O Orepićevom napadu na Ustavni Sud RH

Ministar unutarnjih poslova Vlaho Orepić u razgovoru za tjednik „Globus“ nedavno je zatražio kolektivnu ostavku Ustavnog suda Republike Hrvatske, što je – neovisno o kritikama koje se legitimno mogu uputiti dosadašnjem djelovanju i kadrovima Ustavnog suda – ipak presedan do sada nezabilježen u bilo kojoj demokratskoj zemlji.

Orepićeve izjave o Ustavnome sudu RH za Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća komentiraju: Pero Kovačević, Mile Prpa, Mate Knezović, Stipe Kutleša, Smiljana Šunde i Marito Mihovil Letica.

Pero Kovačević: Napad na Ustavni sud iz sitnih stranačkih pobuda

U uređenim demokratskim državama o ustavnim sucima se raspravlja prije nego ih se bira, a kada ih se jednom izabere onda su institucija koju se poštuje i ne napada, pogotovo iz pozicije drugih grana vlasti. Ministar unutarnjih poslova i predsjednik Sabora bi u načelu to trebali znati.

Ministar Orepić je napao cijeli Ustavni sud, napao je instituciju, a ne pojedine suce. Traži njihovu kolektivnu ostavku. Ukoliko je imao ikakvih spoznaja o tome da je bilo tko od njih ogrezao u kriminal i korupciju, trebao je inicirati pokretanje kaznenog postupka. Tvrdnja Orepića da je Ustavni sud prijetnja nacionalnoj sigurnosti je presedan, optužba bez dokaza - napad na Ustavni sud iz sitnih stranačkih pobuda. Riječ je o potezu ministra kojim potkopava ustavni poredak. U uređenim demokratskim državama ministar bi sam odstupio s dužnosti ili bio smijenjen.

Jednako tako ne smijemo zatvarati oči na klijentelistički način izbora sudaca Ustavnog suda. Na činjenice, PotkopavanjeTvrdnja Orepića da je Ustavni sud prijetnja nacionalnoj sigurnosti je presedan, optužba bez dokaza - napad na Ustavni sud iz sitnih stranačkih pobuda. Riječ je o potezu ministra kojim potkopava ustavni poredak. U uređenim demokratskim državama ministar bi sam odstupio s dužnosti ili bio smijenjen.kako ih se “odabire”, tko ih odbire i tko su nam ustavni suci. Ustavni suci trebaju biti osobe bez mrlje. Nema opravdanja za izbor osoba optuženih za plagijat, osoba za koje postoji sumnja u lažno predstavljanje i počinjenje kaznenog djela, osoba koje su donosile protuustavne zakone i sličnih karakteristika. Ne smijemo zatvarati oči o stanju u hrvatskom pravosuđu.

Ustavni sud treba biti jamac ustavnosti, zakonitosti i zaštite ljudskih prava i sloboda u Hrvatskoj te profesionalno i stručno ispunjavati svoju ustavnu ulogu i zadaću. Pritom je neophodno da se suci i sud odmaknu od politike – bez obzira na činjenicu što suce, u konačnici, bira politika. Dužnost suca Ustavnog suda je časna dužnost i kao takva treba biti nit vodilja u radu i djelovanju sudaca i Ustavnog suda. Suci su tamo zbog svoje zemlje i građana, a ne zbog političara.

Mile Prpa: Totalna nezrelost za dužnost

Takav čin može značiti samo jedno – totalna nezrelost te osobe da obnaša javnu odgovornu funkciju u Vladi RH. – Posljedica bi trebala biti trenutno podnošenje ostavke od strane ministra ili takav zahtjev uputiti ministru od strane Premijera, u protivnom glede PropisiOvim komentarom ističem poziv hrvatskoj politici da čim prije pristupi izradi mjerodavnih ustavnih i zakonskih propisa koji će regulirati izbor ustavnih sudaca, ali i preispitati i njegovu zakonsku djelatnost, što po mome mišljenju znači i ukidanje pravne kategorije „ustavna tužba“ čime se taj sud posve nepotrebno preopterećuje i izravno se miješa u redovno sudstvo i njegove odluke. Po čemu je onda Vrhovni sud RH u građanskim i kaznenim stvarima „vrhovni“!?stručnosti delegimitira se i cijela Vlada na čelu sa samim premijerom.

Ustavni sud, pa makar kakav bio, ne može i ne smije biti predmet kritike, a najmanje od strane Vlade ili pojedinaca u Vladi.

U hrvatskom slučaju nije Ustavni sud kriv što možda dobro ne radi, već je kriv ustroj države i način kako se ustrojava Ustavni sud. Izbor ustavnih sudaca je stranački i nakaradan. Takav izbor sudaca ne može osigurati kvalitetu rada Ustavnog suda, ponajprije u samoj stručnosti, a potom i po pitanju morala u najširem značenju te riječi.

Žalosno je gledati u Saboru RH kako se političke stranke međusobno natežu koja će više svojih članova ugurati (ili uhljebiti) u Ustavnom sudu, pritom ne vodeći ni najmanje računa o njihovoj stručnosti.

Biti ustavni sudac je najveća čast, ali dužnost i povjerenje koje zaslužuju vrlo rijetki pojedinici u državi po Ustavnic sucivokaciji pravne struke. Postupak izbora ustavnih sudaca treba nanovo regulirati ustavnim ili zakonskim propisima. Ponajprije u pravcu da sudac Ustavnog suda može biti biran samo iz redova vrhunskih pravnih znanstvenika, sveučilišnih profesora, iz redova uglednih sudaca viših sudova, iz redova uglednih odvjetnika, pritom misleći na članove Odvjetničke komore i Državnog odvjetništva i ni od kud više.

Ustavni sudac ne bi smio biti stranački čovjek, a ponajmanje da je u momentu izbora zastupnik u Saboru, što je nakaradna praksa u Hrvatskoj. Trebaju biti ljudi od morala, visokog ugleda, poštenja i nadasve veliki stručnjaci.

Prema takvom sastavu Ustavnog suda nikakav ministar se ne bi usudio zatražiti njihovu kolektivnu ostavku, a prema njima bi respekt imala i Vlada, a posebno i zastupnici u Saboru.

Kako u svakom zlu ima i nekog dobra, što je u slučaju ministra Orepića i njegovog zahtjeva za kolektivnom ostavkom Ustavnog suda, za nadati se je da će to prouzročiti i pokrenuti izmjenu zakonske i ustavne regulative u smislu iznesenom u ovom članku. Rijeka koja je mutna u svome izvoru nikada se ne može razbistriti.

Ovim komentarom ističem poziv hrvatskoj politici da čim prije pristupi izradi mjerodavnih ustavnih i zakonskih propisa koji će regulirati izbor ustavnih sudaca, ali i preispitati i njegovu zakonsku djelatnost, što po mome mišljenju znači i ukidanje pravne kategorije „ustavna tužba“ čime se taj sud posve nepotrebno preopterećuje i izravno se miješa u redovno sudstvo i njegove odluke. Po čemu je onda Vrhovni sud RH u građanskim i kaznenim stvarima „vrhovni“!?

Mate Knezović: Orepić zaslužuje smjenu

Vlaho Orepić nije normalan! Čovjek mora hitno na pregled i to kod psihijatra. To je prva mogućnost. Druga je OrepićVlaho Orepić nije normalan! Čovjek mora hitno na pregled i to kod psihijatra. To je prva mogućnost. Druga je da ne razumije o čemu govori, pa onda ponovno treba biti smijenjen s te odgovorne dužnosti. Treća je da radi subverzivno, no preostaje pitanje za koga i po čijem nalogu. Je li to, možda nesvjesni podoficirski nalog ili nešto treće. Možda kombinacija svih tih elemenata zajedno.da ne razumije o čemu govori, pa onda ponovno treba biti smijenjen s te odgovorne dužnosti. Treća je da radi subverzivno, no preostaje pitanje za koga i po čijem nalogu. Je li to, možda nesvjesni podoficirski nalog ili nešto treće. Možda kombinacija svih tih elemenata zajedno. Na svom facebook profilu sam napisao da Vlahu Orepića trebamo proglasiti kraljem jer se očito takvim vidi sam. Ruši, valjda, institucije da bi se zakraljio. Uostalom, Most je družina različitih svjetonazora koja si umišlja da je neka moralna vertikala. Bojim se da će iz Mosta dolaziti i dalje ovakve ili slične izjave i inicijative.

Što se tiče Vlahe Orepića on i njegov MUP su institucija koja masovno krši temeljna ljudska prava, Ustav i niz zakona. Prije par mjeseci Vlaho Orepić se hvalio kako je iz prebivališta izbrisao nekoliko desetaka tisuća ljudi koji su imali, navodno, fiktivna prebivališta. Pri tome je MUP radio, a vjerojatno i dalje radi, na sljedeći način:

Prilikom odjave MUP bi trebao provesti zakonit upravni postupak. To znači da je dužan utvrditi sve činjenice važne za donošenje upravnog akta. MUP se pri tome dužan držati Ustava Republike Hrvatske, a osobito čl 19. koji jamči da će pojedinačni akti državne uprave i tijela koja imaju javne ovlasti, biti utemeljeni na zakonu te da se jamči sudska kontrola zakonitosti pojedinačnih akata.

MUP se prilikom eventualnih odjava prebivališta, koje provodi po službenoj dužnosti ili po prijavi trećih osoba, dužan strogo držati odredaba Zakona o općem upravnom postupku. No, MUP u cijelosti izigrava upravo navedene odredbe i to na način da stranka za koju se vodi upravni postupak i ne zna da se upravni postupak vodi, pa prema tome nije u mogućnosti štititi svoja prava i interese. Nadalje, MUP i ne nastoji izvijestiti stranku da se vodi upravni postupak, da ju obavijesti o tome da će biti saslušana i kada, te da se izjasni o činjenici je li stalno nastanjena na određenoj adresi ili ne te da predloži druge dokaze u postupku.

Uz sve navedeno MUP rješenje, kojim je odlučio o tome da se osoba briše iz evidencije prebivališta, ne dostavlja građaninu (stranci). Dapače, MUP na svojoj oglasnoj ploči zalijepi rješenje i protekom roka od 8 dana smatra da je rješenje dostavljeno i takvo rješenje smatra pravomoćnim.

Na ove načine MUP uskraćuje i pravo na podnošenje pravnog lijeka (žalbe i tužbe Upravnom sudu).

Ovakvi postupci su teško kršenje ljudskih prava, zakonitosti postupka i odredbi o dostavi pismena stranci. Na žalost MUP jednostavno vrši brisanje prebivališta za pojedine osobe koje se nakon toga suočavaju s teškim problemima.

Orepić je opasnost za državu i puno ga je lakše smijeniti od sudaca Ustavnog suda. On uistinu zaslužuje smjenu.

Stipe Kutleša: Trulež hrvatske vlasti

Slučaj s Orepićem i njegovom izjavom o Ustavnom sudu RH samo je još jedan od mnoštva znakova o truleži hrvatske vlasti, ali i države koju te vlasti vode. Dok jedni Orepića napadaju drugi ga brane. Uvijek isti NačelaOno na što je ministar Orepić ukazao u velikoj je mjeri istina. No, što je Orepić sam učinio kada je trebalo reagirati, tj. odmah nakon izbora ustavnih sudaca. Ako je nešto poduzeo i nije uspio, trebao je iz načelnih razloga dati ostavku na funkciju u takvoj državi. On to nije učinio. Pitanje je ima li on načela? Ali bi rušio institucije sustavascenarij: bilo koje pitanje i afera imaju za cilj polarizirati hrvatsku naciju što nimalo nije teško. Tako se još više uništava minimum zajedničkoga koji bi trebao postojati u jednom društvu i državi. A podijeljeni su i političari. Oni se rukovode samo svojim, isključivo prljavim interesima.

Činjenica je da neki članovi nisu dostojni funkcije Ustavnog sudca. I da su korumpirani, nestručni, da žive u okvirima svoje zatucane ideološke matrice i sl. To je svima poznato. Ipak su tako nečasni ljudi izabrani za ustavne sudce. Politička trgovina je učinila svoje. Narod je u svojoj nemoći ostao pasivan kao i obično. I zgrožen što sve političari mogu učiniti samo da zadovolje svoja ega i partijske interese. A ni članovi Vlade ni oporbe nisu ništa učinili. Ta oni su dio toga. Politička trgovina im je „normalna“ stvar. Ono na što je ministar Orepić ukazao u velikoj je mjeri istina. No, što je Orepić sam učinio kada je trebalo reagirati, tj. odmah nakon izbora ustavnih sudaca. Ako je nešto poduzeo i nije uspio, trebao je iz načelnih razloga dati ostavku na funkciju u takvoj državi. On to nije učinio. Pitanje je ima li on načela? Ali bi rušio institucije sustava. Nisu baš svi u svakoj instituciji isti. Ne može se tražiti, pogotovo bez dokaza, kolektivna ostavka. Kad bi sami pojedini članovi Ustavnog suda (a to vrijedi i za sve ostale institucije i funkcije) bili savjesni i čestiti oni bi sami dali ostavke. Ali to je u hrvatskom političkom životu nepoznata praksa. Barem nekoliko spornih i većini nepoželjnih ministara trebalo je već odavno dati ostavke. Možda i predsjednik Vlade? Nemojmo se bojati da će se to u Hrvatskoj dogoditi. Da je podnošenje ostavke stvar savjesti, morala, načela Hrvatska ne bi bila ono što sada, nažalost, jest.

Smiljana Šunde: Pitanja koja traže odgovore

Često (sebi) postavljam pitanja o pojedinim pojavama i događajima, a onda tražim i odgovore.Ovaj put, u povodu razgovora gospodina ministra unutarnjih poslova, objavljenoga u zagrebačkom tjedniku, ne ću ni pokušati davati odgovore, jer ih jednostavno ne znam. Ali - možda se u pokojem pitanju krije i djelić kojega odgovora. Možda, velim. A nije da pitanja nema. Uh, ima ih!

Je li ovaj istup bio, dakle, autogol gospodina ministra unutarnjih poslova? Ako je već riječ o autogolu, moglo bi se zaključiti da je riječ o igri, utakmici, a slijedom toga se pitam: za koji tim igra gospodin ministar? Je li taj tim samo HDZ-ov koalicijski partner u prethodnoj i u ovoj sadašnjoj Vladi? Ili je riječ o rezervnim (možda veznim?) igračima, a tim je puno veći i viši (kao i cilj, uostalom)? Je li gospodin ministar solo-igrač ili je zapravo on, a ne druga osoba glasnogovornik HDZ-ova koalicijskoga partnera?

Želi li se ovim zahtjevom za kolektivnom ostavkom članova Ustavnoga suda nastaviti izazivati kaos na hrvatskoj političkoj sceni? Tko je kreativni autor toga zahtjeva? Tko je remetilački čimbenik?Tko konačno ugrožava nacionalnu sigurnost i unosi nesigurnost u pravni i politički sustav Hrvatske - Ustavni sud ili ministar unutarnjih poslova?

Je li Ministarstvo unutarnjih poslova dio hrvatske Vlade? Ako u Hrvatskoj postoji trodioba vlasti, kako jedna grana može napadati drugu granu vlasti i tražiti njezinu kompletnu ostavku? Ima li u svijetu ili barem u Europi još koja zemlja gdje jedan ministar Vlade može tražiti smjenu (ili ostavku, svejedno) svih članova Ustavnoga suda? Ako je bilo takvih pokušaja - kakav je bio ishod?

Što to čelnik Ministarstva unutarnjih poslova zna što ne znaju drugi u Vladi ili barem ne znavećina onih iz kvote HDZ-a?Budući da su obično najvažnije informacije one koje se prešućuju - ima li nade da javnost sazna barem dio tih važnih informacija? Kako možemo znati da su inkriminacije član(ov)a Ustavnoga suda istinite, ako se ne navode dokazi? Hoćemo li to i tko zna što još saznati iz jednog od sljedećih izvješća Wikileaksa?

Odavno je poznato da je pljuckanje i lijepljenje etiketa posao koji privremeno jamči stanovite uspjehe, nona duge staze ipak ne jamči. Svejedno: otkud potreba za lijepljenjem? Zašto gospodin ministar nije inicirao i proveo istragu o korumpiranom pojedincu iz Ustavnoga suda? Zašto bi zbog jednog, navodno korumpiranoga člana Ustavnoga suda, svi ostali bili kolateralne žrtve? Budući da je i u prethodnoj Vladi uspješno (!) obnašao istu ministarsku dužnost, zašto gospodin ministar nije reagirao tijekom procesa biranja ustavnih PolitizacijaGospodin ministar u razgovoru spominje potrebu depolitizacije policije i općenito MUP-a, a spomenuti razgovor je upravo eklatantni primjer politizacije funkcije ministra i toga resora. Ministar koji je možda malo prerano iskočio na još neporavnan teren, već je dobio svoj „No, no!“ A dalje će se vidjeti.U hodu. Konačno, možda je sve ovo - običan probni balon.sudaca, prije njihova konačnog izbora u Saboru? Tko je, kao predsjednik saborskog Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav, vodio proceduru kandidature i izbora novih sudaca Ustavnoga suda - nije li to bio član Udruge gospodina ministra?

Postoji li netko tko je odgovoran za sve afere, nezakonitosti i nepravilnosti u resoru gospodina ministra (a nije da ih nije bilo i, gle slučaja, poprilično ih se dogodilo otkad je gospodin na čelu Ministarstva)? Jesu li Orepic Karamarkoriješene te afere? Je li istinito objašnjeno što se to događalo u aferi Grizli, kako je izvedena pljačka u novoj zgradi MUP-a? Čije se ime spominjalo? Što se i zašto tu prešućuje?Je li možda netko također trebao dati ostavku, ne kolektivnu, nego individualnu?

I na kraju - uz traženje kolektivne ostavke članova Ustavnoga suda, javnosti promiče jedna blago rečeno neobična tvrdnja gospodina ministra, također izrečena u razgovoru za časopis koji izlazi u Zagrebu: da je donedavni potpredsjednik hrvatske Vlade i donedavni predsjednik HDZ-a gospodin Tomislav Karamarko, inače peterostruki uzastopni pobjednik na izborima u Hrvatskoj, želio pošto-poto ovladati MUP-om. U nedostatku potpunih informacija ne možemo znati je li ta tvrdnja istinita, a nije to ni bitno, samo se pitam: na koji je to način donedavni i sadašnji gospodin ministar postao ministrom unutarnjih poslova i na koji je to način njegova Udruga (sami kažu da nisu stranka) dobila upravo taj ministarski resor? Nije li to bila ucjena? Kako to da se Udruga nije zadovoljila ministarskim resorom u zdravstvu, socijali, malom obrtništvu, turizmu ili sl., nego se inzistiralo samo na ključnim ministarstvima: na unutarnjim poslovima uključujući i sigurnosne službe, na pravosuđu, upravi, gospodarstvu, poljoprivredi, zaštiti okoliša?Nije li uostalom ucjena bila i ostavljanje i imenovanje ministarskih pomoćnika i zamjenika iz SDP-ove vlasti? Je li to bilo također u svrhu uvođenja reformi u hrvatski politički sustav? Kako je čelnik Udruge postao predsjednikom aktualnoga saziva Sabora (Hrvatskog državnog!)? Može li se i tu govoriti o ucjeni i borbi za fotelje, poglavito za one najmasivnije?

Istina je, vrijeme vladavine ove Udruge, čijoj kvoti pripada i gospodin ministar, ostat će zaista upamćeno. Ali ne po onome što gospodin ministar govori, nego po onome što ne govori. A zna, zasigurno zna. Zna tko je i zašto inscenirao afere tijekom tromjesečnih pregovora za prethodnu vlast. Zna tko se protivio tome da relativni pobjednik izbora bude predsjednik hrvatske Vlade. Zna i na kojim se studijima uči biti oporba vlastitoj vladi.

Gospodin ministar u razgovoru spominje potrebu depolitizacije policije i općenito MUP-a, a spomenuti razgovor je upravo eklatantni primjer politizacije funkcije ministra i toga resora.

Ministar koji je možda malo prerano iskočio na još neporavnan teren, već je dobio svoj „No, no!“ A dalje će se vidjeti.U hodu.

Konačno, možda je sve ovo - običan probni balon.

Marito Mihovil Letica: Kolektivna ostavka ne dolazi u obzir

Ministar Vlaho Orepić u dotičnom je razgovoru za tjednik ʹGlobusʹ rekao: ʹOvaj sastav Ustavnoga suda najveća je prijetnja nacionalnoj sigurnosti Hrvatske. On je direktna posljedica klijentelističke politike.ʹPosve marito 1je neutemeljeno to što Orepić, kao ministar unutarnjih poslova, najveću prijetnju nacionalnoj sigurnosti u ovome trenutku vidi u sastavu Ustavnoga suda. Jer mnoge druge, znatno veće opasnosti prijete Hrvatskoj: izbjeglička kriza i nemogućnost Europske unije da se s njome primjereno nosi, povratak radikaliziranih islamista s bliskoističnih ratišta u susjednu Bosnu i Hercegovinu, nasrtaji bosanskohercegovačkih i srbijanskih političara te drugih dužnosnika iz na politički integritet Republike Hrvatske i njezinih visokih dužnosnika, k tome ne bismo smjeli smetnuti s uma narušavanje suvereniteta Republike Hrvatske što dospijeva iz Bruxellesa, od eurounijskih birokrata koji se prema Hrvatskoj nerijetko odnose kao prema koloniji, državi drugoga, pače i trećega reda.

No, s druge strane, mogao bih se složiti s Orepićevom tvrdnjom da je sastav Ustavnoga suda direktna posljedica klijentelističke politike. Određeni broj sudaca zaista ne zavrjeđuje povjereni im status i ulogu – ne GeneralizacijaNe sumnjam da i u sadašnjemu sastavu Ustavnoga suda ima takvih neznalica i nedostojnika, no ne slažem se s nepromišljenim i ishitrenim uopćavanjima ministra Orepića koji je zatražio kolektivnu ostavku Ustavnoga suda. Neprimjereno je da takvo što izgovori član Vlade; budući da je ministar, ne može više govoriti kao ʹgrađanin Vlaho Orepićʹ. Takovrsnih se generalizacija valja kloniti. Kolektivna ostavka sudaca Ustavnoga suda ne dolazi u obzir jer među članovima te visoke ustanove zasigurno ima dostojnih sudaca: moralnih, stručnih i mjerodavnih.samo zbog nemoralnosti i umiješanosti u kojekakve koruptivne činidbe nego i zbog nekompetentnosti odnosno neznanja i nemjerodavnosti. Naime, ustavni sudci odlučuju, među inim, o vrlo delikatnim pitanjima ljudskih prava i sloboda, o pravu na pobačaj, eutanaziju, priziv savjesti i slično, k tome donose odluke o stanovitim referendumskim pitanjima, o njihovoj usklađenosti s Ustavom, njihovoj pravnoj dopustivosti i društvenoj svrsishodnosti. Prilikom takvih prosudbi odvaguje sena Justicijinojpreciznoj vagi svaka formulacija, svaka riječ. Ne treba posebno napominjati da se u tome smislu od ustavnih sudaca traži znanje, upućenost i oštroumnost, izvrsno poznavanje jurisprudencije, teorije prava, etike, logike i lingvistike. A ustavni sudci i kandidati za tu časnu dužnost prečesto iskazuju, nažalost, začudno neznanje – takvo da bi bilo nedostojno čak i lošijih studenata prava.

Primjerice, u dopisu Ustavnoga sudao d 24. svibnja 2013., koji je potpisala njegova predsjednica Jasna Omejec, a poslan je Hrvatskoj radioteleviziji ʹu povodu neprihvatljivih izjava koje je ministar znanosti, obrazovanja i sporta [suprotno dobrim uzusima službene korespondencije i elementarne učtivosti ne spominje se nigdje u dopisu ministrovo ime i prezime Željko Jovanović – op. M.M.L.] dao o sudcima Ustavnoga suda g. Miroslavu Šeparoviću i g. Mati Arloviću u središnjem Dnevniku HTV-a 22. svibnja 2013.ʹ, može se pročitati i ovaj izričaj, rečenični složaj: ʹKako su komentari ministra sadržavali i netočne činjenice...ʹ

Ne ulazeći u meritum slučaja, slobodan sam primijetiti da je sintagma ʹnetočne činjeniceʹ primjer oksimorona (podsjećam da pojam ʹoksimoronʹ, doslovno preveden s grčkoga, znači ʹoštroumni tupoglavacʹ). ʹNetočna činjenicaʹ ili ʹneistinita činjenicaʹ, je dakle oksimoron (ili ʹcontradictio in adjectoʹ) poput izričaja ʹdrveno željezoʹ, ʹokrugli kvadratʹ, ʹnebijela bjelinaʹ i slično. Činjenica je, kako kaže pozitivistička definicija,ʹpostojeće ili zbiljsko stanje stvari odnosno takvo stanje stvari s kojim se poklapaju istiniti rečenični iskaziʹ. Dakle, istina je u samoj definiciji činjenice. Kako je moguće da sudci Ustavnoga suda ne znaju da ne postoji takvo što kao ʹnetočne činjeniceʹ odnosno ʹneistinite činjeniceʹ (možemo govoriti samo o netočnim interpetacijama činjenica, o iskrivljavanju činjenica i slično). Mogao bi tkogod prigovoriti da je ovo što pišem cjepidlačenje, da se zna što je gospođa Jasna Omejec pod time mislila – ali ne, nipošto; upravo pravnici inzistiraju na preciznosti izričaja (kada im to ide u prilog), ustrajavaju na jasnoći svake riječi; štoviše, gdjekad i mjesto zareza u rečenici može biti presudno.

Nadalje, sjećam se (ne)zgodnoga događaja iz rujna 2007. godine, kada je 17 kandidata za pet novih sudaca Ustavnoga suda odgovaralo na pitanja članova Odbora za Ustav, Poslovnik i Politički sustav. Tada je prof. dr. Slaven Letica (iz tadašnje kvote HSP-a) prekinuo u hipu ispitivanje kandidatkinje Dunje Kalogjere, odvjetnice, kada je odgovorila da je Ustavni sud Republike Hrvatske sastavljen od 8 sudaca. Ne samo da pristupnica nije znala broj članova ugledne institucije za koju se kandidira nego joj k tome bijaše nepoznato da broj sudaca, premda varira od države do države, uvijek mora biti neparan (da bi se omogućila prevaga i isključile ʹpat-pozicijeʹ).

Nažalost, ne sumnjam da i u sadašnjemu sastavu Ustavnoga suda ima takvih neznalica i nedostojnika, no ne slažem se s nepromišljenim i ishitrenim uopćavanjima ministra Orepića koji je zatražio kolektivnu ostavku Ustavnoga suda. Neprimjereno je da takvo što izgovori član Vlade; budući da je ministar, ne može više govoriti kao ʹgrađanin Vlaho Orepićʹ. Takovrsnih se generalizacija valja kloniti. Kolektivna ostavka sudaca Ustavnoga suda ne dolazi u obzir jer među članovima te visoke ustanove zasigurno ima dostojnih sudaca: moralnih, stručnih i mjerodavnih. Međutim, ne znam je li pretežu takvi ili pak pretežu neznalice, nemjerodavnici i nedostojnici, a ne želim spekulirati o toj osjetljivoj stvari.

Davor Dijanović

 

HKV.hr - tri slova koja čine razlikuAgencija za elektroničke medijePrilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

Uto, 17-09-2019, 22:25:46

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.