Tužitelji kojima bi i Haag pozavidio

Stotine hrvatskih građana tijekom Domovinskog rata ubijene su mučki u svojim kućama. Na okupiranim područjima, primjerice, samo u UNPA zonama Istok i Jug u nadležnosti Ujedinjenih naroda nakon dolaska postrojbi UNPROFOR-a ubijeno je 600 osoba, a oko 7.000 je protjerano. Na ulicama Osijeka zbog svakodnevnog bombardiranja grada, a bez ikakvog vojnog opravdanja, poginulo je gotovo 1.000 osoba. Ovčara je jedno od mjesta koji su simboli stradanja građana Vukovara, no po broju na žalost radi se tek o manjem dijelu žrtava. Naime, samo nestalih u Vukovaru je bilo više od 2.500 osoba. Svi ti brojni zločini prošli su nekažnjeno, odnosno broj osoba koji je za njih odgovarao je neznatan. Hrvatsko Državno odvjetništvo i glavni državni odvjetnik Mladen Bajić te, ali i brojne druge zločine su u svom radu potpuno ignorirali.

I dok za ubojstva i masakre tisuća hrvatskih građana nema interesa u Državnom odvjetništvu, za predmete u kojima je stradala imovina ima ako oni uključuju hrvatske vojnike. Županijsko državno odvjetništvo iz Bjelovara našlo je shodnim krajem prošloga tjedna podići nove dvije optužnice protiv hrvatskih časnika, i to po zapovjednoj odgovornosti zbog paleža stambenih objekata. Optuženi su pukovnik Ivana Husnjak i umirovljeni pukovnik Goran Sokol, a njih se tereti što ništa nisu poduzeli nakon izvještaja podređenog im časnika o paljenju napuštenih kuća srpskih izbjeglica krajem siječnja1992. u nekom selu na širem području Orahovice.

Ono što iz novinske vijesti o podignutim optužnicama upada u oči je da se Županijsko državno odvjetništvo nije ni potrudilo saznati koje su to osobe sudjelovanju u paljenju spomenutih kuća, a kojima su Husnjak i Sokol bili nadređeni. Umjesto utvrđivanja točnih činjenica, eventualnih počinitelja i njihove izravne odgovornosti bilo je očigledno jedino važno po zapovjednoj odgovornosti teretiti više časnike Hrvatske vojske. Nešto slično gledamo i na Haaškom sudu u suđenju hrvatskim generalima za "zajednički zločinački pothvat", odnosno "Oluju". Cilj tužiteljstva u slučaju Čermak, Markač, Gotovina nije utvrđivanje činjenica i istine, već je politika odlučivala što će se i kako suditi, od početka, od optužnica, pa dalje.

U situaciji u kojoj zbog tisuća ubijenih hrvatskih građana nitko nije odgovarao, podizanje optužnica od strane Državnog odvjetništva protiv viših časnika Hrvatske vojske na temelju zapovjedne odgovornosti zbog stradanja imovine zvuči prvenstveno kao provokacija. Ovaj čin daje isto tako iz Hrvatske neizravnu podršku Haaškoj praksi optuživanja hrvatskih generala, pri čemu se kroz potpuno proizvoljno tumačenje zapovjedne odgovornosti hrvatskim časnicima sudi za ono što se nije sudilo časnicima bilo koje druge zemlje. Što je sljedeće? Kakva se još poruka može uputiti hrvatskoj javnosti i vanjskim čimbenicima?

M. M.

{mxc}