Licemjerna Europa i Hrvati
Danas razmišljam o prošlim događajima, o minulim mučeničkim vremenima i našim dragim braniteljima. Pišem ovaj zapis dok odlazim iz Wiener Neustadta, u kojemu sam bio. Ovdje sam se sjetio naših uzornih domoljuba Petra Zrinskoga (1621.-1671) i Frana Krste Frankopana (1643.-1671.), koji su, na glavnomu trgu ovoga i danas za nas Hrvate mračnoga grada, usmrćeni krvnikovom sjekirom, ali do danas ne izgubiše ni čast ni slavu u svomu narodu. Mučenički završetak njihova života iskolio je mnoge hrvatske vitezove.
Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan položiše svoje glave na panj onodobne ohole i licemjerne Europe. Tada se nitko ne nađe među europskim silnicima da za njih i njihove pravedne ciljeve izloži svoj ugled. Arena lagodne i ladanjske dokoličarske Europe toga je dana odobrila glavosijek onih koji su je svojim životima i životima svoga hrvatskog naroda štitili od nasrtaja protukršćanske sile. Jer, tada se boj bio za krst časni i slobodu zlatnu, uzduž predziđa kršćanstva, kako su se tada hrvatski krajevi na tomu kršćanskom Zapadu zvali.
U epu Smrt Smail-age Čengića, Ivan Mažuranić pjeva:
Pak da znadu kako neman turska,
Grdnijem ždrijelom progutat ga radeć,
O te krši zub svoj zaman krši:
Ne bi trome prekrstili ruke,
Dok vi za krst podnosite muke,
Nit bi zato barbarim ve zvali,
Što vi mroste dok su oni spali!
U ovo naše današnje vrijeme, Europa i zapadni svijet nisu ništa iskreniji i pravedniji. Politički, diplomatički, tj. nepravedni sudovi ponovno oštre sjekiru i na panju svoje nepravde očekuju nove nedužne glave. S tim nevinim žrtvama Cerber, u nebo vapijućega krvoločnog promatranja zločina, želi skrenuti odgovornost za sva zla koja su propustili spriječiti, oni koji su htjeli nepravdeno vladati svijetom i narodima i određivati tijekove suvremene povijesti.
Nametnutom krivnjom optužuju uzorne novovjeke hrvatske vitezove, branitelje i tako za svoje ciljeve osiguravaju pred svijetom budućnost nastavka hrvatske krivnje.
Hoće li prestati više to tmurno i bezdušno ponavljanje hladnokrvne nepravde prema hrvatskomu narodu, koji je jedva opstao u višestoljetnoj iscrpljujućoj obrani kršćanskoga svijeta, kršćanske vjere i svoga narodnog bića, braneći svete pragove i svete žrtvenike Stvoritelju u čast podignute. Čini se da trebamo još jednom biti narod na rubu svoje pameti, izvan ruba njihove savjesti i njihova suosjećanja. Namjera i nakana je očita te glasi: hrvatskom narodu određujemo daljnji pritvor na neodređeno vrijeme! Za nas, za zapadni svijet, hrvatski probitci ne postoje. Pred globalizacijom, Hrvate treba stišati. Hrvati moraju prestati isticati svoju bilo kakvu posebnu vjersku i narodnosnu pripadnost. Mi smo zlatni naraštaj sveopće nadvlade, koja ne trpi bilo kakve pojedinačne zaostale identitete nekih rubnih naroda, jer nam je dosta i nesloge među nama velikima. Svi nepokoreni odličnici, osobito branitelji i generali, moraju biti obeščašćeni, zajedno s njihovom borbom za nezavisnost. Njihova je nezavisnost zakašnjelo, nepotrebno i sanjarsko zatezanje ostvarenja svjetskoga poretka. Svjetski moćnici poručuju svojim činima i zahtjevima da moramo biti sretni što ih uopće zanima hrvatska zemlja i hrvatsko more. Kao da žele reći: Pokoravajte se našim odredbama bez pogovora, jer vam s lanca možemo pustiti strašilo rata, strašilo nemira i gospodarske propasti!
Tako sam čuo u sebi glasove nekih tustih pričina, dok me je vlak udaljivao od tužnoga mjesta davnoga europskog zločina nad hrvatskim mučenicima. Europski vlak juri i tutnji tužnim dolinama, posutim kostima hrvatskih domoljuba, koji su umirali kroz svu tešku povijest za slobodu i vjeru.
Bože! Daj nam snagu podnositi budućnost. Želimo, premda izmučeni postojati. Ne spremamo se za nikakav rat, jer on za sobom ostavlja rastrgani mir.
Požuri, Gospodine i ne kasni! Molimo te za pravedni mir, koji samo Ti možeš dati. Svima koji snuju zlo, pomrsi hod i uništi putove!
Josip Botteri Dini
{mxc}
Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na 
