Josipović u Bleiburgu

Bilo bi krasno reći da je došao dan hrvatske pomirbe i da je napokon nastupilo vrijeme kada će se u Hrvatskoj zaključiti tragična priča o Drugom svjetskom ratu. Bilo bi krasno vjerovati da su se predstavnici boraca Narodnooslobodilačkog rata pridružili Ivi Josipoviću u posjetu Teznom s namjerom ograđivanja od strašnog zločina počinjenog 1945. i nalogodavaca tog zločina. Međutim, nema ništa epskog u posjetu Ive Josipovića Teznom i Bleiburgu, i nikakav kopernikanski obrat se nije dogodio koliko god ljudski i normalno bilo to iskreno željeti i u to vjerovati. Radi se vjerojatno ponajprije o promjeni političke taktike, nakon što se na saborskim klupama prošli tjedan u prvom čitanju pojavio Zakon o pronalaženju, obilježavanju i održavanju grobova žrtava komunističkih zločina.

Ništa novog

Od kada je Ivo Josipović stupio na svoju predsjedničku funkciju bili smo svjedoci nizu „velikih" predsjedničkih gesta i „povijesnih" isprika. A upravo su riječi izgovorene ispred spomenika žrtava raznih ratova idealne za punjenje novinskih naslovnica. Problem je samo što im je učinak potpuno kriv ako se ne temelje na istini i ako njihov motiv nije iskren. Nitko normalan ne voli rat, mržnju i ubijanje. Svi će rado vidjeti kada pruženoj ruci prijateljstva druga strana pruži isto svoju ruku. To znamo mi, i to zna Ivo Josipović. No, iza šuškavog celofana i slatkih Josipovićevih riječi skriva se jedna potpuno druga, gruba realnost.

Sjetimo se samo kako je i pored svih dobronamjernih upozorenja Ivo Josipović ipak otišao u Banja Luku sastati se s Miloradom Dodikom, u cilju pomirenja, kako se moglo čuti. Na sva usta pri tome obećavani su bolji uvjeti za povratak protjeranog nesrpskog stanovništva i okretanje nove stranice u odnosima među narodima na prostoru Republike Srpske. I što se dogodilo? Čim su se ugasile televizijske kamera i hrvatski „vizionarski" predsjednik vratio u Republiku Hrvatsku, Banja Luka je nastavila po starom.

Malo koji hrvatski medij izvijestio je o prošlotjednom dramatičnom upozorenju Komisije Justitia et Pax Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine na zakonske odredbe što će početkom 2011. godine stupiti na snagu u Republici Srpskoj. No, koliko god o izjavi hrvatski mediji šutjeli, u njoj piše što piše. A piše da od povratka prognanika ne će biti ništa, nego da će se umjesto toga „perfidnim i sofisticiranim metodama te vrlo izgledno diskriminirajućim instrumentima poreznoga sustava" etničko čišćenje konačno dovršiti.

Slično kao što kroz sve ove godine nismo vidjeli od hrvatskih dužnosnika reakciju nakon primjene represivnih mjera, otvorenoga progona, prijetnji i zastrašivanja u Republici Srpskoj, a o čemu biskupi isto pišu, jednako tako ni ovaj puta zbog biskupskog javnog upozorenja na zakonsku regulativu Republike Srpske nismo primijetili reakciju onoga koji je pred neki tjedan naveliko govorio o promjenama u politici povratka izbjeglica. Hrvatski predsjednik se nije oglasio kako bi, osim na riječima, i u stvarnosti stao u zaštitu protjeranih i opljačkanih. Umjesto toga, hrvatski mediji tekst izjave Komisije Justitia et Pax Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine jednostavno nisu zabilježili.

Protiv Zakona

Kao što je dobro poznato, postoji čak 900 masovnih grobišta u Hrvatskoj i oko 600 u Sloveniji. Većina njih ni dvadeset nakon pada Berlinskog zida nije dostojno obilježena. Međutim, protiv donošenja Zakona o pronalaženju, obilježavanju i održavanju grobova žrtava komunističkih zločina Ivo Josipović izjasnio se još tijekom predsjedničke kampanje. „Civilizacijski je domet obilježavanje žrtava svih stradanja, ali ovakav nam zakon ne treba" – rekao je tada predsjednički kandidat, kao da u Hrvatskoj ne postoji potpuni nerazmjer između obilježavanja grobišta žrtava u ovisnosti tko su bili njihovi krvnici. Ovaj beskrajni cinizam Ive Josipovića iskazan tijekom kampanje sigurno nije sada odjednom nestao, već se samo prilagodio novim okolnostima.

A nove okolnosti su osim jezivih slika Hude Jame, koje su se prošle godine usjekle u mozak valjda svakom hrvatskom građaninu, i vrlo gledana serija Antuna Vrdoljaka o Josipu Brozu Titu. Dio istine došao je konačno do najšire hrvatske javnosti i zbog upornog zalaganja Katoličke Crkve, ali vjerojatno i pod jačim pritiskom vanjskih čimbenika. Naime, na Zapadu postoje utjecajni krugovi i zemlje koje ne mogu s blagonaklonošću gledati na Hrvatsku kao zadnju europsku zemlju čije vladajuće elite temelje svoj svjetonazor na komunističkim krivotvorinama, i pri tome svako malo uzdižu lik i djelo komunističkog diktatora. U tom smislu vrijedi izdvojiti njemački primjer. Ova zemlja već neko vrijeme sudi bivše pripadnike jugoslavenskih tajnih službi za politička ubojstva počinjena na njezinom tlu.

Put koji će simbolično završiti možda upravo uklanjanjem ploče s imenom maršala Tita s jednog od najljepših zagrebačkih trgova još je dug. Do tog trenutka, Račan, Josipović, a možda i neki od njihovih nasljednika će otići u Bleiburg koliko god puta bude trebalo, samo kako bi se u najvećoj mogućoj mjeri sačuvala lažna slika o Josipu Brozu Titu i biti njegova poretka. No, ne treba sumnjati kako će puna istina na koncu izaći na vidjelo. Vremena ima, žrtve tako i tako više nitko ne može vratiti, a sada i velika većina odgovornih za zločine nije više među živima. Glavno je da hrvatski narod kada na koncu dođe do pune povijesne istine iz toga izvuče trajnu pouku.

M. M.