U okviru osmog priloga o Slobodanu Praljku i hrvatskoj šestorci u Haagu donosimo izjave (tj. dijelove izjava) Ante Rose, Jakova Bienennfleda, Miroslava Crnkovića i prof. dr. sc. Zdravka Tomca pred sudom u Haagu u procesu protiv hrvatske šestorke. (hkv)

U očekivanju haaške presude hrvatskoj šestorci (VIII.)

Ante Roso

Ja Ante Roso umirovljeni vojnik dajem sljedeću izjavu:

Službena primopredaja dužnosti zapovjednika HVO u ratnim okolnostima.
8. studenoga 1993. u Tomislavgradu, Bosna i Hercegovina, obavljena je službena primopredaja dužnosti između načelnika Stožera HVO-a, mene osobno i gospodina generala Slobodana Praljka.

Za vrijeme službene primopredaje on me upoznao sa stanjem na bojištu i s planom razvoja HVO-a.

Umirovljeni general Ante Roso, Zagreb, 5. rujna 2007.

Jakov Bienennfeld, rođen 28. srpnja 1948.

Dio izjave dane za obranu generala Slobodana Praljka pred Tribunalom u Den Haagu:

Židovska općina u Zagrebu prihvatila je 1990. ili 1991. inicijativu „Zajedničkog američkog komiteta za raspodjelu pomoći“ (JOINT) i odlučila je, ako bude potrebno, iz Bosne i Hercegovine izvuči (evakuirati) Židove i osobe drugih nacionalnosti. Savjet Općine me imenovao nadležnim za taj problem i ja sam bio izravno odgovoran za organizaciju i provođenje plana o izvlačenju (evakuaciji) članova Židovske zajednice iz Sarajeva i dopremu humanitarne pomoći u okupirano Sarajevo. (...) Taj plan je trebao omogućiti ljudima, Židovima i Ne-Židovima, napuštanje Sarajeva. Ukupno je 1200 osoba, od njih tek 400 Židova, bilo prevezeno konvojima koje sam ja osobno organizirao i vodio.(...) Praljak je u tome imao ključnu ulogu. (...) U mnogim situacijama bilo je očito da bez Praljkove pomoći konvoji ne bi mogli proći. (...) U nekoliko prigoda ukazala se mogućnost opširnijeg razgovora s Praljkom o različitim temama vezanim uz rat u BiH 1992./1993. Iz tih razgovora i Praljkovih postupaka, s kojima sam bio upoznat, zaključio sam da je Praljak protivnik rata, posebice između Hrvata i Muslimana te da u datim okolnostima čini sve što može kako bi u toj kaotičnoj situaciji pomogao ljudima izravno pogođenim ili ugroženim ratom. (...) Pomoć koju je ponudio general Praljak bila je vrlo važna i bilo bi nam mnogo teže bez te pomoći.

Jakov Bienennfeld, Zagreb, 25. veljače 1005.

Miroslav Crnković Crni

Miroslav Crnković Crni rođen 24.studenoga 1969. u Hrvatskoj Kostajnici. Zboru narodne garde (ZNG) pristupio je u ožujku 1991.. Branio Glinu, Kozibrod, Komarevo i Sunju. Na poziv generala Praljka kao dobrovoljac 3. srpnja 1992. odlazi u BiH. U obrani Bosanske Posavine teško je ranjen.

Dio njegove izjave dane za potrebu obrane generala Slobodana Praljka pred Tribunalom u Den Haagu:

Praljkovim dolaskom situacija vezana uz vojnu disciplinu se na području Sunje potpuno promijenila. On je pozvao četrnaest vojnih policajaca koji nisu bili Sunjani i koje nitko od domaćih  branitelja nije poznavao. U slučaju manjih prekršaja intervenirali bi zapovjednici i časnici. Ozbiljnim prekršajem zbog kojeg do tada nitko nije bio kažnjen i nije završio u zatvoru smatralo se samovoljno otvaranje vatre iz vatrenog oružja u pozadini prve crte obrane.(Kad je došao Praljak prekršitelji su zatvarani-op.p.)Ti pristigli vojni policajci nisu bili domaći momci. Praljak je iz postrojbe otpustio sve koji su se uplitali u odgovornost Vojne policije. Praljak je kažnjavao prema težini kaznenog djela. Ako je bila zapaljena srpska kuća u Drljačama ili Četvrtkovcu, to je bilo najstrože kažnjivo djelo. I strogo zabranjeno. Kao i krađa pilića. Jedan branitelj Sunjanin ukrao je iz napuštenih kuća deset frižidera i sakrio ih u svojoj kući. Praljak ga je automatski istjerao iz postrojbe i dao ga na sud. Svjedok (M.Crnković-op.p.) ne zna za ishod suđenja.

Prof. dr. sc. Zdravko Tomac

Dio izjave za potrebe obrane generala Slobodana Praljka pred Tribunalom u Den Haagu:

S obzirom da sam za vrijeme velikosrpske agresije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu obnašao važne državničke dužnosti i da sam dobro upoznat sa svim događajima vezanim za obranu od velikosrpske agresije osjećam to kao svoju moralnu obvezu i dužnost suprotstaviti se argumentima optužnice protiv generala Praljka i drugih Hrvata u političkom procesu u Haagu. (...) Hrvatska nije izvršila agresiju na Bosnu i Hercegovinu. Upravo obratno. Bez pomoći Hrvatske Bosna i Hercegovina ne bi preživjela niti bi bilo mirovnog sporazuma u Daytonu niti bi velikosrpski agresor bio prisiljen završiti rat i potpisati Washingtonski i Daytonski mirovni sporazum.

Zdravko Tomac, Zagreb. 10. travnja 2008.

hkv