Haagu su argumenti slani iz Hrvatske 

 

Smatram prikladnim započeti ovaj govor obnavljanjem uspomena na spartanskog kralja i junaka Leonide, koji je sa svojim vojnicima krenuo obraniti zemlju od najezde Perzijanaca. Dočekao ih je u klancu Termopile te u dva dana izdržao više naleta brojčano moćnije perzijske vojske, da bi treći dan bili izdani od Efijalta i junački izginuli braneći domovinu. Leonidino ime ostalo je do danas simbol junaštva i domoljublja. A Efijaltovo simbol sramote i izdaje domovine. I nakon gotovo 2500 godina postoji spomenik na kojem su uklesane riječi:

“ pođi, neznanče, Sparti pripovjedi:

pali smo slušajuć što nam zapovjedi “

Poštovani prijatelju, kao hrvatski general ne bi bio na ovom mjestu, niti bi se odvažio progovoriti na ovoj tribini, da se ne osjećam potaknut pismom pape Benedikta XVI . Sveti otac je za svjetski dan mira uputio svijetu poruku: “u istini je mir”. Istina o bogu, istina o dostojanstvu čovjekova života, istina o temeljnim vrijednostima, ali i istina o povijesnim događajima u Domovinskom ratu, njihovim stvarnim uzrocima i posljedicama. Potrebno je utvrditi je li to bio rat za slobodu i suverenu cjelovitost jednoga naroda i države ili pak zajednički pothvat i plan zločinačke organizacije.

Dakle, djelo ili nedjelo.

Odnosno, jesu li naši branitelji i časni hrvatski vojnici: junaci i heroji ili pak zločinci i zlikovci. Bez te istine nema mira. Borba za istinu je presudna. Narod koji dopusti krivotvorenje povijesti, prije ili poslije neće biti sposoban suvereno odlučivati o svojoj budućnosti. Domovinski rat je prikazan kao svojevrsni građanski sukob u kojem su suprotstavljene strane jednako odgovorne. Briše se pojam agresija, agresor kao i obrana i branitelj. Po diktatu suda u Haagu odbacuje se naziv “branitelji Domovinskog rata”, a uspostavlja kategorija sudionici u zločinačkom pothvatu. Slijedom toga i nije bilo Domovinskog rata.

 

Međutim, nije Haag kriv za takvu besmislicu. On je dobivao podatke i argumente iz domaćih krugova i iz nevladinih organizacija, koje su u posljednjih 15 godina potrošile preko pola milijarde dolara financiranih izvana u svrhu “kriminalizacija Domovinskog rata”. Dolaskom na vlast šesteročlane koalicije, odnosno s ministrom branitelja Ivicom Pandžićem i ministrom obrane Jozom Radošem počela je medijska kampanja o lažnim invalidima, nestručnim Tuđmanovim kadrovima, prevelikoj i skupoj vojsci, prevelikom broju generala na tako maloj vojsci, itd..

 

U okolnostima u kojima se neutemeljene kriminalizacije Domovinskog rata i Hrvatske vojske sprovode preko medija mjesecima, a da vlast ni oporba ne dižu svoj glas protiv toga, ratni zapovjednici i generali odlučili su se napisati otvoreno pismo: “s ogorčenjem konstatiramo da dobar dio medija i političara o Domovinskom ratu govori samo i jedino kao o nečem negativnom, problematičnom pa i sramotnom, premda je Domovinski rat temelj na kojem su izrasle hrvatska sloboda, suverenost i neovisnost... Držimo nedopustivim i nečasnim da se o braniteljima i invalidima Domovinskog rata govori kroz šačicu onih koji su se stvarno ogriješili o njegovu čistoću, ili o pozitivne zakone, a istodobno prešućuju sve ono pozitivno i veličanstveno u čemu je sudjelovala ogromna većina najboljih hrvatskih sinova... Na kraju pozivamo najodgovornije osobe i institucije države a napose medije, da se odupru negativističkom i povijesno nekorektnom i neistinitom prikazivanju Domovinskog rata, da zaštite čast i dostojanstvo časnika i vojnika ne podliježu olakom optuživanju i blaćenju bez ikakvi dokaza.".

Umjesto razumijevanja za novo nastale okolnosti u Hrvatskoj vojsci, sam predsjednik RH, demonstrativno i uz potporu Ivice Račana, izbacuje iz HV-a ratne generale. A time potvrđuje i nastavlja hajku na hrvatske branitelje. Ovdje je poslana poruka: tko god štiti Domovinski rat, čeka ga ista sudbina.

Hrvatska vojska za Oluje je brojala oko 200 tisuća vojnika i 23 ratna generala. U samoj operaciji je neposredno sudjelovalo 138.500 vojnika, 14.500 redarstvenika i 7.400 pripadnika HV-oa te 1., 2., 4., 7., i 9. Gardijska brigada, 81. Gardijska bojna, 1. Hrvatski gardijski zdrug. 28 pričuvnih brigada i 18 domobranskih pukovnija iz svih 6 zbornih područja i sastav hrvatskog ratnog zrakoplovstva. Na bojišnici dugoj 630 kilometara hrvatska vojska je pokazala svoje sposobnosti i znanje te položila najteži ispit i oslobodila 7.940 čkm. Pobjedničku vojsku su u nepune 4 godine uspjeli dovesti u alarmantno loše stanje, stanje koje jednostavno nije održivo. Preko dvije tisuće ratnih časnika i dvadesetak ratnih generala (prosjek godina 40) koji su vodili najsloženije ratne operacije Domovinskog rata umirovljeni su ili smijenjeni. S druge strane u sustavu su ostavljeni vojni akademci JNA sa 60 i više godina (generali: Tus, Agotić, Stipetić, Kaić...), koji tako postaju "najelitniji" kadar HV-a sa zadaćom nastavka preustroja HV-a.

Glavni ideolozi JNA, pošto su se riješili većine kadra iz Domovinskog rata, ustrojavaju HV zapravo po modelu JNA, s 4 korpusa. Točnije, ovaj preustroj na kraju nije završen za mandata koalicije (ministra Joze Radoša i ministrice Željke Antunović ). Danas se nastavljaju promijene s novim snagama, pa se Hrvatska vojska preustrojava po "američkom modelu". Nema više zbornih područja, korpusa ni slavnih brigada (Tigrova, Gromova, Kuna, Pauka, Sokolova, Vukova, Puma...) Ostati će gardijska motorizirana brigada i gardijska oklopna mehanizirana brigada s oko 4.500 vojnika. Ukupno se predviđa da će HV brojati od 12.000 ljudi do 2015. godine, dok danas HV broji oko 20 tisuća vojnika. Nažalost, činjenica je da danas mladi ne žele ići u HV. U prošloj godini od planiranih 16.000 novaka pozivu se odazvalo 7.800. Koji je razlog takvom odazivu kad se zna da je prije 10 godina odaziv bio 97%?! Odgovor je jednostavan. Bivši ministar Jozo Radoš daje prednost upisu na fakultet pred vojskom, a današnji ministar Berislav Rončević zamrzava služenje domovini (ukida služenje HV-u).

Nije ni čudo kad se dobro zna da su obojica izbjegavala služiti domovini i njezinoj pobjedničkoj vojsci (Radoš 000 HV-a, Rončević 016 dana HV-a).

Zar je zaboravila ova politička elita da su za slobodu i suverenost RH živote dali 10.668 hrvatskih junaka, 1.230 ih je nestalo a 37.180 ranjeno? A da tek ne spominjem tužnu istinu kako sigotovo svakodnevno neki hrvatski veteran oduzme život, odnosno da se ih je do sada njih 1.700 odlučilo dignuti ruku na sebe. Pored svega što nam je napravila politička elita, mi za te i takve još uvijek nismo rekli da su kukavice, izdajnici i dezerteri. I na kraju, želio bih se prisjetiti riječi mog vrhovnog zapovjednika i predsjednika dr. Franje Tuđmana: “ne bih želio doživjeti dan kad će Hrvat reći da nije želio ovakvu Hrvatsku”.

Pa se više puta pitam da li mi želimo ovakvu Hrvatsku?!

Marinko Krešić, general bojnik u mirovini

{mxc}