O posljedicama britanske odluke da iziđe iz EU

Britanija će postati prva članica koja će otići iz europskog bloka od 28 zemalja, a na temelju Brexitpred koji dan održanog referenduma. Ova odluka pada u vremenu kad se unutar EU sve više sukobe dvije struje: s jedne strane fedealistička koju zastupaju Njemačka i Francuska kojima je cilj što snažnija EU s bitno ograničenim ovlastima država članica, a s druge strane suverenistička koju zastupaju zemlje Višegradske skupine.

O posljedicama britanskog izlaska iz EU za Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća govore: Zdravko Mršić, Pero Kovačević, Stipe Kutleša, Josip Jović, Anđelko Kaćunko i Mile Prpa.

Mr. sc. Zdravko Mršić: Europa sa sebe trga luđačku košulju

Prije nego što se pokušam osvrnuti na izabranu temu rado bih postavio koje pitanje. (1) Zašto nije bilo dopušteno mladeži u UK od 16 do 18 godina, koja ima pravo glasa na mjesnim i parlamentarnim izborima, da glasuje na referendumu za Brexit? (2) Zašto je David Cameron 23. siječnja 2013. godine objavio da će, dobije li sljedeće izbore, do 2017. godine upriličiti referendum o izlasku Britanije iz EU ili o ostanku u njoj? (3) Zašto je u studenome iste godine počela revolucija na Majdanu u Kijevu? (4) Zašto je upravo Angela Merkel 2015. godine zdušno pozivala prekosredozemne narode na seobu u Europu?

Glede probrane teme čini se, da je britansko napuštanje Unije primjerenije nazvati izlaženjem, nego izlaskom, jer će se taj postupak namjerno otezati,kako bi se stvorio dodatan stupanj pomutnje i neizvjesnosti u Uniji, koja je s Britanijom kao članicom ili bez nje zabasala u slijepu ulicu. Isto tako, čini se da je od predviđanja posljedica britanskog napuštanja Unije važnije ocijeniti to, što je dovelo do referenduma. Čini se također, da se unutarnja opreka između unitarista i zajedničara ili federalista i udružbenjaka razgorjela upravo zbog općeg dojma, da je projekt zamjene Europske ekonomske zajednice unitarnom Europskom unijom propao, jer je bio neostvarljiv. Europa nije podnosila i nije nikad imala središnju političku vlast.

Do odluke EEZ-a o uspostavi EU i do zamjene obrambene uloge Atlantskog saveza političkom došlo je nekoliko tjedana nakon razdruženja Sovjetskog Saveza, od 25. prosinca 1991. do 10. veljače 1992. godine. (Usred tog vremena došlo je do priznanja Hrvatske od 12 članica EEZ-a.) Unija je bila zamišljena kao sredstvo svjetskog kapitala za sapinjanje suverenih nacionalnih država, koje su golemu mjeru svoje suverenosti prenijele posredovanjem Bruxellesa na Washington ili točnije na Pentagon.

Revidirani NATO i Unija od svojeg početka bili su skrivenim sredstvima podjele Europe, koja su uporabljena čim je Stranci rata u Washingtonu postalo jasno, da se Ruska Federacija pretvara u prvorazrednu europsku političku, gospodarsku, vojnu i kulturnu velesilu, koja želi uspostaviti partnerstvo, a ne gospodstvo u Europi. Tijesna politička i gospodarska suradnja ujedinjene i od ujedinjenja oporavljene Njemačke s Francuskom i Rusijom postale su očitim problemom svjetskog kapitala u Wall Streetu i Cityju: previše viška vrijednosti ostalo bi vezano uz rad i prostor.

Ako se osim moguće unutareuropske, kontinentalne suradnje imaju dodatno u vidu prirodne i njegovane političke i strategijske veze Rusije i Kine, poslije sloma američko-britanske geopolitike i geoekonomije na Prednjem Istoku i na jugu Azije očekivano se otvorila opreka između euroazijskih kopnenih velesila i triju otočnih zemalja: Britanije, SAD i Izraela, koji je otok u arapskom i islamskom moru. Otvorio se sukob između kopna i mora, prostora i kapitala. Otvoreno govoreći, u Europi je trebalo skršiti snagu Njemačke i spriječiti jačanje Rusije sprječavanjem njihove međusobne suradnje.

Nakon sloma američkog republikanskog ekspanzionizma na Bliskom Istoku demokratska administracija nastojiputem TTIP-a potpuno podijeliti Europu i dodatno sapeti Zapadnu Europu. Ozbiljan problem američke zamisli za Europu je neodržljivost bilo kakve centralističke vlasti u Europi. Još veća nevolja američkih demokratskih stratega dolazi od njihova nastojanja, da se u prekomorskom vojnom i gospodarskom okruženju drži kopneni masiv Kine i Rusije od 27 milijuna četvornih kilometara.

Nakon propasti nastojanja uspostave gospodstva nad islamskim svijetom kapital se odlučio na stvaranje kaosa u NevoljaIstupanje i postupak istupanja Britanije iz Unije nije pitanje samo Unije i Europe. To je svjetska nevolja, koja će najteže političke i ustavne posljedice donijeti upravo Britaniji, koja se dala instrumentalizirati. Bit ću osobno zadovoljan, ako Britanija istupi iz Unije. To istupanje navest će i Britaniju i ostale europske zemlje uključujući i Rusiju da upriliče izvornu europsku političku, gospodarsku, sigurnosnu i kulturnu suradnju bez upletanja vanjskih sila i bez uspostave ikakve središnje vlasti.tom svijetu putem Arapskog proljeća. Od kaosa se izbavio samo šijitski Iran i čini se da se izbavlja Sirija. U kaosu se pod zadnje našla i Turska, koja izgleda već shvaća da je na svoju štetu bila instrumentaliziranapri obaranju ruskog zrakoplova nad Sirijom i u podupiranju ISIL-a.

Kako bi se uvidjele pobude upriličenja referenduma u UK, treba povezati objavu održavanja referenduma u Britaniji, podizanje revolucije na Majdanu u Kijevu, stvaranje raketnog štita od Baltika do Crnog mora, žurno naoružavanje Norveške, medijsko dinamiziranje Višegradske skupine, dugotrajne gospodarske i financijske sankcije protiv Rusije, bjesomučnu navalu afro-azijskih izbjeglica u Europu i konačno istupanje Britanije iz Unije. Ako se sve to poveže, teško je izbjegnuti zaključak, da se svjetski kapital nakon neuspjeha u federalističkom zauzdavanju Europe, koja mora napustiti unitarizam i vratiti se nekadašnjem zajedničarstvu i dogovaranju, odlučio na stvaranje kaosa i u Europi putem „europskog proljeća“. Godine 2011. predvidio sam da će se Arapsko proljeće protegnuti i na Europu.

Istupanje i postupak istupanja Britanije iz Unije nije pitanje samo Unije i Europe. To je svjetska nevolja, koja će najteže političke i ustavne posljedice donijeti upravo Britaniji, koja se dala instrumentalizirati. Bit ću osobno zadovoljan, ako Britanija istupi iz Unije. To istupanje navest će i Britaniju i ostale europske zemlje uključujući i Rusiju da upriliče izvornu europsku političku, gospodarsku, sigurnosnu i kulturnu suradnju bez upletanja vanjskih sila i bez uspostave ikakve središnje vlasti.

Demokracija mora od sredstva kapitala postati oružjem naroda. Narodi trebaju jedni drugima pomoći u dogradnji mjesnog životnog prostora, kako bi omogućili svojim ljudima da se razvijaju u svojem zavičaju i da napredujuu svojoj domovini. Seobe naroda imale su smisla u agrarnom svijetu, a u industrijskom i financijskom globalnom svijetu one su sramota kapitalizma.

Pero Kovačević: Dosad najveći poraz globalizma

Odluka birača u Velikoj Britaniji o izlasku iz EU predstavlja dosad najveći poraz globalizma. Velika Britanija tako postaje prva članica koja izlazi iz europskog bloka od 28 ValHoće li zemlje Višegradske skupine uspjeti u zaustavljanju provedbe federalističkog koncepta EU vrijeme će pokazati. Vjerujem da će konačno i Njemačka i Francuska shvatiti da neće moći zaustaviti britanski val koji će postajati sve jačim i moćnijim. Preustroj EU je nužan ili će postati upitnim cijeli projekt EU.zemalja. Ova odluka birača u Britaniji jednako tako predstavlja i poraz federalističke politike Njemačke i Francuske. Početak je to i mogućeg raspada Velike Britanije. Slijedi odvajanje Škotske i Iraca u Sjevernoj Irskoj od Londona. Sve u svemu više ništa neće biti kao je izgledalo.

Projekt globalističke i federalističke EU je propao, izgledno je da će i drugi krenuti tim putem ako ne bude mudrosti za suštinsko preslagivanje i preustroj EU. Manje više to postaje svima jasno osim našim političarima kojima cilj svih ciljeva vanjske i unutarnje politike bio ulazak Hrvatske u EU pod svaku cijenu. Prihvaćanjem naših političara odnosno podupiranje federalističkog koncepta EU, kojem su birači u Britaniji rekli ne, Hrvatska je na putu da postane zemljopisni pojam na karti Europe.

Hoće li zemlje Višegradske skupine uspjeti u zaustavljanju provedbe federalističkog koncepta EU vrijeme će pokazati. Vjerujem da će konačno i Njemačka i Francuska shvatiti da neće moći zaustaviti britanski val koji će postajati sve jačim i moćnijim. Preustroj EU je nužan ili će postati upitnim cijeli projekt EU.

Stipe Kutleša: Preustrojiti EU na drugim osnovama

Odluka da Velika Britanija napusti EU izazvala je komentare i rasprave koji će još dugo trajati. Nitko ne zna u kojem će se smjeru stvari razvijati. Postoji mnoštvo razmišljanja, scenarija i svi su, čini se, mogući od onih pesimističkih do onih optimističkijih. Bilo kako bilo stvari neće biti iste kao što su bile.

Postoji također mnogo odgovora na pitanje zašto je većina građana Velike Britanije odlučila otići iz EU. Nezadovoljstvo naddržavnom tvorevinom kakva je EU nije samo britanski specifikum. I narodi drugih zemalja članica nisu zadovoljni kako Bruxelles tretira pojedine, posebno manje države i narode. Otkuda to nezadovoljstvo? Otuda što EU ipak nije posve principijelna tvorevina; principijelna je koliko je to prihvatljivo najutjecajnijim članicama, a to su Francuska i Njemačka.

Iako je početna ideja ujedinjene Europe bila plemenita i obećavajuća, ona se izrodila, kako se obično izrode dobre ideje; to nam potvrđuje povijest. EU nije krenula putem da bi omogućila svima, posebno malim narodima i državama, da u punini ostvare ravnopravnost i jednak stupanj svekolikoga boljitka. Prije bi se moglo reći da je to isključivo interesna unija i to utemeljena na ekonomskim interesima. Sve ostalo je manje važno. Svrha pristupanja EU je isključivo proširenje tržišta. To je točno u skladu s liberalističkom ekonomskom doktrinom. Zato se i moglo dogoditi da se ide na globalizacijski koncept koji maksimalno, a možda i nasilno isključuje nacionalne države i nacije, jezike, identitete i sl. Osim toga taj koncept ne bira sredstva za postizanje cilja.

Tako npr. birokrati EU nisu ni okom trepnuli kada su mnogi narodi i države doslovno na prevaru uvučeni u EU kao npr. Hrvatska. Oni su dobro znali da su se za tu svrhu promijenili neki članci Ustav RH samo kako bi se što bezbolnije i neprimjetnije prevarilo birače.

Tvorevina koja je utemeljena na moralu, pravdi i konačno na istinskoj demokraciji (na sve se to EU poziva) odmah bi reagirala i ukazala na nedopustivu prevaru vlastitih birača. EU to nije učinila. Time je pokazala da je spremna na sve. Bi li to moglo dovesti i do diktature? Kako protumačiti silnu „želju“ EU birokrata da oni imaju pod svojom kontrolom tako banalne stvari kao što su broj stabala u vrtu, ovaca i kokoši u dvorištu, koju vrstu voća i povrća smijemo zasaditi i sl.? To nisu radili ni najrepresivniji sustavi u povijesti. A sve to „u ime naroda“? Zar to već nismo vidjeli i doživjeli? EU birokrati postupaju diskriminatorski. Iako su deklarativno osudili sve totalitarizme prošlosti, u praksi jednu vrstu totalitarizma osuđuju, a prema drugom su blagonaklone i dopuštaju ga. Kada je narod u mnogim zemljama shvatio poruku EU birokrata počeo se protiviti i pokazivati nezadovoljstvo. EU birokrati su privremeno ustuknuli do sljedeće prigode.

Upravo u takvoj klimi nastaje rascjep među članicama: jedne, i to one najjače, žele na principima federalizma BirokratiEU birokrati postupaju diskriminatorski. Iako su deklarativno osudili sve totalitarizme prošlosti, u praksi jednu vrstu totalitarizma osuđuju, a prema drugom su blagonaklone i dopuštaju ga. Kada je narod u mnogim zemljama shvatio poruku EU birokrata počeo se protiviti i pokazivati nezadovoljstvo. EU birokrati su privremeno ustuknuli do sljedeće prigode.ostvariti ono što su inače stoljećima radile oružjem i ratovima; sada to rade malo perfidnije. One druge članice EU, manje, nerazvijenije i ugroženije u želji da sačuvaju svoja tradicionalna i nacionalna obilježja pribjegavaju suverenističkom konceptu (tzv. Višegradska skupina). I Velika Britanija, iako još uvijek jaka, barem u diplomaciji, nije ostvarila na ekonomskom planu ono što misli da joj pripada odlučila je napustiti EU. Tu su i problemi s migrantima, ali i neki drugi problemi.

Velika Britanija je previše konzervativna (ovdje u dobrom smislu riječi konzervativna) da bi se odrekla svoje tradicije iako je i ona vrlo heterogena. Upravo u tome mogu nastati problemi osamostaljenja i odcjepljenja Škotske što bi dezintegriralo UK. To bi moglo potaknuti i druge narode u Europi na slične poteze, npr. Katalonce, Baske u Španjolskoj i sl. Zašto se to a priori smatra lošim?

No nije EU u svemu negativna i sve kritike na račun EU ne treba odmah shvatiti kao euroskepticizam i apriorno protivljenje bilo kakvoj europskoj zajednici. Nipošto. Ima i dobrih strana EU. Radi se samo o tome da se stvari riješe na najbolji način za najveći broj članica (točnije za sve članice). Ono što je sigurno EU treba preustrojiti na dobrim osnovama koje će jamčiti članicama sve ono što danas EU ne jamči. Ili je raspustiti? Je li to moguće ostvariti drugo je pitanje. EU koja se odrekla same sebe u ime nečega drugoga (koga ili čega?) teško da može biti u stanju ostvariti svima podjednako poželjnu zajednicu istinski ravnopravnih naroda i država.

Josip Jović: Slom pogrešnog koncepta EU

Englezi su se u Europskoj uniji osjećali kao u luđačkoj košulji, koja se je referendumskom odlukom naroda o napuštanju Unije raspukla. Jedna imperijalna svijest teško se podređivala novom imperiju. Imigrantski valovi, kako izvaneuropski tako i europski, samo su bili dodatni katalizator. Protiv izlaska iz EU bili su upravo doseljenici, kao i Škoti i Irci, kojima je prihvatljiviji europski, nego britanski okvir.

Gospodarstvo EU ostaje bez 18 posto BDP-a, a proračun bez 16 milijradi. Pala je funta, padaju burzovni indeksi, što kratkotrajno pogađa velike špekulante. Otvoren je jedan proces disolucije čiji je nastavak teško predvidjeti. U europskim vladajućim političkim i financijskim krugovima prevladava ljutnja i lagana panika pa čak i prijetnje u stilu: izbacimo ih što prije. Umirujuće je objašnjenje nemilog događaja pronađeno u navodnoj, ničim utvrđenoj činjenica da su za izlazak glasovali stariji, što će reći zaostaliji i gluplji. Dežurnim krivcem proglašen je David Cameron zbog njegove odluke da sudbinu zemlje prepusti narodu. Već se organizira i kontrareferendum. Najvaljuje se još čvršće povezivanja ostataka Unije.

Ima, međutim, i razumnijih stavova. Zapravo, ništa se strašno neće dogoditi. BirokracijaRazvijen je u Bruxellesu veberosvi birokratski, odvojen i samo sebi dovoljan mehanizam daleko od potreba i osjećaja običnih Francuza, Nijemaca ili Poljaka. Deset tisuća zaposlenih u toj administraciji, istakla je to jedna britanska zagovornica izlaska, ima veću plaću od britanskog premijera.Indeksi i kamate će se brzo stabilizirati, EU i VB nastavit će trgovati kao i do sada. Ali, sa samim konceptom EU nešto nije u redu i taj koncpet, kao što upozorava francuski predsjednik Francois Hollande, zahtjeva preispitivanje.

U osnovi je pogrešan koncpet stvaranja nove nadnacionalne države iznad snažnih nacionalnih država i identiteta. BirokracijaImamo već monetarnu, uskoro fiskalnu, pravosudnu, zakonodavnu i izvršnu uniju. Na djelu je određivanje pravila života, nametanje tzv. europskih vrijednosti, što je u pravilu samo pokriće interesa najmoćnijih i najbogatijih oligarhija pa čak i uplitanje u moralna i vjerska načela i život pojedinih naroda i građana, kao i u izbore i u kadroviranja. Uza sve to razvijen je u Bruxellesu veberosvi birokratski, odvojen i samo sebi dovoljan mehanizam daleko od potreba i osjećaja običnih Francuza, Nijemaca ili Poljaka. Deset tisuća zaposlenih u toj administraciji, istakla je to jedna britanska zagovornica izlaska, ima veću plaću od britanskog premijera.

Nisu samo Britanci u pitanju. Možda bi slične rezultate iznjedrili i referendumi u nekim drugim zemljama. Otuda strah od referenduma. Težnje prema centralizaciji uvijek rađaju suprotnim težnjama. Europska unija može biti, a to će budućnost pokazati, samo ono što je bila na početku: ekonomska i kulturna zajednica slobodnih i suverenih naroda.

Don Anđelko Kaćunko: Stvaranje globalnih regija

Na gotovo istodobni dvostruki britanski "Euro-exit", politički i nogometni (ništa nije slučajno!), gledam kao najavu nove faze globalnoga "egzodusa" (latinski: exodus - izlazak) – kao na novi korak u planiranom kontinuiranom izlaženju (nazvano EU-femistički "tranzicijom"!) iz "staroga" kršćanskog BogKršćani moraju i u ovim novim okolnostima ostati mirni, ali podpuno oslonjeni na Boga i Evanđelje. A zato sam ja, unatoč jezivoj kakofoniji u prvim taktovima ove najnovije "brrrexkluzivne" uvertire EU-dramatičnoga kaosa, i dalje realistični optimist – jer Bog je jedini Gospodar svijeta i povijesti!poretka u globalistički Novi svjetski poredak. Naime, gotovo u isto vrijeme kad je održan referendum u Engleskoj, ruski lider Vladimir Putin (ta vijest promaknula je mnogim promatračima!) predložio je osnivanje nove velike regije pod nazivom Euroazija! Dakle, svi su izgledi da slijedi drastično (ratno) "razvaljivanje" Europske unije (nakon što je uspjela kao eksperiment!), kako bi "novi vladari svijeta" u novoj fazi globalizacije prišli dugoročno-kratkoročnom ostvarenju formiranja druge velike globalne regije (prva, "Amerika", davno je osnovana i "dobro" funkcionira). Po učvršćenju te faze, slijedi treća – vjerojatno, kako "imperijalni Trust" vjeruje (a vjeruje "in GOD we trust!) – najlakša i završna: osnivanje treće globalne regije (možda će se zvati Oceanija). Time bi Svijet (po planovima "arhitekata NSP-a" izgrađen na četiri nova temelja: jedan Svijet, jedna Vlada, jedna Valuta/jedno Tržište, jedna "Vjera u kojoj se svi slažu"!), trebao ući u "novodobno" (New Age) razdoblje "mira i blagostanja", a zapravo – baš prema Orwellovu 'proroštvu'! – u novi totalitarni društveni poredak, koji sam nazvao "demokratski totalitarizam" (najbolje opisan u Huxleyevu romanu "Vrli novi svijet").

Siguran sam da će Bog, po svojoj čudesnoj i zapanjujućoj pedagogiji, dopustiti još svakojake revolucije i zla u svijetu, pa vjerojatno i kratku vladavinu Antikrista (najavljenu u biblijskoj knjizi Apokalipsa), ali će nakon propasti "sotonina kraljevstva" sigurno biti uspostavljeno "novo nebo i nova zemlja", kako su najavili suvrjemeni proročki duhovi (kao što su R.Benson, M.O'Brien i drugi) svojom tzv. apokaliptičkom književnošću, koja je nadahnuta biblijskim svetim knjigama. Zato kršćani moraju i u ovim novim okolnostima ostati mirni, ali podpuno oslonjeni na Boga i Evanđelje. A zato sam ja, unatoč jezivoj kakofoniji u prvim taktovima ove najnovije "brrrexkluzivne" uvertire EU-dramatičnoga kaosa, i dalje realistični optimist – jer Bog je jedini Gospodar svijeta i povijesti!

Mile Prpa: Engleska se zaletjela u referendum

Kao prvo, njen izlazak iz EU je jedna u međunarodnim odnosima izuzetno krupna politička stvar, koja je trebala prethodno dobiti svenacionalni konsenzuz, kod članica Velike Britanije, tako i kod svih političkih stranaka, uz prethodno savjetovanje s mjerodavnim tijelima EU, pa čak i uz prethodno savjetovanje, barem najmanje s USA.
Toga ničeg nije bilo, nije ga bilo jer su se oni samo igrali s referendumom kao sredstvom pritiska na EU za dobivanje još nekoliko novih koncesija koje i kakve nema niti jedna druga članica EU. Ni u primisli nisu povjerovali da će referendum proći, to jest da će većina građana reći DA izlasku Engleske (vjerojatno su mislili Velike Britanije). Oni su se okliznuli – u mrak, u neizvjesno, u nešto što Velikoj Britaniji, a ponajviše Engleskoj nije niti najmanje odgovaralo. Pali su u svoje vlastito blato, jer ni najmanje nisu razmišljali i procijenili što će se dogoditi poslije i kakve će to izazvati procese. Pokrenuli su izrazito negativne procese, ponajprije za samu Veliku Britaniju, ali i za Europsku Uniju i za cijeli svijet.

Suludo su povukli vrlo opasan međunarodni potez, čije se PosljediceŠto sada učiniti, čini mi se da bi jedino bilo ispravno, ne povući se za primjerom Engleske, već zbiti postojeće redove od 27 preostalih država. To bi bila najmanje opasna varijanta, to bi trebali prihvatiti i eurofili i euskeptici – jer to je pragmatično pitanje sudbonosne naravi za cijeli svijet. Svaki daljnji izlazak iz EU dovodio bi do rasula i završilo bi sve s nesagledivim gospodarskim i drugim posljedicama, možda i tragedijom mnogih naroda, a za tako nešto ovog momenta nitko nije spreman.posljedice teško mogu sagledati, a kamo li držati ih pod kontrolom. Golub u ruci je pobjegao, i više se ne da uhvatiti.

Na nama je da nagađamo što će se ili što se može dogoditi.

1. Raspad Velike Britanije na nekoliko samostalnih država – što nisu željeli i što nikada dobrovoljno ne bi prihvatili.

2. Raspad i totalno rastakanje Europske unije, što će biti ravno potresu od 7 stupnjeva Rihtera za mnoge zemlje u svijetu. Dovoljno je samo spomenuti Kinu koja ima državne rezerve od nekoliko stotina milijardi u eurima.

3. Osiguranje Njemačkoj velike političke moći kontrolom gotovo svih preostalih 27 članica EU.

Ovo su samo tri najvažnije moguće varijante, ali postoji još više manjih varijanti što se može dogoditi, za čiju analizu u ovom članku nema vremena ni prostora.

Englesku čeka duboki mrak, koji je sama sebi priuštila. Njena slavna povijest je stvar daleke i neponovljive prošlosti. Njeno gospodarstvo postaje upitno. Ona je inače u EU bila neka vrste remetilačkog faktora, tako da su određeni krugovi to gotovo jedva dočekali.

Što sada učiniti, čini mi se da bi jedino bilo ispravno, ne povući se za primjerom Engleske, već zbiti postojeće redove od 27 preostalih država. To bi bila najmanje opasna varijanta, to bi trebali prihvatiti i eurofili i euskeptici – jer to je pragmatično pitanje sudbonosne naravi za cijeli svijet. Svaki daljnji izlazak iz EU dovodio bi do rasula i završilo bi sve s nesagledivim gospodarskim i drugim posljedicama, možda i tragedijom mnogih naroda, a za tako nešto ovog momenta nitko nije spreman.

Sve bitke se dobivaju i gube u ljudima. Englezi su sami krivi za svoju predstojeću sudbinu. Nedajmo se uvući, čisto iz pragmatičkih razloga ni u kakvo dalje rasulo Europe, jer će nas to sve skupo koštati.

Davor Dijanović

 

HKV.hr - tri slova koja čine razlikuAgencija za elektroničke medijePrilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

Uto, 22-10-2019, 19:40:22

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.