AUGUSTE ZA DOM SPREMNI HARAMBAŠIĆU

Spustila se noć nad sirotu kraj obilja svoga
Izdajom i zlobom svezali joj ruke
Baš ko u doba poniženja pređa
Hrvati! Glavu dolje - ruke na leđa

Stvorili te žrtvom sebičnosti puke
Dok te čitam s tobom i ja ridam:
„Ah, to mene boli! Ti nemaš slobode,
Nemaš svoje soli, kruha, niti vode,

A kraj svoga divnog i tolikog blaga;
U narodâ vieću tvoj se glas ne broji,
Al su tomu krivi zli sinovi tvoji, -
Ipak si mi mila, ipak si mi draga.“

Auguste za dom spremni Harambašiću
Stoljeće je prošlo, a zore ne sviću
Jest, doživjesmo i žuđenu ti zgodu:
„Da se mogu borit za tvoju slobodu“

Hrvatska je evo spašena, da živi
Budućnost je naša, ma se tko protivi!
Za dom spremno tvoje pero piše
Al izdaja narod neumorno siše, siše

Klevetnici pusti, ptice zlokobnice,
Podlost im je duša, nepoštenje lice
Išću kontekst zloban za Hrvate koban
Moj Auguste za dom spreman

Gle, iz škole si prognan. Reformom. O Judo:
„Ta i ja sam vazda trpio i strado!
Na lagodi slabić, znadem, živi radje,
Al slobodu sticat mnogo li je sladje“

O, da – loši sinci dizali se na te
Zbog njih spremni za dom pate
Hapsili bi, reže, tuže, lažu, kleveću
Auguste za dom spremni Harambašiću

Nenad Piskač

21. rujna 2017. u 4 ujutro, uz šalicu čaja, prema pjesmama „Hrvatskoj.“ i „Otačbini.“, nad otvorenom knjigom Augusta Harambašića „Izabrane pjesme“, Zabavna knjižnica Matice hrvatske, svezak CLXXIX-CLXXXI, Matica hrvatska, Zagreb, 1895., Tisak Karla Albrechta, stranice 11-12-13-14.