Hrvatsko pravosuđe

Mnogi pravnici, novinari i analitičari već više od dva desetljeća kritiziraju rad hrvatskog DORHpravosuđa. Prigovori su mnogi, a primarno je bitno navesti činjenicu da se borba protiv korupcije i organiziranog kriminala često koristi kao sredstvo političkog obračuna između različitih političkih grupacija, dok stvarni kriminal često ostraje nesankcioniran. U državi u kojoj se ne sankcionira gospodarski kriminal, dakako, teško je očekivati bilo kakve investicije zbog izostanka pravne sigurnosti. K tome treba dodati da pravosuđe do sada ne samo da nije sankcioniralo niti jedan komunistički zločin, nego ni zločine iz Domovinskog rata, pa tako silovane Vukovarke i danas šeću pored svojih silovatelja.

Odgovornost za rad pravosuđa prvenstveno snosi Glavni državni odvjetnik, koji je u Saboru redovito dobivao potporu za svoj rad, unatoč gore navedenom evidentnom nekvalitetnom i ispolitiziranom radu Državnog odvjetništva.

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina nedavno je prihvatio izvještaj Državnog odvjetništva za 2015. (kašnjenje od jedne godine!) koji je podnio glavni državni odvjetnik Dinko Cvitan. Cvitan će uskoro i braniti izvještaj za 2015. pred Hrvatskim saborom.

Rad Glavnog državnog odvjetnika i općenito pravosudnih tijela za Portal HKV-a komentiraju: Pero Kovačević, Ninoslav Mogorović, Mile Prpa, Ivan Poljaković, Damir Borovčak i Stipe Kutleša.

Pero Kovačević: Potrebna je lustracija

U Hrvatskoj je prijeko potrebno provesti cjelovitu i učinkovitu reformu pravosuđa, te otkloniti sve neuralgične točke, Pero KOvačevićkoje imaju za posljedicu nedjelovanja pravosudnog sustava, nefunkcioniranje pravne države i institucija sustava, nesankcioniranje pljačke i grabeži u priči zvanoj pretvorba i privatizacija na „hrvatski način“ i nesankcioniranja korupcije u javnom i državnom sektoru, koje sustavno i godinama podrivaju gospodarstvo, potiču mito i korupciju, te daju lošu sliku o funkcioniranju pravne države i izazivaju opravdano nezadovoljstvo hrvatskih građana.

Korupcija i siva ekonomija godišnje u Hrvatskoj progutaju preko 25 milijardi kuna koje završe u privatnim, stranačkim ili u džepovima interesnih skupina i time onemogućavaju otvaranje novih radnih mjesta, a posljedica toga je kažnjavanje umirovljenika, radnika i seljaka uvođenjem poreza „harača“.

Godišnjim ubiranjem 25 milijardi kuna, koje proguta korupcija i siva ekonomija, omogućilo bi se otvaranje preko 50 ReformaBudući je postojeće stanje nezadovoljavajuće, nužna je cjelovita i učinkovita reforma pravosuđa obuhvaća žurno i učinkovito rješavanje sljedećih gorućih problema i pitanja: rješavanje nagomilanih i neriješenih sudskih predmeta (Program riješen spis); Sankcioniranje nezakonitosti u pretvorbi i privatizaciji (Program čiste ruke); Sprječavanje i sankcioniranje korupcije (Program pravna država na djelu); Uspostava učinkovitog pravnog i pravosudnog sustava – Sustav u funkciji građana.tisuća novih radnih mjesta u gospodarstvu svake godine te poticanje poljoprivrede i turizma.

Dosadašnje reforme, „reforme igrokazi“ iako pompozno najavljivane, dale su male i u konačnici nezadovoljavajuće pomake.

Budući je postojeće stanje nezadovoljavajuće, nužna je cjelovita i učinkovita reforma pravosuđa obuhvaća žurno i Pravosuđeučinkovito rješavanje sljedećih gorućih problema i pitanja: rješavanje nagomilanih i neriješenih sudskih predmeta (Program riješen spis); Sankcioniranje nezakonitosti u pretvorbi i privatizaciji (Program čiste ruke); Sprječavanje i sankcioniranje korupcije (Program pravna država na djelu); Uspostava učinkovitog pravnog i pravosudnog sustava – Sustav u funkciji građana.

Posebno ističem sankcioniranje pljačke i grabeži u priči zvanoj pretvorba i privatizacija na hrvatski način u kojoj je “zamračeno” najmanje 15 milijardi eura, zamračenih 50 milijardi kuna u predstečajnim postupcima (prema tvrdnjama suca Kolakušića) i izneseni 23,2 milijarde dolara iz zemlje, prema vanjskim izvorima neovisnih međunarodnih organizacija. Mehanizmi za sankcioniranje trebaju biti cjeloviti i zahvaćaju sve oteto, počev od pretvorbe i privatizacije gdje se je nužno uvodi institut “ovjere vlasništva” po načelu: koliko si platio u tom djelu si vlasnik, a ostalo se oduzima. Drugi mehanizam se odnosi na financijsku ili gospodarsku lustraciju gdje se uvodi institut “ovjere zakonitosti stjecanja imovine”,sve nezakonito stečeno se oduzima.

Posebno je bitna lustracija “kontaminiranog pravosuđa”, koje je omogućilo zajedno i udruženo sa svim negativnim silnicama pljačku obiteljskog srebra po modelu haaški rečeno udruženog zločinačkog pothvata”. Znači, nužno je provesti financijsku i gospodarsku lustraciju.

Cilj financijske ili gospodarske lustracije je sankcioniranje pljačke i grabeži u priči zvanoj pretvorba i privatizacija na Lustracijahrvatski način u kojoj je “zamračeno” najmanje 15 milijardi eura. Sankcioniranje zamračenih 50 milijardi kuna u predstečajnim postupcima (prema tvrdnjama suca Kolakušića). Sankcioniranje i povrat izneseni 23,2 milijarde dolara iz zemlje, prema vanjskim izvorima neovisnih međunarodnih organizacija. Sankcioniranje stjecanja imovine u korupciji.

Financijsku ili gospodarsku lustracija odnosno oduzimanje otetog, opljačkanog provodila bi neovisna Agencija za oduzimanje otete imovine.

Usporedno s financijskom ili gospodarskom lustracijom treba provesti i lustraciju pravosuđa i institucija koje su omogućile pljačku i grabež obiteljskog srebra.

Naravno da bi se uz njih provodila i funkcionalna lustracija. Bit funkcionalne lustracije je istražiti tko je i kada omogućio privatizaciju i privatizirao, bez plaćanja, tko je opljačkao hrvatska poduzeća, tko je rasprodavao Hrvatsku i tko je u to vrijeme i na kojemu mjestu bio odgovoran. Znači važno je tko je tada bio ministar ili zamjenik ministra, državni tajnik, direktor poduzeća itd. To se zove funkcijska lustracija.

Prema tome, želimo li konačno uspostaviti pravnu državu, provesti u djelo načelo vladavine prava, oduzeti oteto i opljačkano, onda moramo provesti financijsku ili gospodarsku lustraciju. Trebamo lustrirati pravosuđe i obaviti funkcionalnu lustraciju osoba, institucija, interesnih krugova i lobija koji su omogućili podobnima otimanje I pljačku Hrvatske.

Imajući u vidu izneseno činjenično stanje jasna je ocjena rada Državnog odvjetništva i ostalih institucija. Dapače radili su i rade u funkciji „cementiranja“počinjene pljačke i grabeži odnosno njezinog legaliziranja uz igrokaze uhićenja.

Ninoslav Mogorović: Hrvatska, ovakva kakva jest nije ni p od pravne države.

Raspadom bivše države i režima, koji je u njoj bio instaliran i u funkciji isključivo efikasnog održavanja teritorijalne Mogorovićcjelovitosti te umjetne tvorevine, u naslijeđe je neovisna Hrvatska dobila selektivno i po lojalnosti, odnosno podobnosti, postavljen i korumpiran državni aparat. Sposobnost i uspješnost u radu, efikasnost, racionalnost i eficijentnost nisu bili nikakvo mjerilo pri zapošljavanju, ocjenjivanju i plaćanju birokratskog aparata u sva tri stupa državne vlasti, baš kao ni u gospodarstvu, već isključivo lojalnost državi. Tek tu i tamo moglo se naići na nekakvu limitiranu iznimku koja zapravo, samo potvrđuje pravilo. U posljednjoj fazi opstanka te državne konstrukcije živnula je borba između „tehnokratskih i birokratskih“ snaga koja se temeljila prije svega na kivnosti birokrata zbog naglog bogaćenja tehnokrata, a u manjoj mjeri iz nekakvih ideoloških razloga.

Hrvatska država, nastala na Domovinskom ratu i pomirbi, nije imala u „pričuvi“ neke druge ljude koji bi preko noći mogli zamijeniti armiju službenika i činovnika, već je gro starih kadrova jednostavno nastavio raditi i u novim, demokratskim okolnostima. Nije problem što su ti ljudi nastavili raditi iste ili slične poslove kao i prije, već je problem u tome što su nastavili po istoj špranci, po istom mentalnom sklopu i pod strukturom istih šefova. Mi na tom području nismo ni ušli u tranziciju, već smo nastavili po starim (zastarjelim), već dobro utabanim, lošim navikama tako da se bivši sustav rada nije polagano urušavao i bio zamijenjen novim, već se naprotiv, reproducirao i do dana današnjeg opstao. Zbog toga i jesmo na dnu EU, pretekavši pri tom u negativnom smislu, čak i dugi niz onih država koje su 1990. godine bile daleko iza nas.

Jedino se u redovima, u ratu novonastale vojske i dijela sigurnosnog aparata, osjetila temeljita promjena na bolje no, JugoslavijaDogovornoU pravosuđu je od samog nastanka Hrvatske države došlo jedino do određenih rošada – tako je dio bivšeg pravosudnog aparata prešao u odvjetnike, to su uglavnom „uspješni“ odvjetnici koji rade u sprezi s bivšim kolegama iz pravosudnog aparata i na tome se uglavnom i pretežno temelji njihova „uspješnost“ odnosno „sposobnost“. Pravosuđe je ostalo uglavnom „dogovorno“. Zna se tko može nastradati ako je baš nužno, pa i zbog same statistike, a tko je nedodirljiv, iako bi mogao dobiti, za ono što je učinio i čini, nekoliko doživotnih robija. Tu je krug potpuno zatvoren – DORH, sudstvo, podobni odvjetnici. Tako su se u tom segmentu „birokratske“ snage interesno povezale s „tehnokratskim“ (novim kapitalistima, a bivšim direktorima u velikim gospodarskim i financijskim sustavima) i pomirileto su Račan – Mesićevske „kontrarevolucionarne“ snage nakon 2000. godine uspjele anulirati i vratiti, i u tom segmentu, sve na sam početak.

Gospodarska pretvorbeno - privatizacijska konstrukcija postavljena je još za vrijeme Ante Markovića, tada se već znalo što je čiji „plijen“, odnosno zona odgovornosti. U bankarskom sektoru ali i drugim, poput energetskog, građevinskog, duhanskog medijskog i sl. znalo se već tada koje će ekipe ući u igru, a koje ne smiju ni primirisati - hrvatska dijaspora prije svega. Shvatili su drugovi da se pri novom miješanju karata ništa ne smije prepustiti slučaju, kao i što su odlučujuće poluge moći koje oni moraju kontrolirati da bi zaštitili svoje pozicije koje su iz bivše države prenijeli u novu.

U pravosuđu je od samog nastanka Hrvatske države došlo jedino do određenih rošada – tako je dio bivšeg pravosudnog aparata prešao u odvjetnike, to su uglavnom „uspješni“ odvjetnici koji rade u sprezi s bivšim kolegama iz pravosudnog aparata i na tome se uglavnom i pretežno temelji njihova „uspješnost“ odnosno „sposobnost“. Pravosuđe je ostalo uglavnom „dogovorno“. Zna se tko može nastradati ako je baš nužno, pa i zbog same statistike, a tko je nedodirljiv, iako bi mogao dobiti, za ono što je učinio i čini, nekoliko doživotnih robija. Tu je krug potpuno zatvoren – DORH, sudstvo, podobni odvjetnici. Tako su se u tom segmentu „birokratske“ snage interesno povezale s „tehnokratskim“ (novim kapitalistima, a bivšim direktorima u velikim gospodarskim i financijskim sustavima) i pomirile.

To su ukratko, razlozi zbog kojih je u Hrvatskoj nužna ne samo temeljita revizija rada pravosuđa, već i revizija pretvorbeno – privatizacijske pljačke nevjerojatnih razmjera koja je iz Hrvatske isisala iznos veći od inozemnog duga države. Taj novac nije čak niti ubačen u razvoj Hrvatske, otvaranje novih radnih mjesta, već se nalazi po kojekakvim inozemnim bankovnim računima i offshore tvrtkama što naravno tijela represije u Hrvatskoj nimalo ne zanima, bolje rečeno ne smije zanimati.

Naravno da je, na temelju i zbog gore navedenih faktografskih činjenica, Hrvatskoj nužna radikalna promjena i u segmentu pravosuđa, stari kadrovi koji su, poput Mladena Bajića još od sredine 70 –tih godina prošlog stoljeća u DORH-u, moraju ne samo izletjeti iz sustava već bi ih se trebalo i kazneno goniti za sve ono što su činili i čine, pa i u svezi zločina počinjenih od agresora za vrijeme Domovinskog rata, ali još više zbog onoga što nisu činili, a morali su činiti, onoga što su skrivali i štitili. Bez toga nema oporavka u hrvatskom gospodarstvu, nema naravno ni nužnih, zdravih i velikih, investicija jer Hrvatska, ovakva kakva jest nije ni p od pravne države.

Mile Prpa: Ideološki pristup dorh-a pravnom procesuiranju

Postoji li igdje u svijetu, tj. u bilo kojoj državi svijeta, da se toliki brojni prigovori upućuju jednoj državnoj instituciji Prpazaduženoj za borbu protiv kriminala, a da ta institucija uopće ne reagira na te prigovore već i dalje tjera svoje – optužuje koga hoće, oslobađa koga hoće, štiti koga hoće, prešućuje koga hoće, kao što je Državno odvjetništvo RH koje provodi selektivnu politiku procesuiranja, a poglavito onu na ideološkoj podlozi.

Čini se da je Hrvatskoj potrebna revolucija, ne ona koja reže vratove svima koje uhvati, već duhovna i pravna revolucija, koja će hametice iz pravosudnih tjela pomesti sve one tzv. socijalističko-komunističke kadrove koji ne štite pravdu bez predrasuda, već zadojeni ideološki to rade selektivno, na uštrb nacije i na uštrb Hrvatske države i njenog kaznenog sustava, a posebno na uštrb pravne sigurnosti.

Vlast je mlitava, gotovo nikakva, dopušta državnim institucijama da rade što hoće i kako hoće. Ali to više ne ide, došlo jer vrijeme loma ili sječe Gordijskog čvora – hrvatsko pravosuđe se mora urediti, dovesti u red i punu funkcionalnost DORHVlada RH, da bi bila dosljedna svojim obećanjima, treba u pravosudnim institucijama napraviti pravi lom u čišćenju nesposobnih, i antihrvatskim politikama podobnih, kadrova. Treba predložiti Saboru i cijeloj naciji novu i funkcionalnu organizaciju svih pravosudnih tijela, što znači i kadrovsko čišćenje i dovođenje onih ljudi koji znaju i koji će se prihvatiti posla i postupati ex lege, bona fide i službeno, bez iti jedne iznimke u pravilima postupanja. Treba postupati hitno i učinkovito, a nadasve zakonski i pravedno. DORH niti u jednom predmetu gdje činjenički supstrat ukazuje na kazneno djelo, ne bi smio nikome progledavati kroz prste.na principima jednakosti svih građana i institucija pred zakonom. Beziznimno, pravosuđe mora funkcionirati kao švicarski sat.

Vlada RH, da bi bila dosljedna svojim obećanjima, treba u pravosudnim institucijama napraviti pravi lom u čišćenju Huda jamanesposobnih, i antihrvatskim politikama podobnih, kadrova. Treba predložiti Saboru i cijeloj naciji novu i funkcionalnu organizaciju svih pravosudnih tijela, što znači i kadrovsko čišćenje i dovođenje onih ljudi koji znaju i koji će se prihvatiti posla i postupati ex lege, bona fide i službeno, bez iti jedne iznimke u pravilima postupanja. Treba postupati hitno i učinkovito, a nadasve zakonski i pravedno. DORH niti u jednom predmetu gdje činjenički supstrat ukazuje na kazneno djelo, ne bi smio nikome progledavati kroz prste.

Prisutno je potpuno neprocesuiranje vrlo brojnih i teških komunističkih zločina, a braniteljima iz Domovinskog rata traži se dlaka u jajetu, pače i više, često se na silu izmišljaju novi zločini potvrđivani nevjerodostojnim četničkim svjedocima. Neprocesuiranje komunističkih zločina je duboka razdjelnica hrvatskog pravosuđa o nevjerojatnoj nejednakosti građana pred zakonom.

Teški zločini lijeve provenijencije se uopće ne kažnjavaju, a desnoj i domoljubnoj provenijenciji traži se i najmanja grješka da ih se hapsi i procesuira. Posebno treba spomenuti neprocesuiranu kategoriju brojnih ratnih zločina u Domovinskom obrambenom ratu počinjenih od strane srpskih agresora, koji naprosto vape za pravdom. Mnoga njihova velika zlodjela u brojnim mjestima u Hrvatskoj pala su u zaborav upravo zahvaljujući DORH-u i njegovoj svjetonazorskoj politici selekcije procesuiranja. Kao da nikoga nije briga za hrvatske žrtve, ponajprije hrvatske vlasti?
Najnoviji primjer nepreocesuiranja lijevih protagonista zločina je i nacrtana nacistička svastika na Hajdukovom nogometnom igralištu, kojom su ljevičari pokušali podmetnuti fažizam Hrvatskoj i hrvatskom narodu čime su naš narod i državu osramotili u cijelom svijetu.

Isključivi krivac tog neprocesuiranja je DORH koji je pod svaku cijenu trebao otkriti i procesuirati crtače svastike kao Novinehrvatske neprijatelje. Tu bi se trebao čuti i glas visokih državnih dužnosnika poput Ministra unutarnjih poslova, Predsjednice RH koja je obećala da će javno razotkriti tko su crtači! Ovog puta javno ih pitamo – zbog čega još ne znamo tko je crtao svastiku na nogometnom igralištu u Splitu. To cijeli hrvatski narod očekuje da se javno obznani. Zašto se to uporno skriva?

DORH je u velikom dijelu zaslužan da se hrvatski branitelji ne osjećaju kao pobjednici u Domovinskom ratu u vlastitoj domovini već kao poražena vojska, i tisuće njih su suđeni od strane pravosudnih vlasti svog naroda kojeg su svojim životima oslobodili od stravične agresije neprijatelja.

Takvom ponašanju hrvatskih pravosudnih vlasti nema premca u svijetu i cijeloj njegovoj povijesti . Djelomično su i branitelji sami tome krivi jer nakon pobjede u Domovinskom obrambenom ratu nisu zadržali vlast u svojim rukama već je predali u ruke “političkom strančarenju” koje je u mnogo čemu nesposobno vladati a počesto i antihrvatski raspoloženo.

Vrlo veliku krivicu za stanje u pravosuđu snose i mainstream mediji, koji javno, i to vrlo agresivno, unaprijed ili sude ili prešućuju po ideološkoj razdjelnnici počinitelje kaznenih djela.

U hrvatskom pravosuđu to su vrlo opasne pojave. To nije politika već je to pravosudni apsurd na samoj granici pravne diverezije.

U DORH-u ne smiju biti stranački ljudi po bilo kojoj osnovi. Stručni djelatnici DORH-a trebaju biti pokretači funkcioniranja kaznenog pravosuđa, trebaju biti spiritus movens, a ne poslušna politička stranačka podružnica.

Smjene u DORH-u su politički i moralni imperativ Vlade RH. Bez uređenja DORH-a u kadrovskom smislu hrvatsko kazneno pravosuđe neće nikada stati na zdrave noge. Time se, htjeli mi to reći ili ne, ugrožava i nacionalna sigurnost.
Ponovno zagovaram osnivanje Ministarstva nacionalne sigurnosti i informiranja, koje bi sve to pratilo i ukazivalo na neprvilnosti i onemogućavalo da siguronosno nepoćudni ljudi dolaze na visoke državne funkcije. Upravo onako kako je to osmišljeno u Codexu moralis Croaticum.

Prof. dr. sc. Ivan Poljaković: Katastrofalno stanje

Hrvatsko pravosuđe je u katastrofalnom stanju. Razlog tome je vrlo jednostavan. Nije izvršena lustracija. Stare PoljakovićPartijašiUmjesto da je hrvatsko pravosuđe procesuiralo komunističke zločine iz Drugog svjetskog rata i četničke zločine iz Domovinskog rata, ono se okomilo na naše generale i heroje Domovinskog rata. Drugo se i nije moglo očekivati kada i dan danas velika većina sudaca u svojim vitrinama još čuva partijsku knjižicu.strukture su ostale umrežene, a pravosuđe je bilo i ostalo jedno od glavnih niti te mreže. Već i sama činjenica da za ovih 25 godina nije osuđen niti jedan jedini komunistički zločin – a bilo ih je na stotine, gotovo da nije bilo zaselka u kome nisu počinjeni zločini nakon Drugog svjetskog rata – ukazuje na to da smo u Domovinskom ratu pobijedili četnike, ali ne i komuniste. Najveću odgovornost za to snosi pokojni dr. Franjo Tuđman zato što nakon Domovinskog rata, kada je za to bilo vrijeme, nije proveo lustraciju. Njegova pomirba partizana i ustaša je bila potpuno promašena i naivna, a posljedice te ''pomirbe'' vidimo i dan danas. Umjesto da je hrvatsko pravosuđe procesuiralo komunističke zločine iz Drugog svjetskog rata i četničke zločine iz Domovinskog rata, ono se okomilo na naše generale i heroje Domovinskog rata. Drugo se i nije moglo očekivati kada i dan danas velika većina sudaca u svojim vitrinama još čuva partijsku knjižicu.

Dokumenti državnog arhiva još uvijek nisu dostupni. To je drugi dokaz da Hrvatskom vladaju bivši komunisti, bili oni plavi ili crveni. Naravno da Državno odvjetništvo snosi veliku odgovornost, ali ono je samo odraz političke volje vladajućih. Na ovom malom prostoru se ne mogu nabrojiti sve manipulacije, zataškavanja, protekcionizmi i nepotizmi Bajića i Cvitana. Za to bi trebala jedna cijela knjiga. Ali opet, nisu oni krivi, već vlast koja ih je postavila na tu odgovornu dužnost. A u konačnici krivi smo mi sami koji nasjedamo na tobožnje rivalstvo plavih i crvenih, i uvijek ih iznova biramo, dok se oni fino smjenjuju na vlasti i u biti vode potpuno istu podaničku politiku.

Damir Borovčak: Otkriće je kako se antifašist Goldstein bavi kulturom!

Onome koji i površno prati rad Državnog odvjetništva RH jasno je da cijeli niz godina taj sustav manipuliran politikom, Damir Borovcak 02funkcionira ovisno o onima koji su na vlasti. Postoje tri grupe zločina kojima se DORH trebao sustavno baviti: zločini u Drugom svjetskom ratu, zločini u Domovinskom ratu i zločini u gospodarskom kriminalu. Sve tri ove grupe utvrđivanja zločina godinama su pod snažnim utjecajem i pritiscima iz politike. Neki su se predmeti izvlačili iz ladica samo u slučajevima međusobnog političkog obračunavanja, odnosno vođeni pritiscima čelnih ljudi na vlasti.

Zločini iz Drugog svjetskog rata i iz doba komunizma, ogledaju se u svim onim poslijeratnim partizanskim stratištima i udbaškim likvidacijama, počiniteljima i nalogodavcima, koje je politika samoprozvanih antifašista štitila cijeli niz godina. Primjerice, od zaustavljanja iskapanja žrtava na Macelju 1992., do opstrukcije iskapanja u Gračanima 2012., odnosno za udbaške zločine od slučaja Hršak i Boljkovac do slučaja Perković. Na tom poslu DORH nije zadovoljio tim više što u 25 godina nismo uspjeli razriješiti pitanje komunističkih zločina, nalogodavaca i njihove odgovornosti.

Zločini iz Domovinskog rata, ogledaju se iz vremena priprema ulaska Hrvatske u EU. Tada pod pritiskom Bruxellesa VukovarGospodarstvoZločini iz gospodarskog-političkog kriminala, su vjerojatno najviše napunili ladice DORH-a. Godinama se povlače po sudovima kao najpoznatiji je trakavica slučaj Sanader, a sada kreće sličan slučaj Vidošević, koji će se također umješno rastezati u nedogled. Za razliku od hrvatskih branitelja, ovi se optuženici brane sa slobode!? Dotle, slučajevi čistog gospodarskog kriminala ostaju posve nepoznati kao primjerice slučaj krađe plaća 300-tinjak radnika Montmontaže u Libiji početkom 90-tih, koji se godinama vukao po ladicama DORH-a, pa se sudski nastavlja i traje sveukupno više od 20-tak godina.nastaju domaći progoni i lovovi na hrvatske branitelje. Ogledni su primjeri slanje hrvatskih generala u Haag, a na domaćem planu primjerice otvaranje slučaja Lora 1 i Lora 2. Ti su slučajevi doživjeli nevjerojatne parabole, ogledaju se na primjeru slučaja Emilija Bungura kojem se sudilo, zatvaralo i primjenjivalo zakone iz dva različita zakonodavna razdoblja. Slučajevi Lora 1 i Lora 2 otvoreni su samo zbog politike izjednačavanja agresora i obrane, pa su začinjeni cijelim nizom svjedoka i svjedočanstava onih koji su napali i razarali Hrvatsku 1991. Ili slučaj Koranski most i branitelja Mihajla Hrastova kojem se sudilo više od 20 godina i nekoliko puta ponavljan je proces suđenja. Tu su i slučajevi silovanih Vukovarki, gdje se počinitelji zločina silovanja slobodno šeću Vukovarom i uživaju plaće ili mirovine iz hrvatskog proračuna. Ili pak zločin i zločinci iz Tovarnika, čiji trag vodi sve do saborskih fotelja.

Zločini iz gospodarskog-političkog kriminala, su vjerojatno najviše napunili ladice DORH-a. Godinama se povlače po sudovima kao najpoznatiji je trakavica slučaj Sanader, a sada kreće sličan slučaj Vidošević, koji će se također umješno rastezati u nedogled. Za razliku od hrvatskih branitelja, ovi se optuženici brane sa slobode!? Dotle, slučajevi čistog gospodarskog kriminala ostaju posve nepoznati kao primjerice slučaj krađe plaća 300-tinjak radnika Montmontaže u Libiji početkom 90-tih, koji se godinama vukao po ladicama DORH-a, pa se sudski nastavlja i traje sveukupno više od 20-tak godina.

Nedavna izjava predsjednika SDP-a Bernardića kako je otvaranje arhiva zbog istraživanja komunističkih zločina "Lov Goldsteinna vještice i komuniste". Bernardić je izjavio: "ljudi se vole baviti prošlošću kad nemaju planova o budućnosti", lupio je i ostao živ. Itekako je prošlost povezana sa planovima za budućnost, jer samo istina iz prošlosti može biti pravi temelj budućnosti. Istovremeno je Državna revizija u uredu bivšeg premijera i bivšega šefa SDP-a Zorana Milanovića, otkrila zanimljive isplate trojici njegovih posebnih savjetnika: Nevenu Budaku, Siniši Petroviću i Slavku Goldsteinu. Isplaćeno je preko 300 tisuća kuna, kroz više od 500 inozemnih dnevnica. Ispada da je svaki od imenovanih na službenom putu boravio skoro pola godine, putovanja su trajala po desetak dana, a uz putne naloge nije priložena nikakva dokumentacija. Dakle radi se o fiktivnim putnim nalozima za isplatu honorara. Revizija spominje posebnog savjetnika za kulturu, tada je to bio Slavko Goldstein. Imenovani tvrde da ni lipe nisu primili. Otkriće je to da se antifašist Slavko Goldstein bavi kulturom!? Naravno to nije "lov na vještice i komuniste", to je samo ogledalo nalogodavaca i primatelja masnih honorara, onih koji su nam često javno moralizirali stanje u društvu.

Dok se pitanje komunističke prošlosti ne razriješi nema napretka cijelog društva. Naime, društvo je metastazirano nasljednicima onih koji su iz šume došli 1945., odgajali i naučili svoju djecu stanovati u otetim stanovima, jesti iz tuđeg posuđa, lijegati u krevete i posteljinu komunističkih žrtava koje su bez ikakvog suda napunile jame kao državni neprijatelji. Ta su djeca zaslužnih drugova, odrastala, školovala se, zapošljavala se po privilegijama i vezama svojih očeva i majki. Uz partijske preporuke postali su utjecajni dio današnjeg društva i politike. A DORH i pravosuđe bi sve to trebao rasplesti, zar ne? Teško, čak kad bi taj sustav bio potpuno čist od svih komunističkih taloga. Posve sigurno DORH i pravosuđe nikako ne mogu zaslužiti pozitivnu ocjenu.

Stipe Kutleša: Pravosuđe je u Hrvatskoj posebno važna poluga kriminala

Pravosuđe je u Hrvatskoj posebno važna poluga kriminala. Iako se već dulje vrijeme pravosuđe i državno odvjetništvo KutlešaPolugaPravosuđe je u Hrvatskoj posebno važna poluga kriminala. Iako se već dulje vrijeme pravosuđe i državno odvjetništvo nalaze pod udarom kritike ništa se nije promijenilo. I neće zadugo. Hrvatsko pravosuđe nije sankcionirano notorne pljačkaše i kriminalce, ubojice i lopove osim u pojedinačnim i sporadičnim slučajevima, a to je posve jasno po kojim selektivnim kriterijima. Svakako ne prema kriterijima pravne znanosti i pravde nego u skladu s dnevnim političkim, ali i svjetonazorskim opredjeljenjem. Zato su na najveći broj pozicija u sudbenoj vlasti (a ni sve druge strukture nisu iz toga pravila izuzete) „odabrani“ najpodobniji, a to je najčešće i najnemoralniji i najkorumpiraniji ljudi.nalaze pod udarom kritike ništa se nije promijenilo. I neće zadugo. Hrvatsko pravosuđe nije sankcionirano notorne pljačkaše i kriminalce, ubojice i lopove osim u pojedinačnim i sporadičnim slučajevima, a to je posve jasno po kojim selektivnim kriterijima. Svakako ne prema kriterijima pravne znanosti i pravde nego u skladu s dnevnim političkim, ali i svjetonazorskim opredjeljenjem. Zato su na najveći broj pozicija u sudbenoj vlasti (a ni sve druge strukture nisu iz toga pravila izuzete) „odabrani“ najpodobniji, a to je najčešće i najnemoralniji i najkorumpiraniji ljudi.

Oni su uvijek svoju dužnost obavljali bez odgovornosti i nikada nisu za svoje pogreške snosili ama baš nikakve posljedice. Naravno, nisu primarni ni birani da bi bili odgovorni nego da bi zaštitili određene „izabrane“ tj. a priori su služili i služe sustavu koji je u biti kočio, blokirao i „slučajno“ ali i namjerno radio protiv interesa „vlastite“ države i naroda. I to traje četvrt stoljeća (barem kada se radi o tzv. neovisnoj, samostalnoj i slobodnoj hrvatskoj državi). Da to nije tako već bi netko iz redova visokih kriminalaca i državnih izdajnika bio optužen i osuđen. Ovdje se ne računaju montirani procesi.

Kakva je to država i kakvo pravosuđe kad nije u stanju sankcionirati zločine iz Domovinskoga rata, kamoli iz komunističkog poraća. Tipičan primjer su vukovarske žrtve (ali i druge jednako bolne žrtve) silovanja i zlostavljanja. Silovatelji i zlostavljači ne samo da slobodno šetaju gradom i cinično cere se svojim žrtvama, nego kao nagradu dobivaju zaposlenj i povlastice, dok se hrvatski branitelji ubijaju. Izvanredno dobra i podmukla rušiteljska strategija! A zato su mirovine osigurane onima koji su se borili protiv svake hrvatske države nikako da prestanu. Nedavno je objavljena vijest da najmlađa osoba danas u Hrvatskoj koja dobiva partizansku mirovinu ima tek četrnaest (14) godina.

Kako će pravosuđe sankcionirati gospodarski kriminal, komunističke zločine, kad su pojedinci iz tih struktura u najvećoj mjeri dio toga nasljeđa? Besmisleno je očekivati da će oni poduzeti bilo kakvu promjenu kad to njima i njihovim obiteljima te njihovim političkim mentorima jamči sigurnost i bogatstvo. A veliki broj „megahrvata“ još uvijek, nažalost, kaže da još nije vrijeme za čistim računima. Kada će to vrijeme doći nitko ne zna? Ovakvim načinom razmišljanja vjerojatno nikada.

Hrvatsko sudstvo je u službi politike. Nema tu ni blizu ideala trodiobe vlasti koji je prisutan u razvijenim Bajićdemokracijama. Zar DORH nije paradigma toga? Nekada i danas? Kažu da je nedavno Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina prihvatio izvještaj Državnog odvjetništva za 2015. godinu. I to u 2017. godini. Nije jasno kakve veze ima Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina s prihvaćanjem izvješća? Možda bi i to trebalo pojasniti građanima.

Zašto izvješće nije prihvaćeno kada je trebalo biti prihvaćeno, tj. početkom 2016. godine? Ako se igramo „formalne“ demokracije onda bi državni odvjetnik zbog toga vjerojatno morao prije sjediti u Remetincu nego u DORH-u? Nije poznato može li se to dogoditi u nekoj demokratskoj zemlji, ali u Hrvatskoj zasigurno to je „normalna“ pojava. Nije li i bivši državni odvjetnik Bajić posve miran i siguran nakon što je spriječio procesuiranje tolikih slučajeva. On je trgovao kao što se i danas trguje u pravosuđu.

A uskoro će državni odvjetnik Cvitan braniti izvještaj za 2015. pred Hrvatskim saborom. Hrvatski sabor će vrlo Cvitanvjerojatno prihvatiti to izvješće. I to je dosad bila redovita praksa. Bez obzira na to što je rad DORH-a evidentno nekvalitetan i ispolitiziran. Ali Hrvatski sabor redoviti daje potporu izvješću Državnog odvjetnika. Čovjek se ne može ne upitati tko su to saborski zastupnici i koga oni zastupaju? Najveći dio njih zastupa same sebe ili svoj klan ili partiju. Sreća da ima, i uvijek je bilo, časnih saborskih zastupnika koji su iznimke a ne redoviti slučajevi. Ali oni su „glas vapijućeg u pustinji“. Naravno da u takvom Saboru izvješće od prije dvije godine „mora“ proći.

Kako će državni odvjetnik procesuirati one slučajeve koje bi svaka normalna država procesuirala kada nije u stanju podnijeti ni godišnje izvješće? Zašto mnogi slučajevi stoje godinama i desetljećima u ladicama Državnog odvjetništva? Služi li DORH tome da pokreće postupke ili da ih drži u ladicama i sprečava otvaranje tih procesa? Najveći dio hrvatskih državljana o pravosuđu ima prilično jasno mišljenje, a ono se može svesti na stajališta da svojim nesavjesnim i krajnje neprofesionalnim postupanjem hrvatsko pravosuđe ne predstavlja nikakav autoritet za prosječnog hrvatskog čovjeka. Umjesto da bude jedna od moralnih vertikala, ono je zaštita, ali i svojim sumnjivim postupcima svakako i leglo kriminala. Kao takvo ono je izravno jedan od ključnih faktora uništavanja države, društva i nacije. Ako bi itko trebao doći pod udar pravde onda je to pravosuđe i politika kojoj pravosuđe služi u svrhu svojih prljavih i nemoralnih interesa.

Davor Dijanović

 

 

HKV.hr - tri slova koja čine razlikuAgencija za elektroničke medijePrilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

Sri, 18-09-2019, 12:14:39

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.