O radu SOA-e

Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović razriješila je dužnosti ravnatelja Sigurnosno-obavještajne agencije Dragana Lozančića. Posljednih dana u medijima je bilo govora kako je isti propustio Lozancic334obavijestiti predsjednicu o nadzoru nad Zdravkom Mamićem s kojim je predsjednica u vrijeme nadzora kontaktirala, čime je i sama – kao štićena osoba prve kategorije - posredno došla pod nadzor SOA-e. U medijima je bilo govora i o praćenju političkog analitičara Davora Gjenera zbog kritike Zorana Milanovića. Pred nekoliko mjeseci u medijima se je pojavio klasificirani podatak o tome da je u vrijeme rata Rašković bilo suradnik hrvatskih službi, a pojedini analitičari upozorili su da je taj podatak izišao upravo iz SOA-e.

Navedene događaje u hrvatskoj obavještajnoj zajednici komenitraju: M. Knezović, M. Marušić, M. Prpa, A. Babić, N. Mogorović, J. Jović, P. Kovačević.

Mate Knezović: Dovesti odane ljude, domoljube i stručnjake

Vlada i predsjednica prvenstveno trebaju pokazati da su voljni vladati ili bolje rečeno upravljati. Vlada se tako da se donose važne odluke. Najvažnije odluke su one personalne naravi. Kod toga su osobito važne sigurnosne službe. I bez ikakvih drugih razloga (npr. kršenje zakona) u OdanostU biti su stvari vrlo jednostavne. Trebaju brzo dovesti novoj politici odane ljude, domoljube i stručnjake. Sve ostalo daje uvjerenje da Vlada ne zna, ne smije, neće i da je u strahu. Ako će raditi tako kilavo vijek trajanja će im biti kao vijek jednog leptira. Hijene čekaju i razdrijet će ih ako ne budu brzo i efikasno radili. Sve ostalo su igre za malu djecu.SOA-i predsjednik Republike i Vlade moraju imati povjerenje u čelnike SOA i sigurnosnih službi. Ustav i zakon predsjedniku Republike i predsjedniku Vlade RH daju ovlast da razriješe i imenuju čelnika SOA. Zbog toga nije ni potrebno osobito obrazloženje. Dovoljno je da jednostavno nemaju povjerenje ili da žele drugačije prioritete i smjernice. Predsjednik Republike i Vlade su odgovorni za sigurnost. Stoga i imaju ovlast imenovati i razriješiti čelnika SOA-e. Tim postupcima ne krše Ustav i zakon, nego izvršavaju volju Ustava i zakona.

Možda je nespretno ako se nisu dogovorili, no vidimo da će u medijima svako imenovanje i razrješenje naići na "nož". Radi se o strukturama koje ne služe hrvatskom narodu i interesima Republike Hrvatske. Na to se ne treba puno obazirati nego razriješiti tih nekoliko stotina nositelja prošle vlasti i dovesti Hrvatskoj odane ljude. U biti su stvari vrlo jednostavne. Trebaju brzo dovesti novoj politici odane ljude, domoljube i stručnjake. Sve ostalo daje uvjerenje da Vlada ne zna, ne smije, neće i da je u strahu. Ako će raditi tako kilavo vijek trajanja će im biti kao vijek jednog leptira. Hijene čekaju i razdrijet će ih ako ne budu brzo i efikasno radili. Sve ostalo su igre za malu djecu.

Matko Marušić: Slučaj Lozančić traži da se prizovu i slučajiLinić, Gjenero, Rašković, Mamić, Bandić, Petrov i kukasti križ s Poljuda

Vjerujem da hrvatska javnost nikad ne će saznati punu istinu o slučaju Lozančić. Na taj zaključak ne upućuje samo činjenica da je Predsjednica g. Lozančića razriješila dužnosti, a nije dužna objaviti zašto je to učinila. Lozančićev primjer dio je dugotrajnoga ozračja tajanstvenih, a nerazjašnjenih slučajeva navodnoga praćenja/prisluškivanja Slavka Linića, Bože Petrova i Davora Gjenera, obavještajnoga puštanja u javnost ratnoga puta Milana Raškovića i snimanje izdaje Drage Prgometa, moguće prisluškivanje i vremenski tempirane optužbe Zdravka Mamića i Milana Bandića, izostanak rasvjetljenja slučaja kukastoga križa na Poljudu, pitanje regularnosti izbora uz Baukovo cjelonoćno telefoniranje u APIS i mnogo drugih.

Kad se sastave sve te afere okojima smo načuli, a procijenili nevjerojatnima, ili su nas u to uvjerili, te im se doda uloga Udbe u političkom životu u komunizmu i njezino preživljenje do slučaja Perković, odnos Milanovića prema slučaju Perković i gotovo potpuno pristrano izvješćivanje glavnih hrvatskih medija u svim prilikama i u svim slučajevima, možemo, a možda i moramo, zaključiti sljedeće:

1. Milanovićeva vlada služila se komunisitčkim metodama uporabe državnog aparata za stranačke potrebe i u tu je strategiju uvukla i dijelove hrvatskih državnih tajnih i policijskih službi.

2. U istom su sustavu djelovali i glavni hrvatski mediji, ponajprije HRT, ali i drugi, PanikaNa prvi znak preispitivanja vjerodostojnosti državnih službi sigurnosti, kao u slučaju Lozančić, nastaje panika među „ljevičarima“; oni tu paniku iskazuju kao „zabrinutost za ljudska prava“, oni – čija će ideologija u povijesti ostati kao primjer potpunoga, brutalnoga i neljudskoga ukidanja svih ljudskih prava koja su postojala od stare Grčke sve do prve komunističke vlade u svijetu. Drugo nemaju što reći; ne će valjda predložiti da se zakonitost i lojalnost rada tih službi u vrijeme njihove vlasti objektivno ispitaju? Upravo toga oni se i boje.pisani i elektronički. Vlada je, preko Ministarstva kulture, izravno financirala, dakle i osnovala, i dodatne, tzv. „neprofitne“ medije, koji su modificiranje istine i stvarnosti od strane HRT protegnuli u područje otvorene mržnje, prostote i izmišljanja svake vrste. Koji je, na primjer, medij prvi objavio snimke Drage Prgometa na sastanku s Milanovićem u Kotromanovićevu stanu? Koji je medij objavio dokument o Milanu Raškoviću? Je li ikad provedena istraga o tome kako je taj dokument dospio u taj medij, a onda i u druge? Kako to da Lozančićeva služba nije uhitila krivca u roku od nekoliko sati?!

3. Nezakonitim postupcima, udruženim sa selektivnim izvješćivanjem medija, služila se cijela vlada; sjetimo se primjera slanja migranata u Sloveniju navođenjem na gaženje rijeke; to je hrvatska javnost čula i vidjela „na kapaljku“, a Slovenci su bili toliko ogorčeni da su na cijeloj granici s Hrvatskom postavili žicu i to s odobrenjem Europske Unije, a navodno i uz njezino financiranje.

Svaki smo dan gledali kako HRT ignorira i ponižava gđu Predsjednicu – trebalo bi previše prostora za sve nabrojiti, jer se radi o svakom danu i svakom predsjedničinu radnom potezu. Pogledajte HRT, Novu i RTL danas, kad ovo čitate, i uočite kako Vas bombardiraju „vijestima“ o neslozi HDZ-a i Mosta! Pa razmislite je li i jedna najavljena „svađa“ i „raskid“ tih dviju grupacija bila i blizu stvarnosti. Mediji trebaju biti nezavisni od vlasti, ali to ne znači da moraju biti u funkciji oporbe, odnosno slabčjenja vlade. Po načelu nezavisnosti medija to je jednako neprihvatljivo! Mediji moraju biti neutralni i objektivni. A službe reda i sigurnosti moraju biti lojalne redu i sigurnosti svoje države.

Nova hrvatska vlast, Predsjednica i vlada, u takvim uvjetima ne bi mogla ni funkcionirati niti opstati. Mediji možda mogu ustrajati na svojoj prividnoj nezavisnosti i neutralnosti, ali državne službe sigurnosti, obavješćivanja i reda ne mogu. Njih treba dovesti u stanje propisano ustavom i zakonima; to je pitanje državne sigurnosti i vladavine prava. Za njih odgovara izabrana vlada. Svaka čast svim predviđenim kontrolnim mehanizmima, jako je dobro da nadziru rad i tih službi, ali upravo su vlada i Predsjednica, i jedino oni, pozvani procijeniti kvalitetu rada i državnu lojalnost tih službi. Samo oni mogu te službe dovesti na razinu dužne kvalitete rada i – za taj rad odgovarati. Za to smo ih i izabrali.

Na prvi znak preispitivanja vjerodostojnosti državnih službi sigurnosti, kao u slučaju Lozančić, nastaje panika među „ljevičarima“; oni tu paniku iskazuju kao „zabrinutost za ljudska prava“, oni – čija će ideologija u povijesti ostati kao primjer potpunoga, brutalnoga i neljudskoga ukidanja svih ljudskih prava koja su postojala od stare Grčke sve do prve komunističke vlade u svijetu. Drugo nemaju što reći; ne će valjda predložiti da se zakonitost i lojalnost rada tih službi u vrijeme njihove vlasti objektivno ispitaju? Upravo toga oni se i boje.

Tek je dodirnut jedan krak staljinističke hobotnice. Bojim se da će put do zdravlja biti dug i bolan, ako se uopće i dogodi.

Mile Prpa: Dovesti državu u red

Pred hrvatskim narodom predstoji dugotrajna borba – do potpune slobode na svom vlastitom teritoriju. Kad, i ako tu slobodu ikada doživi u potpunosti, još uvijek će biti u velikom strahu od militantnih susjednih naroda, koji su vrlo davno, pred mnogo stoljeća zinuli i željeli imati Hrvatsku u svojim raljama. Neprijateljske ralje nad Hrvatskom još su uvijek otvorene, kako one stoljetne izvana, tako još opasnije one koje se oformile kao insajderske na idejnoj podlozi ljevičarstva, neokomunizma i jugoslavenstva.

U Hrvatskoj još ni u začecima nije došlo do smjene vlasti temeljem posljednjih parlamentarnih izbora i formiranjem koalicije Most i HDZ s nekim malim strankama. Otpor, na širokom planu, preuzimanju vlasti je nevjerojatno žilav i vrlo snažan kako generalno, tako i u svim svojim segmentima.

Strukture “bivše” vlasti nevjerojatno su dobro organizirane, i kako se čini spremne na sve, pa i na ono najgore što se nekom narodu može dogoditi – totalnom rascjepu nacionalnog korpusa sa svim nesagledivim posljedicama takvog postupanja.

Predsjednica, Premijer i koalicije Most i HDZ, u ovom gotovo sudbonosnom trenutku Hrvatske, umjesto da budu združeni kao prst i nokat, čini se da se više igraju vlasti nego što pokušavaju vladati. Postupaju mlitavo, kao da se boje i nisu sposobni suprostaviti se da im ulica i mediji dirigiraju svaki postupak i da im vode najvišu kadrovsku politiku na vrhu države.

Za svake greške, slučajne ili namjerne, bilo obavještajnih službi, bilo represivnog aparata ili bilo koje državne SlužbePosebno obavještajne službe u svome radu ne bi smjele pogriješiti niti milimetar u pravcu odstupanja od tog nacionalnog jedinstva. A pogotovo, ne bi smjele sudjelovati u političkim intrigama. Radi pouke drugima da se ne igraju protuzakonitog prisluškivanja visokih državnih dužnosnika, smjenu treba provesti momentalno, pa i radikalno. Po Ustavu i zakonima vrlo se dobro zna što su dužnosti obavještajnih službi. Ako su činile ono što ne smiju i zato pojedinci na njihovom čelu trebaju i moraju biti sankcionirani.institucije ili političkog pojedinca koje dovode u ugrozu samu državu, ne smije biti niti najmanje dvojbe u smjenu njihovih protagonista po hitnom postupku i niti jedan subjekt od nositelja vlasti tome se ne bi smio usprotiviti.

“Jedinstvo cjelokupnog hrvatskog nacionalnog korpusa svima treba biti alfa i omega, u svakom postupanju, u svakom napisu, u svakoj privatno i javno izgovorenoj ili pisanoj riječi. To je najviši zakon kojeg svaki Hrvat i svaki hrvatski državljanin bezuvjetno mora poštivati.” (Codex moralis croaticum).

Svako diranje u to jedinstvo ili svaki pokušaj njegovog rušenja treba smjesta biti sankcionirano bilo smjenom političkih protagonista bilo njihovim procesuiranjem u težim slučajevima.

Posebno obavještajne službe u svome radu ne bi smjele pogriješiti niti milimetar u pravcu odstupanja od tog nacionalnog jedinstva. A pogotovo, ne bi smjele sudjelovati u političkim intrigama. Radi pouke drugima da se ne igraju protuzakonitog prisluškivanja visokih državnih dužnosnika, smjenu treba provesti momentalno, pa i radikalno. Po Ustavu i zakonima vrlo se dobro zna što su dužnosti obavještajnih službi. Ako su činile ono što ne smiju i zato pojedinci na njihovom čelu trebaju i moraju biti sankcionirani.

Svaka nova metla dobro mete, kaže naš narod, ali ne sama već mora biti čvrsto uzeta u ruku. Poručujem Mostu i HDZ-u – kod vas nema i ne smije biti odvojene politike kad je u pitanju ne samo sigurnost već i napredak zemlje, ostavite i zaboravite svoje međusobne razmjerice, izvolite čvrsto uzeti u ruku novu metlu, to vam je narod poručio svojim većinskim glasanjem za vas. Dovedite ovu državu već jednom u red – to vam je dužnost i to čim prije.

Antun Babić: Zabrinjavajuće poigravanje s nacionanom sigurnošću

Prije nekoliko dana napisao sam komentar kako postoje razlozi za puno bolju suradnju između predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović i novog predsjednika Vlade Tihomira Oreškovića. Držao sam da će ta poboljšana suradnja između Predsjednice i premijera postaviti temelje za toliko potrebno pokretanje Hrvatske na svim područjima života. Nažalost, slušaj Lozančić je, barem do sada, ZadaćaPrimarna zadaća SOA-e u ovim vrlo teškim i opasnim svjetskim vremenima mora biti zaštita sigurnosti hrvatske države i hrvatskog naroda, a ne unutarnje političko prepucavanje. To je jednostavno pokazatelj neodgovornosti i ne neznanja kako se treba upravljati s državom. Hrvatska i hrvatski narod nemaju jako puno vremena da netko «politički sazrije» ili u cijelosti otkrije mentalni sklop domovinskih Hrvata.pokazao, kako su «ostali šumovi» na releaciji Banski dvori – Pantovčak i nakon dolaska Domoljubne koalicije i MOST-a na vlast.

Nisam stručnjak i nikada se nisam bavio s obavještajnim službama, osim što su se one redovno bavile sa mnom zbog mojeg državotvornog rada u emigraciji i domoljubnih stajališta u Hrvatskoj od 1990. godine. Prema onome što čitam u raznim tiskovinama Sigurnosno obaviještajna agencija u Hrvatskoj ne bavi se onim poslom s kojim se bave takve agencije u sređenim državama, nego se uglavnom bavi praćenjem političkih oponenata (a koga se prati ovisi tko je na vlasti u određenom trenutku) i nas beznačajnih komentatora, vječitih idealista koji i dalje vjerujemo kako će doći vrijeme kad će se ostvariti ideali za koje su se borili hrvatski branitelji i hrvatski narod u domovini i iseljeništvu. Nažalost, kako vrijeme odlazi sve smo dalje od tih ideala.

Šum na relaciji Pantovčak-Banski dvori u svezi Dragana Lozančića, o kojem ni osobno ja nemam neko posebno visoko mišljenje, iz vremena prvih godina stvaranja hrvatske države, mora biti što žurnije riješen. Inače, bit će to početak razvoja sve veće napetosti i neslaganja imeđu dva brda, što će rezultirati novom političkom i gospodarsom paralizom Hrvatske, a da ne govorim o slabljenju sigurnosti države. Primarna zadaća SOA-e u ovim vrlo teškim i opasnim svjetskim vremenima mora biti zaštita sigurnosti hrvatske države i hrvatskog naroda, a ne unutarnje političko prepucavanje. To je jednostavno pokazatelj neodgovornosti i ne neznanja kako se treba upravljati s državom. Hrvatska i hrvatski narod nemaju jako puno vremena da netko «politički sazrije» ili u cijelosti otkrije mentalni sklop domovinskih Hrvata.

Bit će jako razočaravajuće ako se otkrije kako se ovdje ne radi o osobnim mišljenjima Predsjednice i premijera nego o utjecajima drugih država tj. da, u što ne želim vjerovati, na Predsjednicu pritisak vrši jedna velika svjetska sila, a na premijera druga velika zemlja. O tome se spekulira u javnosti i Predsjednica i premijer su dužni takvu spekulaciju pod žurno odbaciti i naći suglasje koje je u najboljem nacionalnom interesu.

Iako su neki izabrani, a neki nisu niti izabrani, od strane hrvatskih glasača, Hrvatska nije njihovo vlasništvo. Oni su dobili povjerenje, ali i zadaću da služe interesima hrvatskog naroda, a ne da svoju taštinu stavljaju ispred državnih interesa. Neka se samo osvrnu malo unatrag u našu bližu povijest pa će vidjeti koliko u Hrvatskoj ima političkih mrtvaca, koji su bili na njihovim položajima, a sada mrtvi su zato jer nisu služili narodu nego su dozvolili da s njima ovlada njihova taština.

Ako se tako nastave ponašati, i oni će u ne tako dalekoj budućnosti postati politički mrtvaci koji su upropastili zlatnu priliku da izvuku Hrvatsku iz sadašnje teške gospodarske, demografske, duhovne i moralne krize.

Nakon prvog predsjednika dr. Franje Tuđmana imali smo puno političara, ali još niti jednog državnika ili državnicu. Morat ćemo naći načina da taj niz taštih političara prekinemo i pronađemo prave političare i državnike, koji će se uistinu brinuti za nacionalne interese hrvatske države.

Ninoslav Mogorović: Lozančić mora otići

Odmah po okončanju Domovinskog rata započeo je proces planskog i namjernog urušavanja sustava nacionalne LozančićLozančić, kao najistureniji igrač takvog, po državu, samo uništavajućeg koncepta mora naravno otići i to bez obzira na količinu i kvalitetu afera koje su u posljednje vrijeme procurile u javnost. Novi ljudi trebaju organizirati i predvoditi temeljite promjene unutar sustava, a ne oni koji su dio prošlosti koja treba biti prevladana. Ono što nove ljude u sustavu nacionalne sigurnosti mora dominantno karakterizirati jest, prije svega, neupitno domoljublje i odanost državi. Jer jedino znanje i sposobnost, bez domoljublja, su ne samo nedostatni već u pravilu i kontraproduktivni.sigurnosti RH, a što su izvršne vlasti od 2000. naovamo uspješno i do kraja izvršile. Već ga je Račan praktički ukinuo. Sjetimo se samo Joze Radoša, tadašnjeg ministra obrane, koji je od tada postao jedan od najvidljivijih simbola nacionalne veleizdaje ili pak stavljanje na raspolaganje jednoj stranoj obavještajnoj službi na desetke tisuća strogo povjerljivih dokumenata, a što utjelovljuje lik nacionalnog veleizdajnika Stipe Mesića.

Strategija nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske uopće ne postoji i po tomu smo jedinstven slučaj u Europi. Hrvatski obavještajni sustav postao je zapravo obična ispostava jednog velikog i respektabilnog stranog obavještajnog sustava koji je postao stvarni logistički centar za povratak Hrvatske u nekakvu novu Jugoslaviju. Taj proces rebalkaniziranja Hrvatske je stvarno i simbolički okončan oslobađajućom presudom generalima Gotovini i Markaču i sada je na Predsjednici i novoj izvršnoj vlasti da omoguće potpunu rekonstrukciju obavještajnog sustava što mogu napraviti samo novi, suverenistički kadrovi, a ne ovi koji su sudjelovali u njegovom urušavanju. Ne mogu u tom osjetljivom sustavu raditi kojekakvi tatini i mamini sinovi kao i niz nesposobnjakovića zaposlenih bez ikakvih kriterija, osim onog nepotističkog ili kriterija političke podobnosti.

Lozančić, kao najistureniji igrač takvog, po državu, samo uništavajućeg koncepta mora naravno otići i to bez obzira na količinu i kvalitetu afera koje su u posljednje vrijeme procurile u javnost. Novi ljudi trebaju organizirati i predvoditi temeljite promjene unutar sustava, a ne oni koji su dio prošlosti koja treba biti prevladana. Ono što nove ljude u sustavu nacionalne sigurnosti mora dominantno karakterizirati jest, prije svega, neupitno domoljublje i odanost državi. Jer jedino znanje i sposobnost, bez domoljublja, su ne samo nedostatni već u pravilu i kontraproduktivni.

Josip Jović: Tko je tu bio cilj a tko kolateralna žrtva?

Očito je bivši premijer Zoran Milanović bio cijelo vrijeme dobro informiran o telefonskim kontaktima predsjednice Grabar Kitarović kad je prilikom konzultacija o novom mandataru onako demonstrativno projurio pokraj nje ni ne pogledavši je i jedva se s njom rukujući. Mora da ga je predsjednica u tim razgovorima spominjala u ne baš lijepom svijetlu. Da je bio informiran i prije nego predsjednica potvrdile su nam njegove ad hoc izjave kako predsjednica mora voditi računa s kim se sastaje i s kim razgovara, inače joj nitko ne može pomoći.

Do sada smo slušali kako je SOA tajno prateći i snimajući Zdravka Mamića ulovila u toj mreži i samu predsjednicu ne obavijestivši je o tome, što je bila dužna. No meni se čini kako Kolinda Grabar Kitarović nije bila kolateralna žrtva već cilj praćenja, a da je kolateralna žrtva bio zapravo Zdravko Mamić. Protiv njega, naime, istragu vodi već dulje vrijeme policija i DORH pa prema tome nije potrebno da ga još i SOA prati i istražuje. Ona to radi preventivno i prije svih.

Zapravo, o svemu se zna malo, sve je u sferi nagađanja i spekulacija, ali je vrlo indikativno već uobičajeno medijsko i političko apriorno postrojavanje. Sad su mnogi, uključujući i prononsirane nevladine udruge, stali u obranu lika i djela malo poznatog Dragana Lozančića samo TajnostSlučaj ravnatelja SOA, strogo logički gledajući i nije pitanje nekakvog demokratskog poretka. On dolazi voljom predsjednice i premijera i njihovom voljom odlazi. Tajne službe su po definiciji tajne i nisu podložne nekom pravom javnom nadzoru i utjecaju, osim puke dekoracije i privida. Pričati o njihovoj transparentnosti je apsurdno.zato što je ga se odriče nova o vlast, koju inače valja rušiti svim sredstvima. Onaj protiv koga je ta vlast mi smo za njega i obrnuto. Od svega se pravi veliki slučaj, koji to objektivno nije. Bio jedan ravnatelj doći će drugi i mirna Bosna.

Slučaj ravnatelja SOA, strogo logički gledajući i nije pitanje nekakvog demokratskog poretka. On dolazi voljom predsjednice i premijera i njihovom voljom odlazi. Tajne službe su po definiciji tajne i nisu podložne nekom pravom javnom nadzoru i utjecaju, osim puke dekoracije i privida. Pričati o njihovoj transparentnosti je apsurdno.

Kad čovjek na takvoj funkciji izgubi povjerenje onoga tko ga je postavio i za koga radi to je sasvim dovoljan razlog otkaza. U svom obrazloženju predsjednica je osim nepovjerenja navela i kršenje zakona. O čemu se točno radi nije rečeno niti to treba očekivati. Time bi možda prekršila neke druge zakone koji govore o tajnosti podataka.

Pitanje povezanosti predsjednice Republike i jednog osumnjičenika za teški kriminal su jedna druga priča, za predsjednicu u svakom slučaju štetna, meni osobno krajnje nesimpatična još od trenutka kad se taj notorni sumnjivac pojavio kao sponzor predsjedničine kampanje.

Pero Kovačević: Očekujem da predsjednik Vlade Tihomir Orešković žurno supotpiše odluke o razrješenjima Lozančića i Panenića

Predsjednica Republike Kolinda Grabar Kitarović potpisla je Odluku o razrješenju ravnatelja sigurnosno-obavještajne agencije Dragana Lozančića zbog povreda Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu, priopćeno je u petak iz Ureda predsjednice. Predsjednica je Lozančiću osobno priopćila kako ne uživa njezino povjernje. Predsjednica je potpisla i Odluku o razrješenju predstojnika Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost Ivice Panenića radi neosiguranja provođenja poslova iz djelokruga UVNS-a. Predsjednica je odluke o razrješenjima uputila na supotpis predsjedniku Vlade. Odluke stupaju na snagu kad ih supotpiše predsjednik Vlade.

“Šum u komunikaciji” između predsjednice Republike i predsjednika Vlade došao je kao naručen Zoranu Milanoviću i medijima i tzv “udrugama civilnog društva”, koji se dokazano neskloni predsjednici i ne mogu se pomiriti sa činjenicom da je Kolinda Grabar Kitarević izabrana predsjednicom Republike, za stvaranje nove “obavještajne afere”, novog “obavještajnog trilera” u kojem Dragan Lozančić ima glavnu ulogu. Pojedini mediji idu tako daleko da nastoje prikazati slučaj “Zdravka Mamića” kao Kolindin Wattergate.

Stoga ću kratko i profesionalno ukazati na bit slučaja Lozančić.

Bio sam među rijetkima koji je kod imenovanja Lozančića ravnateljem SOA-e ukazao na činjenicu da ne znam niti jednu državu u kojoj šef obavještajne službe ima dvojno državljanstvo i traži suglasnost druge države za imenovanje. Naprosto sigurnosni standardi to ne prihvaćaju. Predsjednica je jasno kazala da razrješuje Lozančića zbog povrede Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu. Neću ulaziti u težinu kršenja zakona, ali ću ukazati na indicije i osnovane sumnje o povredi odnosno kršenju zakonu u nekoliko slučajeva:

a) Vijesti odnosno utemeljene indicije o mogućoj obradi predsjednice Republike vrlo su zabrinjavajuće, ako su točne. Ne mogu se sjetiti da je u jednoj demokratskoj državi bilo kome palo na pamet da (neposredno ili posredno) stavi nositelja državne vlasti u bilo kakvu obradu. Ovo je vrlo zabrinjavajuće i iznenađujuće i trebalo bi utvrditi sve činjenice oko tog slučaja. Što mislite je li bi neki ravnatelj sigurnosne službe u bilo kojoj zemlji ostao na dužnosti za takav propust da šuti o činjenici da mu predsjednik države ide na sastanak ili druženje sa osobom koja je pod mjerama i tajnom istragom?;

b) Na WikiLeaksu su procurile informacije o funkcioniranju SOA-e, provaljeni planovi i imena sedam agenata SOA-e;

c) Javno otkrivanje podataka da je novoizbrani saborski zastupnik Milan Rašković radio za hrvatske sigurnosne SlužbaLozančić je obvezan zaštiti službu i treba dati ostavku jer služba ne smije biti njegov talac. Sama činjenica da više ne uživa povjerenje predsjednice Republike, bez kršenja i propusta u postupanju je dovoljan razlog za ostavku Lotančića i Panenića. Lozančić je jednostavno postao šef obavještajne službe kao Milanovićev kandidat, a Panenić kao Josipovićev kandidat. Nije se Lozančić bavio tim poslovima ranije, a u Domovinskom ratu je proveo 795 dana u neborbenom sektoru MORH-a.službe ne samo da je kazneno djelo već je ozbiljan udar na nacionalnu sigurnost i udar na sigurnonosno-obavještajni sustav države. Kako će službe moći pridobiti nove suradnike, nove pomagače, nove doušnike i jamčiti im sigurnost i tajnost nakon otkrivanja podataka o Raškoviću, tko će im vjerovati.

d) Sigurnosni propusti u slučaju Srebrenice i još neki drugi.

Zanimljivo je da nitko nije spomenuo zakonsku obvezu Dragana Lozančića, prema članku 6.Zakona o postupku primopredaje vlasti pročišćeni tekst zakona (NN 94/04, 17/07, 91/10, 22/13) da je kao dužnosnik i ravnatelj službe obvezan staviti mandat na raspolaganje novoj vladi i predsjednici Republike.

Vidim da raznorazni samozvani ili titulirani sigurnosni stručnjaci nastoje dodatno učiniti kopromitirajućim poteze predsjednice Republike u slučaju razrješenja Dragana Lozančića. Čak izjavljuju da ne znaju zašto bi Predsjednica uopće trebala znati da je netko pod tajnom istragom i mjerama. Naravno da neće reći pravu istinu da SOA postaje talac Dragan Lozančića. Lozančić je obvezan zaštiti službu i treba dati ostavku jer služba ne smije biti njegov talac. Sama činjenica da više ne uživa povjerenje predsjednice Republike, bez kršenja i propusta u postupanju je dovoljan razlog za ostavku Lotančića i Panenića. Lozančić je jednostavno postao šef obavještajne službe kao Milanovićev kandidat, a Panenić kao Josipovićev kandidat. Nije se Lozančić bavio tim poslovima ranije, a u Domovinskom ratu je proveo 795 dana u neborbenom sektoru MORH-a.

Očekujem da predsjednik Vlade Tihomir Orešković žurno supotpiše odluke o razrješenjima Lozančića i Panenića. Svako odugovlačenje će se negativno odraziti na SOA-e i sustav nacionalne sigurnosti i omogućiti „medijski linč“ predsjednice Republike.

Davor Dijanović

 

HKV.hr - tri slova koja čine razlikuAgencija za elektroničke medijePrilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

Ned, 15-09-2019, 12:44:34

Najave

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.