Komentari rezultata parlamentarnih izbora

Rezultate izbora za Hrvatski sabor komentiraju: Josip Jović, Joško Čelan, Antun Babić, Matko Marušić, Mile Prpa i Damir Borovčak.

Josip Jović: Sa svima samo ne s Pupovcem

HDZ-ova ipak uvjerljiva pobjeda predstavlja stanovito iznenađenje, iako je ova stranka osvojila samo dva mandata više nego na prethodnim izborima. Ali kontekst je posve drugačiji. Tada je vladajući SDP bio na koljenima, HDZ u naletu pa je i skromna ostvarena prednost ocijenjena kao neuspjeh. Već tada se počelo zazivati Andreja Plenkovića i govoriti kako bi pobjeda bila uvjerljivija da se on umjesto Karamarka našao na čelu stranke.

Nakon što je HDZ sam srušuo vlastitu vladu realno je bilo očekivati kako će to izazvati konsternaciju, ravnodušnost i odustajanje u vlastitom biračkom tijelu. Zato je ova pobjeda iznimno vrijedna. Zasluge svakako pripadaju novom predsjedniku, koji se oslobodio starih kadrova iz Sanaderove i Karamarkove ere, ocijenio je da su mu neke izgubljene pravaške stranke, kojih ima mali milijun, samo teret, ali je zadržao kandidate naglašeno tzv. desne orijentacije poput Zlatka Hasanbegovića i Brune Esih, koji uživaju nesumnjivu popularnost među biračima.

Pokazalo se kako narod više preferira umjerene, odmjerene smirene i kulturne politčare od onih agresivnih, drskih, svadljivih i bahatih. Dirljivo je bilo slušati dr. PupovacPlenkovićev HDZ mora biti otvoren prem svim potencijalnim partnerima, ali ne bi smio koalirati sa SDS-om dokle god je Milorad Pupovac bliži Beogradu nego Zagrebu, i dokle god Beograd zauzima izrazito neprijateljske stavove prema Zagrebu s nejasnim namjerama.Ivana Šibera na HTV-u u izbornoj noći koji očekuje kako će Plenković sada kultivirati članstvo! U tome je sadržana duboka predrasuda prema mnogobrojnom članstvu i šire. Osim toga, Plenković ima umiveni stil, ali njegovi stavovi (konzervativni, narodnjački) ni po čemu ne odudaraju od stava prosječnog HDZ-ova simpatizera. I prije će biti kako će se on prilagođavati biračima, nego birači njemu.

Gnjev SDP-ovih navijača birača i članstva pa i užeg vodećeg tima sada se okreće prema Zoranu Milanoviću. On jest mnogima iritantan, djeluje neuravnoteženo i nepredvidivo, ali problem nipošto nije samo u njemu. Ostvareni rezultat je realan, SDP nikako ne može računati na veći potporu nego što je uživa dokle god osatje u mentalnim okvirima jugokomunističke tradicije i titoizma, dokle visoki tempo diktiraju Grbin, Stazić, Jovanović, et cet, ili partneri u liku Vesne Pusić i Stjepana Mesića. Povremeni uzleti SDP mogući se samo na slabostima HDZ-a i njegovom moralnom propadanju

U SDP još, doduše, računaju s mogućnošću formiranje valdajuće koalicije. Ali to je naprosto nemoguća misija. Sve ide u prilog koalicije koju će predvoditi relativni pobjednik. I to iz najmanje tri razloga. Prvi je tehnički. HDZ i Most su sami bez potrage za ostalima na samom pragu sastavljanja saborske većine. Oni već imaju kontinuitet suradnje koji je prekinut zbog jednog čovjeka koji više nije u igri. Ideološki ili svjetonazorski su bliski, a Mostova tzv. jamstva ili ultimatumi nisu tako teški, jer su zaista u nacionalnom interesu.

Plenkovićev HDZ mora biti otvoren prem svim potencijalnim partnerima, ali ne bi smio koalirati sa SDS-om dokle god je Milorad Pupovac bliži Beogradu nego Zagrebu, i dokle god Beograd zauzima izrazito neprijateljske stavove prema Zagrebu s nejasnim namjerama.

Joško Čelan: Tiho zadovoljstvo i nada da bismo ipak konačno mogli dobiti i djelotvornu i hrvatsku vladu

Svaki hrvatski narodnjak, katolik i domoljub mora osjetiti barem tiho zadovoljstvo ishodom proteklih parlamentarnih izbora u Hrvatskoj. Ja svakom HDZ-ovom vođi, poučen lošim pa i očajnim iskustvima od Sanadera naovamo, pristupam suzdržano pa sam se tako odnosio i prema Andreju Plenkoviću:Joško Čelanbojao sam se da nije možda riječ o bezličnom euro-političaru, odgojenom na bruxelleskom političkom „galofaku“, zainteresiranom za karijeru, a nezainteresiranom za sudbinu države i naroda, kojega je tko zna tko katapultirao u hrvatski politički život.

Vrlo sam zadovoljan što me je on u velikoj mjeri pozitivno iznenadio i što su tijekom kampanje on i njegova momčad (i djevojčad) bili sve bolji i uvjerljiviji te, dakako, što su konačno ostvarili makar i razmjerno skromnu relativnu pobjedu, ali i takvu koja daje nade da je moguće stvoriti istinski djelotvornu hrvatsku vladu. Tijekom kampanje ponekad me i živciralo što nije iznio ni djelić svega onoga što je Milanoviću trebalo kazati, ali u jednom trenutku i sam sam shvatio koliko je ljekovito kad se u hrvatskom političkom govoru napusti uličarski govor SDP-ova čelnika i malo „stane na loptu“.

Ipak, više od toga ohrabrilo me što su na površinu – njegovom i/ili vlastitom zaslugom – isplivali ljudi kao što je Bruna Esih te što Plenkovićevo čvrsto pozicioniranje na desnom centru nije Ministar kultureNajbolje bi bilo da je na tom mjestu – čiju je važnost današnji HDZ valjda konačno shvatila – ostao Zlatko Hasanbegović, ali ako se i ocijeni da bio on nekome (isključivo u bijelome i moćnome svijetu) bio „crvena krpa“, treba umjesto njega doći netko s političkom težinom i znanjem, recimo, Hrvoja Hitreca, a nikako kakav bezbojni partijski aparatčikznačilo i odricanje od ljudi koji su „desnije“ od toga.

Sada bi trebalo isto ovako smireno i odlučno dovršiti posao, ali to će ovisiti i od mogućih partnera, prvenstveno Mosta. Njegovi uvjeti, koji su istaknuti na pomalo djetinjast način, nisu nedohvatljivi. Bio bi vrlo razočaran samo kad bi na mjestu ministra unutrašnjih poslova ponovno vidio Orepića, koji mi izgleda sasvim nedorastao situaciji.

Tijekom kampanje bio sam pomalo neugodno iznenađen što se Plenković držao daleko, ne toliko od onoga što se naziva „ideološkim“ temama, već onoga što spada u sklop kulture, medija i katedra (društvenih znanosti) – kao što uostalom o tome nije govorio i gotovo nitko drugi. Taj kompleks je međutim toliko zatrovan orjunaškim protuhrvatstvom i protukatolištvom da se odavno gotovo više i ne može zvati hrvatskim. Najveću opasnost vidim da o tome bude u novoj vladi odlučivao netko tipa Jasena Mesića, jer to bi bilo kao da odlučiš da Hrvatska ponovo ne će imati hrvatskog ministra kulture. Zbog toga su se orjunaši sve tamo od 2000. godine ovdje potpuno razularili i gotovo svakodnevno i danas provociraju hrvatski puk, koji želi hrvatsku kulturu, ali ne i tone smeća koje frljić i brojni mu pobočnici već godinama i desetljećima proizvode.

Najbolje bi bilo da je na tom mjestu – čiju je važnost današnji HDZ valjda konačno shvatila – ostao Zlatko Hasanbegović, ali ako se i ocijeni da bio on nekome (isključivo u bijelome i moćnome svijetu) bio „crvena krpa“, treba umjesto njega doći netko s političkom težinom i znanjem, recimo, Hrvoja Hitreca, a nikako kakav bezbojni partijski aparatčik. Nije nužno da takav previše govori – i tu je iskustvo Plenkovićeve kampanje poučno – ali bit će nužno da ozbiljno i odlučno počne djelovati na pohrvaćenju ovoga vitalnog društvenog „sektora“.

I konačno, tek riječ o potpuno i potpuno zasluženom porazu hrvatskog pravaštva, jer s ljudima kao što su Tepeš i Ćorić doista se ne može ništa uraditi. Jedina svjetla točka u ovom dijelu hrvatskog političkog spektra je pobjeda generala Željka Glasnovića, moga prijatelja još iz teških dana bitke za Kupres. On je pobijedio znanjem, srcem i odlučnošću, baš kako je to radio i onda u ratu, i ja mu ovim putem čestitam i želim mu svakog uspjeha u ovoj novoj etapi njegove nesebične borbe za Hrvatsku.

Antun Babić: Dobitnici su izbora Andrej Plenković i HDZ, a stvarni gubitnik je hrvatski narod

Usuđujem se zaključiti da, sukladno mojem predviđanju, parlamentarni izbori održani u nedjelju 11. rujna nisu u ovom trenutku ništa bitno promijenili na hrvatskoj političkoj pozornici. Zahvaljujući novom vođi HDZ-a Andreju Plenkoviću, ali i uz veliku pomoć sisačkoga biskupa Vlade Košića, relativni je pobjednik na tim izborima HDZ. Da nije bilo onako snažne intervencije uzoritoga biskupa Košića u njegovoj propovijedi u Ludbregu, veliko je pitanje bi li rezultat izbora bio isti. Da je HDZ dobio samo četiri zastupnička mjesta manje, bilo bi jako upitno s kakvim bi ulogom Plenković mogao ići u pregovore s MOST-om i drugim manjim strankama o sastavljanju nove Vlade. Ako se sadašnja neodrživa društvena, moralna, gospodarska i demografska situacija ubrzo ne promijeni nabolje, najveći gubitnik ovih izbora bit će hrvatski narod.

Zbog velikog neodaziva birača na izbore i sve dubljega razočaranja hrvatskoga naroda u politiku i političare, tj. u dvostranačje, na ovim je izborima definitivno potvrđena želja respektabilnoga postotka glasača da se stvori stranka ili pokret koji bi bili alternativa HDZ-u i SDP-u. U tom je kontekstu veliki pobjednik heterogena koalicija ljudi i udruga okupljenih oko Živoga zida. Međutim, rezultat koji je Živi zid postigao na izborima najbolji je pokazatelj onoga što bi se tek dogodilo da je na ovim izborima glasačima ponuđena istinska domoljubna, a u gospodarskom pogledu stručna i znatno drukčija alternativa od MOST-a i Živoga zida. Možda bi već nakon ovih izbora ta alternativa bila toliko jaka da bi na temelju postignutih rezultata mogla pri formiranju Vlade opravdano postavljati uvjete koje sada neopravdano postavlja MOST sa svojih samo trinaest zastupničkih mjesta.

Mogućnost preferencijalnoga glasovanja pokazala je da su dosad vođe mogli na izbornu listu postavljati poslušnike, a da sada u narodu popularni političari mogu ući u Sabor, pa makar bili i na zadnjemu mjestu. To je iznimno dobar pomak prema boljoj selekciji saborskih zastupnika i njihovomu manjem strahu pred predsjednikom stranke.

Milanović otišao u povijest, a Krešu Beljaka čeka politička kazna HSS-a

Zoran Milanović te posebice njegov partner i sitni kriminalac Krešo Beljak, koji je odveo HSS u naručje neokomunista i neojugoslavena, imali su izuzetno velika očekivanja, no doživjeli su težak poraz. Osobno se nadam da su i moja osobna upozorenja na tešku prijevaru i neprihvatljivo skretanje HSS-a ulijevo pod Krešom Beljakom barem malo utjecala na iskrene radićevce kod donošenja odluke o tomu za koga će glasovati. Beljak Milanoviću nije donio ništa, a Milanović je Beljaku osigurao saborsko mjesto, što je šefu HSS-a i bio osnovni cilj. Međutim, loš rezultat na ovim izborima doveo je do ostavke Zorana Milanovića, a izazvat će velike poteškoće i Kreši Beljaku, kojega čeka ne samo smjena s predsjedničke dužnosti, nego i isključenje iz HSS-a.

U komentaru prije izbora iznio sam mišljenje kako su HSP i HSS mrtve i danas na hrvatskoj političkoj pozornici irelevantne stranke. To se na zadnjim izborima i pokazalo. Vrlo sam skeptičan u odnosu na vjerojatnost da bi bilo kakav redizajn tih dviju stranaka doveo do oživljavanja tih tradicionalnih i povijesnih hrvatskih stranaka. Nažalost, obje stranke, tj. bezbroj verzija tih stranaka pate od pomanjkanja dobrih vođa i jasnih vizija za budućnost, koja je već sada milenijima udaljena od vremena kad su te stranke stvorene. To međutim nikako ne znači da u tim strankama nema vrijednosti koje su nam i danas silno potrebne. Prije svega neupitno domoljublje i poštenje, koji su bili temelj tih stranaka i koji su privlačili velik postotak hrvatskoga naroda da im se priključi. Možda treba reći i to da su te stranke odigrale vrlo veliku ulogu u osvješćivanju hrvatskoga naroda i postavljanju čvrstih temelja za borbu u osnivanju samostalne hrvatske države. Hrvatska je, ma koliko mi njome danas bili opravdano nezadovoljni, postala samostalna država, pa danas hrvatskim političarima prioritet ne smije biti borba za prošlost, nego vizija za budućnost Hrvatske i hrvatskoga naroda.

Andrej Plenković je kompletniji političar od Tomislava Karamarka

Kod mojega ranijeg ustrajnog pozivanja na smjenu Tomislava Karamarka često su me kritizirali nakon što sam izjavio kako bi Andrej Plenković bio bolji vođa HDZ-a od Karamarka. Iako me ništa osobno ne veže za Andreja Plenkovića, niti u svemu imam istovjetnja stajalištva s novim predsjednikom HDZ-a, ovi su izbori nedvojbeno pokazali da se radi o sposobnijem političaru nego što je to BiračiNi HDZ ni Andrej Plenković, a niti bilo koja druga stranka, tj. njezini novi zastupnici ne smiju, a ni nemaju pravo zanemariti činjenicu da je na ove izbore izišlo deset posto manje birača. To je nedvojben pokazatelj dubokoga razočaranja ukupnim stanjem u Hrvatskoj, a i indikacija u kojoj mjeri hrvatski narod više ne vjeruje hrvatskim političarima. Nastavi li se ovaj postotak apstinencije glasača na sljedećim izborima, u Hrvatskoj će nastupiti suspenzija demokracije. No, vjerojatno će se prije toga pojaviti nova, snažna, djelotvorna, domoljubna i vjerodostojna politička snaga na hrvatskoj političkoj sceni. Alternativa tomu jest revolucija s vrlo neizvjesnim ishodom.bio Karamarko. Iako ne dijelim njegov velik entuzijazam kad je u pitanju budućnost Europske unije, svoje razmišljanje o Plenkoviću temeljio sam na njegovom radu u Ministarstvu vanjskih poslova. Kao jedan od ljudi koji su bili u Ministarstvu vanjskih poslova od njegova osnutka, u Plenkoviću sam s vremenom prepoznao vrlo sposobnog i savjesnog diplomata. U jednom razgovoru s njim dok je bio pomoćnik ministra, mislim da je to bilo 2011. godine, rekao sam mu da bih volio njega vidjeti na mjestu ministra vanjskih poslova: Vrlo smireno rekao mi je sljedeće: «Nije još vrijeme». Kako nemam nikakvih ambicija, ovo iznosim kako bih pokazao ozbiljnost i sustavnost Plenkovićeva dugoročnoga razmišljanja strategije.

Ne treba se nikako zavaravati da je sada u Hrvatskoj sve riješeno kad je eratičan i potpuno zbunjen Zoran Milanović doživio potpun poraz. Hrvatska će i dalje biti u teškoj političkoj i ozbiljnoj gospodarskoj situaciji. Plenkovića čekaju izuzetno iscrpljujući i dugi, pa i nesuvisli, pregovori s MOST-om, koji je i dalje enigma na hrvatskoj političkoj pozornici.

Iznenadilo me je HDZ-ovo ambivaletno javno stajalište o potencijalima iseljeništva

Uspije li sastaviti Vladu kojoj će on biti na čelu, Plenkoviću treba dati pune četiri godine da pokaže što zna i može. U kojem će smjeru voditi Hrvatsku, vidjet će se već nakon godinu dana. Ne pokažu li se prvi veći pomaci nabolje, teško je očekivati da će se nova koalicijska Vlada održati. Kad su u pitanju demografska i gospodarska politika, ono što me posebno iznenadilo kod Plenkovića jest potpuno zanemarivanje hrvatskog iseljeništva i golemoga potencijala koji još uvijek postoji u iseljeništvu. No, da bi se taj potencijal mogao ostvariti, nova Vlada taj resor ne smije dati stranačkim poslušnicima ili kao nagradu za lojalnost, nego isključivo ljudima koji najbolje poznaju to područje.

Čeka nas suspenzija demokracije

Ni HDZ ni Andrej Plenković, a niti bilo koja druga stranka, tj. njezini novi zastupnici ne smiju, a ni nemaju pravo zanemariti činjenicu da je na ove izbore izišlo deset posto manje birača. To je nedvojben pokazatelj dubokoga razočaranja ukupnim stanjem u Hrvatskoj, a i indikacija u kojoj mjeri hrvatski narod više ne vjeruje hrvatskim političarima. Nastavi li se ovaj postotak apstinencije glasača na sljedećim izborima, u Hrvatskoj će nastupiti suspenzija demokracije. No, vjerojatno će se prije toga pojaviti nova, snažna, djelotvorna, domoljubna i vjerodostojna politička snaga na hrvatskoj političkoj sceni. Alternativa tomu jest revolucija s vrlo neizvjesnim ishodom.

Prof. dr. sc. Matko Marušić: Most ima pravo na 3,5 ministarstva

Ako HDZ ima 61 zastupnika, a Most 13 i ako pretpostavimo (a moramo) da će oni sastaviti Vladu, ona je izračun podjele 20 ministarstva sljedeći: HDZ i Most imaju ukupno 74 zastupnika, Mosta, dakle ima pravo na 13/74 ministarska mjesta od 20, što se računa kao 13/74 = X/20, pa iznosi 240/73 = 3,5 ministarska mjesta.

Može se pregovarati o 4, ali do toga ne bi trebalo doći, jer će Most tražiti mjesto predsjednika Sabora, a za to bi se trebao odreći tih 0,5 mjesta iznad 3. Smatram da Mostu treba dati mjesto predsjednika Sabora. To nije samo pitanje pregovaranja, nego je i politički jako povoljno: Most nije dovoljno dobar za upravljanje, a jest dobar za pošteno i jasno donošenje zakona i izbjegavanje manipuliranja saborskim dnevnim redom. Most ima i tri dobra, dokazana ministra: Panenića, Dobrovića i Romića, i tim i takvim izborom svi bi trebali biti zadovoljni.

Ostaje pitanje potpredsjednika Vlade. Jedno od dva mjesta sasvim mi je jasno: ono treba pripasti g. Tihomiru Oreškoviću, za sva pitanje investicija, međunarodnih financijskih odnosa i novca općenito. On je vrlo podoban izbor za dodatno približavanje HDZ-a i Mosta: izabrao ga je HDZ a podržavao Most. Bio je izvrstan premijer i njegova je Vlada bila jako uspješna. On bi bio veliki dobitak za Hrvatsku. Osobno, on to mora i hoće prihvatiti, jer mu je Hrvatska važnija od male osobne nijanse ponosa.

Ostaje delikatno pitanje drugoga potpredsjednika Vlade. Mjesta (premijera) i potpredsjednika Vlade mjesta nisam računao u 20 ministarskih (tj. s njima, a bez premijera, imamo 22 upravljačke pozicije). Budući da je Orešković MostŽivi zid ne će ni s kim koalirati, a to ne bi ni bilo dobro. Ostali su slabi, iako ima dobrih ljudi. No, u odnosu na činjenicu da Most ima pravo na samo tri do četiri ministarska mjesta i da bi se oko toga trebala razvijati strategija koaliranja HDZ-a i Mosta, sve drugo je manje važno.simbolično pola HDZ-ov a pola Mostov, drugo mjesto više ne bi trebalo pripasti Mostu, jer mi je „pola Oreškovića“ taman (i više) za 13 zastupnika u Saboru (računati „13 od 74, koliko HDZ i Most imaju zajedno“). Dakle, drugi potpredsjednik Vlade ne bi trebao biti iz Mosta. Za Petrova bi to bio osobni poraz, pa možda HDZ treba popustiti da dati mu to mjesto, jer iako on tamo ne će koristi, ne će ni štetiti (alternativa je da bude predsjednik Sabora). U ovom času ne znam kako bi to trebalo riješiti, a najdraže bi mi bilo da to bude g. Željko Glasnović. Njegov govor nije naročit (prebrz i slabije razumljiv), ali su mu politička zrelost, domoljublje, inteligencija i iskustvo iznad većine drugih današnjih hrvatskih političara. Pravi potez i HDZ-a i Mosta bio da se g. Glasnovića postavi za potpredsjednika Vlade za odnose s Bosnom i Hercegovinom, jer su ta pitanja najvažnija hrvatska politička pitanja, a samo bi ih Glasnović mogao rješavati da se riješe onako kako se trebaju riješiti.

Živi zid ne će ni s kim koalirati, a to ne bi ni bilo dobro. Ostali su slabi, iako ima dobrih ljudi. No, u odnosu na činjenicu da Most ima pravo na samo tri do četiri ministarska mjesta i da bi se oko toga trebala razvijati strategija koaliranja HDZ-a i Mosta, sve drugo je manje važno.

Čestitam svim domoljubnim Hrvatima na rezultatima izbora, starim, čistim i divnih hrvatskim pozdravom optimizma, vjere u budućnost i odanosti esenciji našega postojanja: Bog i Hrvati!

Mile Prpa: HDZ-u se pružila šansa koju ne smije zabrljati

Što god da se u Hrvatskoj dogodi nikada ne smijete misliti da je to sigurno, da je to dobro ili nevaljalo, nažalost za svaku stvar treba da nam presudi vremenski sudac pravde. Hrvatski političari su poput razdragane i zaigrale djece, za koje se nikad ne zna hoće li se početi smijati ili plakati.

Ovi izbori pokazuju da je prošlo vrijeme neozbiljne politike, ili jasnije, vrijeme neozbiljnih političara kakvi su inkorporirani u gospodinu Zoranu Milanoviću. To je vrijeme verbalne hajdučije, gdje možeš javno pljuvati po narodu, državi, njenoj prošlosti, njenoj sadašnjosti, njenoj političkoj oporbi, a da ti nitko to ne zamjeri i ne uzme za zlo.

Svaki razuman čovjek ne bi trebao imati ništa protiv socijal-demokracije, ako radi za dobrobit naroda i države. Ali bi cijeli hrvatski narod trebao imati protiv politike koja se naziva socijaldemokratskom, a u suštini se radi o politici ponekad i na razini dvorske lude.

Ne mogu razumjeti one izborne jedinice u Hrvatskoj; Međimurje, Varaždin, Gorski kotar, Istru i dr. a najmanje ne mogu razumjeti grad Zagreb, prepun intelektualaca, koji su većinski dali glas takvom čovjeku i takvoj politici koja je sramotila Hrvatsku na svakom koraku i u Hrvatskoj i u svijetu. Mogao bi se sastaviti cijeli leksikon glupih političkih izjava iz tog vremena vlasti “socijademoracije”, a u stvari neokomunističkih lakomislenosti, koje iole ozbiljan intelektualac nikada ne bi izrazio.

Kakav je to duh naroda koji u tim sredinama podržavaju takav politički mentalitet – upravo to najviše zabrinjava. Nije toliko kriv Zoran Milanović, već su krivi oni koji su ga glasačkim listićima podržavali. Krivi su i oni brojni članovi njegove političke stranke što ga nisu odmah maknuli sa svake političke pozicije, je ih sramoti i nije dostojan da predstavlja bilo koga.

Sada ta stranka, ili bolje reći partija, odlazi s političke scene, nažalost sa sobom je u političku provaliju povukla i Hrvatsku seljačku stranku, koja ima povijest punu hrvatskih političkih velikana, pa i onih koji su tragično izgubili ŠansaHDZ-u se pružila šansa koju ne smije zabrljati, treba je hladne glave, racionalno i promišljeno iskoristiti u dogovoru s MOSTOM i drugim mogućim koalicijskim partnerima. Živom zidu se također pružila šansa, samo nisam siguran u njihovu političku zrelost, a posebno ne u njihovo jedinstvo – žar srca mladih i racionalnost starijih, jer je zid sastavljen od dvije starosne generacije.svoje živote boreći se miroljubivim sredstvima za slobodu hrvatskog naroda. Ta stranka je bila povijesna ikona hrvatskog naroda, a sada zahvaljujući svom rukovodstvu, postaje njegova sramota, po onome – s kim si takav si.

Što sada, HDZ se pokazo kao moralni pobjednik, reče netko na TV da su u tome imali veliku pomoć Zorana Milanovića. Ali i ovaj po svemu uljuđeni HDZ ima nažalost kočnicu koja se zove MOST i koju nikako ne može izbjeći. Tu će gadno škripjeti! I nisam siguran dokle će to dogurati. Političari Mosta moraju shvatiti da nisu “Pale sam na svijetu” i tako se moraju ponašati i posebno moraju shvatiti dokle se prostiru njihovi gabariti, jer će inače po drugi put opasno zablokirati cijelu Hrvatsku.

Za biti uspješan političar nije samo dovoljna - želja dobrobiti svom narodu. Politika je nešto drugo, ona je višeslojna, ona je neravno tlo po kojem treba oprezno koračati. Politika je zanat koji se ne uči na vjeronauku. U politici se greške ne opraštaju.

Rezultati ovih izvanrednih parlamentarnih izbora takvi kakvi jesu – zahvaljujući dijelu naroda koji je politički osviješćen i koji podržava pragmatična rješenja, to jest rješenja od kojih će narod imati najviše koristi, počesto i najmanje štete.

HDZ-u se pružila šansa koju ne smije zabrljati, treba je hladne glave, racionalno i promišljeno iskoristiti u dogovoru s MOSTOM i drugim mogućim koalicijskim partnerima. Živom zidu se također pružila šansa, samo nisam siguran u njihovu političku zrelost, a posebno ne u njihovo jedinstvo – žar srca mladih i racionalnost starijih, jer je zid sastavljen od dvije starosne generacije.

Najveća tekovina ovih izvanrednih parlamentarnih izbora je u slijedećem – neki će otići u povijest, a neki u budućnost, sve po svojim zaslugama. Što si sijao to si i žeo.

Neočekivani uspjeh novog postava HDZ-a

Neočekivano HDZ postaje uvjerljiv relativni pobjednik izvanrednih izbora. Razlika u odnosu na SDP je znatna – 7 mandata. Ankete su podmetale posve drugačiji omjer snaga. Milanović je poražen, odustaje od daljnjeg bahaćenja i daje ostavku na mjesto predsjednika stranke. Sapunica Hrvatska raste, a za ove izbore Narodna koalicija, sada se brzinski topi. Puno je vremena izgubljeno uzalud u Milanovićevoj pokemon vladi. Iznenađenje izbora je Živi zid sa čak 8 mandata. Njihova je retorika zazidana, Sinčić bez daljnjega želi ostati u oporbi. Most umjesto spajanja, nabacuje psiho-uvjete od kojih ne odustaje. Čini se kako će biti nemoguće sastaviti stabilnu vladu. Ipak Plenković upravo to najavljuje. Što li ima na umu? Računa li u pomoć pozvati HNS i 8 manjinskih mandata, ili ima neku treću opciju iznenađenja?

Ono što je sigurno, ovi izbori pokazuju da su promjene izbornog zakona, koje je referendumom potaknula Željka Markić i Udruga u ime obitelji s preferencijalnim glasovima uspješno osvježenje, melem na napaćenu dušu hrvatskog birača. Preferencijalni glasovi desnoj struji HDZ-a definitivno su donijeli nekoliko saborskih mandata koji su, s obzirom na mjesta na kojima su se ti kandidati nalazili, realno bili nedohvatljivi. Preferencijalno ulaze u Hrvatski sabor, kao iznenađenje na listi HDZ-a Bruna Esih, koja je u I. izbornoj jedinici bila na 11. mjestu te je osvojila gotovo 10.500 glasova te s gotovo 17 posto glasova ulazi u Sabor. U II. Izbornoj jedinici Zlatko Hasanbegović i Milijan Brkić, s time da je Hasanbegović bio u mnogo boljoj poziciji s obzirom na 3. mjesto na listi, za razliku od Brkića, koji se nalazio na posljednjem 14. mjestu. U V. Izbornoj jedinici Stevo Culej sa 14. mjesta liste HDZ-a ulazi u Hrvatski sabor, osvojivši više od 9 tisuća glasova.

Iako ga njegova HDZ-ova baza u Istri nije željela na izbornoj listi, sadašnji ministar turizma Anton Kliman u VIII. izbornoj jedinici sa 14. mjesta ulazi u Hrvatski sabor. To je još jedan dokaz kako se zbog popularnosti među PoukaOvo su izbori u svakom slučaju dobra pouka kako su odlučni i popularni, voljom birača ušli u Hrvatski sabor, dok su neke lažne veličine ostale se suočavati sa svojom samodopadnošću. S tim preferencijalnim dojmovima očekujemo sastavljanje hrvatske vlade. Ipak, čim je prije moguće treba mijenjati izborni zakon i omogućiti svima jednake uvjete.biračima može ući u Sabor. U X. izbornoj jedinici Milan Kujundžić, povratnik u HDZ, na 14. mjestu dobio je više od 14 tisuća preferencijalnih glasova i tako ulazi u novi saziv Sabora. Također u Sabor zahvaljujući preferencijalnim glasovima ulazi i HDZ-ova nova snaga, donedavni član HSP AS-a Ivan Kirin.

U inozemstvu prema popularnosti, odnosno prema broju skupljenih preferencijalnih glasova među glasačima, daleko je najpopularniji general Željko Glasnović. Tek iza njega se nalazi kandidat HDZ-a.

U Sabor nije uspio ući bivši predsjednik RH u dva mandata – Stjepan Mesić. On je u I. izbornoj jedinici na 11. mjestu dobio nešto više od pet tisuća glasova, što mu je nedovoljno da na temelju preferencijalnih glasova uđe u Sabor. Tako neće imati još jedan mandat za pričanje viceva i tjeranje nebuloza na hrvatskoj političkoj sceni. Slično je potpuni debakl doživio i Miroslav Ćiro Blažević, koji je osvojio tek oko 260 preferencijalnih glasova i Milanu Bandiću nije osigurao niti jedan mandat. Sam Milan Bandić, koji se daleko prije početka izborne kampanje samoproglasio novim hrvatskim premijerom, skupio je tek nešto više od 9.600 preferencijalnih glasova. Daleko manje od svih drugih šefova vodećih stranaka. Zanimljivo je kako je u IX. izbornoj jedinici Miro Bulj kao kandidat Mosta sam osvojio više preferencijalnih glasova negoli što je skupio cijeli Živi Zid u toj izbornoj jedinici.

Dakle, ovo su izbori u svakom slučaju dobra pouka kako su odlučni i popularni, voljom birača ušli u Hrvatski sabor, dok su neke lažne veličine ostale se suočavati sa svojom samodopadnošću. S tim preferencijalnim dojmovima očekujemo sastavljanje hrvatske vlade. Ipak, čim je prije moguće treba mijenjati izborni zakon i omogućiti svima jednake uvjete.

Davor Dijanović

 

HKV.hr - tri slova koja čine razlikuAgencija za elektroničke medijePrilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

Sri, 18-09-2019, 12:15:45

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.