Što u budućnosti očekuje Vladu i HDZ kao stranku?

Posljednjih tjedana aktualna je afera „mailovi“ koja će nesumnjivo narušiti politički rejting HDZ-a, a snizavanju rejtinga već je prije kumovala ratifikacija tzv. Istanbulske konvencije. K tome, Vlada kojoj je HDZ na čelu nakon raskida koalicije s Mostom postala je talac političkih grupacija koje objektivno imaju mizernu potporu u narodu, ali koriste svoju poziciju za ostvarivanje partikularnih interesa.

O budućnosti aktualne Vlade, ali i perspektivama HDZ-a kao stranke u budućnosti za Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća govore: Stipe Kutleša, prof. dr. sc. Matko Marušić, Mile Prpa i Ivan Jaklin.

Stipe Kutleša: Kamo sreće da ovakav HDZ više nikada ne vlada Hrvatskom, SDP još manje

Afera „mailovi“ samo je jedna u nizu nedopuštenih i nepopularnih radnji HDZ-a i Vlade. Ona je kad – tad morala biti Kutlešaotkrivena. Koliko samo stvari prođe nezapaženo pa se čini kao da je sve u najboljem redu. A nije. HDZ srlja u nešto što nije po volji najvećeg dijela birača i to tako bezobrazno i ponižavajuće prema svojim vlastitim (o drugima ne treba ni govoriti) biračima. Oni pokazuju da nemaju ni trunke političke mudrosti ni nacionalne svijesti ni osjećaja; opsjednuti su vlastitim egoizmom i nemoralom. To će im se kad-tad obiti o glavu. Jedino je šteta što je zakonski okvir u Hrvatskoj takav da ih „na licu mjesta“ ne kažnjava, tj. da im se kod svake kardinalne pogrješke narod zahvali i da ih otjera. A to nije moguće prema postojećim zakonima i oni to znaju i to zloupotrebljavaju. Oni zapravo nisu političari ni stranka ni Vlada koje bi trebalo respektirati. No, oni su se nametnuli i mora ih se tolerirati do sljedećih izbora.

Oni sami nikada, baš nikada neće dati ostavku što pokazuje da su nemoralni. Njihov se nemoral pokazuje svakodnevno u Saboru i u drugim prigodama. Oni čak nisu ni političari nego najobičniji trgovci, ali ne ni pravi trgovci nego šverceri. Nakon raskida koalicije s Mostom oni više nisu ni legalna, a pogotovo ne legitimna (vjerodostojna) vlast premda se premijer razbacivao (tj. lupetao) o nekakvoj vjerodostojnosti. Oni su sačuvali vlast, tj. stabilnost (opet jedna premijerova floskula) najbezobraznijom trgovinom pa ako treba i s crnim vragom. To je tragedija Padhrvatskog društva. Sve dotle dok se ne ozakoni mogućnost opoziva vlastodržaca prije isteka njihova četverogodišnjeg mandata Hrvatska će zasigurno biti mjesto neželjenog života. Zato će iz nje ljudi odlaziti.

Za hrvatsku depresiju (u doslovnom smislu riječi, demografsku, gospodarsku, kulturni, znanstveni i svaku drugu depresiju, tj. zaostalost) isključivu odgovornost snose hrvatski političari, posebno vladajući. To treba reći otvoreno, jasno i glasno. No postoje još veći krivci od nenarodnih i do kosti sebičnih i nemoralnih političara, a to smo svi mi (u prosjeku). Izuzimam sve one časne i požrtvovane pojedince koji se trude, u granicama svojih sposobnosti i mogućnosti, da učine ovu jadnu zemlju boljim mjestom za dostojan život. A takvih ima. Samo što su nesposobni organizirati se i ujediniti oko minimuma zajedničkih ciljeva. Slika toga nejedinstva i neorganiziranosti su i referendumi koji su u tijeku. Takva indolentnost, ObmanjivanjeSvaku inicijativu koja radikalno zahvaća u bit problema i koja bi htjela iz temelje promijeniti hrvatsku stvarnost (jer ona je trulež) HDZ onemogućava, sprečava pa i ilegalnim i nasilnim sredstvima. Dok se takvima omogućuje da tako „vladaju“ ne očekujmo ništa dobroga. Umjesto da se oni umočeni u aferu „mailovi“ sami povuku i snose sve vrste posljedica, oni nas obmanjuju svojim „uspjesima“. Oni rade po načelu: „Što gore to bolje“, a ceh plaća hrvatski narod i hrvatski državljani u domovini i u svijetu.sebičnost pojedinaca, nezainteresiranost, nerazumijevanje i sl. ne može dovesti ni do kakva uspjeha. Daj Bože da sam u krivu, ali se pribojavam hoće li referendumske inicijative uspjeti. I to na veliku radost i zadovoljstvo tzv. „hrvatskih“ vlasti.

HDZ je definitivno pokazao ono što se već odavno znalo da su jedno krilo bivše Komunističke partije jer je najveći broj njihovih članova to i sada od vrha do dna. Oni „zalutali“ pravi domoljubni i državotvorni Hrvati su u HDZ-u već davno lustrirani s čitavim narodom. To je rezultat četvrtstoljetne vladavine HDZ-a u Hrvatskoj (s malim prekidima vlasti njihove ideološke subraće SDP-a). Ovakve vlasti domoljubnim Hrvatima u domovini i iseljeništvu već je dosta. Kamo sreće da ovakav HDZ više nikada ne vlada Hrvatskom. SDP još manje. Ovakvom HDZ-u će se to i dogoditi. HDZAko još išta u toj stranci ima zdravoga onda se ti zdravi elementi moraju radikalno odreći HDZ-ovskog protunacionalnog nasljeđa i okrenuti se nekim drugim rješenjima.

Što će se Hrvatskoj dogoditi ovisi najviše i isključivo o nama, biračima, građanima ove države bez obzira na vjeru, etničku pripadnost, svjetonazor i sl. No, mi smo oni koji ne žele bolju Hrvatsku, mi smo također veliki sebičnjaci koji gledamo samo svoje niske i prizemne interese. Najveći broj nas bi htio da nam poželjni Hrvatsku netko pruži na dlanu, bez našega angažmana. Ni tada nisam siguran da bi je svi takvu prihvatili. Ne budimo naivni. Znamo da veliki postotak tzv. Hrvata vjernika, katolika i sl. nije spreman ni prstom maknuti da pruži svoj doprinos. A što govoriti o vlasti koja služi, svima je to jasno, sebi i tuđincima?

Svaku inicijativu koja radikalno zahvaća u bit problema i koja bi htjela iz temelje promijeniti hrvatsku stvarnost (jer ona je trulež) HDZ onemogućava, sprečava pa i ilegalnim i nasilnim sredstvima. Dok se takvima omogućuje da tako „vladaju“ ne očekujmo ništa dobroga. Umjesto da se oni umočeni u aferu „mailovi“ sami povuku i snose sve vrste posljedica, oni nas obmanjuju svojim „uspjesima“. Oni rade po načelu: „Što gore to bolje“, a ceh plaća hrvatski narod i hrvatski državljani u domovini i u svijetu.

Prof. dr. sc. Matko Marušić: HDZ i Agrokorova afera Hotmail

Opći dojam o aferi Agrokor može se podijeliti u tri dijela: a) privatna tvrtka propala je zbog obijesti vlasnika, b) marušićhrvatska vlada učinila je dobar potez s Lex Agrokor i c) nebrojeni populisti, neznalice, zlobnici i neprijatelji Hrvatske iskoristili su priliku da hlade zube budalastim analizama, kritikama i predviđanjima.

Bez velike stručnosti i temeljita uvida u dokumentaciju ne može se ništa bitno reći ni procijeniti. Moguće je reći nekoliko riječi o osnovnim aspektima afere, ali ne više od toga.

Sukob interesa

Sukob interesa naslućuje se u ostavkama Ante Ramljaka i Martine Dalić. On je jedini vjerojatan, visoko vjerojatan. Honorari angažiranim stručnjacima bili su jako visoki, a rukovoditelji državne intervencije poznavalisu stručnjake koji su angažirani. No, u vremenskoj stisci svatko bi uzeo poznate, za koje zna da su dobri.Ipak, kad se radi o novcu, ne smije biti sukoba interesa. To treba riješiti Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa.

Visoki honorari

Honorari angažiranim stručnjacima stvarno su bili visoki. No, treba znati da je to težak i dosadan posao, koji ljudi Agrokorbiraju i rade zbog novca. Ti su honorari svuda u svijetu toliko visoki, ili i viši. Rečeno je da u slučaju Agrokora oni iznose do 1% duga. Toliko bi vrijedio spas Agrokora, ali 500 milijuna kuna stvarno izaziva vrtoglavicu.

Nakon ostavke Ante Ramljaka, honorari se nisu smanjili, a čini se ni da se stručnjaci koji rade na predmetu nisu promijenili. U čemu je onda problem s honorarima? Može biti samo u sukobu interesa (v. gore).

Pljačka

O pljački paušalno govore osobe poput Marasa, Sinčića i Grmoje. Bez argumenta, brojeva i logike. Njihov primitivizam pljačku ne isključuje, ali trebalo bi reći tko je opljačkao i koga. Ekonomske stručnjake plaćaju vjerovnici, ne vidim da su se bunili. Dobro je da DORH to istraži, jer pljačku treba oštro kazniti.

Ivica Todorić

G. Ivica Todorić djeluje profinjeno, ali kad se bolje pogleda što je radio i uradio, čovjek dobije mučninu. Stvorio je TodirićAgrokor i onda ga zadužio tri puta većim dugom nego što Agrokor vrijedi. Intelektualna sramota, a možda i namjera. U svakom slučaju trebao bi se pokriti ušima. Kad se dug otkrio – on je najprije Agrokor „poklonio“ državi, a onda – pobjegao. I sada iz Engleske pametuje i optužuje one koji pokušavaju spasiti što se spasiti može.

Bernardićevci optužuju Vladu što ga nije uzaptila, a preskaču obvezu da se najprije podigne utemeljena optužnica. Za utemeljenu optužnicu treba pregledati tisuće dokumenata, a Todorić je umaknuo čim je postalo jasno da će država taj pregled morati obaviti.

Nadam se da će g. Todorić završiti barem u dvosobnom stanu i na pravilno izračunatoj mirovini. Ostalo je na DORH-u.

Teorije zavjere

Najprije je Bernardić tvrdio da Todorić namjerno nije uhićen. No, trebalo je napraviti optužnicu, a to se nije moglo Bernardićbez analize dokumenata. Dotle je on pobjegao.

Onda je tvrdio da je Lex Agrokor neustavan. Pa se pokazalo da nije.

Napadao je najbolje vladine ministre, pa je jasno da je radio Velika koalicijaNa kraju je ipak moguće da će doći do „velike koalicije“ HDZ-a i SDP-a, ne zato što bi se oni u nečemu suglasili, nego zato da HDZ ostane na vlasti, a da SDP na nju dođe. Iako ni jedni ni drugi nikad nisu bili ni gori niti slabiji. No, što ostaje? Živi zid koji bi legalizirao marihuanu? MOST, koji ne zna ni svoje članstvo? HNS imela? GLAS koji je neljudski? HSS koji je uništio i zadnju memoriju o Radiću i Mačeku? Koji koalira s komunistima koji su ih razbili i pobili kad su bili najjači?ne samo na padu vlade, nego i na propasti Hrvatske. Muka ga je slušati, iako ima i gorih od njega, ali to su veće lišine.

Neki kažu da je sve napravljeno da bi Hrvatsku preuzeli Rusi. Možda, ali onda je to napravio Todorić.

Kad je došao Knighthead, govorilo se da je pljačka. A Knighthead je dao kredit da se prije ljeta 2017. podijele plaće. Plus je, možda, u teorijama zavjere, ravnoteža ruskim kreditima koje je uzeo Todorić. Sada su Rusi jasno unutra, a nitko ne očajava. Znaju li ti „teoretičari“ politiku i ekonomiju, ili lupaju što im padne na pamet?

Budućnost HDZ-a

Hoće li afera Agrokor naškoditi HDZ-u? Ako naškodi, sami su krivi. Ipak treba razlikovati napade oporbe i realnost. Ako HDZ padne, to ipak ne će biti zbog Agrokora, nego zbog ratifikacije Istanbulske konvencije. Ona će HDZ skupo stajati, mnogo godina. Pogubnija je od afere Sanader i drugih. No, ne bi trebali propasti, jer nema alternative. Nezavisni su jedini mogući, ali njih će u izborima gaziti mediji, a po prirodi stvari i sam HDZ. Ne znam jesu li dovoljno zreli i marljivi da iskoriste priliku. Jedno je mudro i domoljubno govoriti i komentirati, a drugo je uspostaviti stranački sustav koji funkcionira. Ne smiju u populizam, jer je on odvratan i glup.

Na kraju je ipak moguće da će doći do „velike koalicije“ HDZ-a i SDP-a, ne zato što bi se oni u nečemu suglasili, nego zato da HDZ ostane na vlasti, a da SDP na nju dođe. Iako ni jedni ni drugi nikad nisu bili ni gori niti slabiji. No, što ostaje? Živi zid koji bi legalizirao marihuanu? MOST, koji ne zna ni svoje članstvo? HNS imela? GLAS koji je neljudski? HSS koji je uništio i zadnju memoriju o Radiću i Mačeku? Koji koalira s komunistima koji su ih razbili i pobili kad su bili najjači?

A teoretski je moguće da se Plenkovićev HDZ okani izdaja i obrati na Tuđmanove ideale čvrstog ustrajanja na hrvatskim nacionalnim interesima i jasne politike pomirenja. Da odredi i financira znanstveno utvrđivanje istine o II. svjetskom ratu, da popiše žrtve i pokopa ih na Udbini. Zajedno. I da ih zajedno žalimo. I pomirimo se. Pa neka onda o ekonomskom sustavu misli što tko hoće, ali da svi radimo pošteno. Jer je to dobro i za nas i za našu Domovinu.

Mile Prpa: Stranka je postala duhovno prazna i kao takva nema neke perspektive za budućnost

Devedesetih godina, još dok nije završio Domovinski obrambeni rat, HDZ – Zna se! bio je svenacionalni hrvatski Mile Prpapokret, koji je crpio koheziju iz ratnog stradanja, a još više pobjedama nad brutalnim agresorom. Svaka agresija na nečiju domovinu stvara snažnu unutarnju koheziju, koja čini narod jedinstvenim jer su ugrožene sve vrijednosti kako one na državnom, a isto tako na osobnom planu svakog građanina.

Ubrzo, nekorektnom privatizacijom, svenacionalni pokret se topio poput leda u proljeće, i na kraju se pretvorio u političku stranku, sa svim unutarnjim i vanjskim slabostima.

Odlaskom Dr. Tuđmana s političke scene, u HDZ-u je NegacijaDolaskom Plenkovića, došlo je do apsolutne negacije hadezeovskog svjetonazora. Istanbulskom konvencijom, sljubljenošću na Milorada Pupovca i sl., ona je u cijelosti skrenula i krenula kolosjekom u pravcu nekog drugog svjetonazora, koji je bitku HDZ-a stran i neprihvatljiv. Stranka se raslojava. Bojim se da udarac koji je zadao HDZ-eu njen čelnik Andrej Plenković, da se HDZ više nikada neće oporaviti i da će postati politička stranka s najviše od 15 do 20% glasova birača.nastala unutarnja borba za vlast.Na sumnjiv način na čelo HDZ-a je došao jedan Sanader, ali pokazalo se da je postao pravi kleptoman i da su mu osobni interesi daleko ispred državnih i narodnih interesa. Narcisoidnost i bahatost Sanadera razorilo je moralnu stranu HDZ-a i to iznutra. Od relativno čiste i domoljubne stranke, u nju je uvlačio, bolje rečeno koalirao sa strankama koje HDZ-u nisu bile ni najmanje bliske. Izbijale su na površinu korupcije, pljačka Državnog proračuna, i izgubljen je svaki smisao te stranke, kad je od naroda dobila karakter i lopovske.

Odlaskom Sanadera, na njeno čelo je došla osoba (Jadranka Kosor) koja ne pripada hadezeovskom svjetonazoru. U tom smislu je i vukla političke poteze, vukla ga na neke druge kolosjeke.

Dolaskom Karamarka, stranka se počela oporavljati i u nju vraćati politički moral, ali i on je srušen od moćne IKljevice, jer su u njemu vidjeli hrvatskog Viktora Orbana.

Dolaskom Plenkovića, došlo je do apsolutne negacije hadezeovskog svjetonazora. Istanbulskom konvencijom, sljubljenošću na Milorada Pupovca i sl., ona je u cijelosti skrenula i krenula kolosjekom u pravcu nekog drugog svjetonazora, koji je bitku HDZ-a stran i neprihvatljiv. Stranka se raslojava. Bojim se da udarac koji je zadao HDZ-eu njen čelnik Andrej Plenković, da se HDZ više nikada neće oporaviti i da će postati politička stranka s najviše od 15 do 20% glasova birača.

U cijeloj toj stvari zaprepašćuje činjenica da parlamentarni članovi HDZ-a nisu bili ni sposobni ni kadri suprostaviti se kursu njenog Predsjednika Plenkovića.

Kukavičluk članstva narod više kažnjava nego nepoštenje. Izričaj laži i poltronstva su prisutni na svakom koraku.

HDZ je griješio poput SDP-a, nisu skupljali i pozivali u svoju stranku vrlo sposobne ljude, poštene ljude, i ljude s velikim znanjem i intelektuanim kapacitetom čime bi kadrovski dohranjivali stranku. Stranka je postala duhovno prazna i kao takva nema neke perspektive za budućnost.

Ivan Jaklin: HDZ će i iz ove današnje nemoguće situacije (ponovno) izići pobjednikom, ali s potpuno novim, časnim ljudima

Kada je shrvan teškom bolešću 10. prosinca 1999. umro Otac Domovine dr. Franjo Tuđman, Karl Gustav Ströhm, veliki prijatelj Hrvata, Nijemac rodom, napisao je sjajan nekrolog u „Hrvatskom slovu“ u kojem je proročanski nazvao „deset Tuđmanovih godina“ najljepšim godinama hrvatske povijesti!

Samo mjesec dana nakon smrti dr. Tuđmana, HDZ je najprije izgubio na parlamentarnim izborima, a potom i Jaklinpredsjedničkim. Najbliži suradnici dr. Tuđmana ubrzo su čak utemeljili i svoju „novu strančicu“ DC. Strahota. Raspad sistema. Vlast je jednostavno gurnuta u ruke SDP-a. Ono nes(p)retno proročanstvo K. G. Ströhma počelo se ostvarivati. Kao usud samouništenja. Zapuhali su neki čudni vjetrovi s tzv. „Zapadnog Balkana“ (pitam se pitam, a gdje li je onda „Istočni Balkan“?).

Učinkom tornada, dotada ponosnom zemljom, ugašen je plamen ljubavi prema domovini. I njenim svetinjama. Pogaženi su njeni simboli. Odbačeni su najodličniji sinovi bobjedničke Hrvatske vojske. Nestali su iz javnoga života iskreni hrvatski domoljubi. Nestao je slobodan informativni prostor. Istina je postala samo jedna. Ona kontrolirana.

SPD nije ipak uspio ostati na vlasti puni mandat, dogodili su se prijevremeni parlamentarni izbori.

I kada smo već pomislili da su se Hrvati nakon tri i pol izgubljene godine vratili Tuđmanovom HDZ-u i kada je HDZ na tim prijevremenim izborima izborio povratak na vlast, dogodilo nam se prokletstvo jednog despota.

Prokletstvo jednog despota koji je na „vrlo brutalan način“ preuzeo HDZ u svoje ruke u vremenima kada nam je TuđmanTuđmanova pomirba Hrvata bila potrebna kao i u trenutku kada smo stvarali Hrvatsku. Okrenuo je tada taj despot leđa ocu domovine jer je sebe valjda doživljavao uzvišenim, božanskim bićem. Zaboravio je i na Hrvatsku i na narod.

U vrijeme kada smo nakon samo tri i pol godine Račanovog razaranja Tuđmanovih postignuća, kao poniženi narod kriknuli: dosta!, i kada smo mi Hrvati u tadašnji Hrvatski (državni) sabor izabrali uz HDZ-ovu većinu (64) i 14 zastupnika iz HSS-a i HSP-a, te 3 zastupnika HSLS-a. Bila je to sjajna prilika da taj despot sastavi saborsku većinu s hrvatskim državotvornim strankama. Ali ne, učinio je sve da uništi prije svega dvije stare hrvatske državotvorne stranke HSP i HSS. On je radije napravio koaliciju s SDSS-om. Nije vratio ime Hrvatskom državnom saboru koje mu je ukinuo drug Račan i njegovi sljedbenici, oni isti koji su 25. lipnja 1991. napustili Sabornicu kada smo donosili Deklaraciju o samostalnosti Hrvatske države (država je ipak snažna asocijacija na uređeno društvo.).

Ukinuo su Račan i „njegova piskarala“ Dan državnosti, 30. svibnja. Despot je i tu „odluku protivnika hrvatske državnosti“ objeručke prihvatio. Oltar Domovine zarastao je u korov. U ta zla vremena isti taj despot iz redova HDZ-a brutalno je izbacio više od tisuću domoljuba, čestitih hrvatskih ljudi „iz Tuđmanova vremena“, intelektualaca, i okružio se poslušnicima, karijeristima i licemjerima. Misteriozni odlazak despota koji je na čelo HDZ-a postavio svoju nasljednicu koja nije imala legitimitet izabrane predsjednice HDZ-a nije promijenio protuhrvatsku politiku tadašnjeg vodstva stranke.

I ta je zla situacija trajala do prije četiri godine.

Dolaskom na čelo HDZ-a gosp. Tomislava Karamarka, koji je pobijedio na Izbornom saboru HDZ-a u izbornoj utrci u Karamarkokojoj su sudjelovala čak četiri kandidata (g. Kujundžić, Prgomet i Karamarko te g-đa Kosor), stvorena je pozitivna klima među članstvom HDZ-a da ćemo se vratiti državotvornoj politici kakvom je ovu zemlju vodio dr. Franjo Tuđman.

Kada je na parlamentarnim izborima ovaj „Karamarkov HDZ“ osvojio saborsku većinu i potom s prijetvornom udrugom „Most“ formirao Vladu Republike Hrvatske, stekao se dojam da će se Hrvatska napokon vratiti svojim izvornim vrijednostima. Gosp. Karamarko je čak žrtvovao premijersko mjesto ne bi li nam poslao jasnu poruku da misli ovu zemlju vratiti na put pomirenja svih Hrvata i građana Hrvatske kojim smo krenuli putem slobode i državotvornosti s predsjednikom Tuđmanom. U predizbornim obećanjima govorio nam je o vraćanju punog naziva Hrvatskom saboru - Hrvatski državni sabor, ime koje su ukinuli nedržavotvorni SDP-ovci sa svojim manjincima i jugonostalgičarima i tzv. „antifašistima“. Da će nam vratiti 30. svibanj, koji su nam ukrali ti isti protivnici samostalne i slobodne Hrvatske i dr. Franje Tuđmana.

I zato je trebalo likvidirati Karamarka, što su s „velikim uspjehom“ i odradili isti ti mrzitelji koji jedu kruh ove zemlje i uživaju sve blagodati zemlje koju istovremeno iz dna duše mrze i razaraju.

Trenutno, 2018. opet imamo vlast koju nije izabrao hrvatski narod. Narod je opet prevaren, jer sastav vlasti ne Crnoodgovara onome što su hrvatski ljudi rekli i koga su izabrali na prošlim parlamentarnim izborima. Danas 2018. trenutna hrvatska vlada nalikuje onoj koju smo zadnji put imali 1989. godine, kada je ondašnjom tzv. „demokratskom Socijalističkom Republikom Hrvatskom“ vladao SSRNH (Socijalistički savez radnog naroda Hrvatske), što je bila „demokratskija varijanta“ Saveza komunista Hrvatske (SKH).

Danas upravo imamo istu takovu vlast u ovoj nesretnoj Hrvatskoj.

Nije hrvatski problem u aferama u „Agrokoru“ ili „Ini“, nije problem u pljački novca, pljački općenarodnih vrijednosti i blaga narodnoga. Problem je u otimanju časti jednom starom i čestitom narodu.

Problem je u pljuvanju po 14. stoljetnim svetinjama ovoga Naroda od strane onih koji vode današnji HDZ, Hrvatski HDZHDZ je ipak najveća državotvorna stranka u Hrvata svih vremena. I ne čine HDZ samo ljudi i neljudi koji su iskoristili priliku da pod plaštem stranke zadovolje svoje niske strasti i lopovluk. Ogromna većina članova HDZ-a su čestiti, jednostavni ljudi, hrvatski domoljubi koji vole svoj dom, svoju obitelj, Boga Svevišnjeg koji je jedini jamac naše 14-stoljetne opstojnosti. Ali ponovni povratak izvornim korijenima Tuđmanizma je dugotrajan i vrlo težak, jer udbaši i orjunaši unutar i izvan HDZ-a izvrsno rade svoj prljavi posao rastakanja HDZ-a. HDZ će i iz ove današnje nemoguće situacije izići pobjednikom, ali s potpuno novim ljudima, jer kao što to neki dan reče na TV jedan ljevičar: „Maske su pale!“(državni?) sabor i Vladu Republike Hrvatske, „vjerodostojno“ zaogrnuti u hrvatske državne zastave, šetkaraju brižno odabrane svoje izaslanike po svim mjestima stradanja Hrvata i drugih građana Hrvatske (i s lijeve i s desne strane). Bilo bi zanimljivo da npr. izaslanik na komemoraciji u Jasenovcu bude posrnuli vitez božjega grobeka (božjega je namjerno pisano malim slovom) ili pak šef HVIDRA-e (što im dolikuje kao vjernim čuvarima kršćanskih vrijednosti u tzv. „istanbulskoj varijanti“), a u Bleiburgu npr. jedan od dva etnobizmismena, zastupnika u Hrvatskom saboru, ili pak obojica (čime bi oni svim „nevjernim Tomama“ dokazali kako zaista silno ljube ovaj hrvatski narod i hrvatsku domovinu, da čak otiru suze djeci i unucima onih koji s tu ubijeni). To bi bio znak istinskog pomirenja i pretpostavka jedne sretne Hrvatske domovine koja kao prava majka voli svu svoju djecu, bez obzira na rod, narod, vjeru ili bilo koje drugo određenje.

Zašto HDZ-ovo vodstvo u punim sastavima čak dolazi na grob mrtvog Oca domovine izražavajući mu počast, premda su ga se davno odrekli. Da se samo slikaju i da ih na TV vidi ona čestita i ušutkana HDZ-ova, Tuđmanova PolitikaHrvatska, koja će uskoro opet izići na izvanredne parlamentarne izbore, pa „zlu ne trebalo“(možda opet prevare narod?).

E, drugovi i drugarice koji ste napokon preuzeli HDZ u svoje ruke, ne će više ići!

Zabranili ste nam čak i hrvatski stijeg (crven, bijeli, plavi s povijesnim hrvatskim grbom koji ima 13 bijelih i 12 crvenih kvadratića) kojeg je Otac domovine uzdigao na jarbol ispred Hrvatskog državnog sabora onog nezaboravnog 30. svibnja 1990. godine, tog za istinske Hrvate vječnog Dana državnosti, s kojeg je predhodno skinuta zastava sa crvenom zvijezdom petokrakom, koju ste sada vi (napokon?!) rehabilitirali, ali i zabranili prastari hrvatski domoljubni pozdrav. Pa zar zaista mislite da su Hrvati maloumnici, i da će svi kroz neko vrijeme otići put Irske ili Njemačke???

HDZ je ipak najveća državotvorna stranka u Hrvata svih vremena. I ne čine HDZ samo ljudi i neljudi koji su iskoristili priliku da pod plaštem stranke zadovolje svoje niske strasti i lopovluk. Ogromna većina članova HDZ-a su čestiti, jednostavni ljudi, hrvatski domoljubi koji vole svoj dom, svoju obitelj, Boga Svevišnjeg koji je jedini jamac naše 14-stoljetne opstojnosti. Ali ponovni povratak izvornim korijenima Tuđmanizma je dugotrajan i vrlo težak, jer udbaši i orjunaši unutar i izvan HDZ-a izvrsno rade svoj prljavi posao rastakanja HDZ-a.

HDZ će i iz ove današnje nemoguće situacije izići pobjednikom, ali s potpuno novim ljudima, jer kao što to neki dan reče na TV jedan ljevičar: „Maske su pale!“

14 stoljeća naše pisane povijesti, govori nam o vremenima „hrvatske sloge“ u svim zlim vremenima kada su nas pokušavali porobiti i Franci, i Mlečani, i Bizant, i Mađari, i Austrijanci i Turci i Velikosrbi-četnici. Iz svih smo tih bitaka izlazili kao „relativni pobjednici“, ali je nakon svih tih bitaka naša draga domovina bivala sve manjom.

A u vremenima mira uredno smo se hrvali međusobno, jedan protiv drugoga. Redovito. I, uvijek. Tako je to i danas, 2018.

Otuda nam valjda i ime – Hrvati!

Davor Dijanović

 

HKV.hr - tri slova koja čine razlikuAgencija za elektroničke medijePrilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

Sri, 18-09-2019, 12:14:03

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.