Zašto šute hrvatski političari?

Nakon skandaloznoga govora Ivana Fumića u Jasenovcu, hrvatska politička elita, počevši od premijera Sanadera i njegovog HDZ-a, pustila je Katoličkoj Crkvi neka se brani sama iako su teze koje je spomenuti "antifašist" razvijao doticale cijele nacije, a ne samo Crkve. Od strane "antifašista" ova šutnja, inače vrlo glagoljivih, hrvatskih političara shvaćena je kao znak odobravanja - a zašto i ne bi pitamo se mi - pa se ideološki obračun s Katoličkom Crkvom nastavio krajem prošlog tjedna na promociji knjige "Dokumenti o protunarodnom radu i zločinima jednog dijela katoličkog klera". Tako smo mogli, usred Zagreba, godine gospodnje 2008., čuti tvrdnju kako "nisu ustaše zloupotrijebili Katoličku crkvu, nego je Katolička crkva stvorila ustaše, i to je prava istina, veća i od tornja zagrebačke katedrale".

U atmosferi linča, na spomenutoj promociji bilo je još mnogo izjava pojedinih govornika radi kojih bi neki od njih mogli i kazneno odgovarati zbog širenja vjerske mržnje. U Kaznenom zakonu, članak 110., lijepo piše kako se treba kazniti novčano ili kaznom zatvora do godine dana one tko vjerskoj zajednici koja djeluje u skladu sa zakonom uskrati pravo jednakosti s drugim vjerskim zajednicama u Republici Hrvatskoj. Katoličku Crkvu u Hrvatskoj proglasiti ustaškom organizacijom nije samo dovođenje nje u neravnopravan položaj s drugim vjerskim zajednicama, već i puno više, nastojanje da joj se onemogući slobodan rad i pristup javnosti. No, Državno odvjetništvo na čelu s Mladenom Bajićem zasigurno se ne će u ovom slučaju sjetiti Kaznenog zakona i poduzeti nešto protiv ideološki isključivih i agresivnih struktura koja napadaju temeljne vrijednosti hrvatskog Ustava i društva. Državno odvjetništvo trenutno, naime, krasi vrlo selektivno čitanje zakona od slučaja do slučaja.

Svi ovi događaji pokazuju koliko je Katolička Crkva važna za hrvatsko društvo. Ne bi ovi nakaradni napadi bili toliko vulgarni i snažni da Crkva nije jedan od rijetkih preostalih čimbenika u Hrvatskoj koji se zalaže za opstojnost hrvatske države u punom smislu te riječi i protivi lažima s kojima se svakodnevno manipulira s narodom. Mediji su očišćeni, stranke su očišćene, pa je Crkva kao organizacija koja propovijeda među najširim masama potrebu za istinom i borbu protiv lažnih vrijednosti još jedini ozbiljan protivnik s kojim se treba obračunati. I to je pravi razlog zbog kojeg hrvatski političari šute na zadnje napade, što je puno ozbiljnije od nekoliko stotina ishlapjelih SUBNOR-ovaca koji bi htjeli ponovo paliti i žariti onako kao što su to radili većinu života, sve do početka demokratskih promjena devedesetih.

M. M.

{mxc}