita i dalje u svijet. Tako su povezani sa svijetom Tuzla, Zenica, Sarajevo, Bugojno. A tužitelj tvrdi da je sve zato kako bi se tim predbrojem za Split (021) Banovina priključila Hrvatskoj. Udruženi zločinački pothvat. Tužiteljstvu je potrebna tvrdnja, a ne dokazi. Dokazivanje nevinosti činjenicama na ovom sudu dužnost je obrane.

Tako je preko Splita Hrvatska cijeloj BiH, Tuzli, Zenici, Sarajevu, Bugojnu omogućila vezu sa svijetom, jer je to tada bila jedina moguća komunikacijska veza.

Istočni Mostar u okruženju: Čvrsto prihvaćenu istinu da je istočni dio Mostara bio u okruženju HVO-a dokumentirao je i opovrgao izješćima i vojnim kartama A BiH, uvijek je bio otvoren put uz Neretvu prema Jabanici i Konjicu, istočni dio Mostara nikad nije bio u okruženju.

Rušenje Starog mosta: Najrašireniju laž o rušenju Staroga mosta od strane HVO-a srušila su svjedočenja i vještačenje trojice stručnjaka za ekplozive i rušenja. Danas više nitko ne optužuje HVO, na sudu je utvrđeno da je most srušen postavljenim eksplozivom, jedino se ne zna tko ga je postavio. Može se nagađati, ali je vidljivo da su tragovi te podvale dobro zameteni. Do danas se nije otkrilo tko je tajanstveni snimatelj za kojeg postoji sumnja da je bio britanski obavještajac koji je naručio, platio i snimio tu diverziju, to rušenje mosta koje je godinama ocrnjivalo Hrvatsku i Hrvate.

Praljak: ... a onda kada je to sve skupa pripremljeno, jedan engleski vojnik je postavio kameru, to snimio, dobio je pratnju, kako to pišu snage Armije BiH, do Sarajeva, gdje je tu kasetu trebao predati Televiziji Sarajevo. A on je bez ikakvog problema sjeo u Unproforov avion i odletio i to dao BBC-u. E sad sve zaključke ja ostavljam svakome, osim što HVO i Slobodan Praljak s tim nemaju nikakve veze. Tko ima zaključite sami.

Predsjedavajući sudac: ... dakle vi tvrdite da je riječ o jednoj velikoj manipulaciji, ako sam vas dobro shvatio?

Slobodan PraljakPraljak: Da, časni suče. Ja tvrdim da je to velika manipulacija. I nije predao on to nikad sarajevskoj televiziji. Sve ono što smo mi gledali, to je prenešeno sa BBC-a. Dakle i onaj ORF, austrijski i sarajevska televizija, i sa onim istaknutim komadićem, kojeg je on, neznam zbog kojeg razloga iskinuo, dali su to bile dvije ekspolozije, ja to nez nam, jer nitko ne raspolaže tim originalom. To on nije dao sarajevskoj televiziji. To su svi preuzimali, kako se preuzima, kako se preuzima materijal, kad jedna kuća to objavi. Ali je to objavljeno iste večeri 9-og., 9.11. Samo ne iz Sarajeva nego iz BBC-a.... i to (o Škotu, vojniku snimatelju, op.a.) izrijekom pišu muslimanske novine, na stranici knjige, evo ja ću vam pokazati, ove, točno gdje je to navedeno, samo malo... Evo to je "Oslobođenje", četvrtak, 19.6.1997. godine, stranica hrvatska je 34., gdje se o... tome govori. I kaže se da je kameru je prema mostu ustremio jedan Škot, koji se u tom gradu nalazio kao pripadnik Britanske Armije. Dakle, Britanaca časni suci dole nije bilo. Meni je nejasno što je pripadnik Britanske Armije radio u Mostaru kad su dole bili zaduženi Španjolci. I kaže se da je taj čovjek, prema naredbi Dudakovića, a to je bio zamjenik zapovjednika IV korpusa, krenuo u Sarajevo u pratnji pripadnika vojne bezbjednosti komande IV korpusa. I izrijekom piše, ali, umjesto da dragocjeni dokument, kako je bilo dogovoreno, preda ondašnjem direktoru RTV BIH, on se dočepao prvog Unproforovog aviona i odletio iz Bosne. Ovo pišu muslimani, ne piše Praljak. E sad. To su njihove izjave i to dosta znatno iza toga. Ja tu nemogu više ništa dodati. Kakvu je on ulogu imao dolje, ja mogu sudu dostaviti njegovo ime, pa bi se moglo, ali ...ne, nema ništa od toga.

U 17 knjiga obrađena su pitanja političkih odnosa RH i BiH, vojne suradnje HVO i A BiH, vojne pomoći RH, opremanja, školovanja i upućivanja vojnih postrojbi A BiH iz RH u BiH, skrbi i liječenja ranjenika A BiH u RH, humanitarne pomoći, procjene financijske pomoći RH BiH, evakuacije i smještaja izbjeglica i prognanika iz BiH, njihovog školovanja u RH, Ahmići i Skupni dol pa sve do popisa logora, zatvora, sabirnih centara u kojima su postrojbe A BiH i druge strukture muslimanske vlasti držale zatočene Hrvate. Završnom knjigom koja će sintetizirati cijelu njegovu obranu zaokružit će se zadivljujući napor da se sruše lažne činjenice i teze tužiteljstva. Proces je još u tijeku, za očekivati je kako će Sudsko vijeće uskoro donijeti svoj pravorijek, sada znamo i kada. Generalima Gotovini, Čermaku i Markaču prije Božića, bosnaskohercegovačkoj Šestorki u proljeće sljedeće godine. Ne znamo kakva će biti presuda, ali se bojimo da će biti osuđujuća. Moguće je da će biti donijeta preglasavanjem kao i u slučaju odbijanja Praljkova zahtjeva za brojem svjedoka kada je Sudsko vijeće donijelo odluku 2:1. I Prizivno vijeće je donijelo odluku preglasavanjem i odbilo generalov zahtjev što je bio razlog njegovog napuštanja suđenja, bojkota i traženja istinske pravde. Od travnja ove godine više ne dolazi na sudska ročišta, proces je zastao, nejasno je kako će se nastaviti. Ipak glavni sudac Robinson izjavljuje kako će proces biti završen u proljeće 2011.

Poučeni smo iskustvom koje je najtočnije uobličila bivša tužiteljica Haaškog tribunala Carla dell Ponte, koja je ustvrdila kako će se na osnovi presuda Tribunala pisati prava povijest raspada i ratova u bivšoj Jugoslaviji. Za očekivati je da će presude biti političke, a ne pravne naravi, iako zdrav razum i osjećaj elementarne pravde govore da bez dokaza, nasuprot dokaza, nitko u civiliziranom svijetu ne smije biti osuđen. A mi na to i dalje šutimo.

Ponovno vlada hrvatska šutnja, dosadašnja šutnja pomogla je da se obezvrijede vrijednosti koje smo držali nedodirljivima: sloboda, neovisnost, suverenost, pravda. Ipak, kao da smo dosegnuli dno trpeljivosti, pohvala predsjednika Josipovića lijepoj partizanskoj kapi u Srbu, tiha rehabilitacija četništva, pokušaj oduzimanja ulice ratnom ministru Gojku Šušku, provokacija Novosti s rušenjem Migova podigla je poštene i odgovorne ljude, rodoljube, na noge, među njima, prve branitelje. Pojačava se glas protiv rušenja svih vrijednosti koje su oružjem u ruci branili početkom devedesetih. Moguće je pobijediti i u ovom nametnutom, sofisticiranom, nepoštenom ratu ako se skupimo, omogućimo argumentima, istini da progovori i suprostavimo se političarima, arbitrima i glasnogovornicima tuđih, a ne hrvatskih interesa. General Praljak je već moralni pobjednik, pobijedio je oslobađajući činjenice okova laži. Kakva god bila osuda on je pobjednik. Zato sam držao da je danas uoči Dana nezavisnosti važno progovoriti o šutnjom prekrivenom procesu i optužbama o ZZP i agresiji RH na BiH koji opasno ugrožavaju hrvatsku neovisnost i ukazati na način na koji je moguće pobijediti laž.

Završit ću zaključkom general Praljka iz Predgovora knjizi Pomoć RH Muslimansko-Bošnjačkom narodu i A BiH tijekom 1991.-1995. godine, Zagreb, lipanj 2007:

Nikada u povijesti ratovanja jedan narod-(Hrvati)-nije tako i toliko pomogao drugi narod-(Bošnjaci, Muslimani)-i onda kada su potonji okrenuli svoju vojsku –(A BiH)-protiv Hrvata-(HVO)-u BiH....Nikada u povijesti ratovanja zapovjednik jedne vojske (HVO) nije propuštao konvoje oružja i (ostalog) drugoj vojsci (A BiH) i onda kada je ta vojska (A BiH) to oružje i (ostalo) koristila za napade na one koji su to propustili...A za A BiH propuštani su konvoji

I oružja

I municije

I Vojnika

I nafte

I repromaterijala

I hrane

I lijekova

I mudžahedina (humanitarni radnici)....A to što ove činjenice ne odgovaraju proizvedenim lažima , nije me briga. To je ili će postati problem onih koji su lagali, koji su govorili neistine, koji su šutjeli!

Hvala vam na pozornosti!

Miroslav Međimorec

Pet, 15-11-2019, 07:22:17

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.