Uskraćeno pravo na informaciju

Jedan od velikih problema hrvatskog novinarstva zasigurno je cenzuriranje i manipuliranje informacijama, koje provode urednici ali i novinari sami, da se ne bi zamjerili onima kojima se danas u Hrvatskoj ne smije zamjerati. Dok se neki novinari slažu s takvom informativnom politikom i koriste je za ostvarivanje zacrtanih ideoloških ciljeva, ima i sigurno mnogo onih koji jednostavno izbjegavaju pisati o temama i događajima o kojima ne mogu pisati kako žele. Uostalom, na ovom Portalu članovi redakcije se ne potpisuju baš da bi o svemu mogli pisati onako kako misle bez da se ugrožavaju, što je piscu ovih redova nedavno zamjerio Milan Ivkošić u svojoj kolumni "Tjedna inventura". Odgovor akademika Barišića na ovu kritiku već smo objavili na Portalu, a objavio ju je i Večernji list u zadnjem prilogu Obzor, tek nekoliko stranica dalje od Ivkošićeve kolumne Inventura tjedna. Treba reći da je neslaganje akademika Barišića s Ivkošićevom kolumnom bilo poslano osobno Milanu Ivkošiću u Večernji list, koji je to mogao ili ne proslijediti dalje.

No, nažalost, Milan Ivkošić u hrvatskom novinarstvu nije pravilo, nego iznimka. Čitanjem novina nebrojeno puta smo opazili da neke Hinine vijesti koje su do nas došle, nisu nigdje objavljene, ako se bave događajima o kojima nije podobno izvještavati. Također, nebrojeno puta smo primijetili da se Hinina vijest, kada se već objavljuje, ne prenosi korektno. Stvar funkcionira vrlo jednostavno. Novinara Hine se prvo pusti da anonimno odradi glavninu posla, a onda se njegov uradak izreže i prekroji s nekoliko rečenica kako bi sadržaj vijesti bio u skladu s uređivačkom politikom, i potpiše. I to je onda novinarstvo.

Na internetskim stranicama Hine još su prošle godine objavljivane barem najvažnije vijesti, pa se moglo o nekim događajima čitati na izvoru informacije. Naišli smo na podatak da su te stranice još daleke 1999. godine imale više od deset tisuća učitavanja dnevno. Ova brojka posjeta u trenutku gašenja starih stranica s vijestima u lipnju 2007. sigurno je bila višestruko prebačena. Razlog ovakvog velikog broja posjeta nije teško dokučiti. Mnoge čitatelje zanima vijest, sama po sebi, bez uređivačke opreme, bez uljepšavanja i filtriranja koja su svojstvena hrvatskim medijima.

Danas se međutim pojedinci moraju pretplatiti da bi čitali Hinine vijesti. Već samo ta činjenica zasigurno će odbiti mnoge zainteresirane. Dodatne probleme izazvat će cjenik vijesti. Naime, treba izdvojiti pedeset kuna da bi se pročitalo 80 vijesti starijih od pola sata. Ako su vijesti starije od 12 sati cijena je tek dvostruko manja. U svakom slučaju, Hinina politika naplaćivanja vijesti pojedincima je takva da treba sumnjati da uopće postoji veći broj pretplatnika. Tako ne preostaje drugo nego pokušati rekonstruirati što se dogodilo kombinirajući članke iz više novina. No, ni to nekada ne može pomoći, a tko uostalom za to još danas ima vremena.

Bez točnih i pouzdanih informacija društvo ne može napredovati. Ne može samo sebe preispitivati i mijenjati na bolje. Naravno da takvo stanje odgovara onima koji su do svojih pozicija došli nekim drugim putem, a ne zbog svojih sposobnosti. Ali društvu kao cjelini to dakako nikako ne odgovara. Zato je stanje u velikim hrvatskim medijima, koji su u stanju građanstvu uskratiti i elementarne informacije, alarmantno. Nažalost, nema naznaka da će se uskoro u tome išta bitno promijeniti.

M. M. 

{mxc}