U okviru podlistka „Istinom protiv povijesnih neistina - sažeti pogled na Drugi svjetski rat“ donosimo dva pisma koja je hrvatski sociolog Dinko Tomašić objavio u poznatim američkim novinama New York Times. (hkv)
Croatians for Allied Cause: Resistance to Axis Is Declared to Be Growing More Intense
DINKO TOMASIC, Formerly Professor of Sociology, University of Zagreb
New York Times (1923-Current file); Nov 30, 1942;
ProQuest Historical Newspapers: The New York Times with Index
pg. 22
Croatians for Allied Cause
Resistance to Axis Is Declared to BeGrowing More Intense
To the editor of The New York Times:
I have read with great interest Hanson W. Baldwin's article in THE NEW YORK TIMES of 
Nov. 19 on the conditions in Yugoslavia. The situation in that country has become of particular importance since the Balkans are considered as a possible objective of an early invasion of Europe.
I should like to add to Mr. Baldwin's account that the resistance in Croatia, too, has been increasingly strong. The fight against the Axis in that part of Yugoslavia has manifested itself in awidespread sabotage of communications,in open guerrilla warfare, in destruction of crops and in withdrawing, food supplies from the market.
A number of Croatian villages havebeen razed by the punitive Italian expeditions, thousands of Croatians have been sent to concentration camps and hundreds have been executed as hostages. Besides, the Italian forces ofoccupation deliberately incited Serbs touprise against Croatians, provoking inthis way a mutual war of exterminationbetween these two kin nations insome of the regions in which they aremixed. But in spite of the persecutions and Fascists trickery a large part of the Croatian regions are at present controlled by the Croatian pro-Allied guerrillas known as the Army of Freedom or the Green Kader.
This growing revolt of the Croatianpeople is not led by General Mikhailovitchor by the Partisans. It is organizedmainly by the followers of the powerfulCroatian Peasant Party, which wentunderground after the Nazis invadedCroatia. Dr. Matchek and many other outstanding leaders of the Croatian people are interned by the Gestapo andheld responsible for the inability of theAxis to pacify Croatia. Time and againDr. Matchek was summoned by Hitler'sauthorities to Germany and asked totake power and make peace in Croatia but he repeatedly 
refused. To Dr.Krnjevic, the general secretary of theCroatian Peasant Party, who was delegated as the chief representative of the Croatian people with the Allied governments and who is now Vice Premierin the Yugoslav Government in Exile, Dr. Matchek gave word that he will notdisavow the cause of the Allies.
It is an established fact that the guerrillasof all parts of Yugoslavia havebeen most active recently in the Croatian mountains and plains. It is for thisreason that the greater part of the Axiaforces of occupation in Yugoslavia had to be concentrated in the Croatian regions, that is, Dalmatia, Western Bosniaand Northern Croatia.
The Axis puppet ruler of Croatia, Pavelitch and his Ustashi had to resortto the worst excesses and murders,hoping to stop the mass resistance by terror. It does not seem, however, thatthis Pavelitch's pro-Fascist regime in Croatia differs in any way from the pro-Nazi regime of the Serbian puppet ruler, General Neditch. Neditch's armyand pro-Axis Chetniks in Serbia are as brutal and vindictive, and are as responsible for the torturing and killingof thousands of their own countrymen.
I completely agree With Mr. Baldwinthat the majority of the people inYugoslavia are pro-Ally, but this istrue no less of Croatians than of Serbs.
Dinko Tomasic,
Formerly Professor of Sociology,
University of Zagreb,
Appleton. Wis ., Nov, 24. 1942.
PRIJEVOD:
Hrvati uz Saveznike: Otpor Centralnim silama postaje sve snažniji
Hrvati za Savezničku stvar
Otpor silama Trojnog pakta postaje sve snažniji
Uredniku New York Timesa
S velikim zanimanjem pročitao sam članak Hansona W.Baldwina u New York Timesu od 19. studenoga o prilikama u Jugoslaviji. Situacija u toj zemlji postala je posebno važna otkad se smatra da će Balkan postati moguće mjesto rane invazije na Europu.
Izvješću gospodina Baldwina dodao bih da je otpor u Hrvatskoj sve jači. Borba protiv Sila Osovine u tom dijelu Jugoslavije očituje se u mnogobrojnim sabotažama komunikacija, otvorenom gerilskom ratu, u uništenju uroda i u povlačenju hrane s tržnica.
U kaznenim talijanskim ekspedicijama uništen je veliki broj hrvatskih sela, tisuće Hrvata su poslane u koncentracijske logore i na stotine su likvidirane kao taoci. Usto, talijanske okupacijske trupe namjerno su potaknule Srbe na ustanak protiv Hrvata, potičući na taj način međusobni rat do istrebljenja između ta dva srodna naroda u regijama u kojim su izmiješani. Ali usprkos odmazdama i fašističkim prijevarama veliki dio hrvatskog područja sada nadziru hrvatski gerilci, poznati kao Vojska slobode ili Zeleni kader, koji podupiru Saveznike.
Sve snažnijim otporom Hrvata ne upravlja general Mihajlović niti partizani. Organiziraju ga uglavnom sljedbenici snažne Hrvatske seljačke stranke, koji su, nakon što su nacisti okupirali Hrvatsku, otišli u ilegalu. Gestapo je internirao dr. Mačeka i mnoge druge značajne Hrvate, jer ih drži odgovornima za neuspjeh Sila Osovine da umire Hrvatsku. Hitlerova vlast je nekoliko puta privela dr. Mačeka i tražila od njega da preuzme vlast i umiri Hrvatsku, no on je to opetovano odbijao. Prema dr. Krnjeviću, generalnom tajniku HSS-a, koji je kod savezničkih vlada imenovan za glavnog predstavnika hrvatskog naroda i sada je zamjenik premijera Jugoslavenske vlade u izgnanstvu, dr. Maček je dao riječ da se ne će suprotstavljati savezničkom cilju.
Potvrđene su činjenice da je u najnovije vrijeme gerilski pokret od svih dijelova Jugoslavije najsnažniji baš u hrvatskim planinama i nizinama. Zbog toga je razloga najveći dio okupacijskih snaga u Jugoslaviji koncentriran u hrvatskim regijama i to u Dalmaciji, zapadnoj Bosni i sjevernoj Hrvatskoj.
Marionetski hrvatski vladar Pavelić, kojim upravljaju Sile Osovine, i njegove ustaše, prisiljeni su pribjeći najgorim prekoračenjima zakona i ubojstvima, u nadi da će terorom zaustaviti otpor. Međutim, čini se da se taj Pavelićev profašistički režim u Hrvatskoj ni na koji način ne razlikuje od pronacističkog režima srpske marionete generala Nedića. Nedićeva vojska i proosovinski četnici u Srbiji jednako su tako okrutni i osvetoljubivi i odgovorni za mučenje i ubojstva tisuća sunarodnjaka.
U potpunosti se slažem s gospodinom Baldwinom da je većina ljudi u Jugoslaviji uz Saveznike i ta istina nije ništa manja za Hrvate od pristajanja uz Saveznike kod Srba.
Dinko Tomašić,
Bivši profesor sociologije na Sveučilištu u Zagrebu
Appleton, Wis ., Nov, 24, 1942.
Serb-Croat Warfare Serious: Axis-Inspired Internecine Strife Is Claiming Many Victims
DINKO TOMASIC,
New York Times, Feb 27, 1943
pg. 12
Letters to The Times
Serb-Croat Warfare Serious
Axis-Inspired Internecine Strife Is Claiming Many Victims
To the editor of the New York Times:
The comprehensive articles of THE NEW YORK TIMES correspondent C. L. Sulzberger on the situation in Yugoslavia and the interest which the Soviet government shows in the Croatian Serb dispute and in the civil war between the Partisans and the Chetniks recently have provoked much comment in the American press.
In a letter to the editor of The New York Times Feb. 21 Miloye M. Sokich stated that "The Ustashi in Croatia have massacred 600,000 Serbs, 500,000 of whom were women and children, and 46,000 Jews." This is not the first time that the attention of the American public has been drawn to the high number of Serbs slaughtered by the Croatians. Because of the possible international implications of such statements they seem to need some clarification.
The first figure of Serbs killed by Croatians was submitted in August, 1941, to General Danklman, German commander in Serbia, by Bishop Valerian of Budin on behalf of the Serb Orthodox Church. It was presented in the form of a memorandum in which this Serb Bishop, known as one of the leading pro-Nazi collaborationists, accused among others the Catholic clergy of Croatia as leaders and instigators of an alleged massacre of 180,000 Serbs.
Raised to a Million
Some months later the Amerikanski Srbobran, the leading paper of the American Serbs, doubled this figure, referring to 360,000 Serb victims. From October last year the figure used by the American correspondents and columnists was raised to 600,000 and a few weeks ago Mr. Sulzberger quoted in The New York Times some
Yugoslav sources of information expressing their indignation over the failure of the Allied public to be impressed by one million Serbs exterminated in Yugoslavia.
It is an established fact that both Germans and Italians have been inciting Serbs against Croatians and Croatians against Serbs, thus provoking a mutual war of annihilation between these two nationalities. In a number of instances the Italians have financed bands of Chetniks and have supplied them with arms to slaughter Croatian peasants of Catholic and Moslem creeds and to burn their villages. This gave the Italians an excuse to occupy more of Croatia's territory and to keep in Croatia a large army estimated to number as many as 200,000.
At the same time both the Germans and the Italians were interested in diverting all potential anti-Axis elements among Croatians and Serbs into an internecine war of attrition. The number of victims on both sides is not known exactly, but fortunately, according to most reliable sources, it seems to be far lower than the figures published in the American press would indicate.
One-Sided Propaganda
It is very unfortunate, however, that this tragedy of the two pro-Ally nations had to be exploited by some people for one-sided propaganda. The aim of these people was to justify before the Allied public the intended territorial expansion of the Greek-Orthodox Serbs at the expense of the Catholic and Moslem Croatians.
Such an attitude taken by some Serb leaders was one of the major reasons for the growth of the Partisan movement, because not only the Serb leftists but also many democratic and liberal-minded Serbs strongly disapproved of sucha jingoism. These people felt deeply humiliated when some Chetnik leaders made deals with the Axis in the name of Serb "patriotism." This is why many Serb democrats left the Chetniks and joined the Partisans. The result was a civil war which might be of far-reaching consequences in Balkan politics.
The problem of Yugoslavia ceased to be a domestic question and became an issue of international importance bearing heavily on the political stability and peace in post-war Europe. It seems that the main principles of the solution of such a problem should be drafted now on the basis of an agreement between the United Nations in orderto avoid possible complications and misunderstandings at the end of hostilities. A solution satisfactory to all parties would undoubtedly double the effort of all those Croatian and Serb patriots who are bravely fighting their common enemies.
DINKO TOMASIC,
Formerly Professor of Sociology University of Zagreb
Appleton, Wis., Feb. 24, 1943.
PRIJEVOD:
„Opasno srpsko-hrvatsko ratovanje: Međusobni krvavi sukob potaknut od strane Sila Osovine je uzrok mnogih žrtava“
Dinko Tomašić, New York Times, 27. veljače 1943., str. 12.
Uredniku New York Timesa:
Sveobuhvatni članci dopisnika New York Timesa C. L. Sulzbergera o situaciji u Jugoslaviji i zanimanje koje sovjetska vlada pokazuje u hrvatsko-srpskom sporu i građanskom ratu između partizana i četnika su nedavno izazvali mnogo komentara u američkoj štampi.
U pismu uredniku New York Timesa od 21. veljače [1943.] Miloje M. Sokich je izjavio da su „ustaše u Hrvatskoj masakrirali 600.000 Srba od kojih su 500.000 žene i djeca i 46.000 Židova“. Ovo nije prvi put da je pozornost američkog naroda privukao veliki broj Srba koje su zaklali Hrvati. Zbog mogućih međunarodnih implikacija takvih izjava čini se da su potrebna neka pojašnjenja.
Prvi put broj ubijenih Srba od Hrvata dostavljen je od biskupa Valeriana od Budina u ime Srpske Pravoslavne Crkve u kolovozu 1941. generalu Dankimanu, njemačkom zapovjedniku u Srbiji. To je bio predstavljeno u obliku memoranduma u kojem je ovaj srpski biskup, poznat kao jedan od vodećih pro-nacističkih kolaboracionista, optužio između ostalih i katoličko svećenstvo u Hrvatskoj kao čelnike i poticatelje navodnog pokolja 180.000 Srba.
Podignut na milijun
Nekoliko mjeseci kasnije Amerikanski Srbobran, vodeća novina američkih Srba, udvostručila je ovu brojku, gdje se navodi broj od 360.000 srpskih žrtava. Od listopada prošle godine broj ubijenih Srba koji navode američki dopisnici i kolumnisti je podignut na 600.000, a prije nekoliko tjedana gospodin Sulzberger citirao je u New York Timesu neke jugoslavenske izvore informacija koji su izrazili svoju ogorčenje zbog neimpresiranosti savezničke javnosti zbog jedan milijun istrijebljenih Srba u Jugoslaviji.
Utvrđena je činjenica da Nijemci i Talijani potiču Srbe protiv Hrvata i Hrvate protiv Srba, izazivajući time međusobni rat uništenja između ove dvije nacionalnosti. Talijani su u mnogim slučajevima financirali četnike i opskrbljivali ih oružjem za klanje hrvatskih seljaka katoličke i muslimanske vjere i spaljivanje njihovih sela. To je Talijanima bio izgovor za okupaciju još većeg teritorija Hrvatske te da u Hrvatskoj drže veliku vojsku koja se procjenjuje da broji čak 200.000.
Istodobno, i Nijemci i Talijani bili su zainteresirani za preusmjeravanje svih potencijalnih antiosovinskih elemenata među Hrvatima i Srbima u međusobni iscrpljujući rat. Broj žrtava na obje strane nije točno poznat, ali na sreću, prema najpouzdanijim izvorima, čini se da je daleko niži od onih brojki koje su objavljene u američkom tisku.
Jednostrana propaganda
Ipak, velika je nesreća što je ova tragedija dva pro-saveznička naroda morala biti iskorištena od strane nekih ljudi za jednostranu propagandu. Cilj tih ljudi bio je opravdati pred savezničkoj javnosti namjeru teritorijalnog proširenja grčko-pravoslavnih Srba na račun katoličkih i muslimanskih Hrvata.
Takav stav nekih srpskih čelnika bio je jedan od glavnih razloga za rast partizanskog pokreta, jer ne samo srpski ljevičari, već i mnogi Srbi s demokratskim i liberalnim mišljenjem jako odbijaju takav šovinizam. Ti su se ljudi osjećali duboko poniženi kada su neki četnički vođe napravili sporazume sa Silama Osovine u ime srpskog "patriotizma". Zato su mnogi srpski demokrati napustili četnike i pridružili se partizanima. Rezultat je bio građanski rat koji bi mogao imati dalekosežne posljedice u balkanskoj politici.
Problem Jugoslavije prestao je biti domaće pitanje i postao je pitanje međunarodnog značaja, što snažno utječe na političku stabilnost i mir u poslijeratnoj Europi. Čini se da se glavni principi rješavanja takvog problema trebaju sada sastaviti na temelju sporazuma između Ujedinjenih naroda kako bi se izbjegle moguće komplikacije i nesporazumi na kraju neprijateljstava. Rješenje zadovoljavajuće svim stranama nesumnjivo bi udvostručilo napore svih onih hrvatskih i srpskih patriota koji se hrabro bore protiv njihovih glavnih neprijatelja.
Dinko Tomašić,
Bivši profesor sociologije Sveučilišta u Zagrebu
Appleton, Wis, 24. veljače 1943.
priredio: dr. sc. Miroslav Međimorec
Istinom protiv povijesnih neistina – sažeti pogled na Drugi svjetski rat – Zaključak (18)
Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na 
