Mlatimudanje Milanovića i tišu-mišu Karamarka

Milanović se jučer na prvom jesenskom zasjedanju Hrvatskoga sabora na Aktualnome satu pokazao ne više samo kao nesposoban već i kao nevjerojatno bezobrazan i drzak. S druge strane Karamarko je pokazao kako je ili nesposoban ili je pak poput Sanadera ubačeni trojanski konj na vrh Tuđmanove „središnje nacionalne stranke hrvatskoga naroda“.zoran-milanovic-sabor

Milanović je odgovarajući na zastupnička pitanja više govorio o svemu i svačemu i koječemu drugome, negoli podacima i činjenicama vezanim za konkretna pitanja oporbenih zastupnika. Pritom je i vrijeđao. Uvrjede, međutim, ne mogu prekriti svekoliku osobnu i vladinu nesposobnost. Što je on bezobrazniji i što je stupanj nesposobnosti razvidniji, to više ga hvale tzv. lijevi, a ustvari jugodesni mediji. Kažu da je na Aktualni sat došao „sjajno pripremljen“ – što je uvrjeda elementarnoj istini i onima koji su pratili izravni prijenos Aktualnoga sata. Njegovi mediji tvrde, za ne vjerovati, da je pokazao „državničke“ sposobnosti!? To je pak uvrjeda hrvatskoj državi i jedinome državniku kojega smo imali od 1990. do danas. Tuđmanu, naime.

Dugogodišnja negativna selekcija

Zastupnike HDZ-a šokirala je Milanovićeva taktika mlaćenja prazne slame u nedogled. I da u redovima zastupnika te stranke nije preostalo još nekoliko bistrijih pojedinaca, od HDZ-a ne bismo čuli ništa. To je plod dugogodišnje negativne selekcije tijekom koje je Sanader u tzv. lijevim, a zapravo, ponavljam, jugodesnim medijima bio slavljen i hvaljen iznad svake mjere dobroga ukusa. Pa čak i od jedne Jelene Lovrić u JuL-u, koja danas doživljava tsunamije ekstaze nad jučerašnjim besramnim mlatimudanjem Zorana Milanovića u Hrvatskom saboru. Po njezinu kriteriju mlatimudanje šefa vlade bilo je „kompetentno i nadmoćno“. Bilo bi dobro „transkript“ s Aktualnoga sata javno objaviti! Takvu blamažu u Hrvatskom saboru, uključujući i Hrvatski državni sabor, nije napravio nijedan dosadašnji šef hrvatske vlade. Ima li Milanović elementarnoga poštovanja prema Hrvatskome saboru? Razgovara li tako i s bankarima u Hrvatskoj, ili sa bruxelleskim birokratima?

Nastavi li Karamarko s taktikom žmrlj-brlj i tišu-mišu i on će jednoga dana biti slavljen i hvaljen, poput jučer Sanadera, a danas tomislav karamarkoMilanovića. Prvo mora Milanović do kraja odraditi povjerenu mu dionicu. A do tad se Karamarko mora dokazivati; Mora još jače „konsolidirati stranku“, kao što ju je Sanader morao „demokratizirati“, „europeizirati“ i „detuđmanizirati“, mora iz stranke izbaciti sve demokratski izabrane i sve slobodnomisleće, mora još mnogo toga učiniti što jugodesnica očekuje od šefa „stranke opasnih namjera“. Aktualni šef HDZ-a nije bio na unutarstranačkim izborima favoriziran od jugodesnih medija (uključujući i vodeće „desne“ komentatore, sic!) zato da eventualno tuđmanovski brani interese hrvatskoga naroda, već zato da prikriveno provodi interese onih famoznih maksimalnih 25 posto stanovništva Hrvatske koji ne mogu smisliti slobodnu i demokratsku hrvatsku državu, niti su je ikad željeli. Baš onako kako su to još u Tuđmanovo vrijeme radili recimo Manolić i Mesić. Što je šef stranke opasnih namjera šutljiviji i neopasniji, to je bolji rečenoj manjini. Tako je radio i Sanader u posttuđmanovskom dobu. I svi su pokorno šutjeli. Godinama.

Kulturna revolucija

Hrvati u međuvremenu više nemaju ni za kartu nogometne utakmice, koju su mufljuzi iz Maksimira besramno poskupjeli za utakmice Lige prvaka u kojoj su se sinoć susreli Dinamo i Porto, baš onako kako će nam život poskupjeti kad bez gaća uđemo u Europsku uniju. Mamići se već odavno prema hrvatskom nogometu ponašaju kao što se EU odnosi prema Hrvatskoj. Uzimaju sve, daju malo. Dinamo će u Ligi prvaka opet nešto značiti kad od stroja koji mehaničku energiju pretvara u električnu postane Croatia. Ime Dinamo u istom je ideološkom rangu kao i Trg maršala Tita.

Ako se građani odreknu cigareta, veli Milanovićev prvi doglavnik Čačić, uštedjet će za nogometnu ulaznicu – što je znak da se mufljuzi međusobno prepoznaju ma gdje bili. Ako građani prestanu telefonirati, uštedjet će za kruh. I to je Plan 21 kad se s njega oljušte ideološke magle i dosadašnja već učinjena ideološka lobotomija, koju je kardinal Bozanić, hvala Bogu, nedavnokult revnazvao pravim imenom - kulturalnom revolucijom, ne blagim „grijehom struktura“, nego baš izravno da ne može izravnije biti.

U provođenju kulturne revolucije „ova vlada“ u „ovoj zemlji“ pokazala je izuzetnu sposobnost i upornost. Gotovo istovjetnu kao i u jurišu uhljebljivanja ideoloških istomišljenika. Premrežili su državni aparat, medije imaju od ranije, kulturalne ustanove, festivale i naravno od HRT-a napravili partijski bastion manipulacije i jednoumlja – moderni agitprop. I to je Plan 21 – da se poslužim jučerašnjim rječnikom iz Sabora tandema Milanović-Čačić – „polusvijeta“, koji je duboko i nepopravljivo odnarođen.

Milanovićevo mlatimudanje, nažalost, nema dostojnu oporbu i to je jedino tragičnije od samog mlatimudanja odnarođenih kulturnih revolucionara. Kukuriku koalicija je sa stajališta hrvatskih nacionalnih interesa i sa stajališta općeg dobra – koalicija dalekosežnih opasnih namjera.

Nenad Piskač

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.