Jugokomunistički fašizam Pupovčevih „Novosti"

Nacionalističko smetlište" (Nacionalističko smetlište) tjednika Novosti pozornica je jugokomunističkoga fašizma na kojemu je uzgojeno militantno velikosrpstvo, krivo, ali ne i osuđeno, za zločin protiv mira i agresiju u nametnutim ratovima Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Kosovu. Ako je Crkva hrvatskih mučenika na Udbini „nesretna betonska rugoba", može li se onda reći za tjednik koji promiče u Domovinskom ratu poraženi velikosrpski govor mržnje, da je iz ropotarnice izvučena nesretna rugoba jedne zločinačke teorije i prakse, te smišljeno instalirana da se u mirnodopskoj fazi obnovi uz pomoć hrvatskoga proračuna?

 Nikakva Hrvatska – ovo je Srbija

„Nacionalističko smetlište" spada u najbolje protuhrvatske članke objavljene od 2000. do danas. Spada u sam vrh srbobranštine. Potpisali bi ga s veseljem i Vuk Karadžić i Ilija TekstTakav je tekst moguće napisati samo iz politike čije je polazište: Nikakva Hrvatska – ovo je Srbija. Takav je tekst, naravno, moguće objaviti ako Hrvatska nema hrvatsku vlast. Takav je tekst jedino iz istoga razloga moguće financirati hrvatskim novcem. I takav je tekst moguće objaviti ako je Hrvatska poražena država u kojoj kolo vode ostatci jugokomunističke ideologije. Ideologije koja je s velikosrpstvom desetljećima uspješno koalirala još od doba masovnih prelazaka četnika u partizane.Garašanin i Nikola Stojanović i kompletna velikosrpska kronotaksa, sve do Vuka Draškovića, Slobodana Miloševića, Vojislava Šešelja i Tomislava Nikolića Grobara. Za nakladnika potpisuje ga, međutim, predsjednik vanjskopolitičkog odbora Hrvatskoga sabora, Milorad Pupovac, a sufinancira i aktualna hrvatska vlada prema političkom receptu Sanaderove vlade.

Što je taj uradak i njegova retorika? Povratak komunističkoga tretiranja Katoličke crkve i hrvatskoga naroda. Povratak velikosrpskim tezama. Povratak u bolju prošlost. Punišaračićevski pucanj u hrvatski nacionalni identitet. U Crkvu u Hrvata, hrvatsku nacionalnu povijest i žrtve pale za hrvatski dom. On je i preživjeli prototip jugokomunističke protuhrvatske „fabrike" etiketa. Cilj mu je odgajati u jugokomunističkome duhu i održavati niski intenzitet mobilizacije srpske nacionalne manjine. Održavati kružni tijek Načertanija Ilije Garašanina.

Takav je tekst moguće napisati samo iz politike čije je polazište: Nikakva Hrvatska – ovo je Srbija. Takav je tekst, naravno, moguće objaviti ako Hrvatska nema hrvatsku vlast. Takav je tekst jedino iz istoga razloga moguće financirati hrvatskim novcem. I takav je tekst moguće objaviti ako je Hrvatska poražena država u kojoj kolo vode ostatci jugokomunističke ideologije. Ideologije koja je s velikosrpstvom desetljećima uspješno koalirala još od doba masovnih prelazaka četnika u partizane.

Prepoznatljiva matrica istragaškoga duha Nikole Stojanovića

Kad je Srbobran prenio iz Srpskoga književnog glasnika tekst Nikole Stojanovića „Do istrage naše ili vaše" Zagreb se digao na noge. Bilo je to godine 1902. Hrvatska je nekoliko godina StojanovićStojanović je Hrvatima negirao pravo na ime, jezik, povijest, kulturu i postojanje. Njegov je tekst priprema genocida. Na njegovoj matrici gradila se srpska politika prema Hrvatima i Hrvatskoj tijekom proteklih Jugoslavija, a gradi ga i danas u okviru Mesić-Josipovićeva „regiona", Pusić-Jovićeve „jugosfere" i britanskoga „Zapadnoga Balkana". Gradi ga unatoč činjenici da se hrvatski narod referendumom izjasnio da hoće živjeti u svojoj državi.kasnije, 1918., ipak završila u srpskom željeznom zagrljaju iz kojega se izvukla tek 1998. reintegracijom hrvatskoga Podunavlja.

Stotinu i dvanaest godina poslije Stojanovićev duh još je živ i tovljen proračunom članice Europske unije i NATO-a. Danas se na „Nacionalističko smetlište" srpskohrvatskih Novosti nitko nije ozbiljno ni osvrnuo. Jesmo li time samo potvrdili da smo iznutra poraženi političkim garniturama od 2000. naovamo? Kome su one služile, ako su nas u vratile u stanje s kraja osamdesetih godina?

Stojanović je Hrvatima negirao pravo na ime, jezik, povijest, kulturu i postojanje. Njegov je tekst priprema genocida. Na njegovoj matrici gradila se srpska politika prema Hrvatima i Hrvatskoj tijekom proteklih Jugoslavija, a gradi ga i danas u okviru Mesić-Josipovićeva „regiona", Pusić-Jovićeve „jugosfere" i britanskoga „Zapadnoga Balkana". Gradi ga unatoč činjenici da se hrvatski narod referendumom izjasnio da hoće živjeti u svojoj državi.

Od teksta do balvana mali je korak

Pristajanje političkih elita na balkansko pozicioniranje Hrvatske istobitno je onome ponašanju hrvatskih političara koji su nas 1918. odveli u balkansku krčmu. Jedna od posljedica politike suvremenih nam jugounitarista jest i oživljavanje uhodanoga govora mržnje prema Hrvatima i Hrvatskoj.

„Nacionalističko smetlište" je tipičan primjer izvučen iz tog kontejnera. U njemu autor hrvatsku svetinju naziva „pozornicom hrvatskoga klerofašizma". U pogodnom trenutku otud do balvana mali je korak. Opravdanje je, bez osude i kritike s pravoga mjesta, plasirana hrvatska „rugoba", „nacionalističko smetlište" i „hrvatski klerofašizam".

Novosti su se i ranije „dokazale" svojim financijerima zalažući se da se, primjerice, prestane obilježavati Oluja, a nedavno su na naslovnici hrvatskom branitelju stavili srp pod vrat... Riječ je o uhodanoj uređivačkoj politici. Od studenoga 2009. (od broja 500) Novosti se prodaju i na kioscima. Do tad su deset godina izlazile u okviru srpske nacionalne manjine. Sad imaju pretenziju općedruštvenoga korektiva s pozicija mirnodopske balvan revolucije.

Šuti pozicija, šuti i oporba

Uredništvo Novosti sastoji se od 25 ljudi. Treba to, priznajem, nahraniti. Nakladnik je Srpsko narodno ŠutnjaPremda je prvorazredno političko pitanje s koliko izravnoga i neizravnoga novca hrvatska država hrani neodrživu uređivačku politiku Novosti i Pupovčev etnobiznis, pozicija i oporba uopće se njime ne bave. Valjda su jedni i drugi zadovoljni uređivačkom politikom i uspostavljenim rješenjima Sanaderove vlade u odnosu na financiranje srpskoga etnobiznisa u Hrvatskoj.vijeće čiji je predsjednik Milorad Pupovac. Glavni urednik ima na raspolaganju odgovornog urednika, dva zamjenika i jednoga izvršnoga urednika, četiri kolumnista, jedanaest novinara, jednoga fotografa, jednu tajnicu i dva grafička urednika – hvali se Nakladnik na svojim službenim stranicama.

Istodobno Hrvatima u Hrvatskoj je gotovo nemoguće pokrenuti tiskani slobodni i neovisni tjednik s uređivačkom politikom primjerenom hrvatskim nacionalnim interesima s proeuropskom orijentacijom. Koliko je ono hrvatskih novinara na Zavodu za zapošljavanje, koliko ih je od 2000. istjerano iz medija, kolikima su začepili usta?

Premda je prvorazredno političko pitanje s koliko izravnoga i neizravnoga novca hrvatska država hrani neodrživu uređivačku politiku Novosti i Pupovčev etnobiznis, pozicija i oporba uopće se njime ne bave. Valjda su jedni i drugi zadovoljni uređivačkom politikom i uspostavljenim rješenjima Sanaderove vlade u odnosu na financiranje srpskoga etnobiznisa u Hrvatskoj. Nije li vrijeme da se podvuče crta i napravi bilanca između uloženih sredstava i porcija govora mržnje koje nam Novosti kontinuirano serviraju sa svojega „smetlišta" zaštićenoga od sveopće krize u kojoj se već šest godina nalazi Hrvatska?

Nenad Piskač

 

 

HKV.hr - tri slova koja čine razlikuAgencija za elektroničke medijePrilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

 

 

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.