Dva hrvatska znanstvenika na Institutu Harriman

Ovih dana hrvatski mediji opširno su izvijestili o odlasku Ive Sanadera u SAD. Bivši bi premijer trebao naći nešto znanstvenog mira na prestižnom Institutu Harriman prestižnog Sveučilišta Columbia u New Yorku, daleko od Republike Hrvatske, gdje će predvoditi novoosnovanu znanstvenu skupinu s temom „Dovršetak integracija jugoistoka Europe u EU". Koliko je poznato, dosadašnji doprinos Ive Sanadera svjetskoj znanosti je minoran, osim ako se tu ne ubrajaju predavanja poput onoga na Oxfordu sa samohvalom zbog smanjenja hrvatskog nacionalizma na minimum, ili u Izraelu predstavljen izum „nove paradigme hrvatskog patriotizma, koja uključuje sve hrvatske građane, bez obzira na njihovo političko, vjersko ili etničko zaleđe". Za odgovor na pitanje u kojem smjeru bi na Institutu Harriman mogao ići daljnji znanstveni razvitak dr. I. Sanadera moglo bi biti znakovito i predavanje Vjerana Pavlakovića, docenta Riječkog sveučilišta, najavljeno na istom institutu za 16. rujna od 12 do 13.30 sati.

Ponajprije se vrijedi upitati čime je riječki docent Vjeran Pavlaković zadužio hrvatsku i svjetsku znanost kada su mu također otvorena vrata Instituta Harriman. Tu će nam ponajprije pomoći samostalni srpski tjednik „Novosti" (publikacija izdašno financirana iz Državnoga proračuna) o kojem smo već pisali zbog naslovnice kojom je popraćena obljetnica Oluje, s prikazom hrvatskog vojnika kao vampira što siše krv srpske žrtve. „Vjeran Pavlaković predavač je na Odsjeku za interkulturalne studije Filozofskog fakulteta u Rijeci, a predmet njegova primarnog znanstvenog interesa su komemorativne svečanosti i mjesta sjećanja" – pišu „Novosti" donoseći u nastavku poduži intervju. Ovdje ćemo samo izdvojiti dio odgovora povjesničara Pavlakovića na pitanje o obilježavanju Bleiburške tragedije:

„...na Bleiburgu se govori samo o hrvatskim žrtvama, i to samo "nevinim" žrtvama, iako su u tim događajima stradali i Srbi, Crnogorci, Nijemci itd., a puno njih u borbama. Pritom se zanemaruje historiografska znanstvena distinktivna klasifikacija žrtava i stradalnika. Prvo su nevini ljudi, a drugo kvislinzi. I jedni i drugi ubijani su bez suda. Medijski prijenosi komemoracije, koja se izravno prikazuje na javnoj televiziji bez adekvatne interpretacije, blajburšku tragediju pojednostavljuju na štetu povijesne istine i puno slojevitije, kompliciranije stvarnosti, koja zahtijeva ozbiljan, društveno odgovoran pristup prema mrtvima i prema živima."

Tri članka i nula citata

Mimo pak "Novosti" saznajemo da je Vjeran Pavlaković rođen 1974. godine u Zagrebu. Hrvatsku je napustio s 4 godine, tako da je povijest doktorirao 2005. godine na Sveučilištu u Washingtonu, s disertacijom o hrvatskim dobrovoljcima u Španjolskom građanskom ratu. Znanstvenika Pavlakovića drugi autori još nisu citirali u registriranoj znanstvenoj literaturi, a samih radova Pavlaković po bazi ISI ime tek tri:

1) Suton revolucionara: 'Nasi Spanci' i kraj Jugoslavije,

2) Od pokreta do političke radikalizacije: hrvatski tisak i Španjolski građanski rat, 1936-1939.,

3) Religija i politika identiteta na Kosovu.

Prva dva rada objavljena su ove i prošle godine u časopisima Europsko-azijske studije, odnosno Slovo, dok je treći rad nešto stariji, točnije iz 2002. godine kada je Pavlaković bio još na Sveučilištu u Washingtonu, a objavljen je u časopisu „Etničke i rasne studije".

U bazi Hrvatska znanstvena bibliografija koja prati znanstvenu aktivnost cijele hrvatske znanstvene zajednice uz ime Vjerana Pavlakovića nalazimo tri unosa. Oni se odnose na predavanja na skupovima:

1) Perica, Vjekoslav; Gavrilovic, Darko; Graovac, Igor; Dragojevic, Mila; Pavlakovic, Vjeran.
Državotvorni mitovi i kontramitovi u Hrvatskoj i Srbiji
(plenarno predavanje, domaća recenzija, ppt prezentacija, znanstveni).

2) Vjekoslav Perica, Darko Gavrilović, Ashbrook, John, Đorđević, Ljubica, Asllani, Ratela, Atanasova, Gorica, Bielenin-Lenczowska, Karolina, Bošković, Aleksandar, D'Alessio, Giovanni, Hašimbegović, Elma, Pavlaković, Vjeran, Sindbaek, Tea.
Tko je tko danas na Balkanu: stvaranje mitova i mutacije identiteta, 1989-2009.
Mediteranski znanstveni sastanak 2010, Vjekoslav Perica, Darko Gavrilović (ur.), Firenca, Italija, 2010.

3) Gavrilović, Darko; Radušić; Edin, Perica, Vjekoslav; Graovac, Igor; Pavlaković, Vjeran; Dimić, Ljubodrag; Bjelajac, Mile; Jahić, Adnan; Jevtović, Zoran; Despotović, Ljubiša; Marković, Saša; Jovanović, Natalija; Gašić, Ranka; Perica, Vjekoslav,
Nacionalne crkve Srba i Hrvata i sakralizacija mitske prošlosti Drugog svjetskog rata
Novi Sad : Institut za povijesnu istinu i pomirbu; Salzburg, Center za povijest, demokraciju i pomirbu; Gavrilović, Darko (ur.), Grafo Marketing, Novi Sad

Znanost kao pokriće

Nakon što uvidom u znanstveni doprinos povjesničara Vjerana Pavlakovića nismo dakle uspjeli odgonetnuti neki značajni, scientometrijski poduprt, razlog za zrakoplovnu kartu do SAD i predavanje na Institutu Harriman, jedino nam još preostaje pažnju usmjeriti na sadržaj samog predavanja.

Naslov Pavlakovićevog predavanja je „Hrvatska (nova) kultura obilježavanja i politika u prošlosti", a njegov puni sažetak može se naći u najavi na mrežnim stranicama Instituta Harriman. Sukob u bivšoj Jugoslaviji, objašnjava Pavlaković, bio je obilježen neriješenim problemima iz prošlosti, simbolima, kolektivnom sjećanjem i suprotstavljenim tumačenjima 2. svjetskog rata. Ritualno obilježavanje rata za nezavisnost (Domovinskoga rata), kao i fašističko i antifašističko nasljeđe 2. svjetskog rata su česti izvor kontraverzi u Hrvatskoj, objašnjava dalje Pavlaković, a političke stranke kroz reinterpretaciju prošlosti nalaze pokriće za svoje dnevnopolitičke poteze. Povijesne činjenice žrtvovane su radi izgradnje službenih mitova i nacionalističkih meta-priča, a one se pojačano brane odnosno napadaju uoči samih obljetnica. Međutim, pobjeda Ive Josipovića 2010. godine nagovješćuje promjene u hrvatskoj kulturi obilježavanja događaja. On nastoji depolitizirati sjećanja na 2. svjetski rat i uskladiti politiku obilježavanja s hrvatskim susjedima i neprijateljima iz devedesetih. Vjeran Pavlaković otkrit će slušateljima u SAD da je ovaj Josipovićev politički pomak pozdravljen u regiji i predstavlja radikalno napuštanje ratne zlouporabe povijesti, ali i da je u Hrvatskoj izazvao protuobilježavanja i jačanje glasne (ali marginalne) radikalne desnice.

Dakle, osim nebuloznih političkih konstrukcija, ni ovaj sažetak predavanja jednako kao i prethodni znanstveni uspjesi Vjerana Pavlakovića ne sadrže nešto što bi privuklo pažnju ozbiljnijih povjesničara. Stoga se jedino može zaključiti da je plasiranje političkih konstrukcija razlog predavanju na Institutu Harriman. Kako bi se valjda „znanstveno" dokazalo da su protivljenje rehabilitaciji četništva u Hrvatskoj ili prosvjedi protiv imena Trga maršala Tita zlouporabe povijesti i izmišljotine (nepostojeće) radikalne desnice. To što su materijalno utvrđene nepobitne povijesne činjenice dale za pravo protivnicima četničko-komunističkim krivotvorina docenta Pavlakovića ne uzrujava.

I što na kraju reći? Možda je najbolje citirati s naslovnih stranica Instituta misao samog W. Averella Harrimana: "...Zasnivati politiku na neznanju i iluziji vrlo je opasno. Politika se mora zasnivati na znanju i razumijevanju.". Ako na institutu Sveučilišta Columbia ipak žele imati ovakve i slične znanstvene "istine", neka si ih imaju. S tako blistavim povjesničarima poput dr. Ive Sanadera i dr. Vjerana Pavlakovića teško će ikoga uvjeriti bilo gdje, a pogotovo ne u Hrvatskoj. Štoviše, nedavno su se takva „znanstvena istraživanja" kod nas zvala Kumrovečkom političkom školom pa neovisno o prestižu Instituta Harriman ne znamo ni jedan razlog da u ovom konkretnom slučaju mijenjamo ovu kvalifikaciju.

M. M.