Optimizam i ekonomski oporavak

Hrvatsko se gospodarstvo već nekoliko godina nalazi u dubokoj krizi praćenoj velikim rastom nezaposlenosti. Sadašnja vlast pokazala se je potpuno nesposobnom za rješavanje gorućih ekonomskih problema. Buduću vlast očekuje veliki posao koji će podrazumijevati ekonomske reforme, od kojih neke ne će biti nimalo ugodne. Ono što je trenutno vidljivo kod tzv. običnih građana određena je doza pomanjkanja vjere u vlastite snage i vjere u hrvatsku državu. Nameće se stoga pitanje je li oporba sposobna hrvatskim građanima vratiti vjeru u bolju budućnost i optimizam koji je – čak i prema ekonomskim teoretičarima – jedan od nužnih preduvjeta uspješne i zdrave ekonomije.

Ovu problematiku za Portal HKV-a komentiraju: prof. dr. sc. Branimir Lukšić, dr. sc. Damir Pešorda, Krešimir Miletić, Egon Kraljević i Joško Čelan.

Prof. dr. sc. Branimir Lukšić: Vlada nacionalnog spasa

Činjenice pokazuju, da je uvelike poraslo nepovjerenje hrvatskih građana prema politici i političarima. Razlog tome su korupcija i nesposobnost vladajuće koalicije, kao i korupcija u redovima ranijih vlada Hrvatske. Ovome treba pridodati još jednu specifičnost političkog života u Hrvatskoj, naslijeđeni komunistički mentalitet, koji je još uvijek nazočan u politici i društvu.

Osobita je opasnost od ovog komunističkog mentaliteta jugoslavenski recidiv, jer taj recidiv u geopolitičkom pogledu znači balkanizam i predaju dijelova hrvatskog Jadrana susjedima, u gospodarskom bezgranično zaduživanje u inozemstvu, u nacionalnom pogledu globalistički internacionalizam kao suvremena zamjena za komunistički internacionalizam („sve samo ne hrvatska država"), a u vjerskom i moralnom pogledu agresivni amoralizam i otvoreni napad na religiju, osobito na Katoličku crkvu.

Za najnovije izborne uspjehe HDZ-a i njegove koalicije uvelike je „zaslužan" potpuno anacionalni, demoralizirani, nesložni i nekompetentni SDP. Drastičan pad ugleda političara i politike očituje se u nevjeri građana da se išta u hrvatskoj politici može promijeniti na bolje, u slaboj izlaznosti na izbore, i u cinizmu prema politici općenito. Ne uviđa se istina, da je politika jedno od najčasnijih zvanja, jer se bavi zajedničkim dobrom svih državljana, te da bi se, stoga, najsposobniji, najpošteniji i najnesebičniji ljudi morali profesionalno baviti politikom.

PozicijePotrebno je da na vodeća mjesta na lokalnoj, regionalnoj i državnoj razini postavi ljude koji su sposobni, nesebični i bez prošlih „repova", ljude koji ne će šutjeti da bi očuvali svoje položaje kad vide da drugi u stranci, pa makar i na njezinom vrhu, rade protupravno. U politička tijela EU stranka bi trebala poslati visokoobrazovane, stručne i nesebične osobe, koje po mogućnosti govore više jezika.Ali ova stranačka katastrofa SDP-a i njegovih političkih trabanata još nije jamstvo izborne pobjede HDZ-a i njegove koalicije. Nakon korupcijskih afera koje su potrese HDZ ta stranka je provela moralnu katarzu, čisteći se od častohlepnih i srebrohlepnih političara. Ali ona mora poduzeti još stanovite korake, da bi, došavši na vlast, služila općem dobru, a ne samo stranačkim interesima.

Ponajprije potrebno je da na vodeća mjesta na lokalnoj, regionalnoj i državnoj razini postavi ljude koji su sposobni, nesebični i bez prošlih „repova", ljude koji ne će šutjeti da bi očuvali svoje položaje kad vide da drugi u stranci, pa makar i na njezinom vrhu, rade protupravno. U politička tijela EU stranka bi trebala poslati visokoobrazovane, stručne i nesebične osobe, koje po mogućnosti govore više jezika.

Uvjeren sam, da bi domoljubna, sposobna i čestita vlada nacionalnog jedinstva, koju bi formirao HDZ sa svojim koalicijskim partnerima, mogla uspješno provesti i potrebne mjere za gospodarski oporavak Hrvatske. Vraćeno samopouzdanje hrvatskome narodu pokazalo bi da je hrvatski narod spreman stegnuti kaiš ako postoji opravdana nada u bolje sutra.

Tu bi svakako trebalo aktivnije uključiti i onaj nepresušni izvor ljubavi za Hrvatsku i pomoći Hrvatskoj, hrvatsko iseljeništvo, koje je i u Domovinskome ratu odigralo značajnu ulogu u oslobođenju Hrvatske od srbojugoslavenstva i komunizma. Činjenica da višemilijunska iseljena Hrvatska ima u Hrvatskom saboru isto broj zastupnika kao, recimo, srpska manjina u Hrvatskoj svjedoči o nacionalnom mazohizmu.

No, nadasve, članovi te vlade hrvatskoga nacionalnog spasa svojim bi primjerom morali pokazati potpunu odanost hrvatskoj domovini. U njihovom životu i političkom djelovanju bi se morale obistiniti one nezaboravne Matoševe riječi „samo tebe volim, draga nacijo/ samo tebi služim, oj, Kroacijo".

Dr. sc. Damir Pešorda: Ohrabrujuće poruke

Buduću vladu, jer na aktualnu više nema smisla trošiti riječi, očekuje težak posao. U prvom redu zbog duboke gospodarske krize u kojoj se zemlja nalazi. No, neće biti dobro ako izlazak iz krize pokušamo naći isključivo sredstvima ekonomske politike. Jer ni uzroci naše krize nisu isključivo ekonomske naravi. Ruski mislilac Berđajev na jednom mjestu kaže da ''cjelokupna ekonomija čovječanstva ima duhovnu bazu, duhovni temelj''.

Suvremeni ekonomski analitičari na takve tvrdnje samo bi odmahnuli rukom, no to ne bi učinio, recimo, Orban, vjerojatno najuspješniji premijer u suvremenoj Europi. Hoću reći da bez temeljite obnove vrijednosti na kojima je utemeljena hrvatska državotvorna misao i hrvatska država teško može biti i gospodarskog oporavka. Te vrijednosti su: suverenizam, pozitivni nacionalizam, kršćansko kulturno nasljeđe, osobne slobode i slobodno poduzetništvo, ograničeni jedino zakonima i zaštitom državnih interesa.

Na žalost, ulaskom u EU Hrvatskoj je manevarski prostor za politiku na tim osnovama bitno sužen i ograničen. Za prolivenim mlijekom uzaludno je žaliti, treba učiniti ono što se može u danim okolnostima. A može se učiniti dosta, dokaz za to nam je i Orbanov primjer u Madžarskoj.

OptimizamOptimizam i polet u masama nemoguće je probuditi šupljim globalističkim pričama, lažnom političkom korektnošću i histeričnim napadom na vrijednosti i način života koji su svojstveni velikoj većini pripadnika nekog društva. Kada postignemo odgovarajući stupanj jednodušnosti oko toga tko smo, što smo i čemu težimo, tada će i gospodarski oporavak doći sam po sebi.Kako sljedeće izbore u Hrvatskoj vrlo vjerojatno dobiva HDZ, potrebno je sada pozornost usmjeriti na tu stranku. S te strane, po mome sudu, u posljednje vrijeme dolaze neke ohrabrujuće poruke. Nedavno je visoki dužnosnik te stranke najavio vraćanje 30. svibnja kao Dana državnosti. Koliko god to djelovalo tek kao simbolična gesta, a ne neka stvarna promjena, mislim da je ta simbolika iznimno važna jer pokazuje volju da se mijenjaju plodovi politike rashrvaćivanja Hrvatske, koju je započeo Račan, a nastavili Sanader, Kosorica i Milanović.

Ohrabruje i Karamarkova opaska da je socijaldemokracija u Hrvatskoj plašt za jugofiliju i politiku obnove ''Regiona''. Nadajmo se da će se s vremenom u HDZ-u razviti i otpor prema europskim politikama koje idu na štetu Hrvatske, tek tada bismo mogli govoriti o povratku tuđmanovskog HDZ-a.

Takva politika mogla bi u narodu pobuditi i onaj optimizam o kojemu govorite u vašem pitanju. Optimizam i polet u masama nemoguće je probuditi šupljim globalističkim pričama, lažnom političkom korektnošću i histeričnim napadom na vrijednosti i način života koji su svojstveni velikoj većini pripadnika nekog društva. Kada postignemo odgovarajući stupanj jednodušnosti oko toga tko smo, što smo i čemu težimo, tada će i gospodarski oporavak doći sam po sebi.

Krešimir Miletić: Važnost socijalnog kapitala

Birači u Hrvatskoj već dugo nemaju priliku vidjeti konkretan gospodarski program, s konkretnim i razumljivim mjerama i projektima, a koji bi ulili barem malo optimizma u prilično negativističku sliku budućnosti koja je pred Hrvatskom. Gospodarstvo se praktički svelo na 'biznis s državom', u kojem je država praktički jedini značajniji investitor i u kojem partnere i 'igrače' bira po stranačkom ključu ili prema nekom od oblika podobnosti.

Soc. kapitalŠto je stupanj povjerenja veći, to je ujedno i pokazatelj da su stvari uređenije u tom društvu, da postoji uzajamno povjerenje koje je opet stup izgradnje bilo kojeg društva. U Hrvatskoj je socijalni kapital, a time i povjerenje, na niskom nivou, što dodatno stvara prepreku za razvoj. Optimizam i povjerenje mogu vratiti prije svega vjerodostojnost i poštenje, otvaranje prostora za stručne i poštene ljude i u politici i u gospodarstvu.Korupcija je svakako jedan od temeljnih problema gospodarstva i ukoliko se to ne promijeni, osiromašenje naših zajedničkih dobara će se nastaviti. To je moguće promijeniti ukoliko se politika doslovno makne iz gospodarstva, a prostor prepusti znanju, sposobnosti, inovativnosti i kreativnosti gospodarstvenika.

Razvoj određenog društva povezuje sa i sa socijalnim kapitalom. Pojednostavljeno, radi se (između ostalog) i o resursima koje je određeno društvo sposobno okupiti u međusobnom povezivanju i udruživanju građana, koje je opet utemeljeno na međusobnom povjerenju i ostvarivanju interesa (osobnih i zajedničkih). U društvu sa većim stupnjem socijalnog kapitala građani razumiju da je primjerice važno plaćati porez, jer se time financira zajedničko dobro. Socijalni kapital, pojednostavljeno, možete promatrati i na vrlo jednostavnom primjeru stupnja povjerenja koje postoji ukoliko naručite ili platite neku uslugu, a da pri tome nećete biti prevareni (npr. odlazak auto mehaničaru).

Što je stupanj povjerenja veći, to je ujedno i pokazatelj da su stvari uređenije u tom društvu, da postoji uzajamno povjerenje koje je opet stup izgradnje bilo kojeg društva. U Hrvatskoj je socijalni kapital, a time i povjerenje, na niskom nivou, što dodatno stvara prepreku za razvoj. Optimizam i povjerenje mogu vratiti prije svega vjerodostojnost i poštenje, otvaranje prostora za stručne i poštene ljude i u politici i u gospodarstvu.

Hrvatska te ljude ima i u domovinskoj i u iseljenoj Hrvatskoj. Zato odgovor na pitanje je li oporba sposobna hrvatskim građanima vratiti vjeru u bolju budućnost vidim u tome koliko je spremna uložiti iskreni napor u otvaranje tog prostora za struku, znanje i inovacije te u povezivanje cjelokupnih resursa Hrvatskog naroda u domovini i iseljeništvu. Bez toga, vlasti će se izmjenjivati, ali promjene neće nastati već će se problemi dodatno produbljivati.

Egon Kraljević: Vjerujem da je oporba u stanju vratiti optimizam

Vjerujem da je oporba u stanju vratiti optimizam, ako ni zbog čega drugog, zbog toga što ne baštini negativan stav prema hrvatskom identitetu. U svakom slučaju za to imaju više izgleda od aktualne vlasti koja zemlju koju vodi doživljava "slučajnom", vlastiti narod "apsurdnim" i koja bi radije sudjelovala u nekon širem regionalnom državnom okviru negoli bila u ovoj, "separatističkoj" hrvatskoj koži.

Trenutna se hrvatska vlada u takvom položaju osjeća jako neugodno i taj je emotivni odmak od države kojoj su na čelu očit između ostalog i u, više komemoriranju negoli slavljenju važnih državnih obljetnica, (osim ako nije riječ o 22. lipnju ili 27. srpnju koji i nije državni praznik, ali ga najviši državni dužnosnici pohode) ili u neugodi kojom su dočekane oslobađajuće presude hrvatskim generalima.

Pripadnici jugofilne kaste koja je osamostaljenjem Hrvatske izgubila svoju domovinu, u današnjim političkim okolnostima ne mogu potaknuti optimizam nego samo, u blažem slučaju defetizam, a u ekstremnijoj inačici mržnju, prema zemlji i narodu koji su uništili njihov politički ideal.

No optimizam, koliko god bio nužan, neće biti dovoljan da bi se stvari pokrenule s mrtve točke. Bit će potrebno donijeti jasne, logične i trajne propise i zakone koji ne proturječe jedni drugima i koji štite javne interese a ne pojedine lobije, kao i početi provoditi već postojeću pravnu regulativu, tj. onaj njezin dio koji zadovoljava pravne standarde.

OdricanjaMorat će se tražiti nova odricanja od ionako osiromašenog stanovništva, a da se pri tomu narodu neće baš puno toga moći ponuditi zauzvrat. No, stvari su takve kakve jesu i Hrvati će morati prihvatiti načela reda i dogovora, a ne funkcionirati uz improvizacije, stalna trvenja i populistička samozavaravanja, što je do sada omogućavalo životarenje od danas do sutra. To će nas, ukoliko ne promijenimo svoje navade, u konačnici odvesti u kaos i slom. Na nama je da se trgnemo i krenemo drukčijim putem.Morat će se vući brojni nepopularni potezi poput preustroja (pri čemu nipošto ne podrazumijevam regionalizaciju) i smanjenja sada uglavnom neučinkovitih državnih i lokalnih vlasti, što će s obzirom na u Hrvatskoj izraženu tradiciju lokalpatriotizma nesklonog kompromisima, biti teško provedivo.

Sve su to preduvjeti da se stvori povoljna poduzetnička klima koja će omogućiti da svaki posao u Hrvatskoj, od poljodjelstva do visokotehnoloških industrija, postane profitabilan. Ne treba se žaliti da Hrvatska nema izvozne proizvode, jer nam ni visokorazvijene Belgija ili Nizozemska, ne prodaju svemirske letjelice, nego uglavnom rajčice, sir, mrkve ili tulipane. Za uzgoj ovih kultura nije potrebno veliko znanje, nego prije svega učinkovita i jeftina država koja će njihovu, ali i svaku drugu proizvodnju poticati i činiti konkurentnom.

U našem slučaju tj. ako već ne pomaže, dovoljno bi bilo da država barem ne šteti naporima marljivih pojedinaca. A da šteti vidljivo je iz uputa, poput one "Ne vraćaj se bez neke prijave", s kojom su Linićevi poreznici ispraćani u nadzor poslovanja poduzetnika.

Sve u svemu, morat će se tražiti nova odricanja od ionako osiromašenog stanovništva, a da se pri tomu narodu neće baš puno toga moći ponuditi zauzvrat. No, stvari su takve kakve jesu i Hrvati će morati prihvatiti načela reda i dogovora, a ne funkcionirati uz improvizacije, stalna trvenja i populistička samozavaravanja, što je do sada omogućavalo životarenje od danas do sutra. To će nas, ukoliko ne promijenimo svoje navade, u konačnici odvesti u kaos i slom. Na nama je da se trgnemo i krenemo drukčijim putem.

Joško Čelan: Da bi se dogodio boljitak, i narod mora postati bolji

Hrvatsko gospodarstvo je, kao što je poznato, i po službenim mjerilima globalizatorskih gazda na razini smeća (ili, na engleskom, „garbage"). Sadašnja vlast doista je potpuno nesposobna za rješavanje gorućih gospodarskih problema. Jedan bitan razlog je, naravno, ta nesposobnost – riječ je većinom o tipičnom jugokomunističkom sindromu „političara opće prakse", zapravo zgubidana bez dana radnog HDZLogično je očekivati da će – na prijevremenim ili, vjerojatnije, redovnim predsjedničkim, a potom i parlamentarnim izborima – pobijediti HDZ, vodeća državotvorna stranka. Nažalost, i u njoj je ostalo još dosta tragova prethodne sanaderovsko-kosorovske „vladavine najgorih", ali nadam se – imajući u vidu neka nova, ali i neka stara lica – da bi njen povratak tuđmanovskom domoljublju i odgovornosti mogao biti stvaran.staža u ozbiljnom poslu. Neki od današnjih ministara nisu bili u stanju suvislo voditi ni seoske poljoprivredne apoteke, a dopalo ih je, po partijskoj podobnosti, da vode velike i vitalne sustave.

Drugi razlog propasti možda je čak i važniji: velika većina njih nema ni trunke ljubavi niti odanosti hrvatskoj domovini (koju zovu „ova zemlja"). Oni su puki i tupi poslovođe vladajuće jugonacionalističke udbomasonerije, koju je Britanski imperij instalirao izvana 3. siječnja 2000. godine kao svoju idealnu kakistokraciju – dakle, vladavinu najgorih (najgorih za Hrvate, najboljih za sebe). Stoga, njihova jedina stvarna briga nije dobrobit hrvatskog naroda i države, već uzorno služenje spomenutom stranom gazdi i uporan, pače i fanatičan rad na blagostanju vlastite klike, u čemu su jedino uspješni.

U situaciji kada su i država i narod gotovo na dnu, svaka (domoljubna) oporba može biti samo bolja ili bitno bolja. Logično je očekivati da će – na prijevremenim ili, vjerojatnije, redovnim predsjedničkim, a potom i parlamentarnim izborima – pobijediti HDZ, vodeća državotvorna stranka. Nažalost, i u njoj je ostalo još dosta tragova prethodne sanaderovsko-kosorovske „vladavine najgorih", ali nadam se – imajući u vidu neka nova, ali i neka stara lica – da bi njen povratak tuđmanovskom domoljublju i odgovornosti mogao biti stvaran.

Mnogo je nepoznanica i u Savezu za Hrvatsku: većom organizacijskom kohezijom i ponudom suvislih programa oni se, bez obzira što su gotovo sve najvažnije institucije u rukama najgorih, u slijedeću godinu dvije moraju nametnuti, ako žele postati ozbiljnom alternativom.

U uredničkoj propoziciji narod se, izgleda, doživljava kao pasivna sastavnica, koja čeka da se pojavi vođa ili izbavitelj i čije raspoloženje upravo o tome ovisi. A to je, dakako, temeljni problem. Ne kaže se uzalud: narod ima vlast kakvu zaslužuje. Umjesto da je već odavno prepoznao koje političke snage pripadaju njemu (narodu), a koje rečenom Imperiju, umjesto da je već odavno danomice na ulicama, da stvara vlastitu političku i intelektualnu nadgradnju i istodobno bojkotira sve zatorničko i neprijateljsko, on i na posljednjim izborima tročetvrtinski sjedi kod kuće, bojkotira slobodu i nečujno jamra.

A prava krilatica može biti samo: pomozi si sam pa će ti onda i Bog pomoći!

Davor Dijanović

 

HKV.hr - tri slova koja čine razlikuAgencija za elektroničke medijePrilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.