Nenad PiskačNenad Piskac karikatura 02

Brisani prostor

 Skidanje pozlate s 15. siječnja 1992.

Današnji dan, 15. siječnja 1992. godine, bit će zlatnim slovima uklesan u cijelu, četrnaest stoljetnu povijest hrvatskog naroda na ovome prostoru, za nas svetom tlu između Mure, Drave, Dunava i Jadrana. Nakon što je proglasila svoju samostalnost i suverenost, i raskinula svoje državno-pravne veze s bivšom jugoslavenskom državnom zajednicom, Republika Hrvatska postigla je i međunarodno priznanje svoje neovisnosti“ – kazao je predsjednik Tuđman.

Skidanje pozlate s međunarodnoga priznanje hrvatske države u međuvremenu je postao standardnim poslom Partije i njezina agitpropa. Ona se prijelomne 1990. odredila za Hrvatsku u okviru Jugoslavije. Zato, među ostalim, priređuje „čestitke“ u povodu međunarodnog priznanja kojega nije željela. Kako je većina hrvatskoga naroda na čelu s Tuđmanom i hrvatskim braniteljima uspjela izboriti međunarodno priznanje, zagovarateljima Hrvatske u okviru Jugoslavije preostalo je rovarenje s jugoslavenske platforme, stvaranje umjetnih hrvatskih podjela i uvođenje kaosa i zbrke, kako bi dokazali da je samostalna hrvatska država neodrživa, makar bila i međunarodno priznata.

Lazanski: Prepotentna reciklirana sirovina JNA

HTVHTV nas je u osvit 15. siječnja u udarnom terminu počastila gostovanjem ocvaloga potrčka „jugoslavenske narodne armije“, Miroslava Lazanskog, kako bi nam „lepo“ objasnio da je nabava oružja za Hrvatsku nepotrebno i skupo. Nepotrebno sigurno nije, jer su nam Srbija i Lazanski susjedi! Puno je skuplje za Hrvatsku dopuštati agresorima krojiti hrvatsko javno mnijenje, što rade i bez pomoći prepotentne jenea sirovine kakav je reciklirani Lazanski.Među ovogodišnje podvale vezane uz Dan međunarodnoga priznanja Republike Hrvatske spadaju dvije zloćudne čestitke. One pokazuju kako zagovaratelji jugoslavenske integracije ne miruju ni kad im Partija izgubi državne izbore. Ove godine na meti je modernizacija zapuštene Hrvatske vojske i navodno ukidanje još zapuštenijega Lazanski1Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva. Hrvatske OS, da se ne zaboravi, preduvjet su međunarodnoga priznanja i jamac slobode.

HTV nas je u osvit 15. siječnja u udarnom terminu počastila gostovanjem ocvaloga potrčka „jugoslavenske narodne armije“, Miroslava Lazanskog, kako bi nam „lepo“ objasnio da je nabava oružja za Hrvatsku nepotrebno i skupo. Nepotrebno sigurno nije, jer su nam Srbija i Lazanski susjedi! Puno je skuplje za Hrvatsku dopuštati agresorima krojiti hrvatsko javno mnijenje, što rade i bez pomoći prepotentne jenea sirovine kakav je reciklirani Lazanski. Zbog svojega djelovanja u pripremi agresije morao bi u Hrvatskoj biti persona non grata, poput Save Štrbca i mnogih, mnogih drugih...

Radmanova HTV uzdigla ga na poziciju „vojnoga analitičara“! Istu je poziciju u Hrvatskoj uživao kad je Radman, uoči velikosrpske agresije, bio šefom RTZ. Zbog toga što se u međuvremenu dogodilo međunarodno priznanje Republike Hrvatske, Radmana treba odmah smijeniti, a Lazanskom uskratiti gostoprimstvo. Radila nekad ova dvojica ili ne radila za kontraobavještajnu službu JNA. Dovođenje na javnu televiziju glasnogovornika agresorske vojske čin je koji negira puninu međunarodnoga priznanja hrvatske države i zlatnih slova kojim je upisano u hrvatsku povijest.

Da je Lazanski na HTV doveden zapravo kao neotesani specijalist za provociranje, a ne kao relevantan „vojni analitičar“, dokaz je njegova završna rečenica o tome da se stanovita, promiskuitetu sklona „pevaljka“, rođena u Hrvatskoj, udala za Srbina, što s vojnim analizama nema nikakve sveze, ali sa specijalnim ratom na području estrade ima. Tijekom sporne emisije Otvoreno provocirajući jeneaovac Lazanski u odnosu na analitičnog Brzicu s West Pointa, ostavio je dojam da dolazi iz kamenoga doba!

Partijo, Hrvatska nije privjesak Beograda!

Jutarnji list otišao je korak dalje. U izdanju od 15. siječnja objavio je neobičnu čestitku. Sasvim usklađeno sa VojskaJačanje hrvatske vojne sastavnice predstavlja slabljenje mogućnosti nove agresije četnicizirane Srbije. Ona, kakva jest, agresiju može izvršiti samo na razoružane države, kao što su to prije dvadeset i pet godina bile Hrvatska, Bosna i Hercegovina i Kosovo. Unatoč agresiji, sve tri države su međunarodno priznate, međutim, Srbija od njih ne odustaje. Što se Hrvatske tiče, među ostalim, i zato što u njoj Beograd prepoznaje djelovanje bratske jugoslavenske ideje uz pomoć koje je mogao vladati Hrvatskom tijekom bivših Jugoslavija.stajalištima Lazanskoga i preplašenoga Vučića „da će neko da mi kaže da će Hrvatska da bombarduje Niš“, najavljuje ukidanje Hrvatskoga ratnoga zrakoplovstva. Poziva se na „državni i vojni vrh“, neimenovan, dakako. Razlozi su isti koje je Lazanski na HTV-u naveo zbog nabave lansirnih platformi i raketa dometa 300 kilometara. Skupo! Naravno za siromašnu državu je sve skupo. No, pravo je pitanje tko je osiromašio Hrvatsku u tolikoj mjeri, s34da ne može, ako ne može, braniti svoj prostor 2016., a mogla ga je braniti početkom devedesetih! Naravoučenje: Sustavno osiromašenje i preveliko zaduženje države vodi, među ostalim, i u vojno-sigurnosnu neizvjesnost.

Oružje je uvijek skupo. Tuđman ga je nabavljao po nabrijanim cijenama crnoga tržišta – legalna nabava bila je spriječena embargom. Znao je da sloboda i međunarodno priznanje nemaju cijenu. Tuđman je, bez kredita, naoružao Hrvatsku, bilo je skupo, ali on tijekom deset godina vladavine nije odveo državu u dužničko ropstvo. Stvaranje oružane sile jugoslavenski integralisti Tuđmanu nikad nisu oprostili.

Hrvatskoj je skuplje od nabave modernoga naoružanja održavati jugoslavensku ideju i plaćati njezine otvorene i prikrivene zagovornike. Jačanje hrvatske vojne sastavnice predstavlja slabljenje mogućnosti nove agresije četnicizirane Srbije. Ona, kakva jest, agresiju može izvršiti samo na razoružane države, kao što su to prije dvadeset i pet godina bile Hrvatska, Bosna i Hercegovina i Kosovo. Unatoč agresiji, sve tri države su međunarodno priznate, međutim, Srbija od njih ne odustaje. Što se Hrvatske tiče, među ostalim, i zato što u njoj Beograd prepoznaje djelovanje bratske jugoslavenske ideje uz pomoć koje je mogao vladati Hrvatskom tijekom bivših Jugoslavija.

Kako obilježiti Dan međunarodnog priznanja?

Petljanje Srbije u hrvatske poslove, jest samo petljanje vojno poražene države, koja time skreće odgovornost za svoje zločine protiv mira, genocide i etnička čišćenja. Stvar je zabrinjavajuća kad se u Hrvatskoj zagovornicima državne politike dopušta krojenje javnoga mnijenja.

Hrvatska je pobjednica u nametnom joj ratu. Ona već petnaest godina sve manje pokazuje pobjednički identitet i sve se više ponaša kao gubitnica na onim područjima koje pod nadzorom drži Partija. Međunarodno priznanje, istina, prigodničarski obilježava, no, u svakodnevnom životu zaboravlja da je međunarodno priznanje i obveza. Prije svega prema onima koji su ga izborili i skupo platili.

Lazanski, Radman i drugovi radili su na partijskim zadatcima da do priznanja ne dođe. Oni, međutim, i danas poput ovdašnje Partije smatraju kako je hrvatska država privjesak Beograda. Jugoslavenskim integralistima, kao i 1990., jedino razoružana i vojno nemoćna Hrvatska bila bi prihvatljiva, jer što je siromašnija i vojno nemoćnija pogodnija je za nove stare integracije u bilo kom obliku. Tako i HTV. Ona je prihvatljiva samo u okviru sporazuma o „saradnji“ s Radio televizijom Srbije, kojim nas je nedavno Radman počastio.

Kako onda godine 2016. istinski obilježiti Dan međunarodnoga priznanja? Ovako: Radmana poslati na čelo RTS-a u Beograd. Lazanskoga na portu muzeja „nepobedive“ JNA. Sporazum o „saradnji“ HRT-a i RTS-a baciti u koš. Jutarnji ignorirati. Od nove vlasti tražiti da se ponaša kao vlast međunarodno priznate države, pobjednice u ratu, punopravne članice EU i NATO-a, koja svoju budućnost traži u srednjoeuropskom krugu slobodnih država. Nabaviti sve što je potrebno Oružanim snagama da mogu obaviti svoju dužnost na moru, kopnu i u zraku.

Nenad Piskač

 

 

HKV.hr - tri slova koja čine razlikuAgencija za elektroničke medijePrilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

Sub, 24-10-2020, 11:17:01

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.