O izborima za Hrvatski sabor

O tome hoće li izići na izbore i kako procjenjuju moguće rezultate izbora za Portal HKV govore: Đuro Vidmarović, Damir Borovčak, Ivan Poljaković, Joško Čelan, Matko Marušić, Mile Prpa i Antun Babić.

Prof. dr. sc. Davor Pavuna: Mi „inozemni Hrvati“ volimo generala Glasnovića

Prof. dr. sc. Davor Pavuna na naš je upit o nadjeljnim izborima vrlo kratko odgovorio da nas ponovno očekuje „kompleksna“ situacija. Dodao je da „inozemni Hrvati“ vole generala Glasnovića jer je jasan i odlučan general.

Đuro Vidmarović: Na ovim izborima očekujem pobjedu Hrvatske demokratske zajednice

Naravno, izaći ću na izbore, jer je to moja građanska dužnost. Želio bih skrenuti pozornost svima koji ne žele glasovati pod izgovorom ovim ili onim, da po D'Hondtovom sustavu ili metoda ne izlazak na glasačka mjesta tretira se kao glasovanje.

Prije svakih izbora u Hrvatskoj vode se žučne polemike o tome kako unaprijediti izborni proces, učiniti ga demokratičnijim, te izbjeći sve zamke partitokracije. Pri tome se često spominje belgijski matematičar Victor D’Hondt, (1841-1901) koji je osmislio način raspodjele glasova birača u zastupničke mandate, proporcionalnim izbornim sustavom još davne 1899. kada je sustav prvi puta i primijenjen.

Prema D’Hondtovoj metodi najprije se izračuna biračka masa svake izborne liste koju čini ukupan broj glasova koji su dali glasači u nekoj izbornoj jedinici pojedinoj izbornoj listi. Pretpostavimo da je na izborima u jednoj izbornoj jedinici u kojoj se bira 5 zastupnika, lista stranke A dobila 4160 glasova, lista stranke B 3380 i lista stranke C 2460 glasova. Ti izborni rezultati svake liste predstavljaju njihovu biračku masu. Kada je utvrđena biračka masa svake HDZNa ovim izborima očekujem pobjedu Hrvatske demokratske zajednice, te stranaka državotvorne orijentacije. Premda se i pribojavam, jer protiv hrvatske nacionalne koncepcije glasovati će mnogi pripadnici nacionalnih manjina čiji kandidati ukaze u Sabor bez obzira na broj glasova. Za sada većina njihovih zastupnika je protiv Hrvatske kakvu smo nekada sanjali. Uz to Srbi imaju zagarantirana tri saborska mandata, što je u slučaju male razlike može biti presudno. Pobjeda SDP-a i njegovih koalicionih partnera značila bi kraj Hrvatske kao nacionalne, homogene i suverene Države.liste, ona se dijeli sa 1, 2, 3, 4 i 5 (toliko zastupnika se biralo u ovom primjeru) te se dobiveni rezultati poredaju po veličini. Jednostavnije rečeno, broj zastupničkih mjesta koje je određena stranka dobila odgovara rezultatu dijeljenja biračke mase liste te stranke sa zajedničkim djeliteljem. Ako se dogodi da se ovakvim računom dobije višak zastupničkih mjesta, prednost ima stranka s više glasova.

Na posljednjim parlamentarnim izborima na razini cijele RH, kao interesantan primjer navodimo sljedeći slučaj. Laburisti su sa 121.785 glasova. dobili čak 6 mandata. Pravaši su sa osvojenih 135.802 glasova ostali na samo jednom mandatu, iako su dobili više glasova od laburista. Razlog tomu je okupljenost glasova laburista u nekoliko jakih županija, dok su se glasovi HSP Ruže Tomašić raspršili po cijeloj Hrvatskoj. Nakon toga su naravno, D’Hondtovom metodom, podijeljeni između najvećih stranaka.

Hrvatska je podijeljena u 10 izbornih jedinica, a dijaspora, odnosno svi hrvatski državljani koji prebivaju van granica domovine, smještena je u XI. izbornu jedinicu. Nacionalne manjine na cjelokupnom području Hrvatske smještene su u XII. izbornu jedinicu.

Rezultati izbora u II. izbornoj jedinici, uz I., bit će ključni kod donošenja odluke o tome tko će sljedeće četiri godine vladati Hrvatskom – složni su brojni politički analitičari. II. je izborna jedinica posebno zanimljiva jer u nju, uz istočni dio Zagreba i Zagrebačku županiju, spadaju još i Bjelovarsko-bilogorska i naša Koprivničko-križevačka županija. Susjedni Varaždinci nalaze se u III. izbornoj jedinici s Međimurskom i Krapinsko-zagorskom županijom.
Prema tome bitno je da neodlučni birači shvate kako ostajanjem kod kuće, odnosno izbjegavanje glasovanja, ustvari svoje glasove poklanjaju pobjedničkim strankama. Onaj tko ne želi glasovati neka ode na glasačko mjesto i u glasačku kutiju ubaci neispunjeni glasački listić. Samo u tom slučaju njegov se glas neće automatski pribrojiti glasovima stranke za koju nikada ne bi glasovao.

Na ovim izborima očekujem pobjedu Hrvatske demokratske zajednice, te stranaka državotvorne orijentacije. Premda se i pribojavam, jer protiv hrvatske nacionalne koncepcije glasovati će mnogi pripadnici nacionalnih manjina čiji kandidati ukaze u Sabor bez obzira na broj glasova. Za sada većina njihovih zastupnika je protiv Hrvatske kakvu smo nekada sanjali. Uz to Srbi imaju zagarantirana tri saborska mandata, što je u slučaju male razlike može biti presudno. Pobjeda SDP-a i njegovih koalicionih partnera značila bi kraj Hrvatske kao nacionalne, homogene i suverene Države.

Podjela na „ILI MI ILI ONI“ dovela bi do progona svih koji su za SDP „ONI“, to znači do daljnjeg produbljivanja nacionalnih suprotnosti, regionalizacije zemlje, a zatim njenom povezivanju u famozni REGION, odnosno novu jugo-asocijaciju. Što je bitno, bila bi to pobjeda onih snaga koje su izglasala Lex Perković, dakle udbaških sinova i unuka. Bojim se da za mene i ljude poput mene u takvoj državi ne bi bilo mjesta. U tom slučaju naši Hrvati u dijaspori, poglavito u Australiji i Kanadi trebali bi pomoći u prihvaćanju novog iseljeničkog vala, sličnog onome iz 1972. godine. Naravno, Sabor bi funkcionirao tako što bi zastupnici državotvornih stranaka kao opozicija služili kao paravan demokracije. Naglo bio skočila cijena nacionalnim izdajnicima i tzv. korisnim budala. Molimo se Gospodinu za pošteni ishod izbora.

Damir Borovčak: Što se ispod rasklimanog Mosta nalazi

Pitanje izlaska na izbore je deplasirano. Odgovorni ionako znaju što im je činiti na dan izbora, pa tako znaju da se treba informirati. Oni drugi, neodgovorni, koji ne izlaze, za njih je potreban zakon koji će ih obavezati i sankcionirati, onako kako se podmiruje porez, prometna kazna ili sudska presuda. Tada će shvatiti svoju obavezu, izaći na izbore, pa se i pripremiti za koga treba glasovati.

A ova posljednja kampanja? Bila je mlaka limunada. Ne osvježava i izaziva groznicu – zbog izostanka kvalitetnog i odgovornog nadmetanja. Obećanja, obećanja, ludom radovanja. I neodgovorne političare treba sankcionirati. Tko lažno obeća, trebao bi biti kažnjen. Kako? Upravo glasovima onih koji apstiniraju od izbora.

Kad je o prošlosti riječ, s njom treba doista zaključiti. Predsjednik SDP-a Zoran Milanović je p(r)ozvao: "Moramo konačno shvatiti da je priča o '41., o Udbi gotova, da je dosta. Što je bilo bilo je." Nevjerojatno, kako bi po kratkom postupku Milanović želio zaključiti nepravde, neistine i žrtve koje su 70 i više godina po komunistima ostale bez imalo ljudskog dostojanstva. Strašnije od toga, činjenica je da nitko od ozbiljnih političara nije na tu gadost glasno zagrmio. Želja frajera Milanovića jest – pod svaku cijenu gurnuti pod tepih zločinački karakter komunizma te nadalje bez puno dizanja prašine pod ključem zadržati arhive KP-a. Dakako, kako se ne bi razotkrila monstruozna istina o krvavom komunističkom sustavu koji je genocidno i MostKampanja je bila mlaka limunada, pa će rezultati izbora biti vrlo slični prethodnima. Ostati će isti problemi, tko će s kime slijepiti vladu i ugrabiti vlast. Pitanje je samo za koliko dugo vremena, jer lijepljenje onih koji se u kampanji međusobno napucavaju, ne vodi prema ljubavi ni u reformama. Hoćemo li uskoro na još jedne nove izvanredne izbore? I to je bolje od onog, što se ispod rasklimanog mosta nalazi, pa se time pokuša zapečatiti vlada.represivno nad hrvatskim narodom djelovao više od pola stoljeća. Smije li se ta priča po Milanoviću zaključiti? Oprostiti? Nikako! Retoriku oko povijesne istine trebalo zaoštriti pod svaku cijenu, voditi oštro i beskompromisno, do kraja. Oni političari koji to nisu kadri istjerati načistac, također trebaju ostati bez podrške. Jer istina jedino oslobađa, s istinom nema nagodbe, popuštanja ni zaborava. A za takav stav zauzeti treba imati odlučnost i retoriku. S prošlošću treba zaključiti, ali ne kako žele djeca komunizma, već objektivno, čvrsto, bez kalkuliranja.

Do kada će jugoslavenski partijski arhivi biti nedostupni? To je trebalo biti ozbiljno političko pitanje, koje je svaki pošteni političar željan ulaska u Hrvatski sabor trebao ponavljati kao papagaj u izvanrednoj kampanji. Izbori su izvanredni, zbog stalnog, izvanrednog, bježanja od povijesnih istina! Partijski arhivi su vrelo istine, pogubne za sve one koji mute vodu svojim reforma idejama. Kako se može stvarati bolje društvo i socijalna osjetljivost, s onima koji su se odgajali nad tanjurom i u stanovima komunističke otimačine?

Kada će se promijeniti izborni zakon, koji je duboko nepravedan za svakog iseljenog Hrvata, a pogoduje jedino etno-trgovcima koji sa par stotina glasova dobivaju mandate u Hrvatskom saboru. Čak je osam takvih mandata, čime se kasnije ucjenjuju oni kojima nedostaje većina za sastavljanje vlade. Nije li to trebalo biti ozbiljno političko pitanje u ovoj izvanrednoj izbornoj kampanji? Dokle će u Hrvatski sabor ulaziti oni koji to niti po jednom moralnom kriteriju ne zaslužuju? Bez obzira na nacionalnu pripadnost.

Kampanja je bila mlaka limunada, pa će rezultati izbora biti vrlo slični prethodnima. Ostati će isti problemi, tko će s kime slijepiti vladu i ugrabiti vlast. Pitanje je samo za koliko dugo vremena, jer lijepljenje onih koji se u kampanji međusobno napucavaju, ne vodi prema ljubavi ni u reformama. Hoćemo li uskoro na još jedne nove izvanredne izbore? I to je bolje od onog, što se ispod rasklimanog mosta nalazi, pa se time pokuša zapečatiti vlada.

Dr. sc. Ivan Poljaković: Glasovat ću za Pomak

Da, izići ću na izbore i glasovat ću za koaliciju Pomak. Nažalost oni su vrlo slabo promovirani, vjerojatno je razlog PomakDa, izići ću na izbore i glasovat ću za koaliciju Pomak. Nažalost oni su vrlo slabo promovirani, vjerojatno je razlog nedostatak novca. No, oni zastupaju program najbliži mom političkom opredjeljenju. Kao vjernik ne mogu glasovati za stranke koje promoviraju, ili šutke odobravaju pobačaj.nedostatak novca. No, oni zastupaju program najbliži mom političkom opredjeljenju. Kao vjernik ne mogu glasovati za stranke koje promoviraju, ili šutke odobravaju pobačaj. Uostalom, i sam sam prije nekoliko godina sastavio Priručnik za glasovanje, pa ne bih bio dosljedan da se i sam ne držim toga što sam napisao. Na neki način se pridružujem Elvisu Duspari, koji je u maniru starozavjetnog proroka uperio prst i bez dlake na jeziku ukazao na pokvarenost i malodušnost naroda i njegovih vođa.

Što se tiče prognoze mogu reći da sam za prošle izbore točno predvidio da će HDZ oformiti Vladu uz pomoć treće opcije. Ovog puta će biti još kompliciranije jer će Most dobiti premalo zastupnika da bi bilo HDZ ili SDP mogli s Mostom oformiti Vladu. Bit će potreban i četvrti igrač što će stvari dodatno zakomplicirati. Uglavnom, bez duhovne obnove dugoročno ne vidim napredak ni u kome pogledu.

Joško Čelan: Pobjeda HDZ-a nad neubrojivim SDP-om, a onda vlada s Mostom i još ponekim...

Naravno da ću izići na predstojeće izbore za hrvatski državni Sabor. To je elementarna obveza prema zajednici, hrvatskom narodu i državi i nije mi jasno kako odgovoran politički Hrvat, u najširem smislu ovoga pojma, može i pomisliti da se može apstinirati od glasovanja i smatrati to politički razumnim rješenjem. U tom smislu neugodno me iznenadio i jedan PobjednikImajući sve ovo u vidu, ipak računam da bi HDZ mogao – nasuprot meni poznatim anketnim predviđanjima – pobijediti na ovim izborima neubrojive „kukurikavce“ naprasno pretvorene u lažne „narodnjake“ te da bi s Mostom i još ponekom listom mogao napraviti koliko-toliko djelotvornu vladu. I to bi moglo biti ne samo ono manje od dvaju zala, već zapravo vrlo bitna i gotovo presudna pobjeda – uvjet da Hrvatska sačuva barem onaj neophodni minimum „nacionalne supstance“, koja je u suprotnom potpuno upitna.dugogodišnji bliski novinarski kolega i prijatelj, koji je objavio da na ove izbore ne izlazi, jer da nitko od ponuđenih političara ne odgovara njegovim mjerilima.

Stvar je najprije u tome da se gotovo nikad ne glasuje za dobre ili loše, nego – barem u ovakvoj Hrvatskoj koja ni nakon četvrt stoljeća nominalne slobode još uvijek „nema sebe“ ili „ne vlada sobom“ – gotovo uvijek za manje u odnosu na veće zlo. U tom smislu čini mi se da je i predizborni naputak biskupa Košića, kojeg su „lijevi“ pa i neki „desni“ dočekali „na nož“, bio znak njegove zrele svijesti i koga se (ne) bira, ali i koliko je (ne)zrelo posebno hrvatsko katoličko biračko tijelo.

Osim toga, trebalo bi svakom hrvatskom biraču biti jasan glavni „aksiom“ svih izbora: nemoguće je „ne glasovati“ tako što ne ćeš izići na izbore – i kad nekome ili svima „uskratiš glas“, zapravo ga daješ onoj stranci koja je na izborima jača!

Moguće rezultate izbora nije lako procijeniti, iz nekoliko razloga. Prvi je elementaran: istaknuti splitski pravaš Luka Podrug s razlogom je upozorio da je agencija (ili što li?) koja „prebrojava glasove“ – je li mislio na tvrtku znakovita naziva APIS? – u vlasništvu SDP-a. Znakovito je i da gotovo nitko drugi osim njega nije svih ovih godina pokušao javno provjeriti jesu li svi naši izbori pouzdani i pošteni (u smislu: krade li se i koliko?).

Drugi razlog su agencije za ispitivanje javnog mišljenja: splitski ratni snimatelj i žestoki bloger Dražen Travaš upravo je donio snimke anketa s posljednjih predsjedničkih izbora prema kojima Josipović „sigurno“ pobjeđuje (pokazalo se) stvarnu predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović s prednošću od čak 15 posto.

Monopol – recimo, 90-postotni – udbomasonskih medija, koji u predizborno vrijeme koliko-toliko popusti (ali samo tih tjedan-dva), onaj je stalni čimbenik faktičke nedemokratičnosti i neregularnosti svakih hrvatskih izbora nakon 2000. godine do danas. Na nj ne treba trošiti ni riječi, osim da se podsjeti da se ništa nije promijenilo te da uskoro i ne će.

Imajući sve ovo u vidu, ipak računam da bi HDZ mogao – nasuprot meni poznatim anketnim predviđanjima – pobijediti na ovim izborima neubrojive „kukurikavce“ naprasno pretvorene u lažne „narodnjake“ te da bi s Mostom i još ponekom listom mogao napraviti koliko-toliko djelotvornu vladu. I to bi moglo biti ne samo ono manje od dvaju zala, već zapravo vrlo bitna i gotovo presudna pobjeda – uvjet da Hrvatska sačuva barem onaj neophodni minimum „nacionalne supstance“, koja je u suprotnom potpuno upitna.

Prof. dr. sc. Matko Marušić: Nitko razuman i odgovoran ne bi na ovim izborima smio glasovati za SDP

Nitko razuman i odgovoran ne bi na ovim izborima smio glasovati za SDP (tako ga zovem, jer ne zaslužuju ime koje su sami sebi dali). Osim razumnih i odgovornih četnika, udbaša i jugoslavena. Stvarno – tko bi glasovao za Milanovića kao premijera – nakon svega što nije učinio, a jest izgovorio? Dođu li njegovi na vlast Hrvatska će propasti kao država (v. dolje), iako – ne zaboravite – nikad ne će propasti kao Hrvatska.

HDZ i u ovom času zaslužuje dvojbu naroda oko povjerenja, zbog starih grijeha korupcije, ali i lista za izbore koje nisu zaslužile ocjenu veću od dobar. Predsjednik Plenković je briljantan, a ministri na obzoru jako dobri. Vrijednost HDZ-a je pokazala Oreškovićeva Vlada, koja je postigla izvanredne uspjehe i HDZ zaslužuje dodatni minus ne samo zato što ju je srušio (za to je plaćena dužna cijena), nego i zato što je u kampanji ne hvali na sva usta i što kampanju ne zasniva na njezinim uspjesima. Na ovim je izborima HDZ mogao imati jaku osnovu za podupiranje svojih obećanja – da se oslonio na djela Oreškovićeve Vlade, čak i ne izdvajajući Mostove ministre.

Što će biti?

HDZ ne može, a SDP ne smije dobiti apsolutnu većinu u Saboru. HDZ ne može, jer još nije platio sve dugove iz prošlosti, a SDP ne smije, jer nema apsolutno ni jednog razloga da više ljudi za njega glasuje sada nego je glasovalo na prošlim izborima.

Most se kompromitira djetinjastim idejama, Živi zid je antipod politike i kompetencije, desni su slabi (stid ih bilo, razjedinjene!), a svi ostali preslabi.

Nekoliko dana prije izbora mogu zamisliti četiri mogućnosti.

1. HDZ ima relativnu većinu i u nekoj koaliciji sastavlja Vladu

HDZ će dobiti više glasova nego mu prije izbora daju medijske prognoze, koje mu prednost prije izbora nikad nisu ni davale, jer su mediji pristrani i ništa im nije strano. HDZ razmjerno glatko sastavlja Vladu, jer se svi užasavaju dugih pregovora i novih izbora, a svi žele upravljati, bez obzira kako i koliko to skrivali. Sudeći po primjeru Oreškovićeve Vlade i imenima mogućih ministara, HDZ može sastaviti vrlo dobru Vladu. Mora platiti cijenu koaliranja, jer mu još nije do kraja vjerovati.

2. Vlada se ne može sastaviti i treba ponovno na izbore

Nitko ne može sastaviti Vladu, jer Živi zid ne može i ne smije razmišljati racionalno, a Most srlja u izolacionizam i aroganciju; ako se mostovci bitno ne Nedjeljatreba se prisjetiti da su sve stvari najbolje u najbolje uređenom svijetu (Leibnitz): što god u nedjelju narod izabere, to je i zaslužio. To ste i Vi, dragi čitatelju, nemojte misliti da niste. Dakle, najprije dobro, dobro promislite držeći na umu budućnost Vaših najdražih, pa svakako izađite na izbore. Želim Vam ono najbolje, kao i sebi i svima drugima.promijene u diplomatičnosti i realnosti, s njima nitko normalan ne će htjeti koaliciju.

Novi izbori. Nitko ih ne želi, ali izvjesniji su od „velike koalicije“.

3. „Velika koalicija“

Plenković nas iznenadi (Milanović ne, on može samo prevariti) i pristane na „veliku koaliciju“. To ne bih smatrao tragedijom, a sigurno bi bilo zabavno. Nitko ne smije zaboraviti da nas u budućnosti čeka pomirenje i svaki korak tom cilju dobar je korak. Lijevima je za pomirenje još prerano, pa ih treba više puta i jako poraziti da se uljude, ako ikad. No, dobar Hrvat, razuman i demokratičan, mora vjerovati u pomirenje, jer je to pitanje države, a ne stranke ili pojedinca. O tomu možemo posebno, nakon izbora, ali ne ako dođe do „velike koalicije“: ona bi došla prerano; u tom se slučaju nemamo čemu nadati, nego se samo možemo još malo zabavljati, kao putnici na Titaniku.

4. Vladu sastavlja SDP

Nekim čudom ili regularnom krađom glasova pobjeđuje SDP, relativno, ali udruži se s nekim neobičnim ljudima i dosegne većinu. To ne bi bila tragedija, jer je u tom slučaju HDZ izgubio, a sve ostalo je tragedija. Tragično bi bilo doživjeti nasilno uvođenje (većina u Saboru!) obvezatnoga talijanskoga i ćirilice, Jokićeve reforme školstva u pionirsku organizaciju i, naravno, totalnu financijsku propast države. No, utjehu bi moglo pružiti, kad je vrag već sve odnio, Milanovićevi i Petrovljevi pregovori na swahiliju, njihova tragikomična nastojanja oko Živoga zida, pa kako zajedno guvernera Vučića nelegalno zamjenjuju Lovrinovićem, biranje ministara, te – ministri: Grčićevo sveopće i svevremensko laganje u oči, Pusićkino pametovanje bez znanja, Baukov makabrijski cinizam, Marasovo oponašanje Stazića, Beljakova sličnost Mesiću, ideesovski antifašizam na talijanskom i Pupovčev na ćirilici – jer Miletić i Pupovac su, nakon Milanovićeve transformacije i Pusićkima međunarodnoga pada, stupovi hrvatskoga antifašizma: Pupovac jer ga je on darovao hrvatskim komunistima, a Miletić jer im ga je oteo.

Prije zaključka, treba se prisjetiti da su sve stvari najbolje u najbolje uređenom svijetu (Leibnitz): što god u nedjelju narod izabere, to je i zaslužio. To ste i Vi, dragi čitatelju, nemojte misliti da niste. Dakle, najprije dobro, dobro promislite držeći na umu budućnost Vaših najdražih, pa svakako izađite na izbore. Želim Vam ono najbolje, kao i sebi i svima drugima.

Mile Prpa: Rezultat izbora će pokazati tragičnost podjele u hrvatskom narodu

Dana 11. rujna 2016. g u Hrvatskoj se prvi put održavaju izvanredni parlamentarni izbori. Pred tim izborima, gotovo bi se moglo reći da se osjeća u zraku neka strepnja.

Zabrinjava stanje hrvatskoga nacionalnog duha, duha naroda koji u političkom smislu nije sazreo, da bi pragmatično postupao i da bi se opredjelio za JadNikakvi gospodarski programi, pa i oni najbolji neće povući glasače, kao što ni najnesposobniji političar neće biti kažnjen ni uskraćen glasovima, bez obzira što je iza njegovog vladanja ostala pustoš, rasulo, bijeg naroda iz zemlje, zapuštena sela, velika nezaposlenost, jad i bijeda ili ukratko da je njihovim vladanjem Hrvatska postala – šaka jada.najracionalniju soluciju budućeg, ili barem naredne četiri godine, stanja hrvatske države.

Rezultat izbora će pokazati tragičnost podjele u hrvatskom narodu, po onoj najgoroj mogućoj razdjelnici – svjetonazoru. Svjetonazor će biti taj koji će odlučiti koliko će koja stranka dobiti glasova. Nikakvi gospodarski programi, pa i oni najbolji neće povući glasače, kao što ni najnesposobniji političar neće biti kažnjen ni uskraćen glasovima, bez obzira što je iza njegovog vladanja ostala pustoš, rasulo, bijeg naroda iz zemlje, zapuštena sela, velika nezaposlenost, jad i bijeda ili ukratko da je njihovim vladanjem Hrvatska postala – šaka jada.

Ta svjetonazorska razdjelnica ima i svoju geografsku podjelu, gdje županije na sjeverozapadu Hrvatske, kao i ona istarska i goranska većinski podržavaju neokomunizam i njihovu gotovo suludu politiku koja se manifestira nerazumnim političkim izjavama, nepromišljenim postupcima, bez i najmanje političke uglađenosti, ali nažalost i bez ikakve odgovornosti, pa i ozbiljnosti u vođenju politike. Što se to događa s narodom u tim dijelovima Hrvatske?

Ta svjetonazorska podjeljenost ima i svoju okomicu, jer su na političku scenu stupili i anarhisti, koji će dobiti najmanje nekoliko mandata.

Također su na političku scenu stupili tzv. mostovci, koji su blago rečeno manje više glavni krivci za izvanredne izbore i neuspjeh vlade. Idu pod parolom da ih ne zanimaju fotelje, već reforme i prosperitet Hrvatske. Zar bi narod trebao još jednom nasjesti na njihove priče. Pokazali su se kao politički nepragmatični, vrlo kruti i neprilagodljivi, a posebno su se pokazali – da ih zanimaju samo visoke političke pozicije. Toliko su se grčevito borili da se dočepaju najvažnijih političkih resora i izražavali želju da politički dominiraju.

Tu je i kategorija zagrebačkog gradonačelnika, njegova nerealna ambicija da postane Premijer. U političkom smislu veliki lukavac koji još nikada nije izravno odgovorio ni na jedno novinarsko pitanje, već bi svaki put dao odgovor na nešto što ga nitko nije pitao. Za prosuditi je da mu politika na osobnom planu služi kao nekakav izlaz.

Tu je i kategorija “krajnje desnice”, kakve zapravo u Hrvatskoj nema. Oni su se pokazali dosad politički najnesposobnijim, riječ je o pravašima, koji se nikako ne uspijevaju ujediniti u jednu istinski pravu pravašku stranku. Samo zbog toga rijetko na kojim izborima prođu izborni prag.

Tu je i kategorija koja se zove HDZ, pomalo nesigurna, pomalo izgubljena, neodlučna, nesposobna politički dominirati, a za to ima sve preduvjete. Njen je najveći promašaj što unutar svoje populacije nije uzgojila snažnu političku elitu, posebno na vrhu stranke. Bez snažnih političkih kadrova nema ni uspješne politike.

Za ove parlamentarne izbore, promidžba je mlitava, nitko ne pokazuje veliku političku snagu, niti su zainteresirali narod da iziđe na izbore.

Na kraju biti će tako kako će biti. Tu su i lažne agencije kao istraživači raspoloženja naroda. Njihove ankete nikada nisu odgovarale stvarnosti, barem kod velike većine tih agencija. I što na kraju reći, ono što se politički kuhalo i prokuhavalo to ćemo dobiti na trpezu.

Antun Babić: Izbori koji vjerojatno neće ništa riješiti

Da, izići ću na izbore. Ne samo zbog toga što je to u demokraciji dužnost svakoga građanina jedne države. Mi smo Hrvati u vrlo kratkom vremenu zaboravili da mogućnost slobodnog i tajnoga glasovanja na izborima za Hrvatski sabor u samostalnoj hrvatskoj državi nismo imali nikada u našoj povijesti sve do travnja 1990. godine. Za pravo na slobodno glasovanje u Hrvatskoj svoje živote dalo je petnaest tisuća branitelja u Domovinskom ratu i bezbroj hrvatskih muževa i žena kroz stoljeća prije toga. Da su takvu mogućnost mogli ostvariti u svom djelovanju, siguran sam da bi hrvatski povijesni velikani i narodni vođe kao što su dr. Ante Starčević i Stjepan Radić dali i svoju desnu ili lijevu ruku. I moj ukupan angažman u političkoj emigraciji u Australiji bio je usmjeren prema stvaranju samostalne i demokratske hrvatske države, u kojoj bi svaki hrvatski državljanin imao pravo na izborima odlučivati o tomu tko će u određenom vremenskom razdoblju dobiti povjerenje glasača za upravljanje ne samo državom, nego i našim životima.

Nažalost, ali iz sasvim razumljivih razloga, do zasićenja sa slobodnim izborima došlo je vrlo brzo. Umjesto da potiču opći društveni i gospodarski napredak u novoj i sada našoj državi, naši su nas političari počeli varati i pljačkati do nezamislivih razmjera. Ubrzo smo kao glasači došli do neupitne spoznaje kako više nije bitno tko je dobio izbore – prokomunistička lijeva ili tzv. domoljubna opcija. Unaprijed se znalo da se neće ništa promijeniti te da će se samo nova garnitura ljudi i političara «namiriti» iz državne blagajne ne samo do kraja svoga života, nego i za nekoliko generacija svojih potomaka. Već nakon nekoliko izbornih ciklusa počela je apstinencija glasača, i to uglavnom razočaranih domoljuba.

HSP i HSS mrtve su i irelevantne stranke

Zbog te sveopće pljačke te osiromašenja države i stanovništva u hrvatskom dvostranačju, kad se radi o nesposobnosti i nemoralu, riječ je o dva identična politička pola. Duboko frustrirani pojedinci u hrvatskom društvu već dva desetljeća pokušavaju stvoriti treću opciju koja bi bila politički, gospodarski i domoljubno poštenija i ozbiljnija kad je u pitanju opći državni i narodni interes. Naravno, tako nešto u samom startu sprečavale su dvije najveće stranke (čiji su vodeći ljudi pripadali istom komunističkomu mentalnom sklopu), kojima to nije bilo u interesu. Najprije su, kupujući vodeće ljude u Hrvatskoj stranci prava i Hrvatskoj seljačkoj stranci, uništile te dvije tradicionalne i povijesne hrvatske državotvorne stranke. Potonja je između dva svjetska rata oko svoga programa uspjela okupiti cijeli hrvatski narod. Ostatak ostataka nekad velikoga HSS-a preuzeo je Krešo Beljak, čovjek koji nema ama baš nikakve veze s vrijednostima i programom za koje su se borila braća Antun i Stjepan Radić. Beljak bio bi dobar vođa negdje u Kolumbiji ili na Filipinima gdje djeluju velike kriminalne bande i organizacije, ali nije za vođu onoga što je ostalo od demokratske i kršćanske stranke poput HSS-a. Što se tiče stvarnog utjecaja HSP-a i HSS-a na političkoj pozornici u Hrvatskoj, danas su obje te stranke mrtve i irelevantne.

Ostali pokušaji stvaranja treće opcije u zadnje vrijeme nisu bili dovoljno dobro osmišljeni ni izrazito domoljubni. Jedan od njih je MOST, a drugi djelo anarhista – Živi zid. Oni zapravo traže svoje osobno uhljebljenje u protestnim glasovima i velikom nezadovoljstvu više od polovice potencijalnih glasača u Hrvatskoj. Dakle, pred Hrvatskom tek stoje novi i djelotvorniji pokušaji korigiranja ove sada potpuno eutanazirane političke scene i isto takvoga glasačkoga tijela. Netko će morati uložiti puno truda i znanja da prekine kontinuiranu izmjenu HDZ-a i SDP-a na vlasti. Takvi procesi već se događaju u drugim demokratskim zemljama gdje vlada dugoročno dvostranačje. Nezadovoljstvo glasača i u tim zemljama sve više raste.

Davanje povjerenje bez dovoljnoga prethodnog razmišljanja

Kao i prije svakih dosadašnjih izbora od 2000. godine, ni političari ni mediji, a još manje glasači koji su bez ikakvoga dubljeg razmišljanja donijeli odluku da će glasovati za «svoje», pa makar se radilo i o najvećim lopovima i najnesposobnijim političarima, nisu nikada ulazili u dublju analizu onoga što je bilo loše, bez obzira na to tko je bio na vlasti u prethodnom izbornom razdoblju, nego su se nametale teme iz prošlosti koje su, naravno, važne, ali ne i najvažnije. Nedostajali su ozbiljan kritički osvrt na loš rad u prošlosti i traženje realne podloge za nova obećanja koja su najčešće bila nerealna i neostvariva, tj. političari su lagali i unaprijed znali da ih neće moći ostvariti. Hrvatski glasač jednostavno ne želi prihvatiti da je već dokazano kako nema nikakve razlike između dviju glavnih političkih opcija u Hrvatskoj kad su u pitanju nepoštenje, nesposobnost i neznanje u vođenju države. Među njima nema nikakve razlike ni kada je riječ o poslušnosti Bruxellesu i drugim vanjskim centrima moći. Pod malo većim pritiskom većina hrvatskih političara izdat će hrvatske interese da bi zadovoljila interese stranih nalogodavaca. Hrvatski glasači brzo zaboravljaju koliko su bili loši i nedjelotvorni političari za koje su glasovali na prošlim izborima. Barem je dosad tako bilo. U tom kontekstu UputeOsobno sam protiv bilo kakvih uputa sa strane za koga pojedini glasač treba glasovati na demokratskim izborima. Međutim, kako se uistinu radi o sudbonosnim izborima uoči velikih promjena i na svjetskoj političkoj pozornici, ovoga sam puta spreman učiniti iznimku i prikloniti se preporuci biskupa Vlade Košića koju je dao tijekom propovijedi na sv. misi u Ludbregu prošle nedjelje.hrvatski glasači znatno zaostaju za vrlo sofisticiranim i dobro informiranim glasačima u razvijenim zemljama, koji u u većini slučajeva u svakom trenutku znaju odabrati stranku koja je potrebna za određeno gospodarsko razdoblje u zemlji i sigurnosnu zaštitu na vanjskom polju.

Nema nikakve dvojbe da će se ista matrica ponoviti i na izborima u nedjelju 11. rujna, iako su moguća i manja iznenađenja. Naravno, to ćemo znati već u nedjelju.

Za koga glasovati?

Apstinencija glasača na ovim izborima mogla bi biti najveća dosad. O stvarnom stanju u Hrvatskoj najbolje govore deseci tisuća onih koji su napustili zemlju i veliki pad nataliteta, koji dugoročnije dovodi u pitanje i sam opstanak hrvatskoga naroda. Ako je suditi prema većini anketa, HDZ i SDP dobit će približno jednak broj mandata u Saboru. No, niti jedna strana neće moći sama sastaviti Vladu pa će se nastaviti trakavica pregovaranja kakva je bila i nakon prošlih izbora. I MOST, pa i Živi zid, dobiju li nekoliko mandata, ucjenjivat će i HDZ i SDP te tražiti utjecaj koji će biti daleko iznad onoga što su im povjerili glasači na izborima.

Osobno sam protiv bilo kakvih uputa sa strane za koga pojedini glasač treba glasovati na demokratskim izborima. Međutim, kako se uistinu radi o sudbonosnim izborima uoči velikih promjena i na svjetskoj političkoj pozornici, ovoga sam puta spreman učiniti iznimku i prikloniti se preporuci biskupa Vlade Košića koju je dao tijekom propovijedi na sv. misi u Ludbregu prošle nedjelje.

Nakraju želim istaknuti kako novom vođi HDZ-a Andreju Plenkoviću, uspije li HDZ sastaviti vladu, treba dati priliku da dokaže što zna i što može. Ukoliko se pokaže da ni Plenković neće biti u stanju ili neće imati dovoljno znanja barem započeti mijenjati ovo dramatično stanje u Hrvatskoj nabolje, u Hrvatskoj će se dogoditi revolucija ili će se pojaviti nova domoljubna opcija i pokret koji će uvesti red u ovo stanje anarhije, tj. u bezakonje, korupciju i put u demografski nestanak Hrvata i gospodarsku propast hrvatske države.

Iziđimo svi na izbore

U svakom slučaju, iziđimo svi na izbore. Glasujmo za barem malo manje opasnu opciju. Neka Hrvatskoj i svima nama pomogne dragi Bog da na izborima donesemo dobru odluku i neka našim političarima, na vlasti i u oporbi, konačno prosvijetli pamet da su oni odgovorni narodu, a ne narod njima, a još manje da su odgovorni Bruxellesu i drugim multilateralnim organizacijama iza kojih stoje interesi drugih država.

Davor Dijanović

 

HKV.hr - tri slova koja čine razlikuAgencija za elektroničke medijePrilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

Pet, 18-10-2019, 14:31:34

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.