Vijest dana koju prenose gotovo svi hrvatski mediji, i koja će se nesumnjivo još nekoliko dana vrtjeti po našem medijskom prostoru, je navodni razgovor s bivšim jugoslavenskim ministrom obrane generalom Veljkom Kadijevićem kojeg je nešto prije podneva objavio portal Business.hr. Umijeću hrvatskog istraživačkog novinarstva se ovdje odista treba diviti. Naime, u prvoj rečenici koja prati spomenuti razgovor saznajemo kako je mukotrpna potraga za razgovorom s Veljkom Kadijavićem počela prije mjesec dana, odnosno nekoliko tjedana prije nego što je beogradski dnevnik "Blic" svojim člankom pokrenuo skandal oko nepodizanja međunarodne tjeralice za Veljkom Kadijavićem od strane Hrvatske. Time je portal Business.hr pokazao zavidnu sposobnost predviđanja tema koje će se naći u žarištu hrvatske javnosti nekoliko tjedana kasnije.

U nastavku uvoda koji prati razgovor s Veljkom Kadijevićem saznajemo kako su svi materijalni dokazi o razgovoru na izričiti zahtjev "veza" koje su razgovor organizirale uništeni. To pomalo podsjeća na tehniku rada s pojedinim Tuđmanovim transkriptima kada su se sadržaji vrpci prepisivali na papir a vrpce uništavale. No, u Kadijevićem slučaju ovakva konspirativnost se još može valjda objasniti potrebom da se on kao bjegunac u potpunosti zaštiti od moguće potjere kojima bi zvučni zapis njegovog glasa poslužio kao trag. Pustimo sada na stranu činjenicu da za početak uopće nije jasno što Kadijević dobiva razgovorom za hrvatske medije.

Iz kratkog razgovora s Kadijevićem izdvajamo dio koji bi trebao posebno odjeknuti u hrvatskoj javnosti. Tako saznajemo kako se Kadijević s Tuđmanom mogao uvijek dogovoriti za razliku od Mesića kojem "nikada nije vjerovao", jer je u ključnim trenutcima Mesić "izmanipulirao Tuđmana". Mesić je tako navodno uspješno izmanipulirao dogovorenu predaju 20.000 automatskih pušaka tipa kalašnjikov područnim jedinicama JNA, a osim toga bio je i pokrenuo inicijativu rušenja "JNA i rukovodstva Srbije, s ciljem dovođenja Draškovića na vlast".

Na koji bi način su par Mesić-Drašković trebali promijeniti povijest članak na portalu Business.hr nažalost ne pojašnjava. No, pojašnjava odnose između Kadijevića i Tuđmana u vidu stenograma koji su dostavljeni autoru, iako nije jasno iz članka od koga. U tim stenogramima Kadijević govori Tuđmanu kako Marković misli da su njih dvojica (Kadijević i Tuđman) huligani isto kao i Milošević, i da Kadijević i Tuđman ne mogu biti ti koji će stvarati mir. Ako je tome tako nije nam baš jasno što je Marković tražio kod Tuđmana u trenutku kada su napadnuti Banski dvori s ciljem da ih se ubije. No, kako je krenulo, tokom vremena može uvijek iskrsnuti neki novi stenogram koji će i za ovo pitanje naći potpuno neočekivani odgovor.

M. M. 

Kadijević ekskluzivno za Business.hr: Ja sam savjetnik vojne koalicije u Iraku, imun sam na tjeralice i sudove

Ponekad se i novinarima posreći. Nakon gotovo mjesec dana dovijanja, traganja, veza i vezica, desetaka pravih i krivih informacija, obećanja, konačno smo uspjeli, doduše preko posrednika, stupiti u vezu s nekadašnjim saveznim sekretarom za Narodnu obranu. Za izjavu smo morali doći u jednu državu EU, gdje nas je dočekala "veza" do koje nam je trebalo pet prethodnih veza, preporuka i jamstava.

Sastanak u jednom "europskom parku", u kojemu je nekada navodno volio predahnuti i car Franjo Josip, uz precizne upute: "veza" će uspostaviti vezu s generalom, a mi onda trebamo upaliti diktafon, sa slušalicama na ušima, pustiti "gospodina generala da priča, bez pitanja", potom izjavu skinuti, prepisati, a vrpcu odmah vratiti.

Ubrzo, čujemo Kadijevićev ostarjeli bariton koji "predlaže" da "odmah prijeđemo na stvar", pa nakon izjave o hrvatskoj tjeralici i "mirnom snu" navodi da je "stvarno savjetnik vojne koalicije u Iraku", što "ne znači da tamo stalno i boravi".

A kada je po američkom nalogu pronašao sve što je trebalo, bunkere i vojnu tehnologiju koju je bivša država izvozila Sadamu, otišao se i "malo odmoriti", ali "ne može reći gdje, ne zbog hrvatske tjeralice, nego zbog svoga mira".

A onda se naglo sjetio Franje Tuđmana, s kojim se "uvijek moglo dogovoriti", i osuo paljbu na Mesića, kojemu "nikada nije vjerovao", jer je u ključnim momentima "izmanipulirao Tuđmana".

Navodi primjer od 9. siječnja 1991., kada je Tuđman na sjednici Predsjedništva SFRJ prihvatio odluku o rasformiranju paravojnih organizacija i predaji oružja područnim vojnim jedinicama. Osam dana kasnije isti se dogovor postiže s Mesićem, koji obećava da će RH predati 20.000 automatskih pušaka tipa kalašnjikov. No sve propada jer je, kazao nam je Kadijević, Mesić "nešto smutio" Tuđmanu pa je Hrvatska vratila samo 150 "cijevi", od čega samo 15 kalašnjikova, a kad je Tuđman shvatio, "već je bilo kasno".

Na kraju je Kadijević poručio da pitamo predsjednika Mesića o njegovu (mi ćemo ipak reći - navodnom) dogovoru s Vukom Draškovićem u srpnju 1991. godine o "rušenju JNA i rukovodstva Srbije, s ciljem dovođenja Draškovića na vlast".

Na kraju, 82-godišnji Kadijević poručio je svima koji se "brinu zbog njega" da je, iako star, "prilično zdrav i imun na tjeralice i sudove".

Potkraj prosinca 1991. Kadijevića, koji se navodno zbog bolesti povukao s funkcije, prema nekim beogradskim izvorima, posjetio je Jimmy Moody, tada utjecajni član američkoga Kongresa, koji je govorio srpski i 80-ih radio u ambasadi SAD-a u Beogradu.

Navodno je on Kadijevića odveo u Washington za ad hoc savjetnika u Iraku još za prvoga Zaljevskog rata, pa je valjda još tada, kako sam kaže, stekao "imunitet", kako prema haaškom tako i prema hrvatskom sudu.

Nada Starijaš-Al-Issa
www.business.hr

{mxc}