Ususret tzv. europskim izborima

U svibnju nas očekuju izbori za Europski parlament. Na prošlim izborima najviše je mandata Izbori EUosvojila lista HDZ-a. U Europski parlament tada su na HDZ-ovoj listi izabrani: Andrej Plenković, Dubravka Šuica, Ivana Maletić, Marijana Petir, Ruža Tomašić i Davor Ivo Stier. Iako je oporba danas praktički u rasulu, iz HDZ-a poručuju kako će biti zadovoljni i s pet osvojenih mandata, iako ih trenutno imaju šest. U isto vrijeme u Europi se sve izraženije vodi bitka između tzv. globalista i tzv. suverenista oko vizije uređenja EU-a.

Važnost europskih izbora za Republiku Hrvatsku za Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća komentiraju: prof. dr. sc. Matko Marušić, Stipe Kutleša, Zdravko Mršić, Josip Jović, Mate Knezović, Mile Prpa i Ivan Poljaković.

Prof. dr. sc. Matko Marušić: Žuti žutuju, a crveni putuju

Sve hrvatske političke stranke su u krizi i na izborima za Europski parlament će dobiti onoliko mandata koliko i zaslužuju. Zato sam odabrao narodni „medicinski“ naslov ovoga komentara; on kaže da oni koji boluju (pa su žuti) žive dugo (pa žutuju), a oni crveni (zdravi) naglo umru. To ne odgovara sasvim zdravstvenom stanju hrvatskih Marušićpolitičkih stranaka, jer su crveni već umrli (komunisti, SDP), a ostali žutuju, iako su im osnovne („ u zdravlju“) boje jako različite.

1. Desnica

Hrvatska desnica treba se stidjeti samo zbog jednoga razloga, a taj je da se ne može ujediniti. Ona već dugo žutuje, stid je bilo. Uzrok bolesti je jednostavan, ali patogenetski jak i jasan – to je samoljublje goleme većine njezinih svjetonazorskih članova, koji bi listom htjeli biti vođe desnice. Nitko se, međutim, nikad nije ni približio kvaliteti vođe, prvo po obrazovanju, političkom i svakom drugom (npr., banalno – da tečno govori engleski), a politički su zapravo ipak nezreli. Oni vole Hrvatsku, više od svih drugih, ali slabo razumiju europsku i svjetsku politiku. Razočarali su me i Nezavisni, koji su političku nezrelost pokazali nesklonošću radu „na terenu“. Nakraju počinju sličiti aktivistima, a to je najniži stupanj na koji mogu pasti ljudi s političkim ambicijama.

2. Ljevica

Ljevica je malobrojna, ali jako glasna, i pokvarena do srži, ako srži uopće ima. Tu pripada SDP, HNS i, nažalost, Beljakov HSS. Ostali nisu vrijedni spomena, osim ako bismo htjeli, a ne ćemo, pisati o ljudskom stidu.

2. 1. SDP

SDP je čista komunistička stranka i propala je čim je od lažnoga imena „Stranka demokratskih promjena“ vratila na HDZIako malo smrducka na Istanbulsku i još ponešto, on je danas jači nego ikad (poslije Tuđmana, naravno)! To se čak ne mora vidjeti ni po broju mandata, ali vidi se odlučnost, sigurnost, samopouzdanje. A to nije malo, nego mnogo! S minimalnim brojem mandata na prošlim izborima Plenković je hladnokrvno održao vladu i vlada usprkos najvećim problemima i Marasu. Svaki novi izbori mogu mu samo povećati broj mandata, a time i sigurnost vladanja. Za njega je najgore prošlo. Čekaju ga još samo reforma pravosuđa (koja ga može srušiti) i reforma zdravstva (koja ga i hoće srušiti).svoje istinsko ime „Partija“ (ono „socijaldemokatska“ je i dalje bezobrazna laž). Stranka je propala jer se drži ideologije koja je donijela propast kad god je i gdje god je došla na vlast. Sama od sebe. Uzmimo najnoviji primjer – SDpVenezuele: zašto SDP ne komentira događaje u toj zemlji? Jer su na sramotu upravo ideologiji SDP-a! Komunisti dođu na vlast i – odmah sve propadne! Nema hrane, nema lijekova i zemlju napusti 3,5 milijuna ljudi.

Ili Kuba! Nakon mnogo godina komunističkoga „raja“ (na primjer, naši komunisti su kroz javnost provlačili „podatak“ da je na Kubi zdravstvo najbolje na svijetu!) i fizičke eliminacije i iseljavanja antikomunista – stanovništvo sada ipak masovno glasuje za prijelaz na kapitalizam. Ne razumijem kako se nakon svega iskustva, od Lenjina do danas, ljudi ne stide biti komunisti! To je kao da po ulici netko viče: „Ja sam glup! Gledaj me koliki sam kreten!“

Da ne bude zabune: svi ljevičari su komunisti i svi se trebaju stidjeti te gluposti. Trikovi maškaranja u liberale, regionalce, socijaldemokrate ili „progresivne“ obične su laži, uvredljive zdravom razumu. Jer, da kojom nesrećom dođu na vlast, morali bi se baviti i drugim stvarima osim spolnih nastranosti i subverzivnih kazališnih predstava, a to može biti samo komunizam: brisanje bogatih i sposobnih, brisanje nacija, paljenje crkava i obožavanje velikoga vođe. Ništa drugo nema iz ljevičarenja. A ako tko zna da ima – neka ovdje kaže, baš me zanima, jer ja ne znam da išta drugo ima.

2.2. HNS

Muka mi je i misliti o HNS-u. Nose to divno ime, a gori su od komunista. Na prvi pogled ne vidi se istovjetnost, jer su HNS-ovci obrazovaniji pa lažu vještije i manje otkrivaju glupost svoje ideologije – uglavnom se drže neobičnoga spolnoga života i protuhrvatskoga obrazovanja. Ako su istinski liberalni, zašto se tako i ne nazovu? A ne da sramote časna hrvatska imena naroda i domovine.

2. 3. HSS

HSS je veća tragedija od HNS-a, ali to je ljudima jasno pa se u tom slučaju masovno zgražaju. Propast će čim Beljak ode, ali pitanje je što će ostati. Naime, u suvremenom društvu više nema seljaka, jer to nisu čak ni poljoprivrednici. Beljak je počeo ljevičariti jer za drugo nema ni mašte ni znanja. On čak nije ni poljoprivrednik.

3. HDZ

Ljudi to ne vide, ali HDZ je jači nego ikad poslije Tuđmana. Plenković je veliki političar i premijer, a gđa Grabar HDZKitarović nije ništa slabija od njega. Svi bi građani Hrvatske trebali biti sretni da ih imaju na tim funkcijama: lijevi jer su im dali Istanbulsku konvenciju, makli su obitelj iz zakona i proširit će „prava“ na pobačaj. Desni bi trebali biti sretni da lijevi pored Plenkovića ne mogu doći na vlast, jer – što se tiče njih samih – njih bi i Bernardić pobijedio, možda čak i Beljak (Vrdoljak ni to ne bi mogao, ali on ima druge putove koji se botanički nazivaju imelom.)

HDZ je jak međunarodno, gospodarski i stilski – nema sukoba ni u najtežim situacijama. Plenković je vrh vrha u međunarodnoj politici a, za jednoga pravnika, odlično vodi i nutarnju a posebno gospodarsku politiku. Pretjeranom grubošću prema desnima platio je cijenu te međunarodne sigurnosti, ali lijeve je toliko zbunio da sada već prosvjeduju sami protiv sebe (oni i ne znaju za drugo osim za prosvjede); Maras je potjerao novinare sa esdepeovske konferencije za tisak a dan poslije prosvjeduje – za slobodu novinarskoga rada. A on je najpamentiji među esdepeovcima pa Vi lijepo recite kakvi su drugi.

Natrag na HDZ. Iako malo smrducka na Istanbulsku i još ponešto, on je danas jači nego ikad (poslije Tuđmana, naravno)! To se čak ne mora vidjeti ni po broju mandata, ali vidi se odlučnost, sigurnost, samopouzdanje. A to nije malo, nego mnogo! S minimalnim brojem mandata na prošlim izborima Plenković je hladnokrvno održao vladu i vlada usprkos najvećim problemima i Marasu. Svaki novi izbori mogu mu samo povećati broj mandata, a time i sigurnost vladanja. Za njega je najgore prošlo. Čekaju ga još samo reforma pravosuđa (koja ga može srušiti) i reforma zdravstva (koja ga i hoće srušiti).

4. Živi zid

O živom zidu ljudi razumni i pristojni ne bi trebali ni misliti. Živi zid je toliko iracionalan da se o njemu, naime, nema što racionalno misliti. Moram priznati da ne shvaćam tko glasuje za tu stranku.

5. MOST

MOST je imao priliku, a ne samo da je nije iskoristio, nego ju je i upropastio. U načelu se sastoji od poštenih ljudi, ali Mostne onoliko pametnih i obrazovanih koliko bi trebalo za razumijevanje međunarodne politike i vođenje one nutarnje.

Na kraju su spali na to da se bave ekologijom, ali samo kad se nešto tehničko planira graditi u njihovu kraju.

Ne napušta ih bijes od poniženja koje im je priuštio Plenković, što dodatno dokazuje nisku razinu političke zrelosti: od toga su nokdauna trebali nešto naučiti, a ne još bješnje udarati u prazno.

Volio bih da dobiju tri, ili čak četiri mandata za Europski parlament, prvo zato što bi to značilo da će tamo otići manje protuhrvatskih ljevičara, a drugo, tamo bi njihovo domoljublje, kršćanstvo i borbenost došli u istinsku kušnju koju bi neki od njih mogli i preživjeti. To bi za Hrvatsku bilo jako korisno. MOST-ovci po nekim značajkama sliče na Marijanu Petir i Ružu Tomašić, a njih dvije su u Europi napravile više za hrvatski narod nego svih drugi zastupnici zajedno i pomnoženi s dva (tu računam i Plenkovićev mandat).

6. Zaključak

Sve stvari su najbolje u najbolje uređenom svijetu. Hrvatska se stabilizira na plenkovićevštini, što znači da je postala Europa, sa svim prednostima i trulostima kroz koje Europa prolazi. No budući da će trulost prevladati, Hrvatska bi se trebala čuvati da se u času brodoloma ipak spasi dovoljno domoljuba i kršćana. Zato treba glasovati konzervativno, ali ne tvrdoglavo pa da se na izborima izgube ti jedini glasovi razuma.

Stipe Kutleša: U kaljuži hrvatske hadezeovske „stabilnosti“ postaje nemoguće živjeti

Od posljednjih izbora za Europski parlament mnogo se toga dogodilo u svijetu, Europi i Hrvatskoj. EU, kao i sva Kutlešanjezina tijela, nije se pokazala respektabilnom institucijom. Tu nema ni ideje, a još manje provedbe tzv. europskog jedinstva i solidarnosti. A EU je zato, navodno, utemeljena. EU je, međutim, nastavila neku vrstu imperijalističke politike prijašnjih vremena i dominacije velikih država nad malim samo na tako perfidan i sofisticiran način da mnogi i ne prepoznaju pravu bit EU, a ona je prvenstveno u dominaciji dviju EU sila Njemačke i Francuske na račun ostalih, posebno malih država i nacija u koje spada i Hrvatska. Što hrvatskim političarima, kojima i tako nije stalo do hrvatskog naroda i države, preostaje drugo nego se pokoriti briselskim „poslodavcima“ i služiti im pod bilo kojim uvjetima? Čak i kršiti ustav vlastite države u kojemu stoji da se zabranjuju sve moguće integracije s bivšom propalom državom čije je ime sramota i spomenuti. A nikada nismo bliže obnovi te zločinačke države nego danas. Za to su očito i službeni Bruxelles i Zagreb.

U situaciji kada EU centrala nameće svoj imperijalizam i većim zemljama od male i podaničke Hrvatske, nije nimalo iznenađujuće da je Velika Britanija napustila EU iako mučni proces izlaska još traje. Neke zemlje koje su još u EU, kao Poljska, Mađarska, Italija, Slovačka i druge, ne žele se slijepo (kao Hrvatska) pokoriti direktivama briselskog Brexitcentralnog komiteta nego vode politiku očuvanja nacionalnih interesa. Može li i Hrvatska imati takvo političko vodstvo slično vodstvima spomenutih država? Može. Pod uvjetom da to narod želi. I ovi skorašnji EU parlamentarni izbori to mogu djelomično pokazati, a posebno oni predsjednički i saborski/parlamentarni.

U odnosu na ukupan broj zastupnika u Europskom parlamentu broj hrvatskih zastupnika je mali i jedva da oni mogu išta bitno postići. No nije nevažno tko predstavlja Hrvatsku. Ako to budu briselske ćate kao što su u Zagrebu onda od njih nikakve koristi. U tom smislu treba gledati na HDZ-ove kandidate. Pokazalo se na domaćem terenu da HDZ-ovci ne smiju ni misliti svojom glavom, a kamoli postupati drugačije od naredbe partije. Čak je partijski vođa razmišljao da se članstvu HDZ, koje odlučuje u Saboru, dopusti da djeluju u skladu sa svojom savjesti bez opasnosti da im se išta dogodi. Takvu degradaciju demokracije i ljudskih prava nitko nije mogao očekivati osim onih domaćih i stranih „programera“ društvenih i političkih događaja koji od početka djeluju u tom smjeru.

HDZ, doduše, može među svoje kandidate staviti i nehadezeovce da bi tako pokazao svoju „demo(n)kratsku“ širinu. EUU situaciji kada EU centrala nameće svoj imperijalizam i većim zemljama od male i podaničke Hrvatske, nije nimalo iznenađujuće da je Velika Britanija napustila EU iako mučni proces izlaska još traje. Neke zemlje koje su još u EU, kao Poljska, Mađarska, Italija, Slovačka i druge, ne žele se slijepo (kao Hrvatska) pokoriti direktivama briselskog centralnog komiteta nego vode politiku očuvanja nacionalnih interesa. Može li i Hrvatska imati takvo političko vodstvo slično vodstvima spomenutih država? Može. Pod uvjetom da to narod želi. I ovi skorašnji EU parlamentarni izbori to mogu djelomično pokazati, a posebno oni predsjednički i saborski/parlamentarni.Takvih će vjerojatno biti kao što ih je bilo i u prijašnjem mandatu. Neki su shvatili besmislenost predstavljanja Hrvatske u EU parlamentu. Jedina je sigurna korist od takve funkcije individualna, tj. nezamislivo dobra plaća i povlastice koje imaju svi EU birokrati. U svakom slučaju dobra prilika za vlastitu promociju i bogaćenje. Da je tomu tako vidi se po tome što hrvatski predstavnici ne predstavljaju u EU Hrvatsku nego svoje partije. Stoga i nema koordinirani akcija među njima da se brane hrvatski interesi. Više u korist Hrvatske rade neki strani predstavnici nego hrvatski. Ne može se poreći da su neki predstavnici u EU parlamentu nešto i napravili kao npr. Marijana Petir i Ruža Tomašić. Ako ništa drugo, nastojali su raditi u korist Hrvatske.

Zadovoljstvo HDZ-a s pet mandata samo pokazuje da su oni svjesni gdje se nalaze. Demagoški će, kao i do sada, nastupati i, što je najtragičnije, vjerojatno mogu uspjeti. Ne mogu ideologizirani hadezeovci „progledati“ kod zdravih (?) očiju. U mnogim slučajevima tu nema ni trunka kritike ni „drugarske“ samokritike kao što ih je učila bivša partija. Izgovor je uvijek isti, tj. da se nema za koga drugoga glasovati. Što onda ostaje osim HDZ-a (ako zatreba i u koaliciji s SDP-om i drugim satelitskim partijicama bez identiteta). Teško je reći tko je za hrvatsku državu i narod gori HDZ ili EUSDP sa svojim satelitima. Uglavnom su isti što se vidi kada dođe do najkritičnijih odluka za narod i državu. Rigidni HDZ-ovi birači to ne razlikuju. Možda HDZ-u rasulo oporbe i bezidejnost i poslovična nesložnost novih inicijativa pomogne da sačuvaju prevagu nad ostalim kandidatima za EU parlament. No, ponavljam, za Hrvatsku nikakve koristi od toga.

Jedina korist mogla bi biti novi raspored snaga na razini cijeloga članstva budućeg saziva EU parlamenta. U tom smislu svibanjski izbori za EU parlament su itekako važni. Odnos snaga između suverenista i globalista vjerojatno će zacrtati smjer kretanja i sudbinu EU u sljedećem razdoblju. U mnogim članicama EU jačaju suverenisti jer se globalizam pokazao kao jedna nedosljedna i pokvarena ideologija koja svoje krajnje nečasne namjere umata u prozirni celofan demokracije i ljudskih prava. Takve su namjere već sigurno detektirane samo je pitanje koliko će biti snage i pameti suprotstaviti im se. Rezultati budućih izbora sigurno će se reflektirati na članice EU. Što se Hrvatske tiče bilo bi dobro kada bi se među hrvatskim suverenistima izvan vladajuće stranke našli kandidati za EU parlament koje bi podržali svi suverenisti. Bojim se da je to za sadašnju Hrvatsku utopija s obzirom na preveliku količinu ega oporbenjačkih „veličina“. U skladu s tim požnjet ćemo što smo posijali.

Je li, naime, moguće da u Hrvatskoj nema dobrih, stručnih, a prije svega moralnih i nepotkupljivih ljudi koji bi mogli biti kandidati za EU parlament? Nemoguće za povjerovati. Pa i svaki prosječan čovjek daleko nadmašuje, i u moralnom i intelektualnom smislu, najveći broj zastupnika sadašnjeg hrvatskog Sabora. Nasumce skupljenih 150 saborskih zastupnika bili bi bolji nego sadašnji saziv Sabora. A u Hrvatskoj ima ljudi i iznad prosjeka.

No izbori za EU parlament mogu biti lakmus papir za sljedeće parlamentarne, predsjedničke i lokalne izbore u IzboriHrvatskoj, ali ne nužno. Nadamo se da će predsjednica nastaviti s gafovima te tako prosvjetiteljski djelovati na hrvatsko biračko tijelo, posebno ono suverenističko da se biračima otvore oči i to u potpunosti. Malo nešto izjavi (pozdrav „Za dom spremni“ – ZDS je hrvatski povijesni pozdrav), a onda se predomisli (možda jer je postala prosvijetljena ili možda po instrukcijama, ne znam) pa kaže da je pogriješila, a onda opet ublaži svoju retoriku. A ne zna (a trebala bi znati, čak morala znati) da je pozdrav „Za dom spremni“ i domobranski pozdrav, a ne samo ustaški. Ali i pozdrav iz Domovinskog rata, a time i općehrvatski. Ako je nepoželjan znači da prizna da su Hrvati ustaše. Hrvatski iseljenici u Americi su koristili pozdrav „Za dom spremni“ 1936., dakle prije početka rata što je zabilježeno u hrvatskim novinama u Americi Hrvatski domobran (3. kolovoza 1936). Jesu li i hrvatski domobrani bili ustaše? Neka predsjednica odgovori, a ako ne zna neka pita svoje savjetnike. Tko će vjerovati predsjednici koja sama ne zna što govori i nije sigurna u to što govori? Hrvatskoj ne trebaju ljudi na daljinski upravljač nego samosvjesni i pošteni domoljubi.

Koliko je, npr. koraka od zabrane pozdrava ZDS, hrvatskog grba s prvim bijelim poljem, hrvatske zastave, hrvatske himne, hrvatske kune do rušenje krova crkve sv. Marka, rušenja tzv. „ustaških“ spomenika, zgrada, ulica i sl? Zar u tim „ustaškim“, otetim zgradama i vilama ne žive potomci komunista, udbaša, kosovaca i sličnih?

O predsjedniku vlade i njegovim satelitima ne treba trošiti riječi. Opet poučava nepismeni hrvatski narod (koji ne zna čitati, a oni koji znaju pročitati nisu u stanju razumjeti i zato ih treba po(d)učiti) da npr. „Ustaški režim je bio među najgorima, djeca moraju znati što je holokaust“. Naravno da moraju znati, ali također moraju znati da je komunistički režim (u svijetu i u Hrvatskoj) bio gori i od fašizma i ustaša. A da bi se to doznalo treba dopustiti istraživanja a ne onemogućavati ih kao što je danas slučaj. Treba minimum poštenja i poštivanja odluka EU i Hrvatskog sabora o totalitarnim sustavima, a posebno o totalitarnom komunističkom sustavu. Ne postoji u hrvatskim vladajućim krugovima, čak i u oporbi, pravedna ravnoteža prema: jedan se režim sotonizira, a drugi tolerira i priželjkuje njegov povratak.

Ukratko, jude(ki) su se pokazali nedostojnima hrvatskog čovjeka i treba ih poslati tamo gdje im je i mjesto. To hrvatski narod može ako hoće. U kaljuži hrvatske hadezeovske „stabilnosti“ postaje nemoguće živjeti. Zato nastaje egzodus Hrvata u svijet. Oni koji sada vladaju i koji su nekada vladali pa opet žele vladati, ne žele nikakve promjene. Svaka promjena njih baca na smetlište povijesti. Treba razumjeti tu grčevitu borbu za očuvanjem postojećeg stanja. Ono će ostati hrvatska sudbina sve dok se ne odvažimo korjenito promijeniti najveći broj stvari u društvu i državi dovođenjem sasvim drugih ljudi. Rušitelji ne mogu graditi nego samo rušiti. Nepošteni političari, među kojima ima i osuđenih kriminalaca, ne mogu raditi pošteno. O biračima ovisi koga hoće na vlasti. Nema nikakve druge političke mudrosti.

Mr. sc. Zdravko Mršić: Kakav parlament za propalu Europsku uniju!

Za neupućene i vlastoljubljive hrvatske političare svih određenja, redova i mjesta pristup Hrvatske Europskoj uniji činio se spasonosnim nacionalnim političkim potezom. Tako je bilo, iako se vidjelo da zamjena (europske) Ekonomske zajednice Europskom unijom nije poboljšala stanje Europe, europskih naroda i građana europskih zemalja, nego je smrtno ugrozila Europu kao kontinent. Unija je podijelila Europu i u njoj rastavila jedne narode od Mršićdrugih, a sama je postala tvorevinom europskog i svjetskog kapitala. EU je nesuverena paradržava u kojoj vlast ima kapital, koji ima tržište kao svoj politički sustav, a liberalizam kao svoj sustav uvjerenja.

Europska unija je postala „tamnicom naroda“, koja je sputala ne samo politiku europskih povijesnih nacionalnih država, nego i poslovnu poduzetnost europskih naroda te njihovo tehnološko izumiteljstvo. U globalnom svijetu, u kojemu jača uloga države u gospodarstvu, EU se nije postavila kao poduzetnica, nego kao čuvarica i zaštitnica kapitala. U vrijeme snažnog i nezaustavljivog svjetskog tehnološkog napretka Europa kao kontinent – iz kojega treba izuzeti Rusiju – tehnološki daleko zaostaje i zaostajat će još više za Azijom i Amerikom, koja se trsi da financijalizaciju proizvodnog gospodarstva istisne tehnološkim izumiteljstvom. (Hvalevrijedna staromodna europska automobilska industrija, još nije pristupila ni smišljanju električnih automobila, a kamoli njihovoj proizvodnji i izvozu.) Europa sve više zaostaje za Azijom i u područjima proizvodnje čiste energije, uspostave komunikacijskih mreža te umjetne inteligencije. (Kina kani do 2025. godine uspostaviti stacionarnu svemirsku „sunčanu farmu“ tešku 1.000 tona, koju će od deset sklopova od po 100 tona u svemiru sastaviti roboti. Elektrana će imati snagu 1 megavat, a nakupljana energija će mikrovalovima biti slana u Kinu.)

Dok se u ostalim dijelovima svijeta stvara ili nakuplja nova tehnologija, europske korporacije se od prodora tuđe EUtehnologije i na njoj utemeljenih proizvoda nastoje braniti povezivanjem u kartele i financijalizacijom proizvodnih korporacija, koje nastoje stvarati zaradu (profit) politikom cijena i uštedama u poslovanju, a ne smišljanjem i izradbom proizvoda utemeljenih na novoj tehnologiji. Europa treba tehnologiju od neprijateljice napraviti prijateljicom.

Europi je potrebno oslobođenje stvaralačke snage naroda, koji su u prošlosti svijetu dali znanost utemeljenu na matematici i tehnologiju utemeljenu na znanosti. Da se to postigne Europska unija treba od gospodarice europskih građana i europskih naroda postati sredstvom naroda, da se oni nose s nezaustavljivim tehnološkim valom, koji će spasiti narode koji se uspnu na nj i na njemu održe, kako „u nj ne bi potonuli i u njemu se udavili“.

Ovih je dana francuski predsjednik Emmanuel Macron objavio u dvadeset osam europskih nacionalnih novina pismo, u kojemu se zauzima za preporod Europe i za „transformaciju“ Europske unije, za koju kaže da je iznevjerila „europske građane“. Macron piše, da je Brexit pokazao koliko je Europska unija postala neprimjerenom. On se zauzima za Europsku uniju s dvije i više brzina, u kojoj bi bilo mjesta i za Veliku Britaniju.

Nedvojbeno je to, da Macron zastupa probitke slobodnog svjetskog (i europskog) kapitala. Zato se on se i potrudio Macronda nešto pruži i radnicima pa predlaže uvođenje europske „minimalne radničke plaće“, što je najgori mogući prijedlog za radnike. Stanje jedinačnih nacionalnih gospodarstava je takvo, da ona ne mogu podnijeti istu minimalnu radničku plaću, ako to nije najniža plaća u najsiromašnijoj zemlji Europe. Usto, ni sve struke u istoj zemlji ne podnose istu minimalnu plaću. Nebrojene proizvodne korporacije će propasti, ako moraju davati plaće za koje nemaju dovoljno pokriće u poslovanju. Macronov prijedlog o najnižoj radničkoj plaći sračunat je na jačanje velikih korporacija, kakvih nema u srednjim i manjim zemljama EU.

Smatram da se Europska unija treba pretvoriti u politički savez s „dvadeset osam brzina“: neka se svaka europska zemlja razvija prema svojim mogućnostima, pri čemu će savez država pomoći u uspostavi suradnje među ParlamentMogući novi, autonomaški sastav Europskog parlamenta srušit će posljednje potpornje Europska komisije, koja će u ime europskih naroda, a ne u ime „europskih“ građana morati početi postupak pretvaranje umorne i nakazne Europske unije u živahnu zajednicu poduzetnih povijesnih europskih naroda, koji su svijetu mnogo pružili u prošlosti i koji su uobličili svijet u kojemu živimo. Sadašnja politička pasivnost i tehnološki zastoj europskih naroda posljedice su uhićenja europskih naroda i njihova utamničenja u Uniju. Razaranjem Unije europski će narodi doći k sebi, okupiti se i pokrenuti se u budućnost.pripadnicama saveza. Sad se krivnjom Unije Hrvatska razvija ispod svojih mogućnosti, a Njemačka zaslugom Unije iznad svojih mogućnosti. Kad je već riječ o brzini, Europska unija ima brzinu „nula“: Unija stoji na starom mjestu, dok mnogi drugi dijelovi svijeta hrle u novu tehnološku budućnost.

Zadani predmet ovog osvrta je „važnost izbora za Europski parlament na nacionalnoj, ali i na geopolitičkoj razini“ s obzirom na snažne političke procese, koji se odmataju u Europi i u svijetu. Očekuje se da izbori donesu novu podjele sjedala u Europskom parlamentu, ali budući da ni stari parlament nije imao važnu ulogu u EU neće je imati ni novi. Minulih godina sahne i uloga Europske komisije, jer se njezini naputci ne provode u članicama Unije pa čak ni u Njemačkoj. (Nedavno je mađarski premijer Viktor Orban predložio uspostavu stalnog vijeća ministara unutarnjih poslova šengenskih zemalja bez sudjelovanja povjerenika Europske komisije. Vijeće nacionalnih ministara bi Orbanumjesto Komisije određivalo imigracijsku politiku u očekivanju novog vala izbjeglica iz arapskih zemalja, opasnijega od vala iz 2015, godine.) Međutim, rezultat „europskih“ izbora odnosno nova podjela sjedala u Europskom parlamentu između uspostavljenih unitarističkih stranaka i novih autonomaških stranaka pokazat će koliko su Europljani odlučni da se obračunaju s Unijom kao tvorevinom slobodnog privatnog kapitala.

Posao razvlačenja Unije ne pripada ni europskim parlamentarcima ni europskim povjerenicima, nego zemljama članicama koje okuplja „Konferencija vlada“ članica Unije. U nekim zemljama Unije već vladaju autonomaške stranke. Tako je u Italiji i većini zemalja Podunavlja. Velika Britanija napušta Uniju 29. ovoga mjeseca ili koji mjesec kasnije. Očito je, da najveću pozornost privlače izbori u Francuskoj i Njemačkoj. U Njemačkoj AfD pristupa prvi put europskim izborima, a u Francuskoj je novi zamah autonomaštvu dao pokret „Žutih prsluka“. Talijanska stranka „Pet zvijezda“ pripravlja paneuropsku koaliciju, u kojoj su „Žuti prsluci“, hrvatski „Živi zid“ i neke stranke iz podunavskih zemalja. Talijanska Lega je u dosluhu s Nacionalnim okupljanjem Marine Le Pen i s poljskim nacionalistima te dakako s Fideszom Viktora Orbana.

Mogući novi, autonomaški sastav Europskog parlamenta srušit će posljednje potpornje Europska komisije, koja će u ime europskih naroda, a ne u ime „europskih“ građana morati početi postupak pretvaranje umorne i nakazne Europske unije u živahnu zajednicu poduzetnih povijesnih europskih naroda, koji su svijetu mnogo pružili u prošlosti i koji su uobličili svijet u kojemu živimo. Sadašnja politička pasivnost i tehnološki zastoj europskih naroda posljedice su uhićenja europskih naroda i njihova utamničenja u Uniju. Razaranjem Unije europski će narodi doći k sebi, okupiti se i pokrenuti se u budućnost.

Svibanjski europski izbori – kakav god bio njihov rezultat - neće okinuti razvlačenje Unije, ali će pokazati da su se ustalili politički procesi, koji će prisiliti slobodan privatni europski kapital da pristane na temeljiti promjenu političkog sustava Europe, jer se u sadašnjoj zamrloj Europi kapital nakuplja u vrlo maloj mjeri u odnosu na stupanj nakupljanja kapitala u nekim drugim krajevima svijeta. Europski kapital će biti prisiljen vlast podijeliti s narodima kako je to znao napraviti u Europi poslije Drugoga svjetskog rata. Tad je u strahu od komunizma kapital prihvatio suživot s narodima i služenje njima.

U Hrvatskoj političke vlasti i zakupljeni mediji i dalje sviraju staromodnu europsku unitarističku melodiju, na koju hrvatski narod prestaje plesati. Međutim, bez obzira na ishod hrvatskog glasovanja za Europski parlament, stvarno stanje hrvatskog naroda navest će narod da se pridruži paneuropskom autonomaškom pokretu. Hrvatskoj su potrbne nova nacionalna politika, novi stav prema EU i državno poduzetništvo.

Josip Jović: Odmicanje od naroda

Osvojiti u Europskom parlamentu pet mandata, umjesto sadašnjih šest, bio bi zacijelo korak nazad, tim više što će IzboriIzbori za Europski parlament biti će, iako će apstinencija biti velika, ipak najbolji test političkog raspoloženja. Doista, u budućem sastavu parlamenta koplja će se lomiti oko karaktera Europske unije: hoće li ona biti centralistička naddržava ili ekonomsko-kulturna zajednica suverenih naroda i država? Očekujem porast popularnosti euroskeptika, eurorealista ili suverenista, već kako ih nazivaju ili kako oni sebe nazivaju, odnosno pomak prema ovoj drugoj koncepciji. Šteta što je glasovi iz Hrvatske neće moći pojačati.Hrvatskoj pripasti 12 umjesto dosadašnjih jedanaest mjesta. Očekivanja same stranke su prilično realna i zvuče kao priprema terena na taj relativni neuspjeh.

No, bez obzira na broj zastupnika koji će s HDZ-ove liste zasjesti u Strasbourgu, puno će tradicionalnih birača i Jovićsimpatizeri ove stranke ostati kod kuće ili će glasovati preko volje. Nekoliko je razloga za to. Od pučke, narodne ili narodnjačke stranke HDZ se pretvorio u birokratiziranu, karijernu i autoritarnu organizaciju koja ima sve manje veze s pukom. Predsjednik Andrej Plenković se poput Macrona stalno okomljuje na populizam i, za razliku od francuskog predsjednika, još ne galami o porastu nacionalizma, iako na njega misli. Također neprestano obračunava s tzv. desnicom, naglašavajući nekakvu vlastitu centrističku poziciju. Dubravka Šujica jednako kao i Biljana Borzan iz SDP izjavljuje kako ona nije zastupnica hrvatskih građana nego svih građana EU, što je slično Komšićevoj filozofiji koji ne želi biti predstavnik Hrvata nego svih građana BiH. Pitanje je sada: zašto uopće traži glasove hrvatskih, a ne europskih građana?

To odmicanje od naroda najbolje ilustrira nastojanje da se volja građana za raspisivanjem dva referenduma pošto-poto opstruira, kao i izglasavanje Istanbulske konvencije koja je u neskladu s kršćanskim moralom i shvaćanjima Katoličke crkve. Krajnje je nepopularna teško shvatljiva koalicija sa strankama i ljudima orijentacije posve suprotne od one koja je obilježavala HDZ od osamostaljenja do dvije tisućite Naravno, vrlo je važno tko će se naći na listi HDZ-a. Uklanjanje Ivane Maletić znak je da će se preferirati poslušni laskavci, a ne oni najbolji.

HDZ se najviše može uzdati u egzistencijalnu ovisnost mnogih koji su vezani uz HDZ, u tradicionalizam svojih birača, u njihovu predanost Tuđmanovoj politici i Tuđmanovu naslijeđu te u slabost oporbe. Od razjedinjene desnice bez pravog lidera ne vidim, barem kako sada stvari stoje, neku ozbiljniju prijetnju. Amsterdamska koalicija šest-sedam beznačajnih stranaka i problematičnih tipova ideološki je opterećena s osvetničkim nagonom kao da se probudila u 1945. godini. SDP je u rasulu i, osim spomenutih opterećenja koja vrijede i za njega, ima problem loših odnosa unutar sebe. Sam bi bio zadovoljan s tri mandata. Most i Živi zid također ne mogu računati na neki značajniji rezultat. Po jedan mandat bila bi puna šaka brade.

Izbori za Europski parlament biti će, iako će apstinencija biti velika, ipak najbolji test političkog raspoloženja. Doista, u budućem sastavu parlamenta koplja će se lomiti oko karaktera Europske unije: hoće li ona biti centralistička naddržava ili ekonomsko-kulturna zajednica suverenih naroda i država? Očekujem porast popularnosti euroskeptika, eurorealista ili suverenista, već kako ih nazivaju ili kako oni sebe nazivaju, odnosno pomak prema ovoj drugoj koncepciji. Šteta što je glasovi iz Hrvatske neće moći pojačati.

Mate Knezović: Samo suverenistička politika može biti uspješna politika

Točno je da je HDZ na zadnjim izborima za Europarlament osvoji 6 mandata u koaliciji s još nekoliko stranaka. Tako su na koalicijskoj listi, koju je predvodio HDZ, bile i Ruža Tomašić (tada HSP AS, a sada Hrvatski konzervativci), te Marijana Petir (tada HSS, a sada neovisna). Kao što je vidljivo iz vašeg pitanja, HDZ sada u Europarlamentu ima 4 TestSamo suverenistička politika može biti uspješna politika. Dok globalisti svoju politiku prilagođavaju nekim nepoznatim moćnim licima i idejama, suverenisti svoju politiku crpe iz svog naroda te tom narodu žele služiti. U toj igri sve je izglednije da će globalisti izgubiti dosta pozicija na Europskoj razini, ali i na hrvatskoj. Ovi izbori su, zapravo, samo dobar test za ono što nam idućih godina slijedi.zastupnika. Prema tome da HDZ osvoji 5 mandata samostalno imao bi jedan mandat više te naizgled ne bi bio u slabijem položaju. Valja reći da je tada i Crkva pomogla takvom rezultatu HDZ-a i njegovih koalicijskih partnera. Kod Knezovićtoga su osobit ugled imali Marijana Petir i Davor Ivo Stir u toj podršci, jer im se vjerovalo. Danas je Stier, zbog svojih postupaka, izgubio bilo kakav ugled u strukturama Katoličke Crkve. Tada je bio velika nada, a danas je veliko razočaranje, pa s te strane HDZ ne može očekivati ni izbliza takvu podršku. No HDZ je moćna klijentelistička mašinerija koja će biti snažno aktivirana za te izbore.

Međutim, valja reći i to da je u zadnje četiri godine došlo do značajnog raslojavanja na tzv. desnom političkom spektru. Tada se HDZ još uvijek uspješno skrivao iza desnice, no sada je HDZ u cijelosti raskrinkan kao slijednik jugoslavenskih komunističkih ideja i obrazaca te liberalnih i antikršćanskih vrijednosti i politika. Mnogima su otvorene oči zbog ratifikacije Istanbulske konvencije, Marakeškog sporazuma, te prijezira prema dva narodna referenduma. Valja naglasiti i da je HDZ opasno kompromitiran kod hrvatski svjesnih ljudi i zbog svog podložništva Pupovcu, stalne represije prema hrvatskim braniteljima i pojedinim zaslužnim dijelovima Oružanih snaga koje su obranile i oslobodile Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu (jedinstveno ratište, jedinstveni ratni ciljevi neprijatelja i Hrvata su bili i ostali u te dvije hrvatske zemlje). Kod toga je represija prema HOS-u, te njihovom pozdravu ZA DOM – SPREMNI, odvela mnoge glasače HDZ-a u traženje alternative.

Jasno je da se otvara ogroman prostor za istinske političke suvereniste i političke ideje koje će biti sukladne kršćanskom vrijednosnom sustavu. Trenutno su se kao suverenisti legitimirali Hrvatski suverenisti (Hrast i HKS) te NHZ. Most je zasad nejasan te bježe od jasnog svjetonazorskog svrstavanja. To bi ih moglo skupo stajati.

Samo suverenistička politika može biti uspješna politika. Dok globalisti svoju politiku prilagođavaju nekim nepoznatim moćnim licima i idejama, suverenisti svoju politiku crpe iz svog naroda te tom narodu žele služiti. U toj igri sve je izglednije da će globalisti izgubiti dosta pozicija na Europskoj razini, ali i na hrvatskoj. Ovi izbori su, zapravo, samo dobar test za ono što nam idućih godina slijedi. Suverenisti moraju naći snagu za koordiniran nastup na ovim izborima, ali i na idućim. Hrvatska je zadnjh dvadeset godina pod pravim terorom ostataka jugokomunističkog i velikosrpskog političkog, medijskog, pravosudnog, gospodarskog i udrugarskog sustava. Konačno se naziru procesi otriježnjenja i zbacivanja tog terorističkog vladajućeg sloja.

Valja naglasiti da su HDZ i SDP braća blizanci. SDP je prvi počeo tonuti. Polako se nazire da uskoro i HDZ počinje slijediti brata blizanca. Svaki suverenizam, iznošenje povijesne istine, zauzimanje za nacionalne i kršćanske vrijednosti, za donošenje pravednih zakona, za povratak naših iseljenika, zaštitu Hrvata u BiH, kunu kao nacionalnu valutu, obrana HOS-a i pozdrava koji su rabili u Domovinskom obrambenom i osloboditeljskom ratu i sl. je bolan udarac tim zločinačkim strukturama i blizancima (HDZ/SDP) koji te strukture na političkoj razini promiču i štite, a to su te dvije zločinačke družine.

Mile Prpa: Prolazi vrijeme nekih stranaka

Narodna izreka, da je politika kurva. A ankete lažu ili se prilagođuju njihovom naručitelju. A poznato je da svaki naručitelj, za ono što je naručio, to mora i platiti. Politička vlast je poput sladoleda, što ga duže držiš u ruci, to se brže topi Ili poput buketa ruža, makar ga stavili i u zlatnu vazu, nakon nekoliko dana počinju otpadati latice i ostaje ogoljelo drvo.

Prolazi vrijeme nekih stranaka, one su sazrele za gašenje jer u sebi nemaju gotovo nikakvu političku snagu a PrpaCrvGotovo u sve te stranke ušao je crv potkornjak, poput onog na Marijanu koji uništava cijele komplekse borove šume. U političkom smislu taj crv potkornjak je razaratelj političkog morala u samim strankama. Cijelo vrijeme postojanja hrvatske države, anketari su pitali narod kome najviše vjeruje. Redovno je bio odgovor – najviše vjerujemo hrvatskoj vojsci i Katoličkoj crkvi jer je kroz milenijsko doba uvijek bila uz narod i u najtežim trenutcima njegova života.posebno koheziju pa se članovi stranke rasipaju poput suhog lišća na jakom vjetru. Ponekad se održavaju jer imaju po kojeg člana u Saboru RH i za to imadu nekakvo skromno financiranje tek toliko da ih održavaju na životu,

Gotovo u sve te stranke ušao je crv potkornjak, poput onog na Marijanu koji uništava cijele komplekse borove šume. U političkom smislu taj crv potkornjak je razaratelj političkog morala u samim strankama. Cijelo vrijeme postojanja hrvatske države, anketari su pitali narod kome najviše vjeruje. Redovno je bio odgovor – najviše vjerujemo hrvatskoj vojsci i Katoličkoj crkvi jer je kroz milenijsko doba uvijek bila uz narod i u najtežim trenutcima njegova života.

Ali danas te bi ankete rekle da ne vjeruju nikom osim hrvatskoj vojsci, a vjera u Crkvu počela je naglo topiti u narodu iz dva razloga: što se čuje o slučajevima pedofilije kod nekih svećenika, a posebno je narod izgubio vjeru u Crkvu nakon neprimjernog govora Zagrebačkog nadbiskupa izgovorenog ispred hrvatske Prvostolnice na dan komemoracije holokausta, gdje je za krivnju naših očeva i djedova, (koje najčešće u stvarnosti nije ni bilo), tu krivnju prenio i na potomke, pa čak i na djecu, a povijesni dokumenti pokazuju da je ta krivnja najviše rezultat agresije laži na Hrvatsku. Takve ružne riječi nikada se nisu izgovorile ni s jednog oltara nigdje u svim katoličkim crkvama Hrvata. Možda su za to i izgovorene ispred Prvostolnice.

Što se tiče pojedinih stranaka, sve misle da će dobiti dio briselskog kolača, a ponajviše se u to umislio HDZ. Ali će se prevariti. HDZ je napravio u zadnje vrijeme previše političkih kiksova, a posebno je postala lažljiva stranka. Tko će više takvoj stranci vjerovati. Ako dobije dva mandata, još će dobro i proći.

Slijede iluzije SDP-a koja je izgubila karakter i najmanje ozbiljne stranke. Ta je stranka totalnom rasulu, puna nesloge, puna glupavih izjava, teško će dobiti i jedan mandat. Premda za tu stranku vrijedi pravilo kad bi predložili ličkog medvjeda, i taj medvjed bi dobio prosječan broj glasova koliko inače SDP uvijek dobiva.

Slično će proći i tzv Narodna stranka koja je krpelj na HDZ-u, jednako tako i Hrvatska seljačka stranka, koja nije dostojna nositi to ime. Dobit će nula mandata.

Na političkom obzoru javlja se grupacija udruženih suverenista, od vrlo ozbiljnih ljudi, velikih intelektualaca, ako je narod kao takvu prepozna dobit će najviše mandata.

Nema više postupanja po narodnoj izreci, da jabuku podijele djeca svima na jednaki dio, a mome Milutinu neka svatko dade po jednu polutinu .

U vlasti u kojoj nema altruizma i ljubavi za svakog pripadnika svog naroda, vlast postaje bešćutna i izopačena (Codex...).

Ivan Poljaković: Priprema za nacionalne izbore

Na prošlim izborima za EU parlament HDZ je osvojio 41,42% glasova od ukupnog broja birača koji su izišli na izbore.

Tada je u izbornu utrku HDZ išao u koaliciji s još nekoliko stanaka: HSS, HSP AS, BUZ, ZDS i HDS. Već sama Poljakovićčinjenica da te iako male strančice više nisu u koaliciji s HDZ-om daje naslutiti da će ovog puta HDZ osvojiti manji postotak nego prošli put.

No, ono što će HDZ-u puno više oduzeti glasova je njegova „vjerodostojnost“' nakon što je stranku preuzeo Andrej Plenković. Svima su poznati Plenkovićevi makijavelistički obrati pa na to neću trošiti riječi. Onaj tko drži do svog dostojanstva više neće glasovati za HDZ. Svega ovoga su svjesni u HDZ-u pa nije ni čudo što govore kako bi bili zadovoljni s pet mandata.

Drugo je pitanje koliko su zaslužili. Po meni nisu zaslužili više od jednog mandata, jer vjerujem da samo toliko ima HDZSDPIako su to izbori za EU parlament ipak je to samo priprema i pozicioniranje za nacionalne izbore koji su svakoj stranci puno važniji. Jer onaj tko vlada u Saboru, taj određuje i politiku prema EU. Za sada, zahvaljujući neformalnoj HDZ-SDP koaliciji Hrvatska već nekoliko desetljeća vodi globalističku, ili bolje rečeno, fatalističku politiku. Tko još uvijek nije shvatio da je glas za HDZ ustvari glas za SDP tom više stvarno nema pomoći.onih birača koji se stvarno slažu s ovakvom politikom. Zašto će onda ipak dobiti više od tog jednog mandata? Odgovor na to je prilično kompliciran pa ne mogu na njega odgovoriti na ovako malom prostoru, ali mogu ukratko reći da je to zbog kratkog pamćenja hrvatskih birača i profaniranja katoličke vjere u Hrvata.

Zadržat ću se malo na ovom potonjem. Ako znamo da u Hrvatskoj živi 86% katolika onda je za pretpostaviti da od ukupnog broja HDZ-ovih birača ima barem u isto tolikom postotku katolika. Hipotetski gledano, da su tih 86% pravi katolici (da vjeruju u ono što Crkva naučava i istinski žive svoju vjeru) onda bi HDZ-u preostalo samo nešto malo onih glasova koji nisu katolički, a to bi značilo da ne bi prošao niti izborni prag. Zar bi pravi katolik glasovao za stranku koja podržava abortus (da ne nabrajam i druge opačine koje promovira HDZ)!?

Prema procjeni Prolife udruge u Republici Hrvatskoj se izvrši oko 40.000 legalno induciranih abortusa godišnje. Ako uzmemo da je HDZ u posljednjih 20 godina prosječno dobio 767.703 glasa (uzeti su u obzir rezultati parlamentarnih izbora od 1997.-2016.), onda možemo vrlo lako izračunati da je svaki HDZ-ov glasač za ovih 20 godina glasujući za HDZ neizravno ubio barem jedno nerođeno dijete. U svakom slučaju, birači su suodgovorni za politiku koju provodi stranka za koju su glasovali. Oni se ne mogu ekskulpirati za zlodjela koja čini stranka u njihovo ime. Na kraju krajeva, stranka na vlasti samo provodi volju svojih birača. Kada bi nekome držali ljestve da preskoči ogradu i ubije vlasnika kuće, na svakome sudu bi bili okrivljeni kao supočinitelj zločina. Zašto katolici misle da je u ovom slučaju drugačije. Glasači koji takvu stranku dovedu na vlast supočinitelji su zločina. Jedina razlika je ta, što će onaj koji je držao ljestve kod preskakanje ograde biti suđen na zemaljskom sudu, a ovi drugi što glasuju za stranku koja podupire opačine na nebeskom sudištu.

Iako su to izbori za EU parlament ipak je to samo priprema i pozicioniranje za nacionalne izbore koji su svakoj stranci puno važniji. Jer onaj tko vlada u Saboru, taj određuje i politiku prema EU. Za sada, zahvaljujući neformalnoj HDZ-SDP koaliciji Hrvatska već nekoliko desetljeća vodi globalističku, ili bolje rečeno, fatalističku politiku. Tko još uvijek nije shvatio da je glas za HDZ ustvari glas za SDP tom više stvarno nema pomoći.

priredio: Davor Dijanović

Ned, 19-05-2019, 09:31:00

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Donacije

Svaka donacija je naravno dobrodošla, a može se uplatiti na naš račun kod Hrvatske poštanske banke.

IBAN računa: HR8023900011100330929.

Za devizne uplate swift kod Hrvatske poštanske banke je: HPBZHR2X.

Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.