O budućnosti EU nakon pariških terorističkih napada

Ekonomska kriza, kriza u Grčkoj, migrantska kriza, a sada i teroristički napadi u Parizu snažno su potreseli temelje Europske unije. Evidento je da EU nije ista tvorevina koja je bila još pred 2-3 godine kad je Hrvatska postala njenom članicom. Kako će se sva ova događanja odraziti na budućnost EU za Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća komentiraju: Đuro Vidmarović, Stipe Kutleša, Damir Pešorda i Zdravko Mršić.

Đuro Vidmarović: Nakon atentata u Parizu ništa neće biti kao što je prije bilo

Uočavaju se posljedice terorističkog napada koji je izvršila skupina pripadnika džihadističke paradržave ISIS, 13. studenoga 2015. u Parizu. Premda se ovakav napad mogao očekivati, francuska javnost, ali i tamošnja obavještajna zajednica, ponašaju se kao da su iznenađeni. Ujedno, čini se, da je političko vodstvo Francuske spremno dočekalo krvopriliće, jer je predsjednik Republike promptno uveo izvanredno stanje, sazvao zajedničku sjednicu Kongresa i Senata na kojima je predložio izmjenu Ustava i donošenje niza zakonskih mjera koje će pomoći da se Francusku, kako se Predsjednik nada, zaštiti od novih napada, osigurati njezin unutrašnji demokratski poredak, ali uz stroga ograničenja, što u praksi znači i sužavanje demokratskih sloboda.

Atentat u Parizu izveden je brutalno i stručno. Napadnuti su civilni objekti u kojima se okuplja velik broj žitelja. To je učinjeno zbog toga što policija ne može sve takve objekte štititi, a atentat donosi mnogo krvi i ima široki odjek u javnosti. Cilj je unesti pomutnju, destabilizaciju i odaslati poruku o nepobjedivosti džihadista. U isto vrijeme dok su džihadisti ubijali u Parizu tekle su „balkanskom rutom“ kolone izbjeglica iz Sirije, Iraka i Afganistana s nakanom da se trajno nastane u Njemačkoj, Švedskoj i Finskoj.

Atentat u Parizu i ogroman izbjeglički val, s političkog motrišta, djeluju kao dva lica iste medalje. Ta medalja mogla bi glasiti derogiranje zapadne Europe kao unije, kao demokratskog i kao multietničkog društva. Pozivanje francuskog Predsjednika na član Ustava Europske unije koji predviđa stavljanje u zajedničku bojnu gotovost oružanih snaga svih članica Unije, ukazuje na pokušaj promjene ustroja Unije kao zajednice nezavisnih država u državnu zajednicu članica.

Pariški atentat je potresao Francusku i zajedno s izbjegličkim valom ukazao na sve slabosti zapadne Europe, na njezinu pragmatičnu nesposobnost suočavanja s ovakvim kriznim situacijama, ali i suicidalnu dobrohotnost nekih njezinih vođa i državnih ideologa.

Mnogi su političari, sociolozi, kulturolozi i povjesničari, tijekom proteklih desetljeća upozoravali na pogrešan pristup PosljediceAtentat u Parizu i ogroman izbjeglički val, s političkog motrišta, djeluju kao dva lica iste medalje. Ta medalja mogla bi glasiti derogiranje zapadne Europe kao unije, kao demokratskog i kao multietničkog društva. Pozivanje francuskog Predsjednika na član Ustava Europske unije koji predviđa stavljanje u zajedničku bojnu gotovost oružanih snaga svih članica Unije, ukazuje na pokušaj promjene ustroja Unije kao zajednice nezavisnih država u državnu zajednicu članica.zapadnoeuropskih političkih lidera politici otvorenih vrata, a s njom povezanima idejama o multietničnosti i multikulturalnosti. Nerazumijevanje ovih fenomena (s lošim posljedicama koje se uslijedile), traje od časnih melting poteuropskih vođa kao što su Konrad Adenauer (Köln, 5. siječnja 1876.) – Bad Honnef-Rhöndorf, 19. travnja, 1967.), Charles de Gaulle (Lille, 22.studenog, 1890. – Colombey-kes-deux-Englises, 9. studenog 1970.) i Gasperi Alcide (PieveTesino, 3. travnja 1881. – SelladiValsugana, 19. kolovoz 1954.). Na entuzijazam tadašnjih europskih vođa utjecala je američka politika „meltingpota“, odnosno kotla za taljenje koji je trebao rastaliti etničku samobitnost useljenika, a potom ih stopiti u tzv. američku naciju.

Europski lideri i o njima ovisni sociolozi i politolozi nisu željeli shvatiti da će „meltingpot“ biti poguban ako se primjenjuje u europskim nacionalnim, odnosno etničkim državama sa starim, autentičnim, povijesnim kolektivitetima. Iako su uloženi veliki napori da tako ne bude, meltingpot je u Europi donio loše rezultate, a ideje multikulturalnosti kojom se trebala razvodniti samobitnost europskih naroda završila je katastrofalno. Stoga, nitko ne bi danas trebao biti iznenađen što se među terorističkim skupinama u Francuskoj i Velikoj Britaniji nalaze njihovi građani islamske vjeroispovijesti, uglavnom mladići i djevojke koji su rođeni u tim zemljama, koji su prošli obrazovni sustav i bili educirani preko mass-medija o velikim zamislima integracije, inkulturacije i ljudskih prava. Čak i pojedini kvartovi pa i manja mjesta, u Francuskoj, Nizozemskoj, Belgiji i Velikoj Britaniji, u kojima žive kao dominantna populacija pripadnici muslimanske zajednice, uživajući politička i ljudska prava, nakon desetljeća tzv. mirnog suživota otkrivaju se kao rasadišta džihadističkog islama.

Danas se ova činjenica pokušava opravdavati socijalnim nejednakostima, što je zakamuflirani marksistički pristup. Time se želi preoblikovati i ublažiti kritiku neorganiziranog i krajnje nerazboritog prihvaćanja velikog broja muslimanskih emigranata iz Afrike i Azije, s neutemeljenom pretpostavkom kako će se te skupine s vremenom integrirati, pa čak i asimilirati i postati laicizirani Europljani. Francuska je tragičan, upravo školnički primjer ovakvog amaterskog pristupa ozbiljnim društvenim temama. Ona se sa svojim laicističkim, društvenim ustrojem u kojem je kršćanstvo kao vjera degradirano, disperzirano i društveno marginalizirano suočila s milijunskim djelom svojih državljana koji se nikada neće odreći muslimanske vjere i ustroja svoje vjerske zajednice.

Očekivati od muslimana da postanu ravnodušni prema Kuranu, ili da postanu agnostici, pa čak i ateisti, kao što se dogodilo s većinom kršćana u toj zemlji, bilo je pogrešno. Stoga nije posebna mudrost zaključiti, ukoliko se ne prihvati u Francuskoj kao nepromjenjiva i logična stvarnost muslimanske autentičnosti, kohezije i snage, s Kuranom koji nije samo vjerska knjiga već i kodeks društvenog i privatnog ponašanja vjernika, problemi će se gomilati. Vrijeđanjem Muhameda, pokušajima da se muslimani odreknu svoji tradicija, kulturne samobitnosti, kako bi ih se europiziralo, a na kraju i korištenjem aparata represije, to se neće uspjeti.

Ideju suživota treba postaviti na zdrave temelje. Muslimanska zajednica je tu i treba ju tretirati kao autonomni i zasebni kolektivitet, s poštovanjem i uvažavanjem. IslamZapadnoeuropski politički vođe ne razumiju islam, ni samobitnost muslimanskih društava. Provocirajući tzv. arapsko proljeće otvorili su Pandorinu kutiju. Pravovjernost muslimana netko je kanalizirao u zlu džihadističku vojnu, a ova je krenula u pohode i iza sebe ostavila potoke krvi, učinivši genocid i kulturocid. Američki državni stratezi kada su ulazili u Afganistan ništa nisu naučili od Sovjetskog Saveza koji je želio ovu državu pacificirati brahijalnom silom, razorio joj infrastrukturu, da bi na kraju pokleknuo pred mudžahedinima i njihovom borbom bez ostatka.Tome treba prilagoditi zakone, ali i educirati javnost. S dolaskom velike mase useljenika iz Sirije, Iraka, Afganistana, Pakistana, Bangladeša te muslimanskih država Mangreba i subsaharske Afrike ovaj će problem još više zaoštriti u bliskoj budućnosti. Pogrešno je, opasno, pa i nehumano, primiti veliki broj useljenika strane kulture, historijske svijesti i vjerske pripadnosti, a onda se ponašati kao da su domaći sinovi, ili očekivati da se svoje samobitnosti odreknu kao bi postali Francuzi, Nijemci, Englezi, odnosno laicizirani zapadni Europljani.

Na žalost, zapadnoeuropski politički vođe ne razumiju islam, ni samobitnost muslimanskih društava. Provocirajući tzv. arapsko proljeće otvorili su Pandorinu kutiju. Pravovjernost muslimana netko je kanalizirao u zlu džihadističku vojnu, a ova je krenula u pohode i iza sebe ostavila potoke krvi, učinivši genocid i kulturocid. Američki državni stratezi kada su ulazili u Afganistan ništa nisu naučili od Sovjetskog Saveza koji je želio ovu državu pacificirati brahijalnom silom, razorio joj infrastrukturu, da bi na kraju pokleknuo pred mudžahedinima i njihovom borbom bez ostatka.

Što će se dogoditi s Hrvatskom u navedenom kontekstu teško je predvidjeti. Hrvatski muslimanski vjerski vođe osuđuju pariški atentat i brane humano i sakralno lice islama. Kako će se ponašati muslimanu u Bosni i Hercegovini i Sandžaku pokazat će vrijeme. Bilo kako bilo, nakon atentata u Parizu ništa neće biti kao što je prije bilo. Europu čekaju nova iskustva.

Dobro je znati, ili bar uzeti kao mogućnost, da muslimanska populacija u Europi nikada se neće odreći Kurana. Države koje su muslimane prihvatile kao svoje građane obvezatne su računati s tom mogućnošću i osigurati muslimanskoj zajednici sve što je potrebno za čuvanje njezine vjerske, etničke i ikulturne samobitnosti. Tek nakon toga treba poticati socijalnu pravdu, obrazovanje, zapošljavanje itd. Sve to treba činiti promišljeno, dalekovidno, odgovorno i s pedesetogodišnjom projekcijom. Ako se učini drugačije problemi će se multiplicirati.

Stipe Kutleša: Europska unija je uzdrmana, i to prilično teško

Europska unija je uzdrmana, i to prilično teško, terorističkim napadima u Parizu. Ako oni koji predstavljaju politički vrh EU do nisu shvatili opasnosti koje mogu nastati iz višemjesečnog migracijskog vala u Europu, onda je to doista žalosno. Tko to vodi EU? Je li moguće da su toliko naivni da su pomislili da se sa stotinama tisuća migranata nije prošvercao baš nitko tko bi bio opasan za žitelje zemalja u koje su pristigli. Nakon tragičnih događaja ustanovljeno je da je bilo sedam terorista od kojih se barem za jednoga točno zna ime i prezime, kada je i kako došao. Nije moguće da je naivnost tolika da se ne pretpostavlja da u toj masi ima na stotine ili tisuće sličnih tipova. I nisu oni izolirani. Naprotiv, oni su organizirani.

Pariz se nipošto nije dogodio slučajno nego programirano. Slučajevi su uopće rijetka stvar. Nisam siguran da europski tzv. demokrati nisu opijeni nečim što uopće ne razumiju. Ljudska prava i politička korektnost postale su fraze bez sadržaja kao nekada u totalitarnim sustavima "živjela partija i drug XY ". Znamo dokle nas je slična opijenost dovela. A što ako se, ne daj Bože, u EU opet dogodi Pariz samo na stotu potenciju? Od silne zapadnjačke demokracije ostao je kao rezultat postavljanje bodljikave žice duž granica zemalja EU i to ni manje ni više nego u 21. stoljeću. EU ne zna drugačiji odgovor. A nije li i sama doprinijela svojom nedosljednošću da se dogode masovni pomaci stanovništva?

Ovdje se radi o tome da jasno treba razlikovati humanitarnu stranu od političke i sigurnosne strane migracija. EUEU je neprincipijelna zajednica utemeljena na interesima moćnijih, a ne na načelima jednakim za sve. I to će joj se obiti o glavu. To podsjeća na davne događaje kada su barbari u seobama naroda poharali potencijalno moćnije "kulturne" narode. Oni ni tada u svojoj dekadenciji nisu imali odgovor. EU, možda zvuči pretjerano i neodmjereno, nije daleko od toga.Pomoći potrebnima u nevolji je plemenita dužnost, ali ne razlikovati kome se treba i mora pomoći a kome ne jest maloumnost i nesposobnost. EU nije dozrela da bi zaštitla svoje članice, a time i samu sebe. Zato je svaka država prepuštena samoj sebi da se snalazi kako zna i umije. Na Mađarsku su se tzv. europski demokrati obrušili kada je počela stavljati žičanu ogradu, a sada je kopiraju i druge tzv. demokratski napredne zemlje. U svemu tome će nastradati opet one najslabije zemlje koje će licemjeri ohrabrivati u njihovu zauzimanju za ljudska prava. Ali one same neće ta ista prava prakticirati kada se radi o njihovim zemljama.

EU je neprincipijelna zajednica utemeljena na interesima moćnijih, a ne na načelima jednakim za sve. I to će joj se obiti o glavu. To podsjeća na davne događaje kada su barbari u seobama naroda poharali potencijalno moćnije "kulturne" narode. Oni ni tada u svojoj dekadenciji nisu imali odgovor. EU, možda zvuči pretjerano i neodmjereno, nije daleko od toga.

Damir Pešorda: Vrlo sam skeptičan prema projektu Europske unije

Pred Europskom unijom su dva puta, jedan vodi k raspadu te tvorevine, a drugi njezinoj čvršćoj integraciji u MigracijeOd terorističkih napada za Europu je, mislim, opasniji imigrantski val kojemu se ne nazire kraj. Kad mu se ne bi tako snažno obnavljala i širila baza, terorizam bi se s vremenom ispuhao. Ovako pak kada stotine tisuća imigranata pristiže u Europu na mjesečnoj bazi pitanje je koliko će Europa uistinu biti Europa u dogledno vrijeme? Neće li možda - ako se ovakav trend nastavi – postati tek dio Azije? U kontekstu takvog razvoja događaja postalo bi sasvim izlišno pitanje o budućnosti europske Europske unije.svojevrsnu federaciju sa svim prerogativima jedinstvene države. Teroristički napadi poput ovoga u Parizu, držim, ne igraju pretjerano bitnu ulogu u tomu kako će taj razvoj dalje teći. Doduše, mogu poslužiti kao zgodan izgovor za smanjivanje sloboda građana, kao i za pritisak u cilju smanjivanja nacionalne suverenosti pojedinih nacionalnih država u okviru Europske unije. Dakle kao puko sredstvo za već postojeći cilj.

Od terorističkih napada za Europu je, mislim, opasniji imigrantski val kojemu se ne nazire kraj. Kad mu se ne bi tako snažno obnavljala i širila baza, terorizam bi se s vremenom ispuhao. Ovako pak kada stotine tisuća imigranata pristiže u Europu na mjesečnoj bazi pitanje je koliko će Europa uistinu biti Europa u dogledno vrijeme? Neće li možda - ako se ovakav trend nastavi – postati tek dio Azije? U kontekstu takvog razvoja događaja postalo bi sasvim izlišno pitanje o budućnosti europske Europske unije.

Osobno držim da su na svjetskoj sceni u tijeku dva naoko nasuprotna procesa. S jedne strane događa se sve nezaustavljiva globalizacija, koja u konačnici može uroditi i nekom vrstom svjetske vlade, s druge pak strane dolazi do sve veće atomizacije, regionalizacije, pa i feudalizacije već postojećih nacionalnih i višenacionalnih država. Tako da već i u okviru većih gradova supostoje i funkcioniraju gotovo sasvim odijeljeni svjetovi. Držim da će u budućnosti ti razni oblici odijeljenosti dobivati i određenu pravnu potvrdu. U tomu prepoznajem svojevrsni oblik urušavanja naše civilizacije koja sve više odustaje od nacionalne države kao najvišeg oblika državne organizacije, okrećući se prema nekom maglovitom i daleko carstvu s jedne strane i plemenskoj organizaciji života s druge strane.

U taj koncept uklapaju se na neki način i teroristi. Oni funkcioniraju kao svojevrsna plemena u getima zapadnih gradova, dok im je zamišljeni kalifat neka vrsta dolazećeg svjetskog carstva. Iznenađujuće je da se od njih u tom smislu bitno ne razlikuju ni napredni, moderni zapadnjaci! Oni su također kozmopoliti i zagovornici jedinstvenog svijeta, a istodobno i potpuno nesolidarni sa svojim sunarodnjacima i nezainteresirani za brojne skupine u vlastitom društvu, osobito ako se te skupine ne uklapaju u njihov svjetonazor, to jest ne pripadaju njihovoj užoj skupini.

Zbog svih tih razloga vrlo sam skeptičan prema projektu Europske unije. Čak i ako uspije, neće to biti ni nalik onoj Europi koju smo sanjali dok smo bili sputani okovima jugoslavenskog socijalističkog režima.

Zdravko Mršić: EU je politički Frankenstein koji krši Europu

Seoba islamskih naroda u Europu ove godine pokazala je, da su narodi i zemlje EU nezaštićeni. Razlog tomu je to, što je uspostavom EU u Europi uništena državnost, koju sad ima samo Rusija. Ostatak Europe se pretvorio u RazgradnjaKao što je EU sklepana samo šest tjedana od raspuštanja SSSR-a – 25. prosinca 1991.-10. veljače 1992. godine – tako će se sad Europska unija sama razgraditi na suverene države, koje će međusobnom suradnjom utemeljenoj na državnosti i državljanstvu te u suradnjom s Rusijom voditi europsku politiku, skupljati svoj kapital, štititi svoj prostor, ljude i narode te njegovati ljudsku dinamiku, koja će preporoditi Europu, koja jedina može ponuditi političku misao kakvu treba globalni svijet.slobodno tržište, koje je pod nadzorom svjetskog kapitala. Kapital ima svoje uporište u SAD, koje su u ime Zdravko Mrsickapitala putem Bruxellesa uspostavile političku hegemoniju nad članicama Unije i nad cijelom Unijom. Hegemonija je vrsta carstva, u kojemu pojedine zemlje imaju samostalnu unutarnju, ali ne i vanjsku politiku.

Ipak, s obzirom da svako društvo ima četiri spletene mreže društvenog utjecaja – politiku ili državu, gospodarstvo, obranu ili zaštitu te sustav uvjerenja koji stvara društvenu koheziju – EU nije država, jer nema ni politiku ni zaštitu, a diplomacija biva jalova bez politike i vojske, koje bi je poduprle. EU je politički Frankenstein koji uza svu svoju masu nije u stanju zaštititi svoje narode. EU ima „prave stečevine“, ali nema sigurnosne. Takozvana izbjegličke kriza razotkrila je slabost EU kao političke tvorevine, koja je postala teretomeuropskim narodima i ljudima. U Europi je uz državnost uništeno i državljanstvo, jer su se i domaći ljudi pretvorili u „azilante“.

Međutim, kao što je EU sklepana samo šest tjedana od raspuštanja SSSR-a – 25. prosinca 1991.-10. veljače 1992. godine – tako će se sad Europska unija sama razgraditi na suverene države, koje će međusobnom suradnjom utemeljenoj na državnosti i državljanstvu te u suradnjom s Rusijom voditi europsku politiku, skupljati svoj kapital, štititi svoj prostor, ljude i narode te njegovati ljudsku dinamiku, koja će preporoditi Europu, koja jedina može ponuditi političku misao kakvu treba globalni svijet.

Seoba naroda i sadašnji val terorizma vode buđenju i triježnjenju europskih naroda.

Davor Dijanović

 

HKV.hr - tri slova koja čine razlikuAgencija za elektroničke medijePrilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

Sri, 18-09-2019, 12:07:29

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.