Besramno prepucavanje haaških dužnosnika potvrdilo višegodišnje sumnje

Nedavno smo na Portalu donjeli komentar pojedinih dijelova knjige "Mir i kazna", bivše glasnogovornice haaškog tužiteljstva Florence Hartmann. U njima je autorica optužila glavnog tužitelja u procesu Miloševiću - Geoffreya Nicea da je iz optužnice pokušao izbaciti zločine u Srebrenici i Sarajevu, a da bi to prikrio kazao kako je Carla Del Ponte tajno pregovarala s Beogradom oko slanja potrebne dokumentacije. Jutarnji list donosi najzanimljivije dijelove pisma koje je Nice poslao kao svojevrstan demanti. Izdvajamo: "Bilo bi dobro da Hartmannova objasni koji su se to dokazi prikrivali i opstruirali jer, kako i ona sama kaže dokaza protiv Miloševića u listopadu 2000. nije bilo. Kako onda objašnjava to da su najvažniji dokazi prispjeli između 2002. i 2005. godine, znači otkako sam ja preuzeo slučaj. Reagirao sam na svaki trag o informacijama s mogućim dokazima, dajući instrukcije istražiteljima". Samo pismo ne predstavlja nikakav dokaz da bi iz njega mogli zaključiti tko od njih dvoje govori, odnosno ne govori istinu, koja je vjerojatno negdje u sredini. Ono što jedino sa sigurnošću možemo reći jest da su konačno pale i posljednje krinke i da konkretna situacija sama po sebi predstavlja "corpus delicti" onog u što se godinama sumnjalo.

Sud u Haagu predstavlja najobičniji igrokaz koji prikazuje s jedne strane, bahatu manifestaciju moći svjetskih sila, a s druge, servilnost i tragediju hrvatske politike koja na najgori mogući način dopušta blaćenje Domovinskog rata i okretanje "pile naopako", odnosno, uporno pokušavanje izjednačavanja agresora i žrtve. Tom i takvom sudu hrvatski je predsjednik Mesić osobno omogućio uvid u državne tajne i svojim svjedočenjem potvrdio tezu o ulozi Hrvatske kao agresora u ratu s BiH. Istodobno, Beograd je učinio sve da zaštiti svoje tajne dokumente i u tome, kako tvrdi Nice - u najvećem dijelu i uspio. Jedina politika hrvatskog političkog vrha, odnosno ove i prethodne Vlade, a za koju možemo ustvrditi kako je bila dosljedna i kontinuirana, upravo je politika poniznosti prema sudu u Haagu i opsesivno izvršavanje svake direktive iz Bruxellessa. Oči su otvorene, slika je jasna, ali ono što vidimo nikako nije dobro.

M.M.B.

Neprofesionalna Del Ponte politizirala je tužiteljstvo

ZAGREB - Glavni tužitelj u haaškom suđenju Miloševiću Sir Geoffrey Nice, u ekskluzivom pismu Jutarnjem listu u nedjelju je demantirao optužbe koje je na njegov račun u svojoj knjizi “Mir i kazna” iznijela Florence Hartmann, bivša glasnogovornica haaške tužiteljice Carle Del Ponte. Nice je reagirao na tvrdnje Hartmann da je od listopada 2002. godine u nekoliko navrata tražio da Tužiteljstvo odustane od optužbe da je Milošević odgovoran za genocid u Srebrenici i opsadu Sarajeva.

Netočnim, neprovjerenim i neosnovanima Nice naziva optužbe Hartmann. Upravo je Nice još u travnju, nakon što je presuđeno da je Srbija samo indirektno odgovorna za Srebrenicu, optužio Del Ponte da je u dogovoru s Beogradom zatajila dokumente koji su mogli povezati Srbiju s genocidom.

Nice je reagirao na dijelove knjige u kojima Hartmann piše: “U trenutku kad je Slobodan Milošević svrgnut s vlasti u listopadu 2000., zbog unutarnjih i vanjskih opstrukcija Haaško tužiteljstvo jedva da je imalo dokaza o njegovoj umiješanosti u zločine u Hrvatskoj i BiH. Srebrenica i Sarajevo na kraju su ušli u optužnicu, no kako se suđenje Miloševiću otezalo, Geoffrey Nice je od listopada 2002. u nekoliko navrata tražio da odustanu od tih optužbi zbog nedostatka vremena i dokaza.” Nice odgovara da bi Hartmannovoj, da ga je pitala, rekao:

“Kratka povijest dijela optužnice koji se tiče Sarajeva i Srebrenice izgleda ovako. Po primitku dužnosti u studenome 2001. bio sam suočen s neslaganjem sa statusom Sarajeva i Srebrenice u optužnici odvjetnika, istražitelja i analitičara koji su pripremali dio suđenja za BiH. Jedan od razloga za takvo stanje uznemirenosti bio je taj što je gospođa Del Ponte inzistirala da se Milošević optuži i za zločine u Srebrenici i Sarajevu protivno savjetima odvjetnika koji su smatrali da, u trenutku kad je optužnica sastavljana, ne raspolažu s dovoljno dokaza. Međutim, optužnicu je već bio povrdio i sudac. Donio sam odluku da počnemo detaljnu analizu postojećih dokaza za Sarajevo i Srebrenicu i potom odlučimo kako dalje.

Analiza i traganje za dodatnim dokazima počeli su odmah nakon mog dolaska jer se očekivalo da će dio suđenja za zločine u BiH početi krajem 2002. g. Proces analiziranja dokaznog materijala išao je paralelno s konzultacijama s istražiteljima, analitičarima i odvjetnicima. Ovaj pristup problemu otvorio je put novim pravcima istraživanja i identificirano je mnogo novog dokaznog materijala. Jedan od primjera dokaznog materijala zatraženog i dobivenog između 2002. i 2005. su neke važne kolekcije dokumenata dobivene od vlasti u Beogradu preko Pravila 54bis, tj. pravila prema kojem Sudsko vijeće može narediti državama predaju dokumenata Tribunalu.

Tako su dobiveni dokumenti Vrhovnog savet odbrane (VSO). Ta je kolekcija zatražena u svibnju 2002., a dobivena je tijekom 2003. g. Međutim, ovi vrlo važni dokumenti, kako za javnost, Tribunal, tako i za Međunarodni sud pravde, nikada nisu postali javni u cijelosti zato što je Del Ponte prije nego što je itko iz mog tima mogao pregledati njihov sadržaj pristala ne suprotstaviti se zaštitnim mjerama velikog dijela te dokumentacije koji je Beograd namjeravao tražiti i na kraju dobio od suda. Za taj njezin stav nije postojala pravna osnova ili praktični razlog.

Moj pristup problemu optužnice u dijelovima Sarajeva i Srebrenice doveo je do dodatnog dokaznog materijala. Niti u jednoj fazi ovog procesa Hartmann nije sudjelovala, ali je to ne sprečava da izražava vrlo jake stavove o meni i ovoj temi. Ona nije ni istražitelj ni pravnik te njezina stručnost proizlazi iz njezina novinarskog rada i rada glasnogovornice Del Ponte. I ne samo to - po prirodi svog posla njoj ni nije bilo dopušteno sudjelovati u ovim procesima te nije imala radni pristup dokumentaciji o tim istražiteljskim procesima. Nema nikakve sumnje da je Hartmann imala pristup privatnom arhivu Del Ponte, ali i da je spomenutim događajima davala interpretaciju koja ide isključivo u korist Del Ponte.

Ne bih o tome tko i kako joj je dao pristup tim arhivima. To treba istražiti administracija UN-a.Dostignuća pristupa koji sam inicirao u slučaju Sarajeva i Srebrenice najbolje se mogu vidjeti u odgovoru Tužiteljstva na podnesak Amici curiae u kojemu su oni nakon okončanja dijela suđenja koje je vodilo Tužiteljstvo tražili od Sudskog vijeća da se mnogi dijelovi optužnice izostave od daljnjeg suđenja. Njihovi su argumenti bili da Tužiteljstvo nije predočilo dovoljno dokaza u svom dijelu suđenja, uključujući Sarajevo, Srebrenicu i optužbu za genocide da bi se te optužbe održale u optužnici u nastavku suđenja.

Tim odvjetnika i analitičara Tužiteljstva je pod mojim vodstvom sastavio odgovor prezentirajući najbolje dokaze i pravnu teoriju po kojoj se Miloševiću sudi, uključujući Sarajevo i Srebrenicu. Suci su pozitivno odgovorili na naš podnesak pa su, među ostalim, i Sarajevo, Srebrenica i optužba za genocid ostali u optužnici u nastavku suđenja.Bilo bi dobro da Hartmannova objasni koji su se to dokazi prikrivali i opstruirali jer, kako i ona sama kaže dokaza protiv Miloševića u listopadu 2000. nije bilo. Kako onda objašnjava to da su najvažniji dokazi prispjeli između 2002. i 2005. godine, znači otkako sam ja preuzeo slučaj.

Reagirao sam na svaki trag o informacijama s mogućim dokazima, dajući instrukcije istražiteljima. Jedan takav trag vodio je k presretnutim razgovorima između Miloševića i Mladića te drugih glavnih aktera srebreničke drame koji su, navodno, bili u posjedu jednog entiteta. Ovaj primjer konkretne opstrukcije u pribavljanju dokumenata za Srebrenicu je nekako izmakao pažnji Hartmannove.

Godine 2005. počeo 54bis proceduru da bih od nadležnih autoriteta tog entiteta dobio te dokaze ili u svakom slučaju da se predstavnici tog entiteta izjasne na sudu o tome posjeduju li ili ne taj materijal. Tjedan dana prije zakazane sudske sjednice za pojavljivanje predstavnika tog entiteta pred sudom Del Ponte je imala kontakte s predstavnicima jedne treće strane, koji su joj rekli da povuče taj 54bis zahtjev Tužiteljstva, što je ona i učinila. Nikad nisam za to dobio nikakvo objašnjenje. Osjetiljivost Del Ponte na političke pritiske mene je stavljala u etičke probleme. O tom konkretnom problemu više sam puta razgovarao s njezinim direktnim pomoćnicima da bismo identificirali pravne parametre o tome što smo o ovom konkretnom primjeru dužni objelodaniti sudu i optuženome. To se, nažalost, nikada nije dogodilo zbog smrti optuženoga.

Moja profesionalna dužnost nije bila samo to što bi ovaj dokazni materijal pokazao o Miloševićevoj kriminalnoj odgovornosti za Srebrenicu, nego i to što je međunarodna zajednica mogla znati unaprijed što će se dogoditi u Srebrenici. Izjave o meni u vašem listu pripisane knjizi gospođe Hartmann su netočne, neprovjerene i neosnovane te se čini da imaju samo jednu svrhu, a to je štititi poziciju gospođe Del Ponte po principu “napad je najbolja obrana”. Sve teme identificirane u knjizi ustvari identificiraju slabe točke vladavine gospođe Del Ponte kojih je ona očito itekako svjesna.

Napadajući cijeli svijet da bi obranila nasljeđe svoje šefice, Hartmannova je u stvari otvorila poklopac Pandorine kutije same gospođe Del Ponte jer primjeri o njezinu neprofesionalnom ponašanju i nepotrebnoj politizaciji Tužiteljstva tek trebaju ugledati svjetlo dana u potpunosti.

Jutarnji list

{mxc}

Sri, 13-11-2019, 06:55:04

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.