S tribine Hrvatskoga kulturnog vijeća o položaju Hrvata u BiH održanoj 8. prosinca u Zagrebu donosimo izlaganje direktora Radija Herceg-Bosne gospodina Željka Raguža, o teškom položaju Hrvata u BiH danas, kao i o mogućim uzrocima i posljedicama takvoga stanja.

Željko Raguž - Položaj Hrvata u BiH

Uvod

Moje viđenje položaja Hrvata u BiH nastojat će biti što cjelovitije zahvaćanje složenosti zemlje o kojoj govorimo iako je i daleko bolje upućenima vrlo teško doći do istine o svemu što jeste sadašnjost ove zemlje. Svjestan svojih nemogućnosti, pokušat ću dati neke naznake toga stanja i njegovih uzroka.

1. BiH između dvojbi nastanka i teškoća opstanka

Današnja daytonska BiH nastala je nakon više godina ratnog stradanja kada su politički predstavnici naroda prihvatili sporazum, za koji su znali da ne nudi sigurnu budućnost zemlje. Nepravednost toga rješenja uvjetovala je kasnija brojna osporavanja tijekom njegove provedbe. Možda je glavna nevolja BiH u teritorijalnoj rasprostranjenosti i brojčanoj zastupljenosti njezinih naroda. Nakon referenduma za samostalnost BiH 29. veljače i 1. ožujka 1992. (oko 64%) aktiviran je velikosrpski plan velike Srbije, koji se pretvorio u agresiju s etničkim čišćenjem. Vojna nesposobnost za obranu kod Bošnjaka pretvorila se vremenom u rat žrtava agresije, Hrvata i Bošnjaka. Međunarodna zajednica u BiH, na čelu sa visokim predstavnikom, svu svoju energiju stavila je u službu očuvanja daytonskog ustroja BiH. Iako je BiH dobila svoje vanjsko, međunarodno priznanje 1992. godine, desetljeće i pol nakon toga 2008. godine BiH još uvijek nije dobila svoje unutarnje priznanje od Srba i Hrvata, koji se ne slažu s Bošnjacima oko budućnosti zemlje.

2. Stanje Hrvata u BiH

Od nekadašnjeg broja 760.000 Hrvata po popisu 1991. godine danas u BiH prema podatcima Biskupskih ordinarijata, koji su nastali na temelju izvješća što ih župnici svake godine u siječnju dostavljaju o svojim župama, na kraju 2007. godine živjelo je 460.000 Hrvata. Svoj odnos prema BiH Hrvati su dokazali spremnošću da brane svoje domove. Hrvatski narod u najvećem postotku (oko 97%) glasovao je na referendumu za samostalnost BiH. Kakav je naš sadašnji politički položaj u BiH i zašto i koliko su stvarno ugroženi Hrvati u BiH? Provedba Daytona promijenila je društveno ustrojstvo i narav BiH. Ona je daytonskim sporazumom načelno potvrđena kao država triju konstitutivnih naroda ali njezino stvarno funkcioniranje nudi sigurnu budućnost samo za dva njezina naroda, Srbe i Bošnjake kroz Republiku Srpsku i većinsko građansko bošnjačko upravljanje u Federaciji BiH. Gubitak hrvatske ravnopravnosti u BiH počeo je sa Washingtonskim sporazumom iz 1994. godine prema kojemu se konfederacijom između Federacije BiH i Republike Hrvatske jamčila ravnopravnost Hrvatima. Daytonski sporazum je negirao zaključke washingtonskoga a ukidanje Posebnih odnosa RH i F BIH, OSCE-ova izborna pravila i Petrićeve nametnute ustavne promjene ukinule su preostale mehanizme ravnopravnosti hrvatskog naroda u BiH.

3. Kriminalizacija hrvatske politike u BiH

U vrijeme Domovinskog rata, ali i nakon uspostave mira u RH i BiH, državna politika RH i hrvatsko vodstvo u BiH često su u političkoj javnosti RH optuživani za "agresiju na BiH, program podjele BiH, te navodne zločine i pljačke". Ranije političke težnje Hrvata u BiH za očuvanjem HRHB od istih političkih krugova kriminalizirane su kao i kasniji slični zahtjevi za hrvatskom jednakopravnošću u BiH kroz hrvatsku samoupravu. Od nekadašnjeg nacionalno izmiješanog teritorija BiH koji danas pripada RS ratnim djelovanjima stvoren je homogen jednonacionalni teritorij što je nailazilo na međunarodnu osudu, ali i uvažavanje. Na drugoj strani, Hrvati u BiH osuđivani su kao krivci što su "dijelili Bosnu i Hercegovinu" koju su Milošević i Izetbegović pod pokroviteljstvom SAD-a stvarno podijelili Daytonskim sporazumom. Hrvatima se pripisivalo i poticanje svojih sunarodnjaka iz Bosne da se presele u Hercegovinu i mnogo štošta, a podaci govore da su se za razliku od drugih dvaju naroda Hrvati najmanje homogenizirali (od 1991. do 1997. god. udio Hrvata u FBiH promijenio se za 0,14 promila). Prema procjeni UNHCR-a na koju se poziva Ustavni sud BiH od popisa pučanstva 1991. do 1997. god. udio Srba u strukturi pučanstva u Republici Srpskoj (RS) povećao se s 54,30% na 96,79%, a udio Bošnjaka smanjio se s 28,77% na 2,19% i Hrvata s 9,39% na 1,02%. U FBiH udio Bošnjaka povećao se s 52,09% na 72,61%, dok se udio Hrvata minimalno povećao s 22,13 % na 22,27% a udio se Srba u FBiH smanjio sa 17,62% na 2,32%.

4. Hrvatske šanse u BiH kroz ustavne promjene

Oštro protivljenje srpskih političkih stranaka ukidanju RS, kao i protivljenje bošnjačkih stranaka ukidanju F BiH, formiranju hrvatskog entiteta i preustroju grada Mostara dovoljno govori o Daytonskom sporazumu kao prešutnom dogovoru o podjeli BiH između Srba i Bošnjaka uz potporu međunarodne zajednice. Izvikanu promidžbenu konstrukciju međunarodnih i bošnjačkih političkih krugova o planiranoj srpsko-hrvatskoj podjeli BiH zamijenila je stvarna realizirana Daytonska srpsko-bošnjačka podjela BiH. Promjeni postojeće srpsko-bošnjačke dvoentitetske podjele BiH protive se svi njezini sudionici, Srbi, Bošnjaci i međunarodna uprava u BiH. Srbi su i za hrvatski entitet u BiH s uvjerenjem da bi on ojačao stabilnost RS od bošnjačkih ambicija mimo Daytonskog sporazuma. Bošnjaci su protiv hrvatskog entiteta u BiH jer su ovisni o hrvatskoj podređenosti njima u FBiH. Međunarodna uprava u BiH također je protiv hrvatskog entiteta jer bi se njegovim formiranjem i ravnopravnim položajem svih triju naroda stabilizirala BiH. Naravno, to bi učinilo upitnim daljnji angažman međunarodne uprave u BiH, jer nestabilnost BiH proizlazi iz Daytonskog sporazuma. Neki tvrde da Bošnjaci tek žele otvoriti dijalog oko promjena daytonskog ustroja BiH kada definitivno poraze hrvatsku politiku u BiH ili joj još više smanje utjecaj. Nastavak bošnjačke prevlasti nad Hrvatima u F BiH neminovno će održavati RS i pojačavati potrebu stvaranja hrvatskog entiteta u BiH uz moguću bošnjačku suglasnost ili usprkos svima.

5. Politika međunarodne uprave u BiH

Tražeći političko rješenje za zaustavljanje zadnjeg rata u BiH određeni politički krugovi na Zapadu isticali su ocjene o boljoj međusobnoj snošljivosti Hrvata i Bošnjaka u odnosu na njihove pojedinačne odnose sa Srbima, što je prema njihovim mišljenjima dijelom presudilo u uspostavljanju F BiH i današnjeg daytonskog ustroja BiH. Nekoliko godina kasnije ti isti politički centri, da bi sačuvali daytonski ustroj BiH, umjesto ranijeg potrebnog konsenzusa u donošenju odluka u Vladi FBiH između Hrvata i Bošnjaka nametnutim ustavnim promjenama stvorili su uvjete za preglasavanje Bošnjaka nad Hrvatima. Na taj način osigurano je jamstvo da ne dođe do političkog približavanja Hrvata i Bošnjaka u FBiH, što bi moglo ugroziti Daytonski sporazum, odnosno opstanak RS. SAD-e mogle bi ponuditi i nametnuti bolje izmjene Ustava BiH kako bi se popravio Daytonski sporazum kojim je nametnut neravnopravni položaj Hrvata u BiH u odnosu na Srbe i Bošnjake. Ne treba se ipak čuditi što SAD-e ne nude bolja korektna rješenja jednakopravnog položaja za sva tri naroda u BiH. Međunarodni čimbenici žele još dugo biti u BiH i ne žele ostati bez posla koji im je osigurao Daytonski sporazum.

6. Hrvatske političke zablude u BiH

Tijekom raspada bivše Jugoslavije, nakon neovisnosti BiH, političke podjele u hrvatskom narodu i nesuglasje između Katoličke Crkve i politički utjecajnih pojedinaca uvjetovali su slabljenje pregovaračke pozicije hrvatskog naroda. Navedene okolnosti rezultirale su donošenjem Daytonskog sporazuma koji je nametnuo neodgovarajuće unutarnje ustrojstvo za BiH od dva entiteta za tri konstitutivna naroda. Tijekom hrvatske borbe za neovisnost Republike Hrvatske i zaštitu hrvatskog naroda u BiH potrošeni su silni napori i energija u međusobnim hrvatskim političkim optuživanjima i neslaganjima što se posebice negativno odrazilo na položaj Hrvata u BiH. Na žalost, i desetljeće nakon rata slični su se postupci nastavili.

7. Mediji u stvarnosti BiH

Međunarodna uprava u BiH, organizirano i pod njezinim nadzorom nakon Daytonskog sporazuma medijskom politikom usmjerila se na podršku provedbe mirovnog sporazuma iz Daytona. Stavljanjem medija pod nadzor međunarodne uprave u BiH preko međunarodnih agenata, sankcijama i različitim ograničenjima, nastojalo se i dobrim dijelom uspjelo preuzeti javno mnijenje od političkih grupacija koje dovode u pitanje provedbu mirovnog sporazuma mimo planirane njegove provedbe. Osnovna načela kojima se vodila međunarodna zajednica u razdoblju nakon Daytonskog sporazuma i koja su do danas ugrađena u njezinu medijsku politiku u BiH jesu:

1. obnova i izgradnja državnih institucija BiH, od međunarodne uprave u BiH, prema predviđenom ritmu;

2. očuvanje Republike Srpske nakon provedenih reformi i

3. sprječavanje hrvatskih zahtjeva za ravnopravnošću sa Srbima i Bošnjacima.

Navedena načela realizirana su kroz medijsku politiku međunarodne uprave u BiH koja je kreirala osnovne regulativne institucije, nadgledala rad medija i kažnjavala neposlušne medije. Od OHR-a planirana strategija izgradnje medija u BiH nije dovodila u pitanje medije u RS, ali je blokirala zahtjeve Hrvata u BiH za ravnopravnošću sa Srbima i Bošnjacima u području medija u BiH. Medijskom politikom međunarodna uprava u BiH ostvarila je postavljene ciljeve: umanjen je dominantni utjecaj tri najjače nacionalne stranke u BiH, formirala se značajna oporbena politička grupacija u BiH kod sva tri njezina naroda i što je za međunarodnu upravu u BiH najvažnije, stranke koje podržavaju Daytonski sporazum kontroliraju zakonodavna tijela na svim razinama vlasti, u oba entiteta i na razini BiH. Kako je sloboda informiranja na hrvatskom jeziku uvjet za ostvarenje stvarnog ravnopravnog položaja hrvatskog naroda, a ne deklarativnog, s Bošnjacima i Srbima u BiH, bez medija na hrvatskom jeziku se ne može ostvariti ravnopravnost hrvatskog naroda u BiH. Pored dvadesetak lokalnih radijskih postaja Hrvati u BiH od elektroničkih medija imaju Radio Herceg Bosne koji se čuje na prostoru dvije trećine BiH; RTV KISS u središnjoj Bosni i Hercegovačku televiziju u Hercegovini koji godinama imaju statusne i financijske probleme.

Naravno da svi navedeni hrvatski mediji nisu dovoljni jer Srbi i Bošnjaci imaju daleko jače državne i entitetske javne radiotelevizijske medije u BiH koji se financiraju od pretplate u skladu sa zakonom. Hrvate u BiH godinama se sprječava od strane bošnjačke politike i međunarodne uprave u BiH da formiraju radiotelevizijski kanal na hrvatskom jeziku u okviru Javnog radiotelevizijskog sustava BiH. Bez medija na hrvatskom jeziku Hrvati u BiH ne mogu imati nužni demokratski unutarhrvatski dijalog o sadašnjosti i budućnosti BiH. Bez medija na hrvatskom jeziku Hrvati u BiH ne mogu imati nužni demokratski dijalog s druga dva naroda o sadašnjosti i budućnosti BiH. Bez medija na hrvatskom jeziku, Hrvati u BiH izloženi su fragmentiranju njihovog narodnog identiteta te gubitku općih i konkretnih narodnih orijentira prema BiH ali i prema međunarodnoj zajednici. Zbog toga što je sloboda informiranja na svom jeziku temelj za sve druge slobode, izgradnja medija na hrvatskom jeziku u BiH preduvjet je za eliminiranje antihrvatskih medijskih manipulacija i ravnopravnost Hrvata sa Srbima i Bošnjacima u BiH.

8. Međunarodna zajednica i hrvatski narod u BiH

Međunarodna uprava u BiH priznaje deklarativno pravo hrvatskom narodu na ravnopravnost sa druga dva naroda, ali mu nije osigurala političke mehanizme koji će tu deklarativnu ravnopravnost pretvoriti u stvarnost. U sadašnjoj političkoj stvarnosti BiH postoje naprotiv politički mehanizmi koji produciraju hrvatsku neravnopravnost u BiH. Na Vladi FBiH, u Zastupničkom domu Parlamenta FBiH donose se odluke i zakoni u interesu bošnjačke dominacije, preglasavanjem malobrojnih hrvatskih i srpskih predstavnika. Jednakopravnost naroda, a ne preglasavanje, ostvareni paritet u strukturama vlasti i donošenje odluka konsenzusom njezinih naroda jedini je način kako BiH može postati normalnom europskom demokratskom državom.

9. Zaključak

Nedvojbeno je kako su Hrvati opravdano nezadovoljni svojim položajem u BiH. U RS, od prijeratnoga broja od 220.000 ostalo ih je živjeti njih tek 12.000. Isto je tako i u drugom entitetu, u Federaciji BiH, Hrvati su stalno politički majorizirani od brojnijih Bošnjaka, koji im nameću zakone, preusmjeravaju financije, osporavaju radiotelevizijski kanal na hrvatskom jeziku, te nastoji osporiti nacionalni i vjerski identitet.

10. Moguće sugestije i prijedlozi za djelovanje u rješavanju hrvatskog pitanja u BiH

Ako želimo učinkovito djelovati potrebito bi bilo naše hrvatsko pitanje u BiH dugoročno i programski zahvatiti. I to na nekoliko razina. Sigurno je kako u sadašnjim okolnostima ne postoje brza kratkoročna rješenja. Daleko više izgleda moglo bi imati dugoročno razvijanje svijesti o stanju i okolnostima u kojima smo se našli u BiH ali i isticanje razloga i motiva zbog kojih treba izdržati i krajnjih ciljeva do kojih je moguće doći. Nama u BiH potrebna je institucionalna suradnja s ustanovama hrvatskoga naroda i njihovim predstavnicima u RH o svim pitanjima od vitalnog interesa za hrvatski narod u BiH i RH. Bez suradnje i zdravog međusobnog utjecaja neće biti moguće promicati i štititi vrijednosti i stvarnosti koje čine hrvatsko narodno biće. Bez prava Hrvata na kulturu, jezik, medije i školstvo nerealno je očekivati promjenu njihova spomenutoga stava prema BiH. Bez promjene toga stava mi nećemo moći iznijeti bitku za egzistencijalni opstanak u BiH. Mogući put do ostvarenje ovog važnog cilja podrazumijeva i sučeljavanje sa daleko jačima od nas. U djelovanju na spomenutim područjima bit će potrebno puno strpljenja i upornosti ali iznad svega unutarhrvatske sloge i povezanosti. Bavljenje hrvatskim pitanjem u BiH treba biti motivirano razlogom našeg narodnog opstanka u BiH, što je nemoguće bez slobode i jednakosti s druga dva naroda u ovoj zemlji. Sadržaj hrvatskog našeg pitanja u BiH mora biti prilagođen cjelovitom hrvatskom pitanju, ali i njegovim bosansko-hercegovačkim uvjetima i suvremenim izazovima u široj regiji i svijetu.

Željko Raguž

{mxc}