O publikaciji „Govor mržnje i nasilje prema Srbima u 2015“: Đ. Vidmarović, D. Borovčak, S. Kutleša i M. Knezović

U izdanju Srpskog narodnog vijeća (SNV), čiji je predsjednik Milorad Pupovac, i Vijeća srpske nacionalne manjine Grada Zagreba (VSNMGZ) nedavno je izišla i u javnost poslana dvojezična publikacija pod naslovom „Govor mržnje i nasilje prema Srbima u 2015“. Publikacija je tiskana u 600 primjeraka. Publikaciju je uredio Saša Milošević, novinar i diplomat, zamjenik predsjednika udruge SNV, Milorada Pupovca, i član predsjedništva SNV-a. Publikacija, kako ističu nakladnici, „donosi pregled slučajeva etnički motiviranog nasilja, prijetnji i govora mržnje usmjerenih protiv Srba u Hrvatskoj u prethodnoj godini“. U publikaciji je, među ostalim, za govor mržnje optužena i Predsjednica Kolinda Grabar Kitoravić.

Ovu publikaciju, iza koje stoji Srpsko narodno vijeće Milorada Pupovca i Vijeće srpske nacionalne manjine Grada Zagreba, za Portal HKV-a komentiraju: Đuro Vidmarović, Damir Borovčak, Stipe Kutleša i Mate Knezović.

Đuro Vidmarović: Pristup SNV-a šteti srpskoj nacionalnoj manjini

Navedena publikacija „Govor mržnje i nasilje prema Srbima u 2015.“ koju je objavilo na hrvatskom i engleskom jeziku Srpsko narodno vijeće (SNV) puna je neistina, poluistina ili svojevoljnih zlonamjernih interpretacija normalne polemike koja je sastavni dio demokratskog pluralističkog društva. SNV kritiku rada svojih čelnika tretira kao govor mržnje protiv cijeloga srpskoga naroda, jer nema snage i argumenata za normalnu i kreativnu polemiku. Njihov je pristup netočan, politički nekorektan i na kraju krajeva šteti nacionalnoj manjini.

Umjesto da grade suživot, da iskazuju svoje domoljublje i osjećaj jednakovrijednosti s većinskim narodom, lideri SNV-a neprestano podgrijavaju kod svojih sunarodnjaka osjećaj ugroženosti i uvjerenje kako ih Hrvati ne vole. Takva huškačka politika zaslužuje osudu i ona sve učestalije dolazi iz redova same srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj. Saborski zastupnik Pupovac i njegovi suradnici žele Hrvatsku prikazati kao fašističku državu, diskreditirati njezinu demokraciju, oslabiti međunarodni položaj i produbiti unutarnje parbe i sukobe. U tome su prodorni i zlonamjerni. Koriste se svojim glasilima i saborskom govornicom na politikantski način. Imam osjećaj kako se HuškanjeUmjesto da grade suživot, da iskazuju svoje domoljublje i osjećaj jednakovrijednosti s većinskim narodom, lideri SNV-a neprestano podgrijavaju kod svojih sunarodnjaka osjećaj ugroženosti i uvjerenje kako ih Hrvati ne vole. Takva huškačka politika zaslužuje osudu i ona sve učestalije dolazi iz redova same srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj.njihova politika svodi na nekoliko maksima, kao što su: što gore - to bolje; još sve nije „rešeno“; svaki rodoljubivo raspoloženi Hrvat je ustaša; Hrvate treba ušutkivati njihovim izdajnicima; Memorandum 2 je naš program; pratite što radi i govori Beograd.

SNV-u i njegovim liderima treba jasno kazati: vi ste građani RH i dužni ste poštivati Ustav i Zakone RH. Hrvatska vam garantira ravnopravnost na visokoj razini, a pisac ovih redaka je u Saboru glasovao za sve to, ali zaštita od asimilacije ne znači da se automatski pretvarite u kastu bramana i djelujete kao remetilački čimbenik. Jugoslavija je zauvijek mrtva jer je potonula u krvi najboljih hrvatskih sinova i kćeri. Velika Srbija prema konceptu „Gde su srpski grobovi – ondje Srbija“; „Gde su srpski manastiri - onde je Srbija“ i „Što je izgubljeno na bojnom polju – može se vratiti za zelenim stolom“ - neće se nikada ostvariti. Vaša je Domovina Hrvatska, ali se ponašajte kao njezini sinovi i kćeri. Ponosite se Hrvatskom Domovinom i srpskim Rodom, pa će svima biti bolje. Etnobiznis, politikantstvo i bizantinizam isključite iz svojih programa i javnih nastupa .

Damir Borovčak: Psihopati i manipulatori

Publikacija 'Govor mržnje i nasilje prema Srbima u 2015.' u izdanju Srpskog narodnog vijeća (SNV), predsjednika Milorada Pupovca i Vijeća srpske nacionalne manjine Grada Zagreba optužuje za etnički motivirano nasilje, prijetnje i govor mržnje cijeli niz uglednih i časnih javnih osoba, a posebno neutemeljeno i nisko Predsjednicu RH Kolindu Grabar Kitarović. Svakako zgražavajuća optužba koja osim upitnih utemeljenosti, zahtijeva razmišljanje zašto i od koga dolazi. Takva optužba vrlo je bliska Memorandumu 1 i Memorandumu 2, odnosno vraća nas u '90-te godine agresije "ugroženoga srpstva" i "golorukog nebeskog naroda". Ovo najnovije huškanje dolazi kao upozorenje za osiguranjem nove izdašne količine novca iz državnog proračuna RH.

Konačno bilo bi potrebno provesti analizu osoba u hrvatskoj politici koje su vrlo entuzijastično uzele učešća u radikalnim brisanjima mnogih ratnih stradanja u prvoj polovici '90-tih, pokušavajući mijenjati pamćenje naroda. Pojednostavljena definicija sociopatije opisuje ljude koji nisu sposobni osjetiti određene emocije koje se smatraju normalnim: ljubav, empatiju, osjećaj krivice... Sociopatija ili psihopatija je trajni poremećaj osobnosti, odnosno stanja koja se u ponašanju više ili manje razlikuje od prosjeka. Psihopate obilježava, suprotstavljanje, bahatost, cinizam... Nikako ne vole biti za nešto krivi! Zloupotrebljavaju moć, pokazuju izrazitu samouvjerenost u čestim istupima i komentarima... Znaju biti vrlo uporni u laganju, kako bi poklopili svaku kritiku. Uglavnom igraju na tuđu savjest, dok je oni istovremeno nemaju. Psihopati su često čak visoko obrazovani i natprosječno inteligentni.

Ukratko, za psihopate se kaže da su 'daltonisti' za ljudske osjećaje i društvene moralne vrijednosti. Ako ste u ovom opisu prepoznali kojeg od bivših 'premijera', nije slučajno. Baš svi su predsjednici vlada, u posljednjih 15 godina, s novcem iz državnog proračuna, hranili politiku Milorada Pupovca, jer im je bilo stalo do vlastite vladavine i koristi. A njegovo optuživanje i čerupanje, bila je dobro uhodana i razrađena tehnika kojom se cijelo stoljeće Hrvate drži u pokornosti. Umjesto da se razvila istinska demokracija, prema svima jednako, pa tako i prema zahtjevima onih koji su izmišljavali slučajeve i metode za svoju korist.

Postoje osobe koje su samo manipulatori, ali ne postoje osobe koje su psihopati, a da nisu i manipulatori. Razlika je što manipulatori nemaju osjećaj suosjećanja, svojstveni su im laganje i gluma bez trunke grižnje savjesti, varanje bez dlake na jeziku, omalovažavanje i narušavanje kredibiliteta drugih, sa sklonošću verbalnom (pa i drugom) nasilju, ukratko rečeno osobe bez savjesti... Prepoznatljivi su po svojim pritiscima, nezadovoljstvu i stalnom kritiziranju. To su teški i neugodni tipovi: prijeteći, autoritarni, agresivni, bezosjećajni... Opis takvih stanja, dostupan je u literaturi, samo se treba potruditi i raščlaniti pojmove i pojave.

Manipulator je i onaj koji u najkritičnijem trenutku agresije na Hrvatsku izjavi da je 10 tisuća pravoslavne djece prekršteno na katoličanstvo, bez ikakva dokaza, da bi se kasnije utvrdilo da ni jedan takav slučaj nije zabilježen. Manipulator je i onaj koji traži oslobađanje 'svojih' liječnika za obećanje da će ishoditi oslobođenje otetog i zarobljenog dr. Ivana Šretera. Potom dobije 'svoje', a dr. Šreter je mučen i ubijen, a ni do danas nisu pronađeni ManipulacijeGdje je razlika i granica između 'govora mržnje' i govora neistine, govora laži i osude laži, govora manipulacije i ukazivanja na društveno poremećeno stanje? Zapravo, gdje je kraj takvom zlostavljanju mirne većine u Hrvatskoj, koja neprekidno trpi teror šačice manipulatora s izmišljenim optužbama? Treba li opet dati vreće novca iz državne riznice kako bi manipulatori zašutjeli, pa kad im ponovno zatreba, zavrtjeli isto kolo? Ili treba konačno smoći snage i kriknuti po cijelom svijetu – dosta je bilo!njegovi posmrtni ostaci. Manipulator je i onaj koji podiže spomenik izmišljenom antifašizmu u Srbu, s više od 3 milijuna kuna iz džepova hrvatskih poreznih obveznika; u stvari obelisk četnicima 1941. koji su dan prije poubijali katoličke svećenike i hodočasnike, a dan poslije zločinački orgijali krv i spaljenu zemlju u Brotnji i Borićevcu.

Manipulatori su i svi oni koji su odobravali novac za taj i slične projekte te suveličali izmišljeni antifašizam u Srbu. Manipulator je i onaj koji je i sam bio optužen, pa je zatim uzvratio s optužbom da je onaj koji ga proziva etno-businessmen. Manipulator je i onaj koji ustvrdi da je nacionalno vrijeđanje, zapravo satira i umjetnička vrijednost; kad ga o takvoj obmani upita novinar, onda manipulator započne intelektualno vrijeđanje i privatno podcjenjivanje. Zato se postavlja pitanje, zar i kritiziranje manipulatora i paranoidnog ponašanja 'ugroženih' spada u 'govor mržnje'?

Je li 'govor mržnje' svaka kritika ili prosudba koja se odnosi na neprihvatljiva ponašanja i zbivanja u društvu kao sredstva razno-raznih etno-trgovaca? Zar i manipuliranja po nacionalnoj i etničkoj pripadnosti, na razini spomenute publikacije 'o govoru mržnje i nasilja u 2015.', optužujući osobe zato što su se oglasile na ono što je nemoguće činiti u drugim demokracijama? Je li igdje u svijetu moguće nekažnjeno izrugivanje nacionalnih svetinja, poput vojske, državne zastave, himne i predsjednika? Ili je to moguće samo u Republici Hrvatskoj?

Gdje je razlika i granica između 'govora mržnje' i govora neistine, govora laži i osude laži, govora manipulacije i ukazivanja na društveno poremećeno stanje? Zapravo, gdje je kraj takvom zlostavljanju mirne većine u Hrvatskoj, koja neprekidno trpi teror šačice manipulatora s izmišljenim optužbama? Treba li opet dati vreće novca iz državne riznice kako bi manipulatori zašutjeli, pa kad im ponovno zatreba, zavrtjeli isto kolo? Ili treba konačno smoći snage i kriknuti po cijelom svijetu – dosta je bilo!

Stipe Kutleša: Publikacija koja širi mržnju i narušava međunacionalne odnose između Hrvata i Srba

Žalosno je da se hrvatska javnost bavi takvim slučajevima i takvim publikacijama i njihovim urednicima i tekstopiscima. Srpsko narodno vijeće i njegov predsjednik, kad bi imali mrvicu poštenja, trebali bi u svojoj publikaciji napasti najprije „govor mržnje“ otkuda god on dolazio pa makar i sa srpske strane. Za to su imali na tisuće primjera uključujući i najnoviji događaj premlaćivanja hrvatskog mladića u Vukovaru iz čistih nacionalističkih motiva. Oni to nikada nisu učinili. A zašto i bi kada im je cilj sasvim drugi? A sada imaju obraza da na propagandistički i etnobiznismenski način objave „Govor mržnje i nasilje prema Srbima u 2015“.

Govor mržnje (kad bi samo ostalo na govoru) propagira vodstvo i članstvo SNV i Vijeća srpske nacionalne manjine Grada Zagreba (VSNMGZ). Valjda zato da „opravdaju“ prošlogodišnji iznos od 7.700.000 kn dobiven od hrvatskih poreznih obveznika ili ovogodišnji znatno niži iznos od 1.800.000 kn, ali još uvije prevelik za posao koji rade: oni naime napadaju i blate hrvatsku državu, u kojoj i od koje žive, i čitav hrvatski narod. Zar to zaslužuje toliku količinu novaca? Koliko je npr. novaca dobili od hrvatske države Hrvatsko nacionalno vijeće – Zajedništvo izvandomovinstva i domovine (HNV)? Dobilo je nula kuna. Čija je onda ovo država?

U normalnim državama koje do sebe drže takve udruge, kao što su SNV i VSNMGZ, zabranjuje se i kažnjava zbog širenja međunacionalne mržnje. Jedino Hrvatska nagrađuje one koji je mrze i rade protiv nje. Sve što je hrvatsko tim je udrugama i pojedincima ustaško i fašističko. Oni pale hrvatske zastave, zabranjuju hrvatske simbole i sl., ali im ne smetaju hrvatske kune i razni položaji u vlasti. Toga se ne odriču lako. Drugim riječima, oni koji sada imaju privilegije i „muzu“ Hrvatsku gdje god stignu uglavnom su PublikacijaPublikaciji koja širi mržnju i narušava međunacionalne odnose između Hrvata i Srba treba potpuno uskratiti financiranje, a ima elemenata i za sudsko gonjenje odgovornih za tu publikaciju. Pupovac je uostalom, kao i nedavno Stanimirović, osuđen od strane Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta (HNES) za veleizdaju RH. Njega su neki nazvali „zločincem za pisaćim stolom”.se borili kao četnici protiv RH. S onim drugim Srbima Hrvati ni hrvatska država nema nikakvih problema. Mnogi od njih su se kao Srbi po nacionalnosti borili protiv srpskog agresora. Što su dobili od hrvatske države? Isto ono što i oni Hrvati koji su marginalizirani i prezreni zato što su valjda bili spremni dati živote za Hrvatsku.

S druge strane, Srbi Pupovčeva kova, potpomognuti ne malim brojem hrvatskih izroda, ustvari mrze i Hrvate ali i svoj vlastiti srpski narod i rade u konačnici protiv njega. Ali njima i nije stalo do srpskog naroda nego do etnobiznisa. Slično kao što ovima nije stalo do hrvatskoga naroda, ali do vlasti nad njim jest. Kako samo teško ispuštaju poluge vlasti na koje se desetljećima navikli?

Zato bi s takvim Srbima trebali raščistiti prije svega sami hrvatski Srbi koji Hrvatsku smatraju svojom domovinom. Oni nisu i ne smiju biti ni po čemu diskriminirani u Hrvatskoj. Kako to da nijedna nacionalna manjima u Hrvatskoj ne diže svoj glas protiv „hrvatske mržnje“ prema manjinama nego samo dio „Pupovčevih“ Srba? Mora da se radi o problemu u samoj toj manjini? Oni nipošto ne žele čiste račune jer bi ostali bez onoga na čemu i od čega žive desetljećima, a to su laž i mržnja. Zato su za Pupovca (i hrvatske izdajnike) u Hrvatskoj ključ Srbi, a ne Hrvati („Srbi kao ključ“, Erasmus, 1993) pa je sasvim razumljivo da Pupovac ne želi stvari raščistiti nego zamutiti. „Nije uvijek moguće i nije uvijek mudro inzistirati na čistim i jasnim pojmovima (jer) takvo inzistiranje umjesto da komunikaciju čini uspješnom postiže suprotne efekte – čini je neefikasnom.” (Pupovac). Stoga je posve jasno što se inzistira na lažima kao što je komunistički antifašizam (zapravo je to najgori oblik totalitarizma i daleko gori i od samog fašizma) koji je, navodno, najveće postignuće koje su Srbi darovali Hrvatima. A to je zapravo najveća laž i najveće zlo koje se Hrvatskoj ikada dogodilo. Upravo je to formula koja je podjarmila i uništila hrvatsko biće i još ga uništava. Zato takvu formulaciju treba hitno izbaciti iz Ustava RH.

Mnogi su hrvatski Srbi uzorni građani ove zemlje, ali im se ne daje medijska pozornost. Dok oni drugi „Pupovčevi” Srbi postanu normalni bit će bolje i njima i onima s kojima žive. Ali njima za sada očito nije stalo do suživota; oni hoće puno više od toga a to su povlastice i vlast nad Hrvatskom da se jasno vidi kome služe. Lustracija je jedini lijek. Tko je mirne i čiste savjesti ne treba se lustracije bojati. Lustracije se boje samo prevaranti, lopovi, etnobiznismeni, zlikovci i slični.

Ukratko, publikaciji koja širi mržnju i narušava međunacionalne odnose između Hrvata i Srba treba potpuno uskratiti financiranje, a ima elemenata i za sudsko gonjenje odgovornih za tu publikaciju. Pupovac je uostalom, kao i nedavno Stanimirović, osuđen od strane Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta (HNES) za veleizdaju RH. Njega su neki nazvali „zločincem za pisaćim stolom”.

Mate Knezović: Publikacija koja širi mržnju i narušava međunacionalne odnose između Hrvata i Srba

Preletio sam preko neobičnog uratka „Govor mržnje i nasilje prema Srbima u 2015.„. Ta publikacija je obračun TužaljkePupovčeve tužaljke su dio tog Memoranduma. U njemu sudjeluje i određeni broj etničkih Hrvata. S njima treba čvršće postupati nego sa Srbima četnicima. Hrvati koji sudjeluju u velikosrpskim projektima moraju osjetiti prijezir, odbacivanje i snažnu ruku naroda, medija i institucija. Jedino tako Hrvatsku možemo osloboditi od intelektualnih i moralnih prostitutki i izdajica.Pupovca i co. sa svima u Hrvatskoj, uključujući tadašnju vlast i oporbu, Katoličku Crkvu i znanstvenike, sve znane i neznane za sve i svašta. Štivo je više za podsmjeh nego za ozbiljno shvaćanje. Izgleda kao da ga je pisao CK SKH nakon pada Hrvatskog proljeća, samo umjesto Partija stoji Srbi. Još samo trebaju poslati svoje milicije pa da konačno riješe te zle Hrvate koji progone nevine i jadne Srbe. Zamislite, poljudska svastika je proglašena napadom na Srbe. Sklanjanje hrvatskih branitelja u crkvu sv. Marka proglašena je napadom i govorom mržnje na Srbe. I samo postavljanje šatora u Savskoj 66 proglašeno je napadom na Srbe. Pitam se ima li razumnih Srba koji će prekinuti ludosti koje izvodi Pupovac i co. Bolje bi bilo da to sami učine nego da taj posao odrade Hrvati i država Hrvatska.

Iako je publikacija puna laži, obmana, podmetanja, krivih zaključaka i lažne samoviktimizacije, ona u biti predstavlja nešto sasvim drugo od onog što navodno iznosi. Ona je jasan stav da nikakva hrvatska država, nikakva hrvatska povijest, ništa što je hrvatsko ne može biti prihvaćeno od Pupovca i druge velikosrpske bratije. Publikacija je jedna vrsta velikosrpskog programa koji se očigledno nastavlja.

Protekli tjedan pisao sam dnevnik za HKV. Spomenuo sam i Miru Matijevića koji je žrtva velikosrpskih projekata u Vrhovinama. Čak su mu oduzeli i vijećničko mjesto, a njemu prijete ubojstvom. To ne bi bilo prvo ubojstvo velikosrba u Hrvatskoj. Gotovo u svim mjestima su se takva ubojstva dogodila. Ta ubojstva nitko ne istražuje. Mediji o njima ne izvješćuju, a neka se prikazuju kao prometne nesreće. O tome su podatci poznati policiji i Državnom odvjetništvu. Uostalom, zar bi SOA za 2014. godinu u izvješću navela porast četništva bez konkretnih podataka koje ima. Zato se ne treba puno obazirati na Pupovčeve tužaljke nego se usmjeriti kroz institucije i medije na to da se slomi kralježnica Memoranduma 2.

Da se razumijemo, Pupovčeve tužaljke su dio tog Memoranduma. U njemu sudjeluje i određeni broj etničkih Hrvata. S njima treba čvršće postupati nego sa Srbima četnicima. Hrvati koji sudjeluju u velikosrpskim projektima moraju osjetiti prijezir, odbacivanje i snažnu ruku naroda, medija i institucija. Jedino tako Hrvatsku možemo osloboditi od intelektualnih i moralnih prostitutki i izdajica.

Davor Dijanović

 

HKV.hr - tri slova koja čine razlikuAgencija za elektroničke medijePrilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

Sri, 18-09-2019, 12:10:31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.