Danas donosimo drugi od pet nastavaka serijala članaka, kroz koji - kako smo već jučer najavili - nastojimo istražiti pravne aspekte nedavne presude Haaškog suda "vukovarskoj trojci" za zločine na Ovčari. Naša raščlamba pokazat će jasno i na kome sve leži odgovornost za presudu koja je šokirala čak i onaj dio hrvatske javnosti koji od Haaga zbog niza drugih slučajeva nije puno očekivao. U prvom nastavku, razmatrajući odredbe Statuta Haaškog suda, utvrdili smo kako su one pružale sasvim dovoljan pravni temelj za progon svih odgovornih za ratne zločine u Vukovaru, uključujući i zapovjedni vrh JNA. U ovom nastavku donosimo najvažnije i najzanimljivije dijelove optužnice koju je 12. prosinca 1997. podnijela tadašnja glavna tužiteljica Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju Louise Arbour za predmet Mrkšić-Šljivančanin-Radić-Dokmanović. Naime, optužnica iz 1997. u mnogim dijelovima prepisana je u optužnici po kojoj je započelo suđenje 11. studenoga 2005. Mrkšiću, Šljivančaninu, i Radiću - ali je istovremeno i u ključnim dijelovima izmijenjena. To optužnicu iz 1997. čini posebno važnom za razumijevanje uloge koju je odigrao Ured tužiteljstva pod vodstvom Carle del Ponte, o čemu će biti više riječi u trećem nastavku ovog našeg serijala.

 

 

Slučaj vukovarske trojke - Kriminalne radnje haaških dužnosnika - 2. dio
Optužnica koju je Louise Arbour 1997. godine podnijela za predmet Mrkšić-Šljivančanin-Radić-Dokmanović

 

Iz optužnice koju je Louise Arbour 1997. godine podnijela za predmet Mrkšić-Šljivančanin-Radić-Dokmanović, čije dijelove u hrvatskom prijevodu donosimo u nastavku, izdvajamo četiri važna čimbenika.

1) Ovčara - Vukovar

Louise Arbour svoju optužnicu ograničila je samo na zločine vezane uz Ovčaru, koji po broju žrtava uključuju tek manji dio zločina počinjenih u Vukovaru. Ipak, imajući u vidu kako je 1997. godine, kada je optužnica podignuta, još bilo dosta vremena za sudski progon i drugih počinjenih zločina, ovakav pristup može se opravdati.

2) Međunarodni sukob

Louise Arbour u opisu osnovnih postavki navodi kako je Republika Hrvatska 25. lipnja 1991. godine proglasila svoju nezavisnost - čije je stupanje na snagu na zahtjev EZ-a odgođeno do 8. studenoga 1991. godine. S tim u svezi Louise Arbour kaže: "Sva djela i propusti navedeni u ovoj optužnici su se dogodili u toku mjeseca studenog 1991. godine u općini Vukovar u Republici Hrvatskoj na području bivše Jugoslavije. Za sve vrijeme na koje se odnosi ova optužnica na području bivše Jugoslavije je trajalo stanje međunarodnog oružanog sukoba i sve osobe obuhvaćene ovom optužnicom kao žrtve su bila zaštićena Ženevskim konvencijama iz 1949. godine." Dakle, optužnica govori o međunarodnom sukobu, a ne građanskom ratu.

3) Ženevske konvencije

U optužnici zatražena je zaštita pripadnika oružanih snaga i civila u skladu sa Ženevskim konvencijama koja se odnose na međunarodni sukob. Na ovom mjestu treba naglasiti kako su i u slučaju građanskog rata zločini počinjeni na Ovčari obuhvaćeni Ženevskim konvencijama, odnosno člankom 2. Statuta Haaškog suda. Ova pitanje važno je za optužnicu koju je protiv Mrkšića, Šljivančanina i Radića podigao Ured tužiteljstva kada mu je na čelu bila Carle del Ponte.

4) Izravna ili zapovjedna odgovornost

Louise Arbour optužene Mrkšića, Šljivančanina, Radića i Dokmanovića drži izravno i zapovjedno (po članu 7.(3)) odgovornima za počinjena kaznena djela za koje ih tereti.  

 

 

Dijelovi optužnice glavne tužiteljice Louise Arbour u kaznenom procesu protiv Mrkšića, Šljivančanina i Radića iz prosinca 1997. godine.

Ova optužnica tereti pojedince odgovorne za masovno ubojstvo oko 200 osoba hrvatske i drugih nesrpskih nacionalnosti na Ovčari, kod Vukovara u Hrvatskoj, koji su 20. studenog 1991. godine bili odvedeni iz vukovarske bolnice. Ubrzo nakon što je država Hrvatska 25. lipnja 1991. godine proglasila svoju nezavisnost, Srbi koji su živjeli u Hrvatskoj su pojačali oružanu pobunu koju su započeli nekoliko mjeseci prije toga, a koju su hrvatske vlasti pokušale suzbiti. Savezna vojska, Jugoslavenska narodna armija (JNA), je intervenirala pruživši podršku srpskim pobunjenicima. Krajem kolovoza 1991., nakon što je napala nekolicinu okolnih sela nastanjenih uglavnom nesrpskim stanovništvom, JNA je opkolila grad Vukovar i započela njegovu opsadu. Istovremeno s opsadom, JNA je otpočela i stalni artiljerijski napad na grad, u kojem je poginulo na stotine osoba i uništena većina zgrada u gradu.

JNA i srpske paravojne snage su također pokrenule napade pješaštvom i oklopnim snagama koji su na kraju doveli do pada Vukovara 18. studenoga 1991. godine. JNA i srpske paravojne snage su potom zauzele ono što je preostalo od grada. Glavnu odgovornost za napad i zauzimanje Vukovara koje je uslijedilo iza toga imala je 1. gardijska motorizirana brigada koja je bila ključni sastavni dio Operativne grupe Jug JNA. Ovom jedinicom komandirao je pukovnik Mile Mrkšić. Pukovniku Mrkšiću je bio podređen major Veselin Šljivančanin, koji je imao direktnu operativnu komandu nad snagama JNA na samom području grada. Major Šljivančanin je bio časnik zadužen za sigurnost u Gardijskoj brigadi, a zapovijedao je i bataljunom vojne policije u sastavu te brigade. Drugi dio brigade koji je imao aktivnu ulogu u opsadi i zauzimanju grada je bila specijalna jedinica pješaštva pod komandom kapetana Miroslava Radića, bliskog suradnika majora Šljivančanina. Posljednjih dana opsade, nekoliko stotina ljudi je potražilo sklonište u vukovarskoj bolnici blizu središta grada, vjerujući da će bolnica biti evakuirana u nazočnosti neutralnih međunarodnih promatrača.

Evakuacija je bila dogovorena u Zagrebu u pregovorima između JNA i hrvatske vlade 18. studenog 1991. Osim bolesnih i ranjenih, u krugu bolnice su se okupili civili, članovi obitelji bolničkog osoblja, kao i vojnici koji su branili grad, od kojih su se neki predstavljali kao pacijenti ili bolničko osoblje. Poslijepodne 19. studenog 1991. godine, jedinice JNA su ušle u vukovarsku bolnicu i preuzele kontrolu nad njom. Oni koji su se zatekli u bolnici nisu pružili nikakav otpor. Rano sljedećeg jutra major Šljivančanin je naložio sestrama i liječnicima da dođu na sastanak. Dok je medicinsko osoblje bilo na sastanku, JNA i pripadnici srpskih paravojnih snaga su na brzinu odveli oko 400 muškaraca iz bolnice. Među onima koji su tako odvedeni, bilo je ranjenih pacijenata, bolničkog osoblja, vojnika koji su branili grad, hrvatskih političkih aktivista i drugih civila. Do završetka sastanka bolničkog osoblja s majorom Šljivančaninom vojnici su odveli gotovo sve muškarce koji su se nalazili u bolnici. Vojnici su ukrcali oko 300 tih muškaraca u autobuse i tu ih držali pod stražom JNA. Kasnije tog jutra autobusi su napustili krug bolnice i krenuli kroz centar Vukovara prema vojarni JNA u južnom djelu grada.

U vojarni su ljudi zadržani oko dva sata u autobusima. Za to vrijeme, po naređenju majora Šljivančanina, petnaestorica od tih muškaraca su izvedena iz autobusa, zato što su, izgleda, pripadali bolničkom osoblju ili su bili u rodbinskoj vezi sa članovima bolničkog osoblja. Preostali muškarci su zatim odvezeni u jednu zgradu na poljoprivrednom imanju Ovčara, oko četiri kilometra jugoistočno od Vukovara. Tamo su JNA i pripadnici srpskih paravojnih snaga izveli ljude iz autobusa i prisilili ih da protrče između dva reda vojnika koji su ih tukli dok su prolazili. Vojnici su ih zatim nastavili tući nekoliko sati unutar zgrade na poljoprivrednom imanju. Najmanje dvojica su umrla od posljedica premlaćivanja. Za svo ovo vrijeme Slavko Dokmanović, predsjednik općine Vukovar, pomagao je ili na drugi način sudjelovao u ovim događajima. Oko sedmorica su puštena pošto su prisutni Srbi intervenirali u njihovu korist. Ti ljudi su odvezeni natrag u Vukovar. Preostali muškarci su zadržani u toj zgradi na Ovčari, zajedno sa dvije žene koje su u neko doba priključene ovoj grupi. Srpske vlasti su zabilježile osobne podatke za svaku pojedinu osobu, a zatim su ih razdijelili u grupe po deset do dvadeset osoba.

Vojnici su jednu po jednu grupu ljudi ukrcavali u kamion koji je zatim s jednom grupom ljudi napuštao poljoprivrednu zgradu. Kamion je iz poljoprivredne zgrade na Ovčari odlazio u pravcu juga, putem za Grabovo. Oko 1.100 metara jugoistočno od zgrade, kamion je skrenuo lijevo i nastavljao u pravcu sjeveroistoka poljskim putem koji je vodio između obrađenog polja s lijeve strane i šumovitog klanca s desne. Na početku klanca, otprilike 900 metara od puta Ovčara-Grabovo, vojnici su izvodili zarobljenike iz kamiona. Na tom mjestu su bile snage JNA i srpske paravojske, kojima je pomagao i u tome na drugi način sudjelovao Slavko Dokmanović, a koje su bile pod zapovjedništvom i nadzorom pukovnika Mileta Mrkšića, kapetana Miroslava Radića i majora Veselina Šljivančanina i Slavka Dokmanovića i to na sjevernoj strani te lokacije.

U večernjim satima 20. studenog 1991, ti vojnici su, pucajući u pravcu juga, iz vatrenog oružja i na druge načine ubili najmanje 198 muškaraca i dvije žene. Nakon ubojstava, tijela žrtava su bagerom zakopana u masovnu grobnicu na istoj lokaciji. Od 300 ili više osoba koje su ujutro 20. studenog 1991. godine odvedene iz vukovarske bolnice, najmanje 200 je ubijeno na Ovčari. Više od 50 drugih muškaraca i dalje se vode kao nestali. Sve su te osobe bile žive po završetku neprijateljstava u Vukovaru i sve su pod stražom JNA odvedene prvo u vojarnu JNA, a potom na imanje na Ovčari. Otada nisu viđene žive. U rujnu i listopadu1996. izvršena je ekshumacija masovne grobnice na Ovčari. Iz grobnice su izvađena tijela 198 muškaraca i dvije žene. Imena osoba iz ove grupe koja su identificirana sa potpunom sigurnošću navedena su u Dodatku A, priloženom ovoj optužnici.

Opće postavke:

Sva djela i propusti navedeni u ovoj optužnici su se dogodili u toku mjeseca studenog 1991. godine u općini Vukovar u Republici Hrvatskoj na području bivše Jugoslavije. Za sve vrijeme na koje se odnosi ova optužnica na području bivše Jugoslavije je trajalo stanje međunarodnog oružanog sukoba i sve osobe obuhvaćene ovom optužnicom kao žrtve su bila zaštićena Ženevskim konvencijama iz 1949. godine. Sva djela i propusti koji se terete kao zločini protiv čovječnosti su bili dio rasprostranjenog, sustavnog ili masovnog napada na nesrpske stanovnike općine Vukovar. Svaki pojedini optuženi snosi osobnu odgovornost za zločine za koje se tereti u ovoj optužnici, u skladu sa članom 7(1) Statuta Suda. Osobna kaznena odgovornost uključuje izvršenje, planiranje, poticanje, izdavanje naređenja ili pomaganje i sudjelovanje na neki drugi način u planiranju, pripremi ili izvršenju zločina navedenih u članovima od 2. do 5. Statuta Suda.

Svaki pojedini optuženi je također kazneno odgovoran kao zapovjednik za djela svojih počinjenih prema članu 7(3) Statuta Suda. Kaznena odgovornost zapovjednika jest odgovornost nadređenoga časnika za djela koja su izvršili njegovi počinjeni ako je on znao ili imao razloga znati da će njemu počinjena osoba izvršiti takva djela ili da je to učinila, a nadređeni je propustio poduzeti neophodne i odgovarajuće mjere kako bi spriječio takva djela ili kaznio njihove izvršitelje. Optužbe: Svojim djelima i propustima Mile Mrkšić, Miroslav Radić, Veselin Šljivančanin i Slavko Dokmanović snose kaznenu odgovornost za:

Premlaćivanja:

Točka 1: Teške povrede Ženevskih konvencija iz 1949. prema članu 2.(c) Statuta Suda (namjerno nanošenje teške patnje);

Točka 2: Kršenja ratnih zakona I običaja prema članu 3. Statuta Suda (okrutno postupanje);

Točka 3: Zločine prema čovječnosti prema članu 5(i) Statuta Suda (nečovječne radnje).

Ubojstva:

Točka 4: Teške povrede Ženevskih konvencija iz 1949. prema članu 2(a) Statuta Suda (namjerno ubojstvo);

Točka 5: Kršenja ratnih zakona I običaja prema članu 3 Statuta Suda (ubojstvo);

Točka 6: Zločine protiv čovječnosti prema članu 5(a) Statuta Suda (ubojstvo).


M.M.B.

{mxc}


Ned, 15-09-2019, 12:45:14

Najave

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.