Donosimo predavanje akademika Josipa Pečarića s prošlotjednog predstavljanja našeg trećeg zbornika "Haaški sud – Zajednički zločinački pothvat -Što je to?". Akademik Pečarić dao je pregled niza reakcija na rad Haaškog suda, od onih koja su ušla u zbornik do onih koja je on sakupio iz raznih izvora. Izdvajamo dio predavanja koji se odnosi na rat u hrvatskoj enklavi u Lašvanskoj dolini: "Dopustite mi da vas podsjetim na onoga pravednika kojemu je dosuđena najveća kazna. Osuđen je zbog navodne agresije Hrvatske na BiH. A znamo čije je svjedočenje koristio taj sud da bi izveo tu lažnu optužbu zbog koje - uostalom - sudi i danas Hrvatima iz BiH. Kada su Darija Kordića bez ijednog dokaza osudili na 25 godina robije izjavio je: "S ljubavlju i ponosom nastavljam nositi ovaj maleni križ prikazujući ga rođenom Isusu Kristu za dobro i boljitak svome najmilijem hrvatskom narodu." To je rekao iako je svjestan ("Hrvatski list" od 23. prosinca 2004.): "Bog mi je stavio lance, a današnja Hrvatska zategla omču oko vrata"."

 

 

Donosimo govor Miroslava Tuđmana s predstavljanja knjige člana HKV-a, Drage Krpine, "Tiranija kameleona". Izdvajamo: "...glavna preokupacija autora nije metamorfoza politike, on taj preokret samo konstatira, već kameleonstvo ključnih aktera na političkoj sceni, onih u HDZ-u ili izišlih iz HDZ-a: Stjepana Mesića, Ive Sanadera i Vladimira Šeksa. Politička scena 1989. i na početku 1990. bila je jasno profilirana: HDZ je bio za samostalnu i suverenu hrvatsku državu, SDP je bio za Jugoslaviju, a koalicija narodnog sporazuma nije imala ništa ni protiv Jugoslavije ni protiv komunističkih stranaka. Tada je i današnje vodstvo HDZ-a zastupalo i branilo politiku za samostalnu i suverenu hrvatsku državu. Tako je bilo sve do pobjede HDZ-a na izborima 2003. Drago Krpina zorno - jer je svjedok očevidac tih zbivanja – oslikava te promjene koje su se dogodile: Ljudi koji su do ponovnog dolaska na vlast 2003. govorili da neće hapsiti i suditi generale Norca, Gotovinu i Glavaša, odjednom postaju njihovi progonitelji; da neće pristati na sporazume o pridruživanju i stabilizaciji, da neće pristati na Zapadni Balkan ili ZERP, odjednom postaju njihovi najradikalniji provoditelji; da neće odustajati od nacionalnih interesa i nacionalne suverenosti, odjednom zagovaraju filozofiju "korisnosti" da neće pristati na lažne haške optužnice odjednom uspostavljaju prijateljske odnose s glavnom haškom tužiteljicom i primaju međunarodne pohvale za akcijske planove kojima je cilj "locirati, identificirati, uhititi, transferirati."

 

 

Aktualno zaprepaštenje hrvatske javnosti u svezi s presudom trojici oficira JNA i licemjerno zapomaganje hrvatskoga državnog vrha, ima i jednu dobru stranu: kriminalni slučaj Haaškoga suda, njegova smisla i zadnjih namjera, opet je izbio u prvi plan. Za hrvatsku političku elitu u posve nezgodnom, izbornom trenutku, jer baca snažnu svjetlost na svu bijedu, neaktivnost i dodvoravanje te elite vanjskim čimbenicima, dakle razotkriva njezinu bespogovornu suradnju s institucijom koja krši ljudska i nacionalna prava, koja ruši s mukom stvarano međunarodno kazneno pravosuđe i uz pomoć svojih šaptača radi o glavi hrvatskoj državi. U općoj povici i traženju krivca za rečenu presudu, javili su se i glasovi koji prozivaju hrvatske intelektualce, te ih optužuju za šutnju, što je duboko netočno. Intelektualci okupljeni oko Hrvatskoga kulturnog vijeća, znanstvenici, književnici, pravnici i novinari, učinili su doslovce sve što je bilo u njihovoj moći. Hrvatsko kulturno vijeće je, na poticaj dr. Milana Vukovića organiziralo do sada tri stručno-znanstvena skupa i tiskalo tri zbornika s izlaganjima govornika, te ih uputilo na sve relevantne adrese u zemlji i inozemstvu, uključujući naravno Hrvatski sabor, hrvatsku Vladu i haaški Tribunal, te Ujedinjene narode. Nabrojat ću imena uglednika koji su nastupili na našim skupovima: dr. Milan Vuković, bivši predsjednik Vrhovnoga suda i potom dugogodišnji član Ustavnoga suda, dr. Robin Harris, svojedobno politički savjetnik britanske premijerke Margaret Tacher, povjesničar i biskup gospićko-senjski Mile Bogović, povjesničar dr. Josip Jurčević, pravnik i književnik magistar Lujo Medvidović, jezikoslovac dr. Marko Samardžija, novinar Marko Barišić, političar i potpredsjednik Vlade početkom stoljeća Goran Granić, splitski odvjetnici, branitelji optuženih u slučaju "Lora" Ankica Luetić i Zoran Mimica, književnik dr. Nedjeljko Mihanović, autor vjerojatno najbriljantnijega političko-literarnog eseja u novijoj hrvatskoj povijesti, akademik Stranko Popović, akademik Josip Pečarić, prof.dr. Željko Horvatić, jedan od najvećih autoriteta za međunarodno kazneno pravo na ovom grješnom planetu, dr. Adalbert Rebić, u vrijeme "Oluje" čelnik Ureda za prognanike, povjesničar dr. Nikica Barić, pravnik i političar Bosiljko Mišetić i njujorški odvjetnik dr. Edward Slavko Yambrusic.

 

 

Hrvatsko kulturno vijeće u utorak je, 16. listopada, u dvorani Matice hrvatske 2, Zagreb, održalo promociju zbornika s izlaganjima na trećem stručno-znanstvenom skupu "Haaški sud - 'Zajednički zločinački pothvat' - Što je to?". Na samoj promociji, koja je bila veoma dobro primljena od strane publike, govorili su Hrvoje Hitrec,  akademik Josip Pečarić i Milan Vuković, dr. iur.. Od novinara nazočili su dopisnici Hine, Jutarnjeg lista i Glasa Koncila. Nakon službenog dijela u ugodnoj je atmosferi održan i prigodni domjenak. U nastavku donosimo nekoliko slika sa spomenutog skupa.

 

 

Iz jučer predstavljenog zbornika koji sadrži izlaganja s trećeg stručno - znanstvenog skupa HKV - a "Haaški sud" – "zajednički zločinački pothvat" - što je to?" donosimo govor Bosiljka Mišetića na temu ustavno-pravnog okvira suradnje s haaškim tribunalom. Mišetić detaljno raščlanjuje okolnosti donošenja Ustavnog zakona o suradnji s Međunarodnim sudom, kao i sva prava i obveze koja temeljem istog slijede.

 

 

Kao svojevrsnu najavu današnje promocije zbornika s trećeg stručno - znanstvenog skupa HKV - a "Haaški sud" – "zajednički zločinački pothvat" - što je to?" donosimo izlaganje koje je objavljeno u tom zborniku dr. Edwarda Slavka Yambrusica, odvjetnika iz Washingtona. Yambrusicevo izlaganje se bavi problemima činjeničnog i pravnog okvira Međunarodnog suda u Haagu:"Nadležnost (kompetencija) i jurisdikcija ICTY-a nad nacionalnim sudjelovateljima u obrani suverene države ovdje se dovodi u pitanje na temelju toga da predstavlja predaleku sudsku posegnutost, to jest aktivnost ULTRA VIRES Vijeća sigurnosti UN u prekršaju zakona Povelje UN posebno članka 51. - to jest prava na samoobranu, što predstavlja bitno načelo postojećeg međunarodnog zakona. Prema tome, Republika Hrvatska i Republika Bosna i Hercegovina, kao države koje su se branile protiv srpske agresije, kao i njihovi nacionalni predstavnici sudionici u samoobrani imaju pravo i na čvrstom su temelju kada dovode u pitanje nadležnost i jurisdikciju Suda, kao i svako daljnje pitanje koje će se donijeti pred Sudom, što se također odnosi i na udovoljavanje sudskim naredbama.".(mmb)

 

 

Donosimo izvještaj s tribine (govornice) koja je održana u koncertnoj dvorani makarske Glazbene škole a povodom predstavljanja knjige admirala Davora Domazeta – Loše „Klonovi nastupaju“. Nazočio joj je 61 posjetitelj, ne računajući one po dužnosti. Nekolicina je sudjelovala u raspravi. Tribina je trajala sat i pol. Svojim dolaskom baš 18. rujna, admiral Domazet je uveličao dan Hrvatske ratne mornarice. Sudionici su u početku pljeskom pozdravili znanstveni uspjeh admiralova sina Tomislava. Voditelj dr. Ivo Dužević je u uvodu spomenuo i neke mjesne (ne)prilike, sasvim određeno, pisanje tjednika „Makarska kronika“. U tom listu naše tribine se ili sustavno prikazuju omalovažavajuće i zlonamjerno ili se, najčešće pak, potpuno prešućuju. Broj posjetitelja se, po njima, svodi na tek „desetak duša“, tvrde kako se zapravo radi o „predizbornim skupovima“, o „šarolikom društvu“ „kvazi znanstvenika i priučenih povijesničara“. Za „takve (je) političke egzibicioniste primjerenija ulica“ smatraju u Kronici, pa stoga opetovano zahtijevaju zabranu Govornice. Kako bi umanjile vjerodostojnost voditelja, nazivaju ga „sirotim i dokonim psihijatrom“ a tvrdnje koje se javno usudio iznijeti u svom članku „Svjedočimo li, ili se prodajemo?“ proglašavaju halucinacijama. Dužević je ponovio staro psihologijsko pravilo da što su neke teme neugodnije i teže, to je tim važnije ih otvarati i o njima razgovarati. Zatim je ukratko najavio admirala Domazeta i kratko se osvrnuo na knjigu „Klonovi nastupaju“.

 

 

Donosimo izvještaj s govornice pod nazivom «Treća Jugoslavija» održane u Makarskoj 18. svibnja 2007. u organizaciji Hrvatskoga kulturnog vijeća. Voditelj tribine bio je član HKV-a Ivo Dužević, a uvodničar Josip Jović. Iz spomenutog izvješća izdvajamo:«Govorio je (Josip Jović, op. ur.) o čitavoj jednoj duhovnoj infrastrukturi koja ima za cilj reviziju povijesti. Sustavna je i naglašena promidžba antifašizma uz istovremeno potpuni previd komunističke diktature. Uz sustavnu detuđmanizaciju ide istovremeno i veličanje i obnavljanje Titovog kulta. Nešto što se do 1990. nije događalo čak ni unutar Jugoslavije, sada je u punom zamahu. Piše se „zajednička povijest“ pod nadzorom Solunske udruge ali i Haaškog sudišta. Najpoželjnije osobe iz javnog života su one koje su postali znamenje (simboli) Jugoslavenstva: Matvejević, Zafranović, Drakulić, Šerbedžija, ... Lustrirani su „desničari“, „nacionalisti“ te su na taj način doživjeli sudbinu intelektualaca iz 1971. Politički događaji u Srbiji (praćenje događaja u vezi T. Nikolića, predsjednika Srpske skupštine) se prikazuju kao dio hrvatske unutarnjopolitičke scene. U hrvatskom je priopćavalnom prostoru zamjetan dobronamjeran odnos prema četničkom pokretu dok je on u Srbiji potpuno legaliziran."