Hrvatsko kulturno vijeće je u utorak 30. listopada 2007. održalo tribinu «Tko su arbitri hrvatske javne scene». Skup je održan u prostorijama Hrvatske kulturne zaklade i Hrvatskog slova u Zagrebu, a na njoj su nastupili akademik Josip Pečarić, Milan Vuković, dr. iur., redatelj Miroslav Međimorec te književnik Toma Podrug, dok književnica Marija Peakić Mikuljan nije mogla nazočiti radi bolesti. Tribinu je otvorio akademik Slaven Barišić čiji uvodni govor donosimo u nastavku, kao i malu reportažu u slikama.

 

 

 

 

S predstavljanja knjige "Tiranija kameleona" člana Hrvatskoga kulturnog vijeća Drage Krpine donosimo govor koji je održao dr. Ante Birina. Birina se podrobno osvrnuo na sadržaj Krpinine knjige, a između ostalog je naveo: "Sama knjiga u stvari je zbirka autorovih govora na raznim tribinama na kojima je sudjelovao, odnosno njegovih interviewa i članaka koje je u proteklih nekoliko godina dao ili pisao uglavnom za “Hrvatski list”. U svojoj knjizi – koja je podijeljena u tri glavna poglavlja (“Sanaderovi premeti”, “Sanaderov prosvijećeni apsolutizam” i “Hrvatski jad i čemer”) – autor kritički prati zbivanja na hrvatskoj političkoj sceni, i to osobito u stranci u čijoj je izgradnji i djelovanju i sâm osobno sudjelovao tijekom gotovo petnaest godina. Kroz te svoje tekstove autor iz prve ruke svjedoči o kopernikanskom obratu stranke i njezina novog vodstva koje je u svega nekoliko godina uspjelo u cijelosti izmjeniti dotadašnji identitet stranke, od koje je danas uglavnom ostalo samo ime. Sadržaj je – što može vidjeti svatko tko to želi vidjeti – bitno drukčiji. Pozivanje na nauk Oca domovine, dr. Ante Starčevića i na baštinu svog utemeljitelja dr. Franje Tuđmana, a isto tako i pozivanje na načela kršćanske civilizacije, tradiciju i identitet hrvatskog društva i naroda – kako to piše u Proslovu i Temeljnim načelima programa stranke – ostali su tek deklarativne odrednice, od kojih se na djelu više ne može vidjeti mnogo.".

 

 

Donosimo predavanje akademika Josipa Pečarića s prošlotjednog predstavljanja našeg trećeg zbornika "Haaški sud – Zajednički zločinački pothvat -Što je to?". Akademik Pečarić dao je pregled niza reakcija na rad Haaškog suda, od onih koja su ušla u zbornik do onih koja je on sakupio iz raznih izvora. Izdvajamo dio predavanja koji se odnosi na rat u hrvatskoj enklavi u Lašvanskoj dolini: "Dopustite mi da vas podsjetim na onoga pravednika kojemu je dosuđena najveća kazna. Osuđen je zbog navodne agresije Hrvatske na BiH. A znamo čije je svjedočenje koristio taj sud da bi izveo tu lažnu optužbu zbog koje - uostalom - sudi i danas Hrvatima iz BiH. Kada su Darija Kordića bez ijednog dokaza osudili na 25 godina robije izjavio je: "S ljubavlju i ponosom nastavljam nositi ovaj maleni križ prikazujući ga rođenom Isusu Kristu za dobro i boljitak svome najmilijem hrvatskom narodu." To je rekao iako je svjestan ("Hrvatski list" od 23. prosinca 2004.): "Bog mi je stavio lance, a današnja Hrvatska zategla omču oko vrata"."

 

 

Donosimo govor Miroslava Tuđmana s predstavljanja knjige člana HKV-a, Drage Krpine, "Tiranija kameleona". Izdvajamo: "...glavna preokupacija autora nije metamorfoza politike, on taj preokret samo konstatira, već kameleonstvo ključnih aktera na političkoj sceni, onih u HDZ-u ili izišlih iz HDZ-a: Stjepana Mesića, Ive Sanadera i Vladimira Šeksa. Politička scena 1989. i na početku 1990. bila je jasno profilirana: HDZ je bio za samostalnu i suverenu hrvatsku državu, SDP je bio za Jugoslaviju, a koalicija narodnog sporazuma nije imala ništa ni protiv Jugoslavije ni protiv komunističkih stranaka. Tada je i današnje vodstvo HDZ-a zastupalo i branilo politiku za samostalnu i suverenu hrvatsku državu. Tako je bilo sve do pobjede HDZ-a na izborima 2003. Drago Krpina zorno - jer je svjedok očevidac tih zbivanja – oslikava te promjene koje su se dogodile: Ljudi koji su do ponovnog dolaska na vlast 2003. govorili da neće hapsiti i suditi generale Norca, Gotovinu i Glavaša, odjednom postaju njihovi progonitelji; da neće pristati na sporazume o pridruživanju i stabilizaciji, da neće pristati na Zapadni Balkan ili ZERP, odjednom postaju njihovi najradikalniji provoditelji; da neće odustajati od nacionalnih interesa i nacionalne suverenosti, odjednom zagovaraju filozofiju "korisnosti" da neće pristati na lažne haške optužnice odjednom uspostavljaju prijateljske odnose s glavnom haškom tužiteljicom i primaju međunarodne pohvale za akcijske planove kojima je cilj "locirati, identificirati, uhititi, transferirati."

 

 

Aktualno zaprepaštenje hrvatske javnosti u svezi s presudom trojici oficira JNA i licemjerno zapomaganje hrvatskoga državnog vrha, ima i jednu dobru stranu: kriminalni slučaj Haaškoga suda, njegova smisla i zadnjih namjera, opet je izbio u prvi plan. Za hrvatsku političku elitu u posve nezgodnom, izbornom trenutku, jer baca snažnu svjetlost na svu bijedu, neaktivnost i dodvoravanje te elite vanjskim čimbenicima, dakle razotkriva njezinu bespogovornu suradnju s institucijom koja krši ljudska i nacionalna prava, koja ruši s mukom stvarano međunarodno kazneno pravosuđe i uz pomoć svojih šaptača radi o glavi hrvatskoj državi. U općoj povici i traženju krivca za rečenu presudu, javili su se i glasovi koji prozivaju hrvatske intelektualce, te ih optužuju za šutnju, što je duboko netočno. Intelektualci okupljeni oko Hrvatskoga kulturnog vijeća, znanstvenici, književnici, pravnici i novinari, učinili su doslovce sve što je bilo u njihovoj moći. Hrvatsko kulturno vijeće je, na poticaj dr. Milana Vukovića organiziralo do sada tri stručno-znanstvena skupa i tiskalo tri zbornika s izlaganjima govornika, te ih uputilo na sve relevantne adrese u zemlji i inozemstvu, uključujući naravno Hrvatski sabor, hrvatsku Vladu i haaški Tribunal, te Ujedinjene narode. Nabrojat ću imena uglednika koji su nastupili na našim skupovima: dr. Milan Vuković, bivši predsjednik Vrhovnoga suda i potom dugogodišnji član Ustavnoga suda, dr. Robin Harris, svojedobno politički savjetnik britanske premijerke Margaret Tacher, povjesničar i biskup gospićko-senjski Mile Bogović, povjesničar dr. Josip Jurčević, pravnik i književnik magistar Lujo Medvidović, jezikoslovac dr. Marko Samardžija, novinar Marko Barišić, političar i potpredsjednik Vlade početkom stoljeća Goran Granić, splitski odvjetnici, branitelji optuženih u slučaju "Lora" Ankica Luetić i Zoran Mimica, književnik dr. Nedjeljko Mihanović, autor vjerojatno najbriljantnijega političko-literarnog eseja u novijoj hrvatskoj povijesti, akademik Stranko Popović, akademik Josip Pečarić, prof.dr. Željko Horvatić, jedan od najvećih autoriteta za međunarodno kazneno pravo na ovom grješnom planetu, dr. Adalbert Rebić, u vrijeme "Oluje" čelnik Ureda za prognanike, povjesničar dr. Nikica Barić, pravnik i političar Bosiljko Mišetić i njujorški odvjetnik dr. Edward Slavko Yambrusic.

 

 

Hrvatsko kulturno vijeće u utorak je, 16. listopada, u dvorani Matice hrvatske 2, Zagreb, održalo promociju zbornika s izlaganjima na trećem stručno-znanstvenom skupu "Haaški sud - 'Zajednički zločinački pothvat' - Što je to?". Na samoj promociji, koja je bila veoma dobro primljena od strane publike, govorili su Hrvoje Hitrec,  akademik Josip Pečarić i Milan Vuković, dr. iur.. Od novinara nazočili su dopisnici Hine, Jutarnjeg lista i Glasa Koncila. Nakon službenog dijela u ugodnoj je atmosferi održan i prigodni domjenak. U nastavku donosimo nekoliko slika sa spomenutog skupa.

 

 

Iz jučer predstavljenog zbornika koji sadrži izlaganja s trećeg stručno - znanstvenog skupa HKV - a "Haaški sud" – "zajednički zločinački pothvat" - što je to?" donosimo govor Bosiljka Mišetića na temu ustavno-pravnog okvira suradnje s haaškim tribunalom. Mišetić detaljno raščlanjuje okolnosti donošenja Ustavnog zakona o suradnji s Međunarodnim sudom, kao i sva prava i obveze koja temeljem istog slijede.