Dnevnik Ninoslava Mogorovića - Srijeda, 4. svibnja – Utorak, 10. svibnja 2016.

Srijeda, 4. svibnja 2016.

Danas šaljem USKOK-u gotovo kilogram dokumenata u svezi davanja mita Ivi Sanaderu i drugovima koji su ga okruživali, u visini od dva milijuna eura, a koji mu (im) je velikodušno podario Danko Končar, mutan lik koji već godinama glumi „najbogatijeg Hrvata“. Naime, nakon gotovo punih pet godina USKOK mi je prije dva tjedna odgovorio, na kaznenu prijavu koju sam im uručio 11. rujna 2011. godine, kako nema dovoljno vjerodostojnih dokaza da je došlo do te koruptivne radnje. Tvrde da im nisam dovoljno precizno dokazao tijek novca.

Možda gospoda misle da sam trebao dovesti za isti stol Sanadera, Končara, Bajića i Cvitana te tonski i video zabilježiti svečani trenutak transakcije toga pozamašnog iznosa!? Kako bilo, u prigovoru sam ne samo ukazao na nelogičnosti u istrazi, već i dodao više elemenata koji ukazuju da Končar nije ni izbliza onakav kakvim se predstavlja, već da neupitno pere prljav novac u Hrvatskoj i BiH. Dobio sam petnaest dana vremena za prigovor. Korektno. Iskoristio sam tu mogućnost ali sam, ovaj put, svoj prigovor poslao i na najrelevantnije političke i sigurnosne adrese u Hrvatskoj, i to još jučer, elektronskom poštom. Neka najodgovorniji malo bace pogled na način kako Ured funkcionira. Također sam im napisao da mi se slobodno mogu obratiti u svezi svega onoga što bih im mogao detaljnije pojasniti ako im nije još uvijek jasno. Što su naravno, mogli učiniti i ovih minulih godina, a nisu. Niti jedanput.

Mislim da bi im trebalo biti potpuno jasno, jer zato su, navodno, stručno osposobljeni i (sasvim pouzdano) plaćeni. Dok ja za svoja istraživanja nisam plaćen, već ih moram sam financirati. Što mi sve teže pada jer sam na vlastitoj koži osjetio kako naš, prije svega, pravni sustav funkcionira. Posebice kada je riječ o Hrvatima povratnicima koji investiraju svoj novac u RH. U pravilu ih se nastoji „oguliti do kože“ i to bez ikakvih pravnih posljedica, po gulikože, naravno.

Četvrtak, 5. svibnja 2016.

Prva reakcija na poslani prigovor. Iz vrha vladajuće stranke. Kaže mi da će Končar doći na red, ali da nisam ParadigmaDanko Končar i Ivo Sanader samo su paradigma za jedan kriminalni i promašeni pretvorbeno – privatizacijski model koji je Hrvatsku doveo na rub gospodarske i političke propasti. Bez lustracije nema izlaska. Prije svega zbog toga jer, bez nje, Hrvatska nije ni p od pravne države. A bez tog preduvjeta nema investicija. Spremnost na investiranje se temelji prije svega na povjerenju u sustav, a do sada su samo perači novca i pojedini trgovački centri investirali u ovakvu, još u mnogočemu, pred tranzicijsku Lijepu našu.morao iznova aktualizirati Sanadera. Odgovaram da Hrvatska ne može biti talac Sanadera i korumpiranog pravosuđa. Smatram nevjerojatnim da korumpirano pravosuđe, isti taj Sanader i njegova privilegirana i prebogata ergela odvjetnika, može dovesti „argumentom“ novca nacionalni interes Republike Hrvatske u pitanje. A on se, za sada, zove INA. Pliva i stotine manjih ili većih INA i Pliva, još nije na redu, a mnogi čine sve i da ne budu. Do sada s uspjehom.

Danko Končar i Ivo Sanader samo su paradigma za jedan kriminalni i promašeni pretvorbeno – privatizacijski model koji je Hrvatsku doveo na rub gospodarske i političke propasti. Bez lustracije nema izlaska. Prije svega zbog toga jer, bez nje, Hrvatska nije ni p od pravne države. A bez tog preduvjeta nema investicija. Spremnost na investiranje se temelji prije svega na povjerenju u sustav, a do sada su samo perači novca i pojedini trgovački centri investirali u ovakvu, još u mnogočemu, pred tranzicijsku Lijepu našu.

Poslije podne sam imao zanimljiv razgovor s još jednom žrtvom kriminalne i korumpirane Jakovčićeve Istre. Čovjeku treba pomoć. Pomoći ću koliko mogu, ali ne treba imati velika, i prije svega brza, očekivanja. Takvih se stradalnika okupilo oko mene već čitav niz. Čuli su da se borim protiv kriminala pa se javljaju. Jedan Izraelac, u međuvremenu moj vrlo dobar prijatelj, koji je zahvaljujući Jakovčiću i IDS-u, izgubio više od 25 milijuna eura, nije izgubio samo novac već i zdravlje. Njemu moram dnevno pomagati, čak i u onim svakodnevnim praktičnim stvarima. Ali prije svega da barem spasi nešto od onoga što je uložio, a što bi mu pomoglo da normalno živi.

Petak, 6. svibnja 2016.

Yutarnji list prenosi iz utjecajnog američkog magazina Foereign Policy „upozorenje svijetu“ na Zlatka "Antifašisti"antifašisti“ kod nas doista mrze samostalnu i demokratsku Hrvatsku, oni bi ju radije vidjeli u bilo kakvoj novoj zapadnobalkanskoj tvorevini nego samostalnu, samosvjesnu i uspješnu. Zbog toga i rade destrukcije gdje god stignu, a očekuju i plaću za to. Navikli su na to već više od sedamdeset godina. Vrijeme je da se počnu odvikavati. Bez obzira na galamu koju podižu i koja iritira, a možda i privremeno šteti.Hasanbegovića, našeg ministra kulture. Kažu da „Desničari iz Poljske i Mađarske pokraj njega djeluju kao mlakonje“.

Mislim da su u pravu, on prije svega od većine njih odudara, po pameti i znanju. Ali i odlučnosti. Mislim da je za globaliste, a kod nas yugoslavene, velikosrbe i udbaše, suspektno to što Zlatko točno zna gdje leži glavni problem hrvatskog društva i ne zazire od toga da ga u svom resoru konzekventno rješava. Nije razdjelnica nikakav „fašizam – antifašizam“ već je kriterij jedini ispravan – demokratska i samostalna Hrvatska – diktatorska i protuhrvatska Yugoslavija. Ima li ijedne nacije na svijetu koja financira svoje mrzitelje?

A ovi „antifašisti“ kod nas doista mrze samostalnu i demokratsku Hrvatsku, oni bi ju radije vidjeli u bilo kakvoj novoj zapadnobalkanskoj tvorevini nego samostalnu, samosvjesnu i uspješnu. Zbog toga i rade destrukcije gdje god stignu, a očekuju i plaću za to. Navikli su na to već više od sedamdeset godina. Vrijeme je da se počnu odvikavati. Bez obzira na galamu koju podižu i koja iritira, a možda i privremeno šteti.

Subota, 7. svibnja 2016.

I danas na sve strane halabuka „antifašista“. U stvarnosti u pozadini te vike i graje stoje snažne kosovsko-"Ustaštvo"Imao sam priliku vidjeti niz dokumenata iz kojih je bilo vidljivo kako je partija u bivšoj državi imala interes da „ustaštvo“ ne zamre. Ako nigdje drugdje ono mora biti trajna „opasnost“ u hrvatskoj političkoj emigraciji. Teško je opravdati „antifašističku“, diktatorsku i totalitarističku Yugoslaviju bez latentne opasnosti koja dolazi od „fašističkih“ separatista. Po istom tom obrascu rade i ovi današnji (anti)fašisti. Uzalud im, na sreću Hrvatske.udbaške interesne skupine u Hrvatskoj, koje monopolistički kontroliraju medije, posebno snažno u razdoblju mesić - yusipovićeve vladavine, nastoje svim silama, nacionalno i međunarodno, kompromitirati zagovaratelje pluralizma mišljenja u medijskom prostoru nazivajući ih fašistima, fašistoidima, ustašama, neoustašama, neofašistima, reakcionarima... tako eksponenti i sljednici totalitarističkog (anti)fašizma izmišljaju, svoj antipod, "fašiste" kako bi opravdali sebe i svoj monopolistički totalitaristički "(anti)fašizam" kao jedini efikasni mehanizam obrane "demokracije" od "fašizma". Takve "demokrate" treba konačno do kraja raskrinkati, a njihovu nazočnost potisnuti na margine javnog prostora. I to je jedan od najvažnijih razloga zbog čega je lustracija u Hrvatskoj neminovnost bez koje nema pluralizma mišljenja, demokracije i neophodnog napretka.

Imao sam priliku vidjeti niz dokumenata iz kojih je bilo vidljivo kako je partija u bivšoj državi imala interes da „ustaštvo“ ne zamre. Ako nigdje drugdje ono mora biti trajna „opasnost“ u hrvatskoj političkoj emigraciji. Teško je opravdati „antifašističku“, diktatorsku i totalitarističku Yugoslaviju bez latentne opasnosti koja dolazi od „fašističkih“ separatista. Po istom tom obrascu rade i ovi današnji (anti)fašisti. Uzalud im, na sreću Hrvatske.

Nedjelja, 8. svibnja 2016.

Iznova kao i inače, preskačem Acu Stankovića i njegovu Nu2. Već je, mislim, morao dojaditi i svojima. Petnaest godina – uvijek „ista meta, isto odstojanje“. Mislim da ga već iz zdravstvenih razloga Kovačić treba pod hitno mijenjati. Ne bi bilo loše, jednu nedjelju „naš“, drugu „njihov“.

Dan provodim s obitelji. Nedjelja je onaj minimum koji mi je potreban da se odmorim i opustim od stresova koje proživljavam posljednjih godina u izobilju. Samo nedjeljna misa i kratke aktivnosti na faceu, ostatak dana - isključivo relaksacija i odmor.

Ponedjeljak, 9. svibnja 2016.

Istup predsjednice. Mislim da bi trebala u svom obraćanju ipak voditi računa o činjenici da se nalazi na čelu nacije koja se tek treba suočiti s istinom o razdoblju svoje najnovije povijesti. Nije dobro sve svesti na ustaše i partizane. Prije svega zato jer ustaša već odavna nema, dok onih koji su djeca i apologeti onih društvenih snaga koje su se s, Titom na čelu, borili za obnovu Yugoslavije, i to diktatorske, totalitarističke i protuhrvatske ne samo da ima već one zauzimaju u hrvatskom društvu sve relevantne poluge moći. Od financijske i gospodarske, medijske, visoko školske pa sve do političke i pravosudne.

I ne samo to. One su u posljednjih petnaestak godina bile angažirane na obnovi nekakve treće Yugoslavije. To treba konačno jasno i glasno reći, a ne podilaziti demagozima i unutarnjim agresorima, kojima je Hrvatska dobra jedino kao „krava muzara“. Osim toga trebala bi malo jaču ekipu savjetnika oko sebe, a i njezino Vijeće za nacionalnu sigurnost bi trebalo biti aktivnije, jer tamo ima stručnjaka koji joj mogu u mnogo čemu biti od iznimne koristi. Kako sam čuo ono se samo jedanput sastalo. Ukoliko misli da joj ne treba onda bolje da ga raspusti nego drži isključivo iz „dekorativnih“ razloga.

Utorak, 10. svibnja 2016.

Već u osam i trideset, sudac Zdravko Garić je na Županijskom sudu u Puli, zakazao raspravu ŽDO – Cetinski - Končar. Dvanaest optuženih, dvanaest odvjetnika, brojni novinari. Dvorana puna.

Nakon jednog školskog sata diktiranja u protokol taj sudac po četvrti puta prekida raspravu i utvrđuje sljedeću za 31. svibnja. Svoju pristranost, i JNA oficirsku prošlost, iskazuje već činjenicom što tako rano zakazuje sjednicu iako zna da su samo dvoje odvjetnika iz Pule. Svi ostali moraju doputovati iz Zagreba, Rijeke, Labina ... Osim toga on je odredio u narednih šest mjeseci enorman broj sjednica koje bi se trebale održati tri puta tjedno. Što neupitno dovodi regularnost cjelokupnog spora u pitanje.

Naime, odvjetnički troškovi će biti takvi da ih gotovo niti jedan od okrivljenika neće moći pokriti, a to znači da će im prije ili kasnije morati oduzeti punomoć i prihvatiti odvjetnike po službenoj dužnosti. Ovi će se pak morati upoznati s predmetom koji ima deset tisuća stranica, tako da ovaj sudski proces ne može biti okončan prije, po mojoj procjeni, 2021. godine. A onda tek dolazi Vrhovni sud...

Nakon suda vrlo zanimljivi razgovori s nizom odvjetnika i okrivljenika. Puno novosti o Končaru, s kojim sam trebao imati raspravu 23. ovog mjeseca, tuži me zbog klevete još od 2011. godine, no, ona će se odgoditi za jesen. Bojim se da i taj moj slučaj neće biti okončan prije ovog drugog.

Razgovarali smo i o off shore poduzećima skrivenih vlasnika koji su upravo iznova uzburkali i hrvatsku javnost. Nevjerojatno kako se otvoreno krše ustavna prava u Hrvatskoj o jednakosti svih pred zakonom. Neki su još uvijek „jednakiji“. Naime, svaki hrvatski državljanin mora moći biti u stanju objasniti porijeklo novca kojim raspolaže, je li na njega platio porez i td.. Dakle mora dokazati da raspolaže sa svojim novcem. To međutim razni „končari“ ne moraju učiniti, već oni nesmetano transferiraju novce iz poreznih oaza, preko određenih europskih banaka, u Hrvatsku, a da naša država ne zna čiji su to novci i kakvog su porijekla, jesu li oni legalno stečeni ili su stečeni trgovinom narkoticima, drogom, prostitucijom, pretvorbom i privatizacijom, kao „ratni plijen“... Nevjerojatno, ali na žalost istinito.

Ninoslav Mogorović