Nakon Mesićeve oštre kritike na račun vladine gospodarske politike, premijer Sanader našavši se prošli tjedan u Ujedinjenim Narodima u New Yorku na prvi pogled oštro je uzvratio. Naglasio je kako će Hrvatska bez obzira na tvrdnje završiti pristupne pregovore s EU-om do kraja 2009. godine, a ne 2014. godine. Najviše hrabrosti Sanader je skupio kritizirajući predsjednikove savjetnike: "...neki savjetnici, koji možda savjetuju Predsjednika i koji misle da smo još u vrijeme Jugoslavije i Pokreta nesvrstanih, prespavali su ovih 18 godina". Tako smo iz premijerovih usta čuli teze koje se učestalo provlače i na našem Portalu, jedino što za razliku od Sanadera mi nemamo posebnih motiva raditi razliku između predsjednikovih savjetnika i njihovog poslodavca.

Naime, i dok kritizira predsjednikove savjetnike Ivo Sanader pazi da ne prozove izravno samog predsjednika. Štoviše, predsjednika ponovo hvali kao jednog od najzaslužnijih za to gdje je Hrvatska danas, gdje je ovo Hrvatska danas predstavljeno kao uspjeh vrijedan - zavisti. Pa je tako hrvatski premijer u Ujedinjenim narodima nakon što je spomenuo hrvatski jal još rekao: "Razumijem te ljude, no sigurno nas ne će omesti u promicanju Hrvatske u međunarodnoj politici, mi to činimo jako dobro". Pri tome je pojasnio kako ne misli samo na Vladu i HDZ, već i na zasluge predsjednika Stjepana Mesića, Hrvatskog sabora, sjetivši se čak u ovom kontekstu navesti i hrvatski narod i hrvatske građane.

Može se reći kako i ova zadnja zbivanja na relaciji Pantovčak - Banski dvori opet pokazuju koliko je premijer Sanader slab kada je predsjednik Republike u pitanju. Naime, čak i u okolnostima kada se osjećao posebno prozvanim komentirati uspjehe svoje politike, između brojnih protokolarnih susreta u sjedištu Ujedinjenih naroda, Sanader je opet pokušao pomiriti nepomirljivo. Ne slagati se s javnom i oštrom predsjednikovom kritikom, a opet tretirati ga kao posebno vrijednoga i konstruktivnog partnera.

Zato se svakim danom sve više stječe dojam kako premijer Sanader vlada onoliko koliko mu se dozvoli s Pantovčaka. Kada bi bili zlobni, rekli bi kao da ga nisu birali hrvatski građani već predsjednik Republike. Više je uzroka ovakvog stanja, no jedan je sigurno i taj što Sanaderu gotovo nitko više vjeruje, osim valjda njegovog najužeg političkog kruga. Prevarivši više puta one koji bi mu trebali biti prirodni saveznici u hrvatskom društvu, ostao je sam, na milost i nemilost, reći ćemo predsjednikovih savjetnika, kada već ne voli čuti spominjanje aktualnog predsjednika u negativnom kontekstu.

M. M.

{mxc}