Uvodna riječ na tribini "Velika čistka 2000. godine, metode i ciljevi" 

 

Meni posebno draga Pascalova misao je ova: "Prošlost i sadašnjost su nam sredstva. Samo je budućnost naš cilj. Na taj način mi uopće ne živimo, već se nadamo da ćemo živjeti. A budući da se uvijek pripremamo na sreću, neizbježivo ju ne ćemo postići."

Pascal je anticipirao i vrijeme u kojemu živimo, jer više razgovaramo o budućnosti nego o sadašnjosti, i to na pogrješan način, kao i o prošlosti. Tzv. hrvatska politička elita okrenuta je budućnosti koju vidi u množini integracija, tvrdeći da će tako Hrvatskoj osigurati sreću, a sprema joj propast. Ta ista elita ne želi se zamarati onim pitanjima iz nedavne prošlosti, koja opterećuju sadašnjost i uzrok su podjelama u hrvatskom društvu. Jedno od tih, krucijalnih pitanja, jest zatvaranje knjige 20. stoljeća . Očita je potpuna nevoljkost elite da se istraže komunistički zločini, da se oda dostojna počast žrtvama, i da se u procesu lustracije nositeljima komunističke vlasti i pripadnicima tajnih služba uskrati pravo na obnašanje državnih dužnosti na bilo kojoj razini. O tome je Hrvatsko kulturno vijeće nedavno dalo Izjavu, koja je posve prešućena u medijima.

Kao što je poznato, nakon masovnih ubijanja Hrvata svršetkom 2. svjetskog rata, teror je nastavljen za cijelo vrijeme postojanja jugokomunističkog sustava, a na kraju 20. stoljeća taj je sustav u službi velikosrpske ideje pokrenuo rat u kojemu je stradalo mnogo hrvatskih vojnika, te počinjeni zločini nad hrvatskim pučanstvom. I opet se dogodilo isto: ni do danas nisu istražena sva nova grobišta, ni do danas ne znamo gdje je završilo više od tisuću Hrvata koji se smatraju nestalima, ali znamo da se pripadnici neprijateljskih postrojba slobodno šeću hrvatskom državom, znamo da državno odvjetništvo nema previše volje da optuži moguće počinitelje zločina, znamo da se pripadnici paravojnih snaga iz doba agresije na Hrvatsku nalaze u općinskim vlastima, ali i u Hrvatskom saboru, u koaliciji sa strankom koja i dalje nosi naziv one časne Hrvatske demokratske zajednice.

Dakle, ne samo da ni u ovom slučaju nije bilo lustracije, nego su neprijatelji, agresori, dioničari vlasti u Hrvatskoj.

No, jedna lustracija je ipak obavljena u samostalnoj, demokratskoj hrvatskoj državi, i to je tema današnjega skupa: lustracija, ili točnije rečeno čistka svih državotvornih ljudi iz hrvatskih institucija, čistka provedena vrlo brzo nakon trećesiječanjske katastrofe 2000. godine. Čistka obavljena temeljito, u svim područjima, na način dobro poznat iz komunističkih vremena.

Nakon sloma SDP-a na zadnjim izborima, nisu se ispunila očekivanja da će HDZ barem uspostaviti ravnotežu i vratiti u institucije ljude koji su izbačeni na ulicu, da će vratiti ljudima njihovo dostojanstvo, da će vratiti dostojnost struke.

Današnja tribina pokazat će, na primjeru nekoliko važnih područja, čudovišne razmjere čistke obavljene 2000. godine.

Hrvoje Hitrec

{mxc} 

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.