Butkovićev protokol

Gužva oko moguće pojave ozbiljnog nezavisnog predsjedničkog kandidata koji ne pripada trenutnoj hrvatskoj političko-medijskoj oligarhiji se i dalje ne stišava. U mnogim novinama se na ovu temu pojavljuju članci i komentari - čiji je motiv u pravilu isti - braniti, odnosno sačuvati status-quo. Tako imamo kolumniste koji su s jedne strane inače puni kritika na račun Sanaderove Vlade, ali kada se na horizontu pojavi bilo što što bi moglo promijeniti današnju žabokrečinu redovi se složno zbijaju. Pa smo tako danas mogli pročitati osvrt Davora Butkovića u Jutarnjem listu kojim se hvali Ivu Sanadera što je odbio ideju o podršci HDZ-a Miroslavu Tuđmanu na sljedećim predsjedničkim izborima. Davor Butković ne bi bio Davor Butković kada bi se zadržao samo na tome, već je posložio i protokol za EPH s kojom bi se u buduće trebalo obračunavati s pokušajima stvaranja nove političke alternative.

Koliki je osjećaj nelagode kod Davora Butkovića pobudila zamisao da bi Miroslav Tuđman mogao nakon sljedećih izbora biti predsjednik Republike Hrvatske vidi se najbolje iz broja pogrdnih političkih etiketa s kojima je ispunio svoj komentar. Pravo malo carstvo zloće: "krajnja desnica", "izolirane, najdesnije struje", "anakrona politika", "izolacionistička politika", "pokojni predsjednik", "retuđmanizacija", "gubitnik"... No, osim ovih etiketa, argumenata kojima bi se podržale političke kvalifikacije o krajnjoj desnici u Butkovićevom tekstu jednostavno nema. Jasno je i zašto. Jer bi onda trebalo objasniti zašto je briga za hrvatsku samobitnost politički ekstremizam. A to ni Butković ne zna napisati.

Osim dobrog razumijevanja Sanaderovih pozicija i truda koji je uložen u stilsku prezentaciju, cijeli Butkovićev tekst u osnovi izlaže samo jednu ideju. One kojima se ne može prišiti etiketa ustaša treba onda zvati krajnjim desničarima. Formula s ustašama do sada je odlično funkcionirala, pa će, vjeruje Butković, i ova nova s krajnjim desničarima. No, neke stvari ne mogu baš prolaziti vječno.

M. M.

Dobro je što se Sanader odrekao Tuđmana, ali... 

Nesumnjivo je dobro što je Ivo Sanader odbio ideju da HDZ podrži kandidaturu Miroslava Tuđmana za predsjednika Republike.

Time je otklonio mogućnost retuđmanizacije HDZ-a i odbio povezivanje glavne desne stranke u Hrvatskoj s obitelji pokojnog predsjednika, kao i s krajnjom desnicom koja, u nedostatku drugih favorita, u svojedobnom socijaldemokratu Miri Tuđmanu gleda jednog od rijetkih preostalih proroka.

Dobro je i korisno što je Sanader odbio Ivana Aralicu i Tuđmana i zato što njihove političke koncepcije ne spadaju u središnji politički prostor ni jedne moderne države; da je ostavio i najmanju mogućnost da HDZ podrži kandidaturu, anakrona politika kakvu Tuđman, Aralica i sumišljenici zastupaju odmah bi postala dio mainstreama, što bi bilo neugodno i nekorisno.

Iako je, dakle, dobro što se Sanader a priori odrekao Mire Tuđmana, razlozi koje je iznio loši su i nedostatni. Sanader je odbacio Tuđmanovu kandidaturu za predsjednika Republike zato što je Tuđman gubitnik. Činjenica da je on gubitnik ne smije biti suštinski razlog odluke moderne, civilizirane i demokratske stranke da ne podrži njegove ambicije.

HDZ je morala, ako je moderna, civilizirana i demokratska stranka, odbiti kandidaturu s jasnim političkim a ne samo tehničko-biografskim obrazloženjem.

Sanader je trebao reći da se HDZ ne može složiti s politikom krajnje desnice, koja veliča vladavinu Franje Tuđmana, zagovara izolacionističku politiku i tvrdi da Hrvatska nikada nije ratovala u Bosni. Da je Sanader odbio Tuđmana iz političkih i vrijednosnih razloga, mogli bi reći da je to obračun s krajnjom desnicom.

Ovako, više je nego jasno da je riječ o taktičkom potezu.

Sanader ne može dopustiti povratak Araličinih istomišljenika u HDZ, jer bi oni, čim ojačaju, prvo željeli smijeniti njega. Potpora HDZ-a Tuđmanovoj kandidaturi ne samo da bi zajamčila još jedan poraz HDZ-a, nego bi omogućila povratak izoliranih, najdesnijih struja HDZ-a u vrh vladajuće stranke.

Sanader je opet odbio stvarni i javni obračun s krajnjom desnicom. Procijenio je da se HDZ-u najviše isplati držati pod kontrolom veći dio birača krajnje desnice. Učinio je to namjerno jer zna da će mu na lokalnim izborima trebati svaki glas i onih birača koji se načelno slažu s Tuđmanom, Aralicom ili Thompsonom. 

Davor Butković
Jutarnji list

{mxc}