O rezultatima američkih predsjedničkih izbora

Predsjednički izbori u SAD-u – s obzirom na američki status svjetske velesile - svakako predstavljaju pitanje od globalnog značenja koje može imati implikacije na čitav svijet. Što donosi pobjeda Donalda Trumpa za SAD, svjetsku politiku i Hrvatsku za Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća komentiraju: prof. emer. dr. sc. Marijan Šunjić, mr. sc. Zdravko Mršić, prof. dr. sc. Denis K. Sunko, Javor Novak, Nenad Piskač i Mario Tomas.

Prof. emer. dr. sc. Marijan Šunjić: Poruka o vezi politike i narodnih interesa

Teško je iz ovolike zemljopisne i civilizacijske udaljenosti komentirati događaje poput izbora budućeg predsjednika SAD, i to samo na temelju napisa u medijima o kojima i tako nemamo najbolje mišljenje. Mi smo doduše naučili još komunizmu čitati „između redaka“, vozeći slalom između laži i frazetina, ali sada su medijske manipulacije – i u dalekom svijetu - postale daleko rafiniranije i vještije. No važnost događaja nas navodi da barem pokušamo shvatiti što se zapravo dogodilo – po jednoglasnom sudu „javnosti“ neočekivano, i koje će posljedice imati ovakav izbor ne samo globalno nego i za našu domovinu Hrvatsku. Baš na ovo potonje ću se i ograničiti.

Prva neobičnost koju se uočava vezana je baš uz pojam neočekivanosti. Gotovo svi centri moći jednoglasno su podupirali jednog kandidata, počevši od brutalne medijske podrške i izdašnog financiranja pa do manje više prikrivenog lobiranja i interesne trgovine. Možemo li zaključiti da takvi centri moći, koji su i nama u Hrvatskoj krojili (i kroje?) političku, gospodarsku i inu sudbinu, nisu uvijek svemoćni, da se i njima (ponekad) narod može uspješno suprotstaviti? Jer očito je da je poraz centara moći (medija itd) bio omogućen slobodnim iskazom volje i želja tog naroda. Čak i najogorčeniji i najtužniji pobornici izbornog gubitnika priznaju da je to „pobjeda demokracije“, pa makar i u američkoj inačici. A što bi to moglo značiti za nas, u našem konkretnom slučaju?

Drugo, uveli smo dosta fleksibilan pojam naroda, što implicira i narodne interese i narodnu volju. A u to se svi kunemo i očekujemo (barem neki) da nas taj narod izvede u bolju budućnost. Tu je i pojam demokracije, koja je u SAD omogućila ovakav neočekivan ishod dosta neravnopravne borbe. Ako je demokratski sustav omogućio spomenuti ishod, treba vidjeti što ga je uzrokovalo, što je potaknulo glasače da, usprkos spomenutim naporima centara moći, glasuju za Donalda Trumpa. I tu se nazire nešto rijetko i neobično za noviju političku praksu u većem dijelu svijeta. Izgleda da su glasači prepoznali u njegovim porukama brigu za svoje vlastite interese, mogućnost rješavanja svojih „banalnih“ muka i problema, svega onoga što današnje globalne političke elite elegantno ignoriraju i zaobilaze, marginalizirajući taj narod u koji se zaklinju..... Otvorila se mala pukotina u inače monolitnom sustavu koji čine vladajući centri moći, i narod je pokušao pogurati svoje „banalne“ interese glasujući zapravo u prvom redu protiv postojećeg stanja. Možemo li to usporediti s još manjom „pukotinom“ koja se u Hrvatskoj pojavila uz mogućnost preferencijalnog glasovanja? Očito je bila još uvijek premalena. Nažalost!

I opet, što to znači za nas, ili kako se nekada govorilo, „je li to dobro za nas Hrvate?“ Pa u načelu je dobra svaka ImperativMožda ipak naši političari uspiju iz ovih „neočekivanih“ rezultata američkih izbora pročitati barem jednu važnu poruku. A to je dugoročna i temeljna veza politike i narodnih interesa. Možemo to nazvati domoljubnim imperativom svake politike. Dugoročno, to naglašavam, i uz Božju pomoć, pa i to naglašavam, svaki uspješni političar i svaka stranka, a pogotovo svaki državnik, morali bi to uzeti u obzir.afirmacija demokratskog ponašanja i narodnog interesa. Ali postoji više pitanja „ali“. U Hrvatskoj ne postoji Izbori SAD 2016stvarna demokracija i vlast „naroda“, nakaradni izborni sustav kroz partitokracijsku praksu garantira vlast centrima moći uglavnom naslijeđenim iz komunističkog razdoblja. To je „zabetonirano“ vlasništvom i kontrolom skoro svih medija, „uspješno“ provedenom tajkunizacijom, i konačno totalitarnim mentalitetom koji se uporno nameće i održava svim sredstvima. Tome treba dodati i spregu sa stranim centrima moći, od Beograda i Moskve, Bruxellesa do Londona i Pariza, što je nažalost višestoljetna praksa hrvatskih političara kao posljedica nesuverenosti hrvatske države. I to je još jedna razlika od situacije u našoj „minijaturnoj“, ali divnoj i dragoj domovini i u donedavno jedinoj svjetskoj velesili.

No možda ipak naši političari uspiju iz ovih „neočekivanih“ rezultata američkih izbora pročitati barem jednu važnu poruku. A to je dugoročna i temeljna veza politike i narodnih interesa. Možemo to nazvati domoljubnim imperativom svake politike. Dugoročno, to naglašavam, i uz Božju pomoć, pa i to naglašavam, svaki uspješni političar i svaka stranka, a pogotovo svaki državnik, morali bi to uzeti u obzir. Ali proces bi zapravo trebao biti obrnut – narod, glasači bi trebali prepoznati takve domoljubne osobe, domoljubnu i stručnu političku elitu, i povjeriti im vlast. No u tom „prepoznavanju“ političke elite – ako i postoji - opet ključnu ulogu imaju mediji, što danas znači postojeći centri moći. A o njihovom djelovanju vidi gore! I tako ulazimo u već viđeni zatvoreni krug u kojem je narod zapravo razvlašten i nesuveren.

I tako dalje, i tako dalje... No treba vjerovati da ovaj neočekivani rezultat izbora predsjednika SAD – ne ulazeći uopće u karakter i politički profil gospodina Trumpa - može i nama dati nadu da se taj zatvoreni krug ipak može „otvoriti“.

Mr. sc. Zdravko Mršić: Za čim ide Trumpov pokret

Svaka zemlja u kojoj suverenost ili vrhovništvo dolazi iz njezina zemljopisnog prostora ima svoj politički sustav. Politički sustav je sastavljen od životnih svrha, političkih načela, običaja zemlje, očekivanja ljudi, zakona i administrativnog ustroja, koji ima silu, načine i sredstva za provedbu zakona.

Politički sustav, kojim se vodi politika ili obavljaju javni poslovi naroda, mora se mijenjati kako se mijenjaju prilike u zemlji i okolnosti oko nje, ako se želi sačuvati politička zajednica ili država. Do promjene sustava dolazi na tri načina: reformama, pobačenim revolucijama ili uspjelim revolucijama. Očiti je da je američki politički sustav ustajao. Ti koji su ga dosad vodili nisu ga htjeli mijenjati, jer su putem tog sustava ispijali narodno gospodarstvo za svoje probitke. Američki narod ili jezgra američke životne zajednice već dugo želi promjenu sustava, koji je ustajao u biti od početka dvadesetog stoljeća. Desetljećima se govorilo: „Dosta je Washingtona!“

Dvjesto četrdeset godina poslije oružane Američke revolucije 1776 narodni pokret za promjenu političkog sustava izveo je izbornu, demokratsku revoluciju. Demokratska stranka također je nastojala stvoriti pokret „Zajedno smo jači“, u koji je sama i odozgo mobilizirala razlučene manjinske skupine (žene, tamnopute i bakrenopute građane te rodno poremećene osobe). To je bio pokret za očuvanje ustajalog političkog sustava.

Na čelo pokreta za promjenu načina vođenja narodnih poslova alternativni američki vodeći krug stavio je nepolitičara. Englezi za takve osobe rabe riječ „maverick“, koja označuje nežigosano grlo (stoke). U prvoj polovici prošlog stoljeća velike prevrate političkog sustava izveli su nepolitičari, neobični političari ili nežigosani političari, koji su bili novinari, soboslikari, generali, vječni studenti, admirali vojske kopnene države, gimnazijalci. Novije političke revolucije znali su izvesti industrijski radnici, glumci ili provincijski, izvankurijalnikardinali. Francusku revoluciju 1789. dovršio je topnički poručnik.

Ima više vidika sadašnje revolucije u SAD. Jedan je smisao i uloga postojećeg političkog sustava, u koji se izrodila američka demokracija, koja je po svojem nastanku bila i ostala jedincatim političkim sustavom u svijetu. Taj sustav je došao u opreku s očekivanjima naroda. Narod i vlast su se našli u velikoj opreci. Drugi vidik je uporaba američke gospodarske snage, koja se u svijetu pokazala na prijelazu u dvadeseto stoljeće. Treći vidik je globalizacija poslovanja i istovremena globalizacija vrste Homo sapiens. Jedan vidik je sprega američkog militarizma, koji se očitovao već u temeljitom čišćenju domorodačkog pučanstva i u Građanskom ratu 1861-1865. te raširene svijesti o iznimnosti američkog naroda ili „ekscepcionalizma“, koja američkom narodu ili američkim vlastima nameće posebnu misiju u svijetu.

Ima i drugih vidika, ali svi oni pokazuju da je američka država sa sadašnjim političkim sustavom postala neumjesnom u nepovratno globaliziranom svijetu. SAD su najveći problem svijeta. SAD moraju za sebe smisliti drukčiju ulogu u svijetu, koja će se moći igrati na dobrobit američkog naroda i koja neće stvarati poharu naroda diljem svijeta.

Neizbježna zadaća nove američke administracije i pravi smisao prave američke političke javne rasprave – a ne „brainwshinga“ ili zatucanja javnosti od mudrosnih udruga ili „thinktanks“ – bit će temeljit pretres ili „duediligence“ američkog političkog sustava, američke domaće politike i američke geopolitike u svrhu određivanja održljive uloge i održljivog položaja SAD u globalnom svijetu.

SAD je do te mogućnosti doveo Pokret za preokret, a ne stranka. Republikanska stranka („Velika stara stranka“), Lincolonkoju je utemeljio Abraham Lincoln začela je pokret za stvaranje jedinstvenog političkog sustava u zemlji, koju je izvorna „američka demokracija“ bila temeljito podijelila na Sjever i Jug. Ja očekujem da Pokret za preokret od Republikanaca napravi sveamerički pokret za pretvaranje SAD u pravu državu, koja će biti običnom članicom svjetske zajednice država ili životnih prostora.

Po meni, presudna okolnost koja je stvorila uvjete za pokret naroda pred koji je doveden „nežigosan političar“ je šesnaest godina američke agresije na svijet, koja se pod Bushem sinom izvodila otvorenim vojnim napadima, a pod Obamom oružanim intervencionizmom i stvaranjem revolucionarnih, islamističkih terorističkih pokreta za SuradnjaSAD su velika i bogata zemlja, s brojnim pučanstvom, neizmjernim kapitalom, sposobnošću tehnoloških inovacija i proizvodnog izumiteljstva, organizacijskom sposobnošću i s mogućnosti novačenja najnadarenijih i najsposobnijih ljudi svijeta. Ako se posvete suradnji među životnim prostorima, SAD će od uspostavljene suradnje imati više nego ijedna druga životna zajednica.destabilizaciju nacionalnih država te za iseljavanje i razaranje naroda.

„Amerika prije svega“ je geslo novog pokreta, koji je umaknuo žestokim napadajima svjetskih medija. SAD se od paradržave kapitala, koji postupa po naputcima političkih sila izvan njihovog nacionalnog prostora, treba pretvoriti u državu naroda ili životne zajednice. Američka iznimnost koja je svoj vrhunac doživjela u izvozu neokonzervativne revolucije diljem svijeta – koju je trebala nastaviti demokratska predsjednička kandidatkinja, koja je vječna prva kandidatkinja za predsjednički položaj – treba biti zamijenjena političkom uobičajenošću, koja će osposobiti SAD za suradnju u globalnom svijetu.

SAD su velika i bogata zemlja, s brojnim pučanstvom, neizmjernim kapitalom, sposobnošću tehnoloških inovacija i proizvodnog izumiteljstva, organizacijskom sposobnošću i s mogućnosti novačenja najnadarenijih i najsposobnijih ljudi svijeta. Ako se posvete suradnji među životnim prostorima, SAD će od uspostavljene suradnje imati više nego ijedna druga životna zajednica.

Potezi američke vanjske politike bili su uvijek u službi unutarnjih političkih previranja. Stoga smatram, da će novo američko vodstvo početi voditi miroljubivu geopolitiku suradnje, kako bi se SAD mogle ustaviti ili konstituirati u nacionalu državu te kako bi mogle postati dobrim sredstvom vođenje javnih poslova zbrkanog i uzburkanog američkog naroda.

Amerika je sad u revoluciji. Bilo da ta revolucija bude pobačena bilo da uspije ona će Ameriku dovoljno promijeniti nabolje.

Prof. dr. sc. Denis K. Sunko: Hail to the Donald, iliti Pozdrav Izbavitelju

Tek što je i Liechtenstein dao ženama pravo glasa, evo što se dogodi. Udružene države Sjeverne Amerike, prvo, pravo, i po mnogima jedino sredstvo koje rastače sve nazadno i zatucano po cijelome svijetu, a kad ne rastače onda razbija, izaberu za predsjednika čovjeka koji prema van hoće graditi zidove, a prema unutra govori što ga je volja, i baš ga briga što ga snimaju. Sad se opet neće znati što se smije, a što se ne smije. A tako smo se lijepo bili navikli: što više razjaruješ one koji ne mogu uzvratiti, pogotovo one koji su se uzdali u tebe, to bolje napreduješ. U politici, privredi, medijima, svugdje. Samo moraš paziti da ne uvrijediš one koji mogu uzvratiti.

Sad su oni koji ne mogu uzvratiti ipak uzvratili. Kad je bal, nek' je maskenbal, rekli su cijelom svijetu. Doista, ako mogu najfinija gospoda na svjetskoj razini organizirati industriju utaje poreza korporacijama koje svoje radnike proglašavaju samostalnim poduzetnicima - da im ne bi morali plaćati normalnu satnicu - onda i ti samostalni poduzetnici mogu samostalno izabrati najnefinijeg gospodina za najmoćnijeg čovjeka na tom istom svijetu. Ne zato što misle da će im biti bolje, nego zato što ih to zabavlja. Zabavlja ih dizati tlak finoj gospodi, ženama, mladima, naprednima, veganima, biciklistima, IronijaVrhunska je ironija da su svi koji su tako promatrali duhovne nasljednike Georgea Busha, i sljedbenike Donalda Trumpa, svi ti novinari, komentatori, znalci i mudraci, ukratko, i skupi i besplatni brbljavci, odjednom otkrili da su zapravo oni bili zarobljeni u svojim mjehurima od sapunice, a prezrena rulja je bila ta koja je cijelo vrijeme živjela u stvarnosti. Stvarnost su bile samohrane majke koje podižu djecu po prikolicama usred bespuća postindustrijskog Srednjeg Zapada.kitovima, ciklonama, anticiklonama, ozonskoj rupi i ledu na Antarktici. Neka si to ima tko hoće, oni imaju Donalda Trumpa.

Tko su ti, koji nisu ni fini, ni žene, ni mladi, ni napredni, ni vegani, ni biciklisti, ni kitovi? Bijelci s najviše srednjom školom, kažu demografi. Skupina birača koju je prvi otkrio George Bush mlađi. Nije ih zapravo on otkrio, ali je otkrio najvažniju stvar o njima: tko uspije od te skupine napraviti kompaktan birački blok, može zanemariti sve ostale, bar što se američkih izbora tiče. Dimenzije ovog otkrića se vide tek u kontekstu američke politike do tada. Prije Georgea W. Busha je svaki kandidat za američkog predsjednika nastojao dobiti pluralitet što većeg broja demografskih skupina. Tako su svi obigravali oko centra: znalo se, da malo karikiram, koliko poticaja za uzgoj kukuruza treba da se uravnoteži toliko stipendija za školovanje gradske sirotinje. Politika je bila naporno petljanje i natezanje, dosadno i nemaštovito. No sa Bushovim otkrićem, politika je postala puno zabavnija. Odjednom su se svi mogli derati, a nitko nije morao slušati. Teroristički napad 11. rujna i razvoj interneta su došli kao naručeni za trendove isključivosti, strančarenja i samoizolacije interesnih skupina u "echo chambers", komore s jekom, kako su ih nazvali američki komentatori, sve više virtualne, u kojima se sluša samo sebi slične, i svi se natječu tko će jedno te isto reći što "žešće".

Vrhunska je ironija da su svi koji su tako promatrali duhovne nasljednike Georgea Busha, i sljedbenike Donalda Trumpa, svi ti novinari, komentatori, znalci i mudraci, ukratko, i skupi i besplatni brbljavci, odjednom otkrili da su zapravo oni bili zarobljeni u svojim mjehurima od sapunice, a prezrena rulja je bila ta koja je cijelo vrijeme živjela u stvarnosti. Stvarnost su bile samohrane majke koje podižu djecu po prikolicama usred bespuća postindustrijskog Srednjeg Zapada. Stvarnost su bili veterani uzaludnih ratova. Stvarnost su bili svi koji se vesele naftovodima kroz arktičku tundru, jer onda ima posla. Stvarnost su bili svi kojima su igre dosadile, jer nisu imali za ulog ništa osim svoje kože. I sad su svi oni uložili tu jedinu kožu na jednu kartu, Donalda Trumpa, serijskog zavodnika i bankrotera. Pa što bude, jer gore ionako ne može.

Zapadna je civilizacija izrasla na jednoj specifičnoj varijanti društvenog ugovora, osebujnoj i donekle bajkovitoj mješavini viteštva i kršćanstva. Bit je toga ugovora da jaki štite slabe, a slabi imaju povjerenja u jake. Da se vidi kako je to osebujno, treba samo pogledati Indiju i Kinu, daleko starije civilizacije, stabilizirane međutim čistom racionalnom ravnotežom interesa i realnih sila. Sad smo suočeni sa urušavanjem zapadnog društvenog ugovora, jer duhovno nasljeđe Europe uzmiče pred istim racionalizmom koji je u temelju svih pretkršćanskih civilizacija. Daleko bi nas odvelo na stranu da raspravljamo koliko je tome kumovao marksizam, koliko protestantski racionalizam, a koliko katolički klerikalizam. Najzanimljivije pitanje koje se sada otvara autoru ovih redaka je međutim sljedeće: na koju od te dvije strane vapi rulja koja je ustoličila Donalda Trumpa, revolucije ili restauracije, vidljivog ili nevidljivog svijeta, poganstva ili kršćanstva? Grohot koji se čuje, je li smijeh ili plač? Traže li da se cirkus sruši, ili da sve bude cirkus? Mislim da oni to ne znaju, i čekaju Donalda Trumpa da im kaže.

Javor Novak: Jesmo li na konju ili u novoj trapuli?

Sada, kada je sve gotovo, a Trump je održao svoj divan pomirbeni predsjednički govor, nitko više ne govori o tome da je njegova kampanja bila pod-uljudbeni, rasistički, primitivan i stupidan cirkus. I to je bio pravi, iskren Trump. No međutim, sada nastupa Trump drugi (Trump II.) lukavi predsjednik, čovjek koji se više ne će bombastično razmetati već će postupno provoditi „svoju“ volju. Da li svoju? Konačno, treba mu i vrlo širok krug stručnih suradnika. Nitko više ne govori o tome da su svi mediji navijali za Clintonovu i da je ona sada toliko duboko poražena da se zdrav mozak opravdano pita kako joj je to uspjelo? Iako joj je kampanja bila bljutava, poraz je bio gotovo nezamisliv. Ili su nam mediji s obje Atlantske obale temeljito oprali mozak i zaslijepili moć slobodna rasuđivanja. Kako se sa čak četiri puta većim budžetom od Trumpova, Clinton glatko našla na poraženoj strani? U srazu s geostrategijom njezina zalaganja za genderizam, za pobačaj, za ovo za ono a sve protiv života, jesu moralni krah ali su strateški najpogubniji prvo i upravo po sam Zapad. To nisu suštinska pitanja, ako ih stavljamo na vagu s geostrategijom, nisu. Pogotovo nisu i ako ih stavljamo u hrvatski kontekst. Genderizam s Obamom Clintonovom ili s Trumpom nedvojbeno i neometano jaše (i) dalje: kroz rock, film, modu, tv i radio emisije. To s predsjedničkom kampanjom blage veze nema.

Drugi sloj pitanja koja nas trebaju zanimati su razlike. Ima li razlike između Obame, Clintonove i budućega Trumpa? Ma koliko će nas brojni analitičari uvjeravati drugačije samo je jedno osnovno i bitno: geostrategija, strategija. Pitajte admirala D. Domazeta Lošu. Nema ništa bez strategije, nema politike bez strategije. Bez strategije nema upravo ničeg. I tu smo, u tome smo s..nju upravo sada mi – u ničem. Jer imamo nulu iz strategije. Nulu od obavještajne zajednice, točnije: debeli minus! Zato smo u ničem, zato smo ničiji i svačiji zato kao politički partner na karti Europe i ne postojimo. Nas šalju prvo u Azerbejdžan, pretvaraju nas u birokratske pomoćnike i izaslanike koji samo izvještavaju, umjesto da se bore za hrvatske interese.

Svaka imalo suverena država razvija vojno-političku i gospodarsku strategiju najmanje dvadeset godina unaprijed a velike sile i po pola stoljeća. Hrvatska se po tom pitanju nalazi na „nisam znao – nisam znala“ razini jer i premijer i predsjednica nisu imali baš nikakvih valjanih obavještajnih podataka. Zato treba čestitati Josipovićevim ljudima, koji uspješno prodaju jugo-maglu još uvijek. Treba čestitati i Josipovićevim karijernim jugo-diplomatima jer su toliko Tito-karijerni da su nezamjenjivi i sasvim nedodirljivi sve do dana današnjega. O njima se čak i ne govori! Svi smo mi dodirljivi ali obavještajna zajednica i diplomatska zajednica su na svetome brdu. Svi smo mi hrvatski branitelji ali mi smo raja, potrošna roba, bogove se ne dira. Glave se sijeku braniteljima.

Treći sloj tema je da ćemo sada imati veće izglede nego da je pobijedila Clintonova. Tako nas neki optimisti uvjeravaju. Optimisti su slabo informirani pesimisti pa tako neki čak biglišu da će se Slovenka Melanija sada dati u pohvalu Slovenije pa će i Hrvatske!? To stvarno slabo drži (morsku) vodu u Savudrijskoj vali i izvan nje, to slabo drži (slatku) vodu na Dragonji ili onu planinsku na Sv. Geri. Kako neki drugi smatraju, čini mi se puno vjerojatnijim da će Slovenija nastojati kapitalizirati svoju kako pišu - escort Malaniju - za otvoreni i puno jači suvezluk s milom im nebeskom svrbijom. Na toj razini, bapskoj, nepolitičkoj, na razini bez državničke snage i renomea prve svjetske sile (na odlasku) jedna Melanija više ili manje. Bolje manje.

Mnogo važniji je, možda i najvažniji, četvrti sloj a on se transformira: Rusija i Amerika se vole. A mi smo ostali hladnoratovske budale na suhom. Taj Putinov iskorak starog vrhunskog obavještajca još je jedna njegova pobjeda. Naime, čestitka Trumpu pozivnica je u lov na Sibirske medvjede i (uzvratno) na američke sabljarke. Nakon što se ove dvije alfa ženke ispušu od (nekih) atavističkih testosterona, možemo očekivati da će definitivno podijeliti svoje interesne sfere. Nešto kao Tito u Karađorđevu. Otpuhnut će na vrh dvocjevke da se raziđe ŽeljeVolio bih da hrvatska predsjednica najozbiljnije shvati značaj svog položaja i znakovit pad svog rejtinga u zadnje vrijeme. Volio bih i da se premijer uhvati posla oko života i zraka za hrvatske branitelje. Kako one zatočene, tako i sve one druge među nama koji su u kućnom pritvoru. Volio bih da oboje izbace Mesića i Josipovića i Budu Lončara iz bilo koje kombinacije od vile u Grškovićevoj do svih njegovih i Josipovićevih i Budinih obavještajnih a po hrvatsku otrovnih kadrova.dim i podići pobjednički desnu nogu na zaklanu divljač prije zajedničke (povijesne!) fotografije. A iste te interesne troposfere velikih, nisu nešto nepromjenjivo jako a niti smo samo i jedino bespomoćni. To je „tek“ pitanje vodstva. Interesne smo sfere i geopolitiku, uspješno devedesetih (naravno uz moćno suverenitetno vodstvo prvog hrvatskog predsjednika) čak i jednom State Departementu prvo pomutili a zatim i nametnuli. I izabrali su našu pobjedničku stranu.

Međutim, u međuvremenu su tu napornu hiperaktivnu kepec-državu Hrvatsku pacificirali trima hrđavim verigama: privatizacijom, Europskom unijom i NATO paktom. Takva paralizirana Hrvatska ne zna i ne može u Bruxellesu tražiti trenutnu zabranu Srbiji i nekakvoj vasceloj jurisdikciji. Nas šalju na Istok. Hrvatska ne može postaviti ni jedno suverenitetno pitanje jer suvereniteta nema. Mi smo namjesništvo. Pogledajte uostalom koje zastave vise na Pantovčaku: NATO-ova, Europske unije i za sada još Republike Hrvatske. Znači naš je suverenitet (u najoptimističnijem slučaju) podijeljen na tri dijela a onaj hrvatski postao je tek trećina.

U tom kontekstu od saveznika Trumpa naivno očekujem da zaustavi bilo kakve manevre Varšavskog pakta u susjedstvu. Pogotovo to vojno blatnavljenje Rusije sa Srbijom u Srbiji s Vojvodinom. Od Trumpa očekujem da se s Putinom dogovara, a ne da se uskoro posvađaju i počerupaju kao ljubavnice pa da nas svakodnevno prelijeću njihova ega, čitaj: bojeve glave. Jer kad sve dva luđaka nađu na brvnu - jao malima. I na kraju, volio bih da nam budućnost uz Trumpa bude drugačija nego što sam napisao. Volio bih da hrvatska predsjednica najozbiljnije shvati značaj svog položaja i znakovit pad svog rejtinga u zadnje vrijeme. Volio bih i da se premijer uhvati posla oko života i zraka za hrvatske branitelje. Kako one zatočene, tako i sve one druge među nama koji su u kućnom pritvoru. Volio bih da oboje izbace Mesića i Josipovića i Budu Lončara iz bilo koje kombinacije od vile u Grškovićevoj do svih njegovih i Josipovićevih i Budinih obavještajnih a po hrvatsku otrovnih kadrova. Posvuda. U svim institucijama koje su kontaminirali. Volio bih i da se predsjednica i premijer jednom ipak i posvađaju (barem i samo forme radi) s EU ili NATO paktom i da nisu baš svaki put nasmiješeni i ponizno kooperativni. Srbi nisu ni u čemu kooperativni. Niti bili niti jesu. Njih se taj moralni Zapad još ne usudi pitati: „Zar vi niste imali koncentracijske logore za Hrvate, Muslimane, Bošnjake i Albance. Za sve nesrbe?“ Kad hrvatska politika to dostigne moći ću se nadati da sam u onome gore, o utrci dvaju ostarjelih pajaca (u rukama ljudi iz sjene) pisao sasvim pogrješno.

To je i odgovor na moje početno pitanje jer nismo na konju već smo u klopci. Test za sve građane RH bit će proglašenje ili ne proglašenje gospodarskog pojasa. Živo me zanima kako to da je na njemu Sanader polomio zube a Most će to sada glatko i jednostavno (već za pola godine) sprovesti u djelo. To su naši elektori. To su naši izbori, pustimo mi safarije velikih.

Nenad Piskač: Predsjednik Trump nije inkluzivist, ne prihvaća nadameričke dimenzije i nema novoparadigmatičarsku padavicu

Bez obzira što je izborna pobjeda Trumpa u hrvatskom meinstreamu „odjeknula iznimno negativno“ poput uhićenja u Orašju, zanima me kako će se on postaviti nakon izborne pobjede. Hoće li se povesti hrvatskim primjerom? Svrnimo pogled samo na tri naša postizborna stupa srama: Uključivost, nadnacionalne dimenzije i novoparadigmatičnost. Ostavljam ovdje postrani „lidership“ i „prikupljanje relevantnih informacija“ o tome pada li danas kiša ili ne.

Umjesto uključivosti izbornih gubitnika, sigurno je kako će Trump u svojoj administraciji na ključna mjesta postaviti TrumpDa pobjeda Trumpa nad Clintonovom nije mačji kašalj potvrdio je i šef hrvatske vlade Plenković, kazavši kako je u pitanju „globalno relevantan trenutak“. Lijepo sročeno. Kako će globalno relevantan trenutak izbora Trumpa za predsjednika SAD-a utjecati na hrvatski unutarnjopolitički inkluzivitet, ne znam, ali već čujem škrgut zubi inkluzivista. Kako pak na naše neupitne europske dimenzije, znam. Šokovito. A na novopragmatičare utjecat će prizmeljujuće. Osobito, ako predsjednik Trump posjeti samo rodno mjesto svoje aktualne supruge, nedaleko Zagreba i drage mi Sutle.ljude iz redova republikanaca. Ne vjerujem da će mu neki tamošnji Pupovec, ili neki iz stranke Pametno je glupo, izabirati ministre, doministre i crtati mu osnovni smjer politike. U tom pogledu isto bi glede uključivosti izbornih gubitnika bilo i da je pobijedila globalna luft dimenzija H. Clinton. I još nešto, hrvatsko veleposlanstvo u SAD-u ne će Trumpu kadrovirati, to je sigurno. Znam da mu to ništa ne znači, ali u tom smislu Trump ima moju potporu.

Ne vjerujem, također, da će Trump tražiti neke nadameričke dimenzije svojih najbližih suradnika, niti da će Edwarda Snowdena zbog njegove globalne dimenzije i naštrebanih direktiva i procedura, postaviti za ministra. Držim da će u prvi plan postaviti osobe američkih dimenzija. Na tomu mu čestitam. To je mali korak za čovječanstvo, a veliki za SAD.

Kako bi tek izgledalo da Trump po SAD-u počne nametati treću paradigmu? S obrazloženjem da su prethodne dvije potrošene, ako su uopće i postojale. Ne vjerujem da će predsjednik Trump slijediti ijedno načelo hrvatskoga postizborja. Bude li tako, kapa dolje.

Pa, što će onda Trump, kao izabrani predsjednik prvenstveno biti? Amerikanac na čelu Amerike. Bilo bi prejeftino i preopasno za njega, pa i za SAD u cjelini, kad bi postizborno postao ekstremnim inkluzivistom, nadamerikancem ili novoparadigmatičarem.

Da pobjeda Trumpa nad Clintonovom nije mačji kašalj potvrdio je i šef hrvatske vlade Plenković, kazavši kako je u pitanju „globalno relevantan trenutak“. Lijepo sročeno. Kako će globalno relevantan trenutak izbora Trumpa za predsjednika SAD-a utjecati na hrvatski unutarnjopolitički inkluzivitet, ne znam, ali već čujem škrgut zubi inkluzivista. Kako pak na naše neupitne europske dimenzije, znam. Šokovito. A na novopragmatičare utjecat će prizmeljujuće. Osobito, ako predsjednik Trump posjeti samo rodno mjesto svoje aktualne supruge, nedaleko Zagreba i drage mi Sutle.

Analitičari nam cijelo jutro globalno relevantnoga trenutka plaču: Svi su, kažu, bili spremni prihvatiti prvu predsjednicu SAD-a, a vidi sad... Jesu. Ali ju Amerikanci nisu izabrali unatoč svemu. Umjesto predsjednice izabrali su samo prvu damu, nju su neki ovdje odmah prometnuli u nadu „jugoistočne Europe“. I u nas su svi bili uvjeravani, ne samo u predsjednicu H. Clinton kao gotovu stvar, već i nedavno na siguran povratak slučajnoga Milanovića u tripartitnu vlast. Vodio je čak i u izlaznim, ha, ha, ha, anketama.

Hrvati su slučajno, kao i Amerikanci Trumpa, izabrali hasanbegoviće, koji su, jao, pali pod prekomjernim granatiranjem postizborne uključivosti, šundom europskih dimenzija, a sve u magli borbe za treću paradigmu za OdnosiMožemo vrlo opravdano pretpostaviti i da Ruska Federacija i Turska, a radi se o državama s vrlo definiranim ciljevima u ovom dijelu Europe, sada imaju svojevrsni „brisani prostor“ za iskoristiti dok se ne posloži nova američka administracija, a pitanje je kakav će njezin odnos prema jugoistoku Europe uopće i biti kada se posloži.koju glasovali nisu. Trump ne će i ne smije pasti na tako jeftine postizborne lijepo sročene štosove. Amerikanci mu ne bi oprostili da ukalja izbornu im volju.

Mario Tomas, mag. hist.: Stvara se „brisani prostor“ za Rusiju i Tursku

Mnogi su pobjedu Donalda Trumpa dočekali sa simpatijama zbog njegovih otvorenih anti establishment poruka i Mario Tomasprotivljenju političkoj korektnosti koja je u zapadnim društvima dosegla enormne razmjere. No koliko god se iz ideoloških razloga taj odabir činio pozitivnim osobama nacionalne orijentacije u Hrvatskoj, potrebno je upozoriti na moguće vanjskopolitičke posljedice. Hrvatska se polako počela etablirati kao prepoznatljiva članica NATO saveza s jasnim proameričkim stajalištem, te se u skladu s tim naravski očekivala i pomoć SAD-a oko nekoliko ključnih vanjskopolitičkih procesa koje Hrvatska pokušava artikulirati, prije svega onih u Bosni i Hercegovini.

Sada je izborom Trumpa upitno hoće li to biti moguće s obzirom na dosadašnju republikansku vanjsku politiku koja je ovaj dio svijeta u pravilu zaobilazila dok je Hillary Clinton već bila upoznata sa situacijom u regiji s kojom je imala iskustva. Možemo vrlo opravdano pretpostaviti i da Ruska Federacija i Turska, a radi se o državama s vrlo definiranim ciljevima u ovom dijelu Europe, sada imaju svojevrsni „brisani prostor“ za iskoristiti dok se ne posloži nova američka administracija, a pitanje je kakav će njezin odnos prema jugoistoku Europe uopće i biti kada se posloži. Na hrvatskoj je vladi da što prije artikulira hrvatske interese svim dostupnim kanalima jer nečinjenje i čekanje na dodjelu novih „domaćih zadaća“ u ovakvom trenutku može biti nepopravlji propust.

O. Barišić, D. Dijanović

 

HKV.hr - tri slova koja čine razlikuAgencija za elektroničke medijePrilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

Sri, 18-09-2019, 12:11:16

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.