Promjene u svijetu, ali i u Hrvatskoj?

Posljednjih godinu dana dana na globalnoj razini dogodile su se promjene koje daju naslutiti Geopolitkajačanje tendencija koje teže ponovnoj afirmaciji nacionalnih država i identitarnih opcija na Zapadu, na razini EU i SAD-a. Pritom je dovoljno spomeniti Brexit, ali i izbor Trumpa za američkog predsjednika. Iz pojedinih izjava vladajućih političara – primjerice povodom dana međunarodnog priznanja RH - također se može naslutiti promjena retorike, sukladno navedenim tendencijama.

Navedene promjene za Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća komentiraju: dr. sc. Damir Pešorda, prof. dr. sc. Matko Marušić, Mile Prpa i Marito Mihovil Letica.

Dr. sc. Damir Pešorda: Riječ je o očuvanju identiteta koji se desetljećima razara na razne načine

Novi američki predsjednik DonaldTrump u nedavnom je intervjuu sažeo taj trend o kojemu govorite: ''Zemlje žele Damir PešordaOpstanakTrend jačanja nacionalnih snaga nije nikakav nacionalizam nego pokušaj da se domicilnim društvima osigura opstanak pred naletom razdržavljujućeg globalizma i pokrenutim migracijama stanovništva nesagledivih razmjera. Problem je što medije drže u rakama one snage kojima takvo stanje iz nekih njihovih zakulisnih razloga odgovara te se svaki pokušaj da se ponovno uspostave normalni odnosi unutardruštveni i međunarodni naziva populizmom i osuđuje kao veliko zlo.vlastiti identitet...''. Riječ je upravo o tomu, o očuvanju identiteta koji se desetljećima razara na razne načine. Dakle, trend jačanja nacionalnih snaga nije nikakav nacionalizam nego pokušaj da se domicilnim društvima osigura opstanak pred naletom razdržavljujućeg globalizma i pokrenutim migracijama stanovništva nesagledivih razmjera. Problem je što medije drže u rakama one snage kojima takvo stanje iz nekih njihovih zakulisnih razloga odgovara te se svaki pokušaj da se ponovno uspostave normalni odnosi unutardruštveni i međunarodni naziva populizmom i osuđuje kao veliko zlo.

Teško je predvidjeti u kojem će se stvari na globalnoj razini dalje razvijati. U svakom slučaju, ne treba se bojati tzv. populizma ako se populizmom označava politika kakvu, primjerice, vodi Viktor Orban. Madžarskoj pod njegovim vodstvom ide puno bolje nego Hrvatskoj pod vodstvom nekoliko njezinih posljednjih vlada. Hrvatska inače poprilično kasni u prilagođavanju novim trendovima u međunarodnoj politici, krajnje je vrijeme da se iznjedri nekakva nacionalna strategija. Izgleda da nepokolebljiva vjera u EU stanuje još samo u Hrvatskoj, a to nije baš pretjerano mudro ponašanje u trenutku kada i američki predsjednik neuvijeno izražava skepsu glede budućnosti te asocijacije.

Nije pitanje hoće li do naših granica stići novi val imigranata nego je pitanje samo kada će se to dogoditi. Budemo li taj trenutak dočekali isključivo se oslanjajući na to da će EU već iznaći neko rješenje za taj problem, nećemo se dobro provesti. Naši istočni susjedi također u posljednje vrijeme sve češće prijete, tako da bi u tom pogledu trebalo mijenjati politiku i zauzeti rezolutan stav, a ne papagajski ponavljati kako je ''u Hrvatskom interesu da Srbija što prije uđe u EU''. Dakle, Hrvatska se ne bi trebala besmisleno junačiti u osuđivanju tzv. ''populizma'' u svijetu, nego bi se trebala priključiti tomu trendu, to jest brinuti isključivo za vlastite, a ne za Soroseve interese.

Prof. dr. sc. Matko Marušić: Brexit i izbor Trumpa ne upućuju na reafirmaciju nacionalnih država i identiteta na Zapadu

Držim da Brexit i izbor g. Trumpa za američkog predsjednika ne upućuju na jačanje tendencija koje bi težile ponovnoj Matko Marušićafirmaciji nacionalnih država i jačanju nacionalnih identiteta na Zapadu, na razini EU i SAD-a.
Brexit proistječe iz povijesnog i zasluženog engleskoga ratničkoga, imperijalističkoga i posljedično industrijskoga, znanstvenoga i umjetničkoga ponosa, a vjerujem i iz, dobroizračunanoga, gospodarskoga interesa. G. Trump je nešto sasvim drugo: on je izraz društvene (a ne nacionalne) napetosti u SAD koju je izazvao razulareni liberalizam. Taj i takav liberalizam je u toj divnoj zemlji visoke demokracije iskoristio nužnu promociju tolerancije i političke korektnosti i prješao sve granice zdravoga razuma i znanosti, izbrisavši sva prava vjernika, sve tradicije, ponos, viteštvo i klasičnu pristojnost. Simbol toga svega bila je gđa Clinton i narod je prepoznao koga i što ona predstavlja i glasovao je – više protiv nje, a manje za g. Trumpa.

Radi se o novom obliku komunističke revolucije koja izvor vuče izravno iz Marxa i PropastNi Brexit niti Trump nisu odgovori na jezu rodne teorije, niti joj mogu naškoditi. Sve navedeno vrijedi i za Hrvatsku i – Genderza hrvatsku budućnost: nema nade. Prije ili poslije obitelj će se dovesti na rub sramotnoga pojma, znanstvenike će se slati u logore „prvoga kruga“, a crkve će se pretvoriti u štale. Svijet je u tom pitanju razjedinjen i ne će se, barem ne na Zapadu, naći snaga da zaustavi propast.Engelsa: uništiti vjeru („opijum za narod“) i obitelj („kavez za neravnopravnost žena“). Razvijena je „rodna teorija“ koja nema veze s teorijom nego s aktivizmom, i to onih najobrazovanijih, koje podržavaju žene i mladež. U ime ljudskih prava progurane su protuprirodne i protuznanstveneideje koje su postale neupitne dogme: spol ne postoji, spolna orijentacija i identitet su u glavi i neprestano se mijenjaju. U sprezi svetosti ljudskih prava, koja to inače nisu, i izopačenosti i bioloških poremećaja svake vrsti, prokazane su i praktički porušene sve vjerske i nacionalne tradicije, a znanost dovedena i situaciju otvorenoga laganja. Morala nema i sve je dopušteno. Boga nema, ostaje tjelesni užitak. Autoriteta nema i svatko ima pravo, osim onih koji vjeruju u znanost i logiku.

Ni Brexit niti Trump nisu odgovori na jezu rodne teorije, niti joj mogu naškoditi. Sve navedeno vrijedi i za Hrvatsku i – Genderza hrvatsku budućnost: nema nade. Prije ili poslije obitelj će se dovesti na rub sramotnoga pojma, znanstvenike će se slati u logore „prvoga kruga“, a crkve će se pretvoriti u štale. Svijet je u tom pitanju razjedinjen i ne će se, barem ne na Zapadu, naći snaga da zaustavi propast.

Malu nadu mogla bi pružiti složnost vjera, no to će biti teško jer su mnoge već vrlo slabe, a neke za složnost postavljaju uvjet da se prizna prvenstvo i jedinstvenost njihova boga. Možda ćemo za trideset godina biti pred izborom nestanka ili promjene vjere. Hrvati tu stoje dobro, jer im taj izbor ne bi bio prvo takvo iskustvo, ali to im ne će pomoći da se izvuku. No, mi znamo hrabro ginuti, pa barem otići ne ćemo sramotno i izdajnički: svaka je naša generacija prisegla da nikad, baš nikad i nipošto ne će izdati majku, Domovinu i vjeru Kristovu. A onda nam možda Gospodin i pomogne.

Mile Prpa: Spašavanje od ugroze gotovo svih europskih vrijednosti, njene kulture, vjere i tradicije

Globalizacija koja je već par desetljeća vrlo prisutna u zapadnoj sferi, bila je poput oceanskog vala koji je izgledao Mile Prpavrlo dobroćudno, neopasno, romantično i nešto obećavajuće. Ali kad ljudi gledaju u takav val, ne gledaju i na opasnosti koje on u sebi ima. Surferi vrlo dobro znaju da u svakom oceanskom valu mogu se nalaziti i grabežljivi morski psi. Jednako tako i u svakom političkom valu kriju se opasni morski psi koje možemo nazvati – prikriveni nacionalni interesi ponajprije velikih država.

Politički povratak nacionalnoj obitelji nije nepoznat u povijesti ljudske civilizacije, a posebno nacionalno osjetljive Europe. Prvenstveno tada kad osjeti da se globalni interesi poklapaju s interesima pojedinih jakih država, tada se ostalo društvo okreće samo prema sebi s prioritetnim ciljem zaštite svojih nacionalnih interesa.

Val migracije koji je stigao u Europu i kojeg je bez kriterija i rešeta prihvatila kancelarka Angela Merkel, pokazalo se EuropaTrumpova politika ostavlja nezaštićenim bokove Europske unije mogućim udarima drugih velikih sila, prvenstveno Rusije, i Europa je nespremna da te udare dočeka i da ih ublaži, zbog svoje inertnosti teško da je sposobna išta učiniti. (Svaka zajednica je sama po sebi problematična). Europa ima svoju vlastitu unutarnju suprotnost različitošću interesa gotovo na svim područjima, i ona se s tim suprotnostima svakodnevno susreće i bori.da se sa stajališta sigurnosti radi o vrlo opasnom projektu za Europu koji nije odmah prepoznat i s te strane gledišta. Taj val je ugrozio i globalnu i nacionalnu politiku i sigurnost pojedinih evropskih država, zapravo na neki način i cijele EU i svih njenih vrijednosti. Pred svakom opasnošću zatvaraju se vrata, počesto smo čuli - Skloni djecu u kuću prijeti opasnost.

Pojedini narodi u Europi priklonjajući se desnici upravo to čine, pokušavaju se spašavati od srljajuće i nadiruće opasnosti i ugroze gotovo svih europskih vrijednosti, njene kulture, vjere i tradicije. Neke europske zemlje, poglavito one zapadne su na tome gotovo zglajsale. Čini mi se kao da su krenule putem svoje vlastite propasti. Humanizam da, ali opća islamizacija Europe nipošto. To ni jedan razuman Europljanin ne može prihvatiti, bez obzira kojem europskom narodu pripada.

Budući američki predsjednik gospodin Trump, izgleda da je shvatio da se treba učiti na tuđim grješkama, a ne na Trumpsvojim vlastitim. Krenuo je pravcem da sačuva onu tradicionalnu kršćansku Ameriku dok sve ne bude kasno, pri tome je jednostavno morao odgurnuti u stranu aktualnu mainstream politiku jer je na putu da joj Amerika izgubi nacionalne, kulturne i tradicijske vrijednosti.

No, Trumpova politika ostavlja nezaštićenim bokove Europske unije mogućim udarima drugih velikih sila, prvenstveno Rusije, i Europa je nespremna da te udare dočeka i da ih ublaži, zbog svoje inertnosti teško da je sposobna išta učiniti. (Svaka zajednica je sama po sebi problematična). Europa ima svoju vlastitu unutarnju suprotnost različitošću interesa gotovo na svim područjima, i ona se s tim suprotnostima svakodnevno susreće i bori.

U tom jačanju nacionalne kohezije pojedinih naroda u Europi, ali i Sjedinjenih amerčkih država, ne vidim ništa loše. Dobro je da svaka država čvrsto drži vlastite uzde i da zna kojim pravcem treba ići.

Novi prijeteći izbjeglički val iz Afrike, Azije i sl. broji oko 65 milijuna duša, prvenstveno islamske konfesije, koja nastupa agresivno i radikalno i spremna je na sve. Za to su pojedine države sklone nacionalnoj koheziji, jer ne vjeruju neoliberalnoj politici EU, i štite se kako znaju i umiju. Ne dijelim mišljenje da je jačanje nacionalne kohezije put do fašizacije Europe. Prije bih to nazvao samozaštitom – po principu ništa nas ne smije iznenaditi. Tamo gdje ne djeluje kolektivitet, uvijek se javljaju osviješćeni pojedinci i grupe ljudi koji imaju drugačija gledišta. Svaka bitka ima svoje heroje, svatka situacija ima svoje protagoniste. “Na tom svijetu stalna samo mijena jest”. (AGM)!

Marito Mihovil Letica: Samo zdravi nacionalizmi mogu održati Europsku uniju na okupu

Od podjele na desničare i ljevičare (koja je umnogome anakrona, difuzna i neprikladna), znatno je među Hrvatima Marito Mihovil Leticaaktualnija i time opasnija podjela na suvereniste i antisuvereniste; o čemu je vrlo zrelo i samosvjesno govorila početkom ove godine predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, kojom prilikom je poručila svim antisuverenistima da nemaju šanse uspjeti u svojim naumima.

Ovdje valja uvidjeti da suverenisti mogu biti – i poželjno je da budu! – otvoreni prema Europi i svijetu, prema euroatlantskim integracijama. Ispravno shvaćen hrvatski suverenizam nije antieuropski i ksenofoban. S druge pak strane, treba to istaknuti jasno i bez ikakva krzmanja, svako protivljenje hrvatskoj suverenosti, neovisnosti i samobitnosti – jest bez ikakve dvojbe nešto što nam je ocijeniti izrazito protuhrvatskim. Drugim riječima: hrvatski suverenist je autentični Europljanin – „hrvatski“ antisuverenist nije ni pravi Hrvat ni Europljanin.

U današnjoj se Europi bȕde iz drijemeži, a negdje već bujaju, razni nacionalizmi. A to je dobro. Pače i veoma dobro. Te su silnice za Europu centripetalne, a ne centrifugalne. Naime, samo zdravi nacionalizmi mogu održati Europsku uniju na okupu. Ne Matošbi pritom smjelo ostati prešućeno da nacionalizam nije opravdano poistovjećivati sa šovinizmom. Jer ti su pojmovi, osvrnemo li se na njihovu denotaciju, ne samo različiti nego i umnogome suprotstavljeni. Prvi znači ljubav: „nacionalist“, prevedemo li tu riječ latinskoga podrijetla na hrvatski, jest ništa drugo nego 'narodo-ljub' ili 'rodoljub', kao što je i „patriot“ ustvari 'domoljub'. Drugi pojam, „šovinist“, dohodi iz francuskoga jezika, od prezimena Napoleonova vojnika Nicolasa Chauvina, i znači mržnju, isključivost, progonjenje i ugnjetavanje drugih naroda.

Tako se naš Antun Gustav Matoš, daleko od svakoga šovinizma, mnogo puta jasno očitovao, u punini identitetske EUČetvrt stoljeća potom Velika Britanija, nakon „Brexita“, izlazi iz Europske unije, kojoj je time zadan ozbiljan udarac. Nije mala mogućnost da se slični „exiti“ dogode, u vrlo skoroj budućnosti, unutar Francuske i Nizozemske. Jedini način da Europska unija opstane jest jačanje inkluzivnih, kozmopolitskih nacionalizama. U takovrsnim će nacionalizmima Pariz, Amsterdam, Budimpešta, Prag, Varšava, Zagreb itd. biti važniji od Bruxellesa. Što bude slabiji Bruxelles, to će snažnija biti Europska unija.samosvijesti, hrvatskim nacionalistom, primjerice: „Osnovna misao mog novinarenja bijaše hrvatski slobodoumni, zapadnom čistom kulturom potencirani, individualistični, nacionalizam.“ Na jednome drugom mjestu, u osvrtu „Umjetnost i nacionalizam“, iz 1912., Matoš piše: „Naša umjetnost će samo onda biti nacionalna kada bude evropska, tj. kada će biti originalan hrvatski izraz, posebna nacionalna forma duha punog najevropskijeg sadržaja. Samo slabi dusi se boje – kao slabe industrije – strane konkurencije, pa posižu za protekcionističkim metodama ekskluzivnog nacionalizma.“

Matoš nas dakle poučava da nacionalizam može biti ekskluzivan i inkluzivan, može biti zatvoren i otvoren, ksenofoban i kozmopolitski. Kao što se svaka ljubav može izopačiti, prometnuti u ljubomoru pa i mržnju, tako se može i ljubav prema svojemu narodu i svojoj domovini. Ali nemojmo dopustiti da nas, kao što su to činili negdanji komunisti, i danas agitpropovski ozloglašuju etiketom da smo nacionalisti, kao da je to nešto samo po sebi negativno. Jer komunistički internacionalizam puka je ispraznica – nitko ne može biti vjerodostojan internacionalist ako prethodno nije čestit nacionalist: Bez nacionalizma ne može biti internacionalizma, kao što je, primjerice, besmisleno govoriti o nekoj interdisciplinarnosti zaniječemo li i zatomimo discipline u čijoj se međuigri stanovita interdisciplinarnost uspostavlja i događa.

Da se pojam „nacionalist“ može rabiti u različitim značenjima i supozicijama, govori sljedeći primjer. Citiram dr. Dragu Štambuka, diplomata, liječnika i pjesnika, koji početkom 90-ih godina 20. stoljeća bijaše opunomoćeni predstavnik RH u Velikoj Britaniji:

„Sjetio sam se Edwarda Cowana, bivšeg vojnog atašea u Beogradu, koji je iako u tom trenutku poslovni čovjek, gostovao na BBC-u i drugim postajama komentirajući stanje na terenu. Čim sam ga pozvo na njegov mobitel i kazao mu tko ga traži [Margaret Thatcher – op. M.M.L.], doletio je [kao] bez duše. [...] Slijedilo je Cowanovo objašnjenje srpskog okruženja i pritisaka na Vukovar i u jednom trenu reče: 'Nationalists on both sides!' ('Nacionalisti s jedne i s druge strane!'). Barunica je bila vrlo osjetljiva i intuitivna, primijetila je moju nelagodu i zamijetila sjenu koja mi je preletjela licem. U trenutku dok jedna strana krvari na smrt i bez prave je obrane – govoriti o nacionalistima s obje strane, za mene je bilo uvrjeđujuće i ponižavajuće. Gospođa Thatcher okrenu se dvaput k meni, dvaput k onomu koji izreče isto, skupi svoju desnicu u pest i udari se njome po prsima nekoliko puta, nagne se nad Cowana i reče: 'Ja sam britanski nacionalist, ima li išta loše u tome?' Dotični se posve izgubio, zbunio i počeo mucati... dalje smo raspravljali o smjerovima srpskih napada i njihovoj moći te hrvatskoj slaboj obrani koju mogao je kompenzirati samo nadljudski napor zaljubljenika u svoju grudu i svoj grad“ (Hrvatsko slovo, 12. travnja 2013.).

Četvrt stoljeća potom Velika Britanija, nakon „Brexita“, izlazi iz Europske unije, kojoj je time zadan ozbiljan udarac. Nije mala mogućnost da se slični „exiti“ dogode, u vrlo skoroj budućnosti, unutar Francuske i Nizozemske. Jedini način da Europska unija opstane jest jačanje inkluzivnih, kozmopolitskih nacionalizama. U takovrsnim će nacionalizmima Pariz, Amsterdam, Budimpešta, Prag, Varšava, Zagreb itd. biti važniji od Bruxellesa. Što bude slabiji Bruxelles, to će snažnija biti Europska unija.

Sa žaljenjem je moguće ustanoviti da to stanoviti naši političari, koji su odveć ogrijani briselskim anacionalnim i antisuverenističkim ognjem, još uvijek ne shvaćaju.

Davor Dijanović

 

HKV.hr - tri slova koja čine razlikuAgencija za elektroničke medijePrilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

Sri, 18-09-2019, 12:09:26

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.