O rezultatima izbora

Donosimo reakcije niza naših stalnih suradnika i komentatora na jučer održane parlamentarne izbore.

Đuro Vidmarović: Bilo bi u ovoj situaciji najsretnije ponoviti izbore, uz zabranu zloporabe mas-medija

Izbori za Sabor Republike Hrvatske održani 8. studenoga 2015. otkrili su veliku zbunjenost biračkog tijela i promičbenu snagu mas-medija. Odnos izborenih zastupničkih mjesta između SDP-a i HDZ-a 59 – 56, uz proboj na političku scenu amorfne grupacije nazvane „Most“ koja je dobila čak 19 zastupničkih mjesta, dovoljno govori o tome. Kako drukčije objasniti ovakvu podršku Vladi koja je zemlju dovela do gospodarskog bankrota, koja je vodila katastrofalnu politiku na svim područjima, koja je zloporabljavala sve što se moglo, koja je sramotile narod gdje se moglo i slabila njezin suverenitet i teritorijalni integritet i čiji su čelni ljudi javno osuđeni kao moralni veleizdajnici?

Uspjeh koalicije „Domoljubna Hrvatska“, predvođene HDZ-om izvanredan je obzirom da je protiv sebe imala sve državne TV stanice, radio, tisak, svu državnu mašineriju koja je danonoćno narodu prala mozak o uspjehu koji je Vlada ostvarila, premda tog uspjeha nije bilo ni pod mikroskopom, osim ako se ne misli u negativnom smislu. Parola „ili mi ili oni“, pri čemu Milanović pod pojmom MI misli na komuniste, titoiste, pročetnike, dočetnike, orjunaše i svu antihrvatsku bulumentu koja se zbila oko njega, ZamkaDomoljubnoj koaliciji prijeti zamka: ako prihvati kolaboraciju s Petrovim i Prgometom morat će ispuniti sve njihove zahtjeve, što bi značilo odricanje od vlastitog programa, a ujedno „Most“ bi time dobio sve što želi, a prije svega demokratsku državotvornu legitimaciju. Ukoliko HDZ na to ne pristane, zemljom će vladati isti vučji čopor, ubrzat će se iseljavanje, a useljavanje imigranata iz Bliskog Istoka, doći će do daljnjeg progona svih državotvornih ljudi, uništavanja školstva, zabrana vjeronauka, afirmiranje tzv. rodne ideologije i niza strahota o kojima oni što su dali svoj glas ovim ljudima, možda pojma nemaju.koji sebi tepaju da su antifašisti, a pod ONI na sve državotvorne i domoljubne Hrvate, koje nazivaju ustašama, nacionalistima i fašistima, polučila je stravičan rezultat – podjelu biračkog tijela, skoro rascjep u etničkom kolektivitetu.

Tzv. treća snaga je grupacija „Most“. Skrećem pozornost da se njihov lider psihijatar Petrov obratio javnosti bez hrvatskog stijega, a njega nije bilo niti u prostoriji gdje su čekali rezultate izbora. To dovoljno govori o čemu je riječ. Ovo je skupina ljevičara kojima smeta hrvatsko državno znamenje. Nikoga ne može prevariti Petrovljev Most nezavisnih listasvećenički nastup. Naravno, u postizbornom trgovanju, njihov će saveznik biti SDP, ukoliko oni sami i nisu čedo političkog marketinga.

Domoljubnoj koaliciji prijeti zamka: ako prihvati kolaboraciju s Petrovim i Prgometom morat će ispuniti sve njihove zahtjeve, što bi značilo odricanje od vlastitog programa, a ujedno „Most“ bi time dobio sve što želi, a prije svega demokratsku državotvornu legitimaciju. Ukoliko HDZ na to ne pristane, zemljom će vladati isti vučji čopor, ubrzat će se iseljavanje, a useljavanje imigranata iz Bliskog Istoka, doći će do daljnjeg progona svih državotvornih ljudi, uništavanja školstva, zabrana vjeronauka, afirmiranje tzv. rodne ideologije i niza strahota o kojima oni što su dali svoj glas ovim ljudima, možda pojma nemaju.

Bilo bi u ovoj situaciji najsretnije ponoviti izbore, uz zabranu zloporabe mas-medija. Za mene kao jednog od „barakaša“, nastupit će teški dani. Moj sin, premda s doktoratom znanosti, ostvarenim na diplomatskoj akademiji u Moskvi, i sa studijem u Pekingu, posao u MVP RH dobiti ne može, jer ondje su mjesta rezervirana za protuhrvatsku struju. Što mu preostaje, već potražiti kruh u nekoj normalnijoj zemlji. To znači i odlazak mojih dragih unuka. Ispričavam se na ovoj ekstemporaciji, ali tako se zbilo, na žalost.

Josip Jović: Vrh HDZ-a njegova je najslabija točka

Između dviju izbornih opcija stvorena je praktički pat pozicija. Mada je HDZ tanki relativni pobjednik, zadovoljniji može biti SDP. Sa sigurnošću može računati na barem petoricu manjinskih zastupnika i na trojicu ideesovaca. HDZ ne može sa sigurnošću računati ni na koga. HDZ je podbacio. Imao je protiv sebe protivnika na koljenima, imao je prethodno nekoliko uzastopnih pobjeda i sve je to otišlo u vjetar. Presudna je bila loše vođena, za mnoge iritantno trijumfalistička, kampanja koja je bila sve bljeđa što se primicao dan izbora, najavljivani program ekonomskih reformi ostao je nepoznat. Vrh ove stranke, inače njezina najslabija točka, po mjeri vlastite veličine očistio je oko sebe sve što je stršilo iznad vode, liste su sastavljene od isluženih kadrova, prijatelja, rođaka, poslušnika i dodvorica, okupio je u koaliciju beznačajne strančice, umjesto da je pomogao stvaranje neke jake stranke ili saveza stranaka desno od sebe.

SDP nije zadobio povjerenje birača u mjeri koja bi mu dala moralno pravo i dalje voditi zemlju. Agresivnom kampanjom, isticanjem dvojbenih uspjeha te nekim socijalnim mjerama uspio je popraviti svoj rejting u zadnji čas. Čini se kako je i HDZ-ova retorika motivirala i homogenizirala njegovo biračko tijelo. Uspjeh Mosta predstavlja za mnoge poprilično iznenađenje. Ali to nije ništa osobito novo. I do sada su treće opcije osvajale zajedno oko dvadesetak posto glasova. Jednom su bile raspršene na puno njih, drugi put je tu ulogu preuzeo HSP, treći put Laburisti, četvrti OraH, peti Živi zid. Sada je ta uloga treće stanke pripala listi koju je inicirao metkovski gradonačelnik Božo Petrov, koji ne bijaše prorokom u svom gradu.

I Most će biti samo zvijezda dana, koja će se ugasiti, ali je sada tu i stjecajem okolnosti o njemu ovisi sastav LovrinovićZa HDZ odnosno Domoljubnu koaliciju postoji jedan dobar mogući izlaz, a taj je ponuditi mjesto premijera Ivanu Lovrinoviću. Bilo bi to dobro i za Hrvatsku, ako je nekome do nje doista stalo. Iskreno, ni Milanović ni Karamarko nisu dorasli niti su kvalificirani za ulogu premijera. Konačno bismo imali na čelu Vlade kompetentnog ekonomista, kojega nikada nismo imali. Reformski paket Mosta je zapravo djelo ovoga profesora. A Most bi, imao najbolje jamstvo da će reforme za koje se zalaže doista biti i provedene.buduće Vlade i sigurno mu neće biti lako odlučiti se. Kaže da neće u koaliciju ni s kim, ali će poduprijeti jednu ili drugu stranu, ako se ne raspadne pod pritiskom primamljivih ponuda koje neće izostati. Po nekima već odavno je dogovorena suradnja s SDP-om, što potvrđuje veliki prostor kojega je dobio u prorežimskim medijima. S duge strane, bilo bi nelogično htjeti promjene za koje se zalaže s onima koji su prethodne četiri godine bili na vlasti.

HDZ je nepotrebno ušao u verbalni rat s Mostom, kojega predvode Drago Prgomet, potjerani i ozlojeđeni bivši zamjenik predsjednika HDZ-a, te gradonačelnici dvaju dalmatinskih gradova, koji su na lokalnim izborima ulazili u koštac s HDZ-ovim ljudima. Bez obzira na to, većina ljudi s ove nezavisne liste svjetonazorski je bliža HDZ-ovim biračima. Za HDZ odnosno Domoljubnu koaliciju postoji jedan dobar mogući izlaz, a taj je ponuditi mjesto premijera Ivanu Lovrinoviću. Bilo bi to dobro i za Hrvatsku, ako je nekome do nje doista stalo. Iskreno, ni Milanović ni Karamarko nisu dorasli niti su kvalificirani za ulogu premijera. Konačno bismo imali na čelu Vlade kompetentnog ekonomista, kojega nikada nismo imali. Reformski paket Mosta je zapravo djelo ovoga profesora. A Most bi, imao najbolje jamstvo da će reforme za koje se zalaže doista biti i provedene.

Dr. sc. Damir Pešorda: Pravi pobjednik izbora je Zoran Milanović i SDP

Iako je HDZ relativni pobjednik ovih izbora, a Most najveće iznenađenje izbora čiji izborni uspjeh svi hvale biranim riječima, pravi pobjednik izbora je Zoran Milanović i SDP. Nakon četiri godine katastrofalne vladavine on dobiva gotovo isto mandata koliko i najjača opozicijska stranka! I to na sloganu ''Hrvatska raste'' koji bi u bilo kojoj drugoj sredini bio shvaćen kao provokacija i sprdnja s biračima. U svakom slučaju, ako i ne uspije formirati vladu, Milanović je, čini se, zacementirao svoje mjesto na čelu SDP-a.

Nakon ovakvog ishoda izbora pred Hrvatskom je krajnje neizvjesna budućnost. UzrociŠto su uzroci HDZ-ova podbačaja? Stranka koja nema utjecaj ni na jedan relevantni medij u zemlji teško može dobiti izbore, a HDZ je posljednje četiri godine imao sve mainstrem medije protiv sebe. Dalje, neuvjerljiva kampanja, izbjegavanje otvorenije konfrontacije sa SDP-om, otvaranje sukoba s manjim konkurentima (Most, HDSSB, U ime obitelji itd.), ponovna inflacija desnih lista... Mogli bismo nabrojiti još ponešto, no ključno je to da se HDZ nakon nekoliko uzastopce dobivenih izbora nekako ''ulijenio'' očekujući valjda da im pobjeda padne u krilo sama od sebe.Postoji više scenarija mogućeg raspleta. Prvi je da HDZ sklopi koaliciju s Mostom, što neće biti lako jer neki članovi Mosta imaju određeni animozitet prema HDZ-u. Drugi je da Most podrži manjinsku HDZ-ovu vladu ne ulazeći u nju. U tom slučaju su vrlo izvjesni skori prijevremeni izbori. Treća mogućnost je da Most ide u koaliciju sa SDP-om i IDS-om, a četvrta da podrži njihovu manjinsku vladu. Moguće je također da HDZ ili SDP uspiju pridobiti neke zastupnike Mosta, a ne cijeli Most i tako formiraju vladu. Bila bi to, doduše, nečasna trgovina, ali u hrvatskoj politici ništa novo. Mogućnost da ''manjinci'' i male stranke, uz nekog prebjega iz Mosta, budu jezičac na vagi, držim, ipak nije izgledna. Naravno, postoji i opcija raspisivanja novih izbora, do čega vjerojatno neće doći.

Nijedan od navedenih scenarija nije osobito povoljan za Hrvatsku. Najbolji bi, po meni, izlaz iz ove pat situacije bili ponovljeni izbori, no, kako rekoh, do njih vjerojatno neće doći budući da se netom izabrani zastupnici neće samo tako kockati osvojenim mjestom u Saboru. Na kraju, što su uzroci HDZ-ova podbačaja? Stranka koja nema utjecaj ni na jedan relevantni medij u zemlji teško može dobiti izbore, a HDZ je posljednje četiri godine imao sve mainstrem medije protiv sebe. Dalje, neuvjerljiva kampanja, izbjegavanje otvorenije konfrontacije sa SDP-om, otvaranje sukoba s manjim konkurentima (Most, HDSSB, U ime obitelji itd.), ponovna inflacija desnih lista... Mogli bismo nabrojiti još ponešto, no ključno je to da se HDZ nakon nekoliko uzastopce dobivenih izbora nekako ''ulijenio'' očekujući valjda da im pobjeda padne u krilo sama od sebe.

Ipak, ima tu još nešto. Budući da nisam političar i ne bojim se gubitka glasova, mogu otvoreno reći da ni hrvatski narod ovaj put nije položio ispit. Sva istraživanja, ankete, popisi stanovništva itd. govore u prilog tomu da u Hrvatskoj veliku većinu čine katolici, mahom konzervativnog opredjeljenja. Međutim, na izborima ne glasuju tako, što jasno govori o njihovoj političkoj zrelosti. I, da, narod nije uvijek u pravu, ali to su rizici demokracije.

Joško Čelan: Vrlo sam nezadovoljan rezultatima izbora

Vrlo sam nezadovoljan rezultatima izbora. Domoljubna koalicija se naizgled i djelomice oporavila nakon vremena razornog sanaderizma i kosorizma, ali nedovoljno. Nevjerojatno je da u zemlji od navodnih 86 posto katolika i IshodU ovakav žalostan ishod izbora ugrađeno je sve: od nevjerojatne jednoumne propagande „jadnih izbjeglica“ koje nadiru s jugoistoka na radmanoviziji, do zapadnobalkanske RTL-ove diverzije svih ljudskih i kršćanskih vrijednosti u „Velikom bratu“. O tome pišem već desetljećima i pomalo sam umoran. Za kraj, samo tračak nade da će se među raznim izbornim dobitnicima i gubitnicima ipak naći kritična masa domoljuba, koja ne će dopustiti kukuričućim sotonistima još četiri beskrajne godine nove vladavine.nakon katastrofalnog mandata kukurikavaca hrvatska katolička većina ovisi od milosti MOST-ovaca, odnosno tipova kao što su Petrina ili Prgomet (ovom drugome je i razblaženo tuđmanistički HDZ bio previše „ekstreman“).

Vladajuća udbomasonerija parizansko-četničkih korijena i njihovi strani i podzemni gazde pokazali su, i u naizgled sasvim gubitničkim okolnostima, svoju golemu moć – prvenstveno u medijima i u institucijama sustava. Domoljubna koalicija u četiri godine nije, posebno na ovom planu vladanja duhovnom sferom društva, učinila gotovo ništa. Dobar dio hrvatskog katoličkog naroda, posebno onog u gradovima, sluđen je nevjerojatnom snagom lijevo-liberalne promidžbe, kakve gotovo da i nema ni u jednoj državi snage i veličine Hrvatske i koja traje od početka hrvatske države, a posebno od 3. siječnja 2000. godine.

Velika većina običnih, ali i vodećih stranačkih ljudi uopće ne shvaća da ta medijska promidžba, koja u konačnici uvelike određuje izborni ishod, traje 24 sata dnevno – iz desetina televizijskih kanala, dnevnih, tjednih listova i internetskih portala. U ovakav žalostan ishod izbora ugrađeno je sve: od nevjerojatne jednoumne propagande „jadnih izbjeglica“ koje nadiru s jugoistoka na radmanoviziji, do zapadnobalkanske RTL-ove diverzije svih ljudskih i kršćanskih vrijednosti u „Velikom bratu“. O tome pišem već desetljećima i pomalo sam umoran. Za kraj, samo tračak nade da će se među raznim izbornim dobitnicima i gubitnicima ipak naći kritična masa domoljuba, koja ne će dopustiti kukuričućim sotonistima još četiri beskrajne godine nove vladavine.

Damir Borovčak: Mogućnost postoji da Most može dobro s dobrim povezati

Rezultati izbora pokazali su kako nema pobjednika. SDP-ovi i HDZ-ovi mandati (56:59) izjednačeni su na razliku od 3 mandata u korist HDZ-ove Domoljubne koalicije, što je tijesan rezultat, što sam u HKV-prognozi izbora i predvidio. HDZ očito niti uz sve napore novog vodstva i najavljivanih promjena nije se uspio očistiti od Sanader-Kosor muljevite prošlosti.

Koalicija nezavisnih kandidata MOST je definitivno moralni pobjednik izbora 2015. za Hrvatski sabor. Most s neočekivanih 19 mandata, u ruci čvrsto drži odluku o budućoj Hrvatskoj vladi, ukazuje kako Hrvatska traži svježe, nove i sposobnije političare, odlučnije i poštenije ljude i načine rješavanja starih nagomilanih problema. Most, koji je potpisao kako ne će koalirati ni s SDP-om ni s HDZ-om, morat će se ipak opredijeliti - lijevo ili desno. Hoće li Most prije ili kasnije odvući Hrvatsku u novo ponavljanje izbora, prepustimo budućnosti.

Inače Most traži reforme, duboke, ozbiljne i odlučne zahvate na raznim područjima. Neki od političara Mosta su i sami reformisti, spremni na samoodricanje, a ima ih i dokazanih stručnjaka. Čelnik Mosta Božo Petrov dokazao se kao gradonačelnik Metkovića, koji je dubokim rezovima i osobnim primjerom drastično smanjio naslijeđene gubitke u tom gradu. Slično je u manjoj sredini postupao i gradonačelnik Primoštena Stipe Petrina. Nekadašnji dekan zagrebačkog Ekonomskog fakulteta prof. dr. Ivan Lovrinović, član Mosta, bio je i savjetnik MOSTKoalicija nezavisnih kandidata MOST je definitivno moralni pobjednik izbora 2015. za Hrvatski sabor. Most s neočekivanih 19 mandata, u ruci čvrsto drži odluku o budućoj Hrvatskoj vladi, ukazuje kako Hrvatska traži svježe, nove i sposobnije političare, odlučnije i poštenije ljude i načine rješavanja starih nagomilanih problema. Most, koji je potpisao kako ne će koalirati ni s SDP-om ni s HDZ-om, morat će se ipak opredijeliti - lijevo ili desno. Hoće li Most prije ili kasnije odvući Hrvatsku u novo ponavljanje izbora, prepustimo budućnosti.oštećenih iz Udruge “Franak” u njihovu ratu s bankama. Upozoravao je na predizbornu predstavu o navodnom SDP-ovu gospodarskom čudu, dok se broj nezaposlenih povećao za čak 60 novih tisuća.

Profesor, pravni stručnjak i nezavisni vijećnik u varaždinskom Gradskom vijeću Robert Podolnjak, kao novi član Mosta ocijenio je kako izborni zakon treba ojačati. Odlučio se pristupiti jer je smatrao da je nužno podići razinu djelovanja nezavisnih gradonačelnika i vijećnika. Smatra da je izborni okvir u Hrvatskoj gori nego prije, a jedina dobra strana je uvođenje preferencijalnih glasova, no i tu je riječ o najslabijoj varijanti, jer su građani imali samo jedan preferencijalni glas.

S obzirom da su na ovim parlamentarnih izborima hrvatski birači po prvi puta dobili mogućnost dati nekom kandidatu preferencijalni glas, nažalost ti su glasovi u većini odlazili nositeljima stranačkih lista. Dakle, birači nisu bili dovoljno upućeni što taj model glasovanja predstavlja, jer su čelnici stranačkih lista ionako bili predodređeni za ulazak u Sabor. Preferencijalni način glasovanja daje mogućnost ulaska u Hrvatski sabor kandidatima s nižih mjesta na listi, pod uvjetom da osvoje najmanje 10 posto preferencijalnih glasova.

Upravo zahvaljujući preferencijalnim glasovima u Hrvatski sabor ušao je i sam čelnik Mosta Božo Petrov koji se namjerno svrstao posljednji na listi Mosta. Iza Petrova, najviše preferencijalnih dobio je Drago Prgomet (49,75 %), Stipe Petrina (43,48 %), Ivan Lovrinović (32,07 %) te Robert Podolnjak (28,68 %), dakle oni koji su posredstvom Mosta ponudili značajne političke zaokrete i reforme.

Potvrdilo se da je u budućnosti potrebno radikalno mijenjati izborni zakon. Uvesti najmanje pet do šest preferencijalnih glasova koji će iznjedriti hrabre i poštene zastupnike u Hrvatski sabor, bila bi revolucija koja bi provjetrila sabornicu i Vladu od učmalosti i dodvorničkih nezasluženih privilegija. I ne zaboraviti da hrvatsko iseljeništvo ima pravo glas, a i moći s kojom Hrvatsku može mijenjati na bolje. Moja je prognoza za ove i naredne izbore bila da dok se ne promjeni izborni zakon nema sudbonosnih pomaka tj. reformi u Hrvatskoj. Moguće je da se to upravo počelo događati. U svakom slučaju izbornih pobjednika nama, a sve ostalo Most odlučuje. Mogućnost postoji da Most može dobro s dobrim povezati.

Stipe Kutleša: Sada je velika odgovornost na Mostu

Tko je dobitnik, a tko gubitnik ovih parlamentarnih izbora u RH? Gubitnici su sve stranke i koalicije. Lako za to, ali gubitnik je čitav hrvatski narod i državljani RH. Domoljubna koalicija je gubitnik jer su očekivali barem 76 mandata da mogu sami oblikovati vladu, a to nisu postigli. Gubitnik je bez pokrića samouvjerena koalicija Hrvatska raste jer je očekivala da će imati barem relativnu većinu, ali ni to nije ostvarila. Veliko iznenađenje je Most koji je također gubitnik koliko god broj mandata premašuje njihova najoptimističnija očekivanja. Zašto je gubitnik? Zato što su, u oporbi prema druge dvije velike koalicije, naglasak stavili na reformske promjene. I što su dobili? Devetnaest mandata ili oko 14% glasovi onih koji su izašli na izbore, a oko 10% glasova od ukupnog broja birača RH.

Jesu li hrvatski birači poduprli promjene? Jasno da nisu. Desetina biračkog tijela jest za promjene koje nudi Most, a 90% ih nije za promjene. To je prava realnost. Naivno bi bilo reći da su neki birači koalicija očekivali promjene od tih koalicija. Glavne stranke se već desetljećima izmjenjuju na vlasti i nikada nisu pokazivali smisao ni volju za promjenama. Osim pred izbore, a to je samo prazno obećanje za naivčine kakvim se ovaj puta pokazao hrvatski narod.

Narod koji, kada njemu i njegovoj vlastitoj državi prijeti kolaps, pa i opstanak, nije u stanju odlučiti o svojoj OdgovornostNakon svega sada je velika odgovornost na Mostu. Hoće li opet, po tko zna koji puta, prevladati privatni interesi, animoziteti i sl.? Koliko se naslućuje ipak je od svega najvažnija saborska ili neka druga klupa. Dalje toga ne idu interesi većine onih kojima smo dali glasove. Ima li ijednoga tko bi se odrekao premijerske fotelje za interes Hrvatske i njezinih građana? Test za hrvatske političare! Hoće li vlastiti ego, kao što je obično bivalo, ostati glavni motor svake borbe za vlast? Ovi su izbori, što se god dogodilo, snažna poruka mladima koji ionako razmišljaju što prije pobjeći iz ove zemlje.sudbini, i ne zaslužuje ništa bolje nego još četiri godine glavinjanja. Birači RH pokazali su se nesvjesnim, nesavjesnim, neodgovornim, slabog pamćenja, nesposobnim i bez smisla za praktičnu demokraciju. Je li savjestan i odgovoran narod čiji 40% birača ne izlaze na izbore. Njih Hrvatska ne zanima. A bolji život bi sigurno htjeli. Samo to treba za njih netko drugi izboriti, a ne oni. A prvi su kada treba prigovarati. Ako su razočarani već potrošenim strankama i pojedincima zašto nisu birali sve nove ljude i nove stranke? Zato što zapravo i ne žele promjene.

Veliki dio hrvatskih birača uglavnom ne pamte dulje od mjesec dana. Može li zdrav narod zamisliti da opet dobiju vlast oni koji u zadnjih mjesec dana prestanu psovati, galamiti, koji za tri godine naprave trećinu sveukupnog hrvatskog duga, koji otjeraju preko sto tisuća mladih ljudi i sl. (tko bi sve i nabrojio)? Politički bolesna i do srži podijeljena nacija nije u stanju čak ni izabrati one koji će je ozbiljno i odgovorno voditi, a kamoli nešto ozbiljnije učiniti.

Nakon svega sada je velika odgovornost na Mostu. Hoće li opet, po tko zna koji puta, prevladati privatni interesi, animoziteti i sl.? Koliko se naslućuje ipak je od svega najvažnija saborska ili neka druga klupa. Dalje toga ne idu interesi većine onih kojima smo dali glasove. Ima li ijednoga tko bi se odrekao premijerske fotelje za interes Hrvatske i njezinih građana? Test za hrvatske političare! Hoće li vlastiti ego, kao što je obično bivalo, ostati glavni motor svake borbe za vlast? Ovi su izbori, što se god dogodilo, snažna poruka mladima koji ionako razmišljaju što prije pobjeći iz ove zemlje.

Pero Kovačević: Mostov premijer ili nam slijede novi izbori

Poznati su neslužbeni rezultati jučerašnjih parlamentarnih izbora u Hrvatskoj. Relativni pobjednik na jučerašnjim parlamentarnim izborima je HDZ-ova Domoljubna koalicija, a pravi pobjednik i najveće iznenađenje ovih parlamentarnih izbora je Most.

Prema posljednjim neslužbenim rezultatima DIP-a HDZ-ova Domoljubna koalicija osvojila je 59 mandata (3 dijaspora), SDP-ova Hrvatska raste 56, MOST 19, IDS 3, HDSSB 2, Milan Bandić 365 2, Uspješna Hrvatska 1 i Živi zid 1. Srpska manjina ima 3 mandata, a ostale manjine 5.

Vjerujem da će čitateljima posebno biti interesantni analitički pokazatelji jučerašnjih parlamentarnih izbora.

Što kažu analitički pokazatelji za deset izbornih jedinica?

U biračke popise u deset izbornih jedinica bilo je ukupno upisanih 3 778 738 birača, na izbore je izašlo 2 302 853 birača ili 60,84%. HDZ-ova Domoljubna koalicija je osvojila 746 105 glasova (sa dijasporom 770 529) ili 33,46% glasova birača koji su glasovali odnosno samo 20,33% glasova ukupnog biračkog tijela. SDP-ova Hrvatska raste je osvojila 742 393 glasova ili 32,23% glasova birača koji su glasovali odnosno samo 19,59% glasova ukupnog biračkog tijela. Most je osvojio 302 166 glasova (s dijasporom 303 267) ili 13,16% glasova birača koji su glasovali odnosno samo 8% glasova ukupnog biračkog tijela. Sve ostale stranke i liste osvojile su 486 664 glasova birača koji su pristupili glasovanju,ali samo 9 mandata u novom sazivu Hrvatskog sabora. 1 485 885 birača ili 39,16% nije izašlo na jučerašnje parlamentarne izbore.

Usporedimo to sa podacima parlamentarnih izbora iz 2011. godine.

Na parlamentarnim izborima održanim 2011. godine Kukuriku koalicija je osvojila 80 mandata, HDZ je ima 47 osvojenih mandata (s tri mandata dijaspore). Hrvatski Laburisti i HDSSB su osvojili po 6 mandata. HSS 1 mandat. Lista dr. Ivana Grubišića 2 mandata. Koalicija HSP dr. Ante Starčević i HČSP-a također 1 mandat.

U biračke popise 2011. godine u deset izbornih jedinica bilo je ukupno upisanih 3 839 796 birača, na izbore je izašlo 2 376 448 birača ili 61,89%. Kukuriku koalicija je osvojila 957 475 glasova ili 40,29 % glasova birača koji su glasovali odnosno samo 24,94% glasova ukupnog biračkog tijela. HDZ-a je osvojila 547 775 glasova ili 23,05% birača koji su glasovali odnosno samo 14,27% glasova ukupnog biračkog tijela. Sve ostale stranke zajedno osvojile su 871 198 glasova izašlih birača ili 36,66% odnosno 22,69% glasova ukupnog biračkog tijela. Kukuriku ScenarijiViše scenarija je u igri. Most je taj koji odlučuje. Ukoliko Most ostane kod svog obećanja danom biračima da neće koalirati sa HDZ-ovom Domoljubnom koalicijom kao niti sa SDP-om Hrvatska raste izgledni su i realni novi parlamentarni izbori na kojima bi Most mogao biti relativni izborni pobjednik. Ulazak Mosta u bilo koju koaliciju da Petrov ili Prgomet ne budu predsjednici Vlade znači odlazak Mosta u prošlost.koalicija i HDZ-a ukupno gledano imali su podršku 1 505 250 birača koji su glasovali ili 39, 21% glasova ukupnog biračkog tijela. Unatoč tako maloj podršci u odnosu na upisanih 3 839 796 birača u biračke popise Kukuriku kolacija je osvojila 80 mandata ili 52,98% mandata u novom sazivu Hrvatskog sabora, a HDZ-a je osvojila 47 mandata ili 29,14% mandata u sedmom sazivu Hrvatskog sabora. Sve ostale stranke i nezavisne liste osvojile su 871 198 glasova birača koji su glasovali , ali samo 16 mandata ili 10,60% mandata u novom sazivu Sabora.1 463 348 birača ili 38,11% nije izašlo na parlamentarne izbore 2011.

Tko će formirati novu Vladu?

Više scenarija je u igri. Most je taj koji odlučuje. Ukoliko Most ostane kod svog obećanja danom biračima da neće koalirati sa HDZ-ovom Domoljubnom koalicijom kao niti sa SDP-om Hrvatska raste izgledni su i realni novi parlamentarni izbori na kojima bi Most mogao biti relativni izborni pobjednik. Ulazak Mosta u bilo koju koaliciju da Petrov ili Prgomet ne budu predsjednici Vlade znači odlazak Mosta u prošlost, poput Lesarovih laburista, Mirele Holy, Živog zida i drugih koji su bljesnuli i ugasili se, nakon što su ih birači bilje upoznali. Ukoliko Most recimo odluči podržati manjinsku Vlade HDZ-a ili SDP-a birači će ga kazniti na prvim sljedećim izborima. Objektivno gledano moguć je i scenarij da Most kao treći dobije mandat za sastavljanje Vlade i to uspije napraviti. Ne bi me čudilo da za Mostovu Vladu sa Petrovom ili Prgometom glasa veliki broj zastupnika iz redova SDP-a i HDZ-a i drugih strančica jer su svjesni činjenice da na ponovljenim izborima neće osvojiti mandat.

Analitički pokazatelji ovogodišnjih parlamentarnih izbora zorno pokazuju da hrvatski građani nemaju povjerenje u velike stranke i političare odnosno da je nužno reformirati izborno zakonodavstvo.

HDZ-ova koalicija je izgubila već dobivene izbore. Puno je razloga zašto su izgubili već dobivene izbore, očito je da gube potporu birača jednako kao i SDP. No, prepustimo njima da se bave razlozima gubitaka izbora. Vrijeme bipolarizacije političke scene je očito prošlo.

Antun Babić: Karamarko treba predložiti nekog drugoga iz HDZ-a za mandatara hrvatske Vlade

Govor Tomislava Karamarka, nakon sinoćnjih parlamentarnih izbora, na kojeg se beskrajno dugo čekalo, bio je politički nezreo i gotovo patetičan. Usprkos njegovom uspjehu u izvlačenju HDZ-a iz ponora u koji su ga bacili Ivo Sanader i Jadranka Kosor, Karamarko nema kapacitet za premijera i vođu Hrvatske. Za spas Hrvatske i izbjegavanje dugotrajne i opasne političke krize, predlažem da Tomislav Karamarko preloži nekog drugog uvaženog vodećeg člana HDZ-a za mandatara hrvatske Vlade. To bi sigurno daleko brže dovelo do veće mogućnosti da HDZ koalira s MOST-om i sastavi vrlo stabilnu Vladu koja može izvuči Hrvatsku iz ove teške i izuzetno opasne situacije.

Važnost treće opcije sve više raste

Prije izbora upozorio sam HDZ-e da otupi oštricu prema MOST-u, jer će ga sigurno trebati kao koalicijskog partnera nakon izbora. Mjesec dana jednom sam vodećem članu MOST-a rekao da MOST ima šansu dobiti 16 zastupnika. Bio je iznenađen. Rekao je kako je njihov plan dobiti dva do tri zastupnika i graditi stranku za iduće izbore. Odgovorio sam mu da MOST sada mora ići na sve ili ništa, jer u protivnome na slijedećim izborima neće predstavljati ništa. Dodao sam da to predviđanje temeljim na želji hrvatskog naroda i glasača da pošalje jasnu poruku i HDZ-u i SDP-i da nisu upće zadovoljni s dvjema velikim strankama (HDZ-u I SDP-u) koje sup o svoje unutar stranačkom totalitarnom ponašanju slične kao jaje jajetu.

Unatoč našim “velikim analitičarima i mudracima kako je u Hrvatskoj nemoguća treća opcija, MOST je itekako pokazao da je treća opcija nešto što jedan veliki dio glasača u Hrvatskoj želi. Sada će, kao što su to čuli predstavnici HDZ-a I SDP-a u izjavama nakon izbora još više hvaliti MOST i izjavljivati kako i oni zagovaraju slične reforme koje MOST zagovara. To su već sinoć u njihovvm izjavama i potvrdili. Prema izjavama na televiziji nakon izbora bilo je teško razlučiti tko se od dvije velike koalicije više dodvoravao MOST-u, onom istom MOSTU-u na kojeg su gledali s visoka i kojeg su prije izbora irelevantan “mostić” itd.

I SDP i HDZ-e se grdno varaju ako misle da će preveslati MOST. Niti jedan analitićar HDZ-a nije bio u stanju predvidjeti ovakav rezultata parlamentarnih izbora. Gospoda Tihomir Dujmović i prof. dr. Zdravko Tomac bili su previše zasljepljeni i neobjektivni u njihovim analizama. Šteta. Mogli su daleko više pomoći HDZ-u da su bili realniji i objektivniji.

Karamarko ni Domoljubna koalicija nisu stvari dobitnik parlamentarnih izbora

Karamarko nije relativni dobitnik izbora osim ako govorimo o broju nanadata. Karamarko je protiv sebe imao najgoru Vladu u povijesti Hrvatske, a možda i najgoru vladu u Europi. On je tu Vladu mogao srušiti prije dvije godine kad je ta Vlada bila strašno omražema u hrvatskom narodu. Ostaje ključno pitanje zašto to nije to nije učinio? Tko mu to nije dozvolio. Možda Stipe Mesić? Da je netko drugi bio na čelu HDZ-a, ne Milan Kujundžić koji je na izborima u HDZ-u izgubio od Karamarka, Domoljubna bi koalicija jučer dobila više od 80 zastupnika i uplovila u sigurne vode vođenja Republike Hrvatske. Tko je zapravo branio HDZ?Predsjedništvo HDZ-a mora žurno donijeti odluku da li želi spasiti Hrvatsku ili ju želi s Karamarkom uvaliti u još veće problem? Karamarku treba ponuditi svaku drugu dužnost osim premijera tj. mandatara Vlade i otvorit će se put za spas Hrvatske. U svim demokratskim i razvijenim zemljama vođa oporbe koji ne bi bio u stanju na parlamantarnim izborima do nogu potući Vladu i njezinog premijera koji su bili naomraženiji i najnepopularniji od uspostave te države, kao što je to bio SDP u Hrvatskoj, odmah bi dao ostavku.Karamarku da izvede hrvatski narod i hrvatske građane na ulice i da zatražii ostavku Vlade RH, kao što su to prije nekoliko dana uspješno tražili građani Rumunjske?

Mala koalicijske stranke nisu donijele ništa uspjehu Domoljubne koalicije

HSS, HČSP, HSLS itd. u Domoljubnoj koaliciji bile su samo dekoracija koja je donijela dvije do tri tisuće glasova, a tražit će ministarska i druga mjesta. To je bila još jedna velika Karamarkova pogrješka i loša investicija.

Predsjedništvo HDZ-a mora žurno donijeti odluku da li želi spasiti Hrvatsku ili ju želi s Karamarkom uvaliti u još veće problem? Karamarku treba ponuditi svaku drugu dužnost osim premijera tj. mandatara Vlade i otvorit će se put za spas Hrvatske. U svim demokratskim i razvijenim zemljama vođa oporbe koji ne bi bio u stanju na parlamantarnim izborima do nogu potući Vladu i njezinog premijera koji su bili naomraženiji i najnepopularniji od uspostave te države, kao što je to bio SDP u Hrvatskoj, odmah bi dao ostavku.

Ovo nije nikakav osobni stav ili netrpeljivost prema Tomislavu Karamarku, nego prvenstveno briga za opstanak hrvatske države. S borbom za samostalnom hrvatskom državom počeo sam 1973. i stekao sam veliko iskustvo u demokratskom i razvijenom svijetu. Ovo što se danas događa u Hrvatskoj vrlo je opasno. Svaki pojedinac mora snositi veliku odgovornost za budućnost Hrvatske. Tuđman nikada ne bi napravio grieške koje je napravio Tomislav Karamarko. Očigledno je deset godina cruženja s Mesićem I Manolićem ostavilo previše duboki trag u Karamarkovom političkom razmišljanju i političkoj logici.

Velika odgovornost Predsjednice Republike Hrvatske

U jutrošnjem pobraćanju hrvatskoj javnosti Predsjednica Republike Hrvatske gospođa Kolinda Grabar - Kitarović pokazala je veliku zrelost i državničku mudrost. Nema nikave sumje da u sklopu svoje velike odgovornosti i Predsjednica bi trebala razgovarati s gospodinom Karamarkom i uvjeriti ga da on nema one nužne i potrebne vrline za vođenje hrvatske države u ovim teškim i kriznim vremenima. Zar je bio potrebno da ga predsjednik HSS-a Hrg podsjeti na kraju Karamarkovog obraćanja javnosti da čestita MOST-u na odličnom izbornom rezultatu? To je katastrofalna grieška i najbolji pokazatelj da Karamarko ne zna misliti na nogama i da mu treba sve pripremiti. On je tu strašnu pogrješku učinio i nakon što je cijeloj Hrvatskoj bilo da bez bez MOST-a nije moguće sastaviti stabilnu Vladu Republike Hrvatske? Karamarko je bio dobitnik do sada, ali na ovim je izborima bilo nedvojbeni gubitnik, a gubitnici se moraju povući u interesu opće dobrobiti stranke i države.

Željko Dogan: Teško je povjerovati da će čelnici Mosta spašavati SDP

Ono što hrvatskom narodu trenutno najviše treba je duboki uzdah olakšanja.

Zdravorazumski sudeći ipak se izbornom lustracijom napokon riješio vlasti recikliranih bivših jugokomunista. Naime, teško je povjerovati da će čelnici Mosta, za koje se vjeruje da su pošteni i trezveni ljudi, ići protiv volje većine građana i spašavati izbornog gubitnika Milanovića od kojeg su svjetonazorski udaljeni nepremostivom daljinom. Ne može biti znaka jednakosti između HDZ-a i SDP-a, kao što ga ne može biti između Tuđmana i Račana.

Jedina zdrava alternativa Milanovićevom bivšem načinu vođenja politike i današnjoj nezdravoj situaciji u koju je Hrvatska dovedena zahvaljujući toj politici jest Tuđmanova politička doktrina vjere u sebe i svoje snage. U čvrstoj povezanosti s višemilijunskom, bogatom i uspješnom izvandomovinskom Hrvatskom, svehrvatskoj slozi i europskoj budućnosti.

Nedvojbeno je narod u Hrvatskoj već postao bolestan od jugokomunističkih zombija tipa Mesić, Račan, Josipović, Milanović, čija ga je odnarođena i neučinkovita vlast u posljednjih 15 godina stalno bacala na koljena i dovela na rub opasnog balkanskog ponora. Oživljavanjem bivših podjela, mitova i 'vrijednosti' te stalnim napadima na Tuđmana, istaknute generale i branitelje iz Domovinskog rata, gotovo su uništili narodni moral. Posljedica toga je današnja polarizacija u hrvatskom društvu te ozračje 'bivšeg' beznađa i apatije. Zadatak njihove vlasti bio je da razočarani Hrvati izgube svaki interes za politiku i političare te se u borbi za svakodnevno preživljavanje usredotoče samo na sebe i svoj privatni život. Bez ikakve želje za izlaskom na izbore ili društvenim angažmanom u rješavanju problema od općeg interesa. Sustavnim gaženjem dostojanstva i nade u bolju budućnost držali su ga taocem 'Naše Regije' i doveli opstanak same države u pitanje. Zbog čega se slobodno može reći da su, nakon Tuđmanove smrti, nastavili političko-medijsku ofanzivu slamanja hrvatske države, tamo gdje je velikosrpska oružana agresija stala.

Nikada više hrvatski političari i narod ne smiju biti taoci i žrtve (zapadno)balkanskih integracija ni velikosrpskog širenja. Nadajmo se kako nakon Mesića i Josipovića, odlazak Milanovića i drugova s vlasti znači i konačni prekid s jugobalkanskim političarima, mentalitetom i integracijama.

Sada, kada je izbornom lustracijom napravljen taj toliko potrebni iskorak i stvorena prigoda, nema vremena za gubljenje. Poziv Karamarka i čelnika Mosta za neizbježne promjene i reforme kao odgovor na sveobuhvatnu krizu u društvu trebao bi odzvanjati diljem Lijepe naše. Uzimajući u obzir izazove pred kojima se hrvatska država i društvo trenutno nalazi narod u Domovini mora biti svijestan da ga čeka duga borba za ozdravljenje i oporavak od situacije u koju su ga doveli oni koji su htijeli da mu budućnost ponovno bude jugobalkanska prošlost.

Novoizabrana vlada treba se odmah ozbiljno uhvatiti posla i početi čistiti sramotni društveni nered i nagomilane VladaNovoizabrana vlada treba se odmah ozbiljno uhvatiti posla i početi čistiti sramotni društveni nered i nagomilane gospodarske probleme koje je za sobom ostavio posljednji jugokomunistički klon na vlasti u Hrvatskoj, Zoran Milanović. Potpuno suprotno od njega i njegovih ministara, koji su odgojeni tako da s visoka drže lekcije i diktiraju narodu 'rješenja', umjesto da ga slušaju, novi premijer i njegovi ministri morat će se puno više savjetovati s običnim ljudima i surađivati s lokalnim vlastima u uklanjanju prepreka na putu društvenog i gospodarskog oporavka zemlje.gospodarske probleme koje je za sobom ostavio posljednji jugokomunistički klon na vlasti u Hrvatskoj, Zoran Milanović. Potpuno suprotno od njega i njegovih ministara, koji su odgojeni tako da s visoka drže lekcije i diktiraju narodu 'rješenja', umjesto da ga slušaju, novi premijer i njegovi ministri morat će se puno više savjetovati s običnim ljudima i surađivati s lokalnim vlastima u uklanjanju prepreka na putu društvenog i gospodarskog oporavka zemlje.

Današnjoj Hrvatskoj na mjestu premijera ne treba isključivi 'mi ili oni' političar (kao što je bio Milanović) već timski igrač. Političar koji za dobro svog naroda i države može raditi čak i s onima koje ne voli ili s kojima se ne slaže. Ukratko dobar upravitelj koji će ostaviti svoje ministre i lokalne vlasti da rade svoj posao ali i držati budni pogled na sva pitanja i probleme s kojima se susreću. To bi se odrazilo na hrvatsko društvo u cijelini na puno pozitivnih načina i imalo golem utjecaj na samopouzdanje ljudi u stvaranju bolje budućnosti.

U ovom trenutku, na mjestu premijera Hrvatskoj je potreban oprezan i ekonomski pragmatičan političar koji će znati zaštititi nacionalne interese i u isto vrijeme podupirati privatni sektori lokalne vlasti da vuku gospodarstvo naprijed. U političkom smislu, on treba biti ono čelnik HDZ-a i čelnici Mosta u stvari jesu – pristojan konzervativac koji će u prvi plan staviti poštivanje hrvatskih temeljnih vrijednosti i poboljšanje životnog standarda običnog čovjeka, a ne istospolne brakove i ćilirične ploče u Vukovaru.

Kao rezultat pogrješaka i parazitske nesposobnosti političara recikliranih iz bivšeg sustava, situacija u Hrvatskoj je prilično alarmantna. Pod Milanovićevom vlašću vanjski dug se enormno povećao i nekontrolirano raste. Svi njegovi dosadašnji 'uspjesi' kao i patetična milostinja kojom je kupovao glasove socijalno ugroženih birača kreditirani su ubrzanim guranjem Hrvatske u dužničko ropstvo. Ako Hrvatska nastavi trošiti znatno više nego što zaradi i ako se ta neravnoteža ne popravi, neizbježno je čeka grčki scenarij. Vanjski dug se popeo toliko visoko da, ako se ne obuzda to suludo rasipništvo, Hrvatska će bezglavo otplutati prema crnoj rupi dužničkog ropstva.

Bez obzira kakvom se kombinatorikom složi nova hrvatska vlada, bolni rezovi i reforme bit će neizbježni kako bi se Hrvatska izvukla iz sveopće krize u koju su je duboko uvalili Milanovićevi 'uspjesi'. Možda to neće biti u skladu s predizbornim obećanjima, ali će dugoročno sigurno biti dobro za državu.

Vidite, što se nužnih reformi tiče, iako je imao četiri godine na raspolaganju i bio pod snažnim pritiskom Bruxullessa da ih provede, politički komformist Milanović je to tvrdoglavo odbijao. Za razliku od drugih premijera postkomunističkih zemalja članica EU koji su ih proveli na vrijeme i zahvaljujući tome izišle iz krize. Sada, kada je izgubio izbore i u Mostu, koji je bezkompromisno za reforme, vidi slamku spasa da se održi na vlasti, on se podastire pod njim kao tepih i kurvanjski mu se potpuno bezuvjetno predaje kao partner u žurnom provođenju reformi i bolnih rezova!? Iako je do jučer u predizbornoj kampanju plašio birače kako upravo Karamarko ako pobijedi, to ima namjeru napraviti. Ima li gore političke prostitucije od toga?

Bilo kako bilo, nakon što se Hrvatska konačno riješila vlasti takvih jeftinih, jugobalkanski odnarođenih političkih oportunista, pošten i sposoban političar bit će najtraženije zanimanje u Hrvatskoj u idućih nekoliko godina. I to s dobrim razlogom.

I još nešto.

Trenutno Hrvatska ima preko 150 registriranih političkih stranaka i taj se broj od izbora do izbora stalno povećava. Imati tako veliko brdo stranaka za jednu tako malu zemlju je bizaran i nepotreban teret. Činjenica je da se demokracija ne povećava stalnim povećavanjem broja stranaka i političara. Povećava se samo zbunjenost.

Zamislite koliko ljudi u tim strankama žive od politike na teret naroda i države. Još kada im se pridoda čitava vojska raznih županijskih, općinskih, manjinskih i nevladinih dužnosnika, koji za svoje političke djelatnosti dobivaju plaću, koliki je to golemi teret za državni proračun? Takav politički luksuz ne mogu sebi priuštiti ni daleko veće i bogatije zemlje od Hrvatske.

Zato ako dođe do ponavljanja parlamentarnih izbora treba glasovati tako da se smanji broj stranaka i profesionalnih političara u Hrvatskoj. Zamislite kolika bi golema ušteda bila kad bi se broj stranaka i profesionalnih političkih djelatnika sveo na razumnu mjeru. Osim toga, imajući broj stranaka i političara primjeran svojoj veličini postoji dobra šansa da bi birači bili u stanju indentificirati se s strankom za koju glasuju i političarima koji ih vode. Ovako, koliko običnih ljudi uopće zna kako se zovu vođe više od 5-6 stranaka u Hrvatskoj?

Davor Dijanović

 

HKV.hr - tri slova koja čine razlikuAgencija za elektroničke medijePrilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

Ned, 15-09-2019, 08:30:40

Najave

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.