Crkva hrvatskih mučenika i etničko čišćenje

Tijekom subote nam je na Portal pristigao dopis u kojem je gospićko-senjski biskup Mile Bogović izložio razloge zbog kojih se Katolička Crkva, odnosno on kao u toj stvari konkretno zadužen, odlučila za građevinske promjene Crkve hrvatskih mučenika na Udbini, pri čemu se ostalo vjerno početnoj zamisli samog projekta izgradnje crkve. Kao glavni razlog navedeno je što je prvi projekt u svome razvoju postao jako skup i već po tome neprimjeren svojoj namjeni. Kako je spomenuti dopis poslan na mnoge adrese, može se pretpostaviti da je pristigao i na elektroničku poštu Slobodne Dalmacije koja je, po svemu sudeći, potaknuta time isti dan negdje u večernjim satima objavila na svom Portalu članak na tu temu. Pa što, pitat će neki - bilo je i za očekivati da se ovakva vijest prenese. Bilo je, slažemo se, samo malo koji argument iz dopisa biskupa Bogovića je preživio u tekstu iz Slobodne Dalmacije.

Dakle, upravo u skladu s onim što piše u posljednjem komentaru Ivana Miklenića "Deformirano ogledalo", koji smo danas već prenijeli u jednom prilogu, način na koji je Slobodna Dalmacija obavijestila svoje čitateljstvo o promjenama u projektu gradnje Crkve hrvatskih mučenika na Udbini prije zbunjuje, nego što obavještava. Najviše je mjesta dobio uvrijeđeni arhitekt Nikola Bašić, koji, valjda u skladu sa svojim visokim profesionalnim manirima, nije birao riječi i načina kako prozvati biskupa koji se eto «usudio» odustati od njegova remek djela, pitajući pri tome tko biskupu "daje pravo da po svojoj procjeni i afinitetu ruši odabrani projekt koji je prošao institucionalnu verifikaciju". Do sada smo bili uvjerenja da bi onaj tko nešto gradi u Hrvatskoj ipak trebao imati i ima zadnju, ali sudeći po izjavi arhitekta Bašića to je potpuno pogrešno ili bi trebalo biti pogrešno, barem kada je Katolička Crkva u pitanju.

Iz članka iz Slobodne Dalmacije jasno je kako ljutnju arhitekta Bašića u potpunosti dijeli, da ne kažemo potiče, i sam novinar. Saznali smo tako kako se na njegov poziv (u subotu popodne?) biskup nije odazvao, pa mu to valjda daje za pravo potpuno slobodno komentirati. Po novinaru Slobodne Dalmacije, dakle, za lokalitet je "izabrano hrvatsko Kosovo – mjesto poraza od Turaka – a koje je u novije vrijeme, pak, temeljito „očišćeno“ od Srba". O kojem se novijem vremenu i temeljitom čišćenju Srba ovdje govori ne treba puno nagađati - mnoga piskarala danas u Hrvatskoj vole ići i ispred haaških presuda i bježanje pobunjenih Srba za vrijeme Oluje zvati etničkim čišćenjem. Istovremeno, pravo etničko čišćenje na području Udbine nad Hrvatima tijekom i iza Drugog svjetskog rata, takvima ni u snu ne bi palo na pamet spomenuti.

Iako je jasno kako je zapravo Slobodnoj Dalmaciji problem sam projekt Crkve hrvatskih mučenika na području Udbine, a ne arhitektura - vrijedi se ipak osvrnuti na novi izgled crkve. Naime, on do sada nije bio poznat široj javnosti i vidi sa slike koju je splitski dnevni list objavio uz svoj članak. Nama se sviđa. Možda ne vidimo puškarnice kao člankopisac Slobodne Dalmacije, ali se slažemo s njim kako Branimirov križ na pročelju podsjeća na mač. Baš dobro - da ne bi neki pomislili kako smo jedino ovce za šišanje i klanje.

M. M.

Udbina: mač umjesto križa na budućoj crkvi

Križ nad ulazom u buduću Crkvu hrvatskih mučenika na Udbini izgledat će kao mač golemih razmjera, a stražnja terasa – okrenuta prema istoku – dobit će i puškarnice na ogradi... Ovdje nije posrijedi senzacionalistička hiperbola na temelju labavih glasina, nego posve jednostavno prepoznavanje nekolicine vizualnih elemenata s fotografije makete gradnje što je objavljena uz intervju s gospićko-senjskim biskupom Milom Bogovićem u Novom listu, 24. kolovoza. Prilažemo istu takvu i ovdje, s prilično tipičnom stilizacijom mača, odnosno njegova balčaka, i s jednako tipičnim obrambenim kruništem na drugoj strani. Ali, premda je riječ o svakako najatraktivnijim detaljima u novom iscrtavanju kontura buduće udbinske crkve s pastoralnim sjedištem, već i sama činjenica rekonstrukcije projekta također zaslužuje pažnju.

Mile Bogović, naime, bez puno je krzmanja odbacio ranije izabran rad arhitekta Nikole Bašića, pobjednički s javnog natječaja otprije četiri godine. S puno brojeva i pratećih informacija (što se Crkvi baš i ne omakne često), gospićko-senjski biskup izložio je razloge za taj čin: Bašićev je projekt navodno bio preskup, te je zapostavljao poruku koja se nalazi u temeljima projekta na mjestu davne Krbavske bitke, a to je, izgleda, bilo presudno... Otkazano je potom izvođaču „Megrad“; umjesto njega je angažiran „Konstruktor“ i njegova arhitektica Marina Balin Fadejev.

- Kako se biskup samo usuđuje, rekao nam je Nikola Bašić, i tko njemu daje pravo da po svojoj procjeni i afinitetu ruši odabrani projekt koji je prošao institucionalnu verifikaciju?! On to ne bi smio iz više razloga, u najmanju ruku zbog odgovornosti prema vjernicima i donatorima gradnje, a pogotovo ne s takvim derivatom crkve Svetog Križa pokraj Nina, što ne želim niti komentirati.“ Poznati zadarski arhitekt, prema riječima Mile Bogovića, među ostalim, previše je vodio računa o umjetničkim dometima gradnje... Zvali smo stoga i biskupa u Gospić, ostavili mu tamo poruku, ali nam se nije odazvao. Neformalno, no faktički preuzimajući ingerencije kompletnog žirija, Bogović je u spomenutom intervjuu naglasio da „bogoslužni prostori po svojoj naravi moraju davati prednost ideji i poruci, a takav naglasak u hrvatskoj crkvenoj arhitekturi bio je posebno istaknut u prijelomna vremena otkrivanja i formuliranja vlastitog identiteta“.

Poruka superiorna umjetničkim preferencijama Nikole Bašića, posredovana mačem i puškarnicama, sada uistinu ne može biti jača ni militantnija. Kao da je malo bilo to što je za lokalitet određeno baš „hrvatsko Kosovo“ – mjesto poraza od Turaka – a koje je u novije vrijeme, pak, temeljito „očišćeno“ od Srba... Biskup Bogović, inače, do časa objave ovoga teksta nije našao za shodno odgovoriti na naše pozive.

Igor Lasić
Slobodna Dalmacija

{mxc}