Šeherezada na hrvatskim daskama 

Zbivanja u Hrvatskoj ponekad se čine kao jedan neprekidan niz događaja gdje svaki mora biti barem jednako apsurdan kao i onaj prethodni ne bi li neki bili sretni. Krenimo od prošlotjedne presude Velikoga vijeća Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu koji je odbacio tužbu troje hrvatskih štediša u svezi s protupravnim oduzimanjem ušteđevine u Ljubljanskoj banci Zagreb, a na što se u svom stilu nadovezao - a tko će drugi - predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić.

Tri plus predsjednik za 130.000

Dakle, za početak, nevjerojatnim će zvučati da se ovakav važan predmet koji se izravno ticao 130.000 hrvatskih štediša Ljubljanske banke pred sudom u Strasbourgu vodio za dvoje hrvatskih državljana koji su svoje dugove već namirili, i za trećega čiji je predmet trenutno u sudskom postupku u Hrvatskoj. Slijedom toga, naravno, nije ni za čuditi kako je sud u Strasbourgu tužbu odbio uz dalekosežni zaključak kako nadoknađivanje štete štedišiama treba riješiti dogovorom između sljednica bivše Jugoslavije.

U normalnim okolnostima odvjetnici koji su na ovakav način sabotirali interese tolikog broja hrvatskih štediša Ljubljanske banke našli bi se barem na udaru kritike javnosti. No, umjesto toga, javio se predsjednik Mesić. On kao da je jedva dočekao poentirati na račun ovog apsurdnog sudskog slučaja u Strasbourgu, te se isto kao i Sud zauzeo za  postizanje rješenja u slučaju Ljubljanske banke nekakvim dogovorima između sljednica bivše Jugoslavije. Dakle, dogovorima koji nisu do sada, koliko mi znamo, dali nikakve pozitivne rezultate, barem kada su hrvatski građani u pitanju. Sljedeće Mesićevo obrazloženje nema stoga puno dodira s interesima hrvatskih štediša, ali odiše novokomponiranim bratstvom i jedinstvom - što je valjda najvažnije:

"Ako sudovi ne mogu riješiti taj slučaj, dužne su to učiniti države jer građani jedne zemlje ne mogu biti kažnjeni zbog raspada bivše države i ne smiju se štediše banke tretirati na različite načine ovisno o tome iz koje su sadašnje države."

Nije to naravno jedina izjava predsjednika Mesića koja nam je zapela za oko. Bilo ih prošli tjedan više. Ovom prilikom, zbog njegove pravničke struke, izdvojit ćemo samo još sljedeću misao:

"Ako itko u ovoj zemlji bude imao pošteno suđenje, onda je to sigurno u ovome slučaju, jer je to pod svim dalekozorima, i taj proces ne može biti drugačiji nego jedino zakonit".

O kojem se slučaju radi, vjerojatno svi znaju, a i na kraju krajeva nije osobito važno. Važno je da ćemo po riječima predsjednika RH izgleda napokon godina pričanja o "pravnoj državi" i "institucijama sistema" doživjeti pošteno suđenje, jer se, kako čujemo, radi o procesu koji je toliko poseban da ne može biti drugačiji nego jedino zakonit. Nema što, sjajno.

Što je štetno za ugled saborskih zastupnika

Sada jedna crtica iz Sabora. Prošli tjedan svi članovi saborskog Odbora za financije izrazili su svoje osobito zadovoljstvo nalazom državne revizije po kojem nema negativnosti u radu političkih stranaka i nezavisnih zastupnika. Kao jedina crna ovca u inače potpuno bijelom zastupničkom stadu prozvan je bivši zastupnik Tonči Tadić. Njega je izdvojio predsjednik Odbora za financije hadezeovac Goran Marić. Naime, Tadić je kriv što je propustio obavijestiti reviziju o potrošenih 79.000 kuna - pa je zbog toga njegovo ponašanje strogo osuđeno kao "društveno neprihvatljivo" i štetno za "ugled saborskih zastupnika".

Prava je, dakle, šteta što Tonči Tadić nije postupio kao primjerice zastupnik dr. Ivo Banac - koji je sve pažljivo prijavio, i polupunu i polupraznu čašu. Jer, da je, ugled saborskih zastupnika ne bi bio baš ničim narušen. A možda za Tadića još nije kasno?

Iz kluba iznad deset tisuća

I za kraj, jedan novi primjer iz kluba iznad deset tisuća. Podravkino odmaralište u Pirovcu jedan hrvatski poduzetnik prodaje trenutno za 56 milijuna kuna. Što je u tome neobično? To što je lani to isto odmaralište kupljeno od Grada Koprivnice za 25,2 milijuna kuna. Novine koje su donijele ovu vijest senzacionalistički su objavile kako je uspješni poduzetnik i prodavatelj odmarališta šogor predsjednika Mesića, sugerirajući tako kako je cijeli slučaj povezan sa samim predsjednikom. No, čini se kako obiteljske veze u ovom slučaju i nisu tako jednostavne. Radi se tek o suprugu nećakinje predsjednikove maćehe, odnosno, kako je još objasnio sam predsjednik - "nismo nekakav bliski rod".

M. M.

{mxc}