Velika praznina - nove okolnosti

Bila je Oluja u ratu, ovo je pravna Oluja, pobijedilo smo. Rat pripada povijesti i okrenimo se budućnosti, svi zajedno.

- Ante Gotovina, doček na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu 16. studenoga 2012.

“

”

Veliki preokret koji je nastupio nakon haaške presude otkrio je kao možda nikada do sad jasnije i jednu veliku hrvatsku boljku. A ta je, da na hrvatskoj javnoj sceni jednostavno trenutno ne postoje dovoljno dobro organizirana grupa ljudi koja bi Hrvatskoj ponudila nešto novog. Čak i nakon ovoga povijesnog događaja, u medijima i među političarima se sve u pravilu svelo na standardna politička podmetanja kroz krive reinterpretacije izjava oslobođenih generala, bez želje, snage i znanja za okretanjem nove stranice.

Naravno, za ovakvo stanje postoje objektivni razlozi. Presuda je zaista pogodila u samo političko i ideološko srce današnje upravljačke strukture. One su se, treba to jasno reći, nadale i vjerovale sasvim drugačijoj presudi, i to možda čak i više nego naši nekadašnji ratni neprijatelji u Srbiji.

Međutim, sama presuda i pored potpunoga iznenađenja kojeg je za domaće strukture donijela, nije izravno u Hrvatskoj ništa promijenila. Isti ljudi koji su prije presude bili na rukovodećim pozicijama, ostali su i nakon nje, a političko-medijski folklor koji smo gledali prošli tjedan samo je bio odraz brzinskog i stihijskog prilagođavanja tih starih struktura novom stanju, dijametralno suprotnom onome kojega su uspostavile 2000. godine. Naime, nakon presude, Hrvatima se ne može više vješati etiketa zločinaca onako kako se unazad šezdesetak godina vješala etiketa ustaša, čime je izmaknuta glavna ideološka poluga dosadašnjega načina vladanja Hrvatima.

Prije svega - nesposobnost

Upravljačke strukture u Hrvatskoj su, prije svega, potpuno nesposobne. I to sad postaje najveći hrvatski problem. Nakon naraštaja i naraštaja odabira negativnom selekcijom bivši samoupravljači, a današnji upravljači, ne znaju i nemaju ništa za ponuditi od kompetitivnih znanja koje su našoj zemlji neophodno potrebna. Ova nesposobnost ujedno znači kako u Hrvatskoj nema mehanizamaNove okolnostiBudući da svatko ima pravo na svoje tumačenje, poziv okretanju budućnosti koji smo naveli na početku ovoga teksta mi shvaćamo kao poziv, nakon što nam je Državi 16. studenoga skinuta haaška omča s vrata, za rješavanje onih problema koji su postali prioritetni u novonastalim okolnostima za rješavanje moralne i ekonomske krize koja sve teže pogađa stanovništvo i koja svakim danom poprima sve dramatičnije razmjere.

Pitanja bez odgovara

Niz objektivnih problema u Hrvatskoj već je dugo bez odgovora. Postoji, također, sad i dodatni niz, rekli bismo, nevjerojatnih odluka nove vlasti koje samo generiraju nove probleme.

Primjerice, na prvi pogled izgleda kao da se saborsko izglasavanje Zakona o zapošljavanju mladih za 1600 kuna mjesečno nikoga ne tiče. Međutim, tiče se. On doslovno u nemogući položaj dovodi tisuće mladih koje, vodeći se ekonomskom logikom, nitko više nema razloga zapošljavati kad ih se umjesto toga može izrabljivati gotovo besplatno. Malo tko govori o činjenici kako nadležno ministarstvo više ne zapošljava znanstvene novake, već je sve izglednije da će oni, u koje je Hrvatska izuzetno puno uložila, biti masovno bacani na ulicu, odnosno prepušteni zapadnim tržištima visokokvalificirane radne snage. Slabo se spominje apsurdnost dodatnog opterećenja sustava školstva dopunskim predškolskim odgojem u situaciji kada nastavno osoblje masovno prosvjeduje zbog neizdrživog socijalnog statusa. Način uvođenja i sadržaj novoga zdravstvenog odgoja u škole, koji se ujedno eksplicitno kosi s odredbom Ustava, tipičan su primjer nadomještanja nesposobnosti izvršne vlasti ideološkim diverzijama.

Gornji niz, koji zapravo izravno najviše pogađa mlade, od kojih mnogi početkom Domovinskog rata nisu bili ni rođeni, mogli bismo nastaviti i dalje, kao što bismo mogli govoriti i o cijelom nizu drugih problema koji pogađaju ostatak društva. No, već nabrojano zorno pokazuje katastrofalno stanje zbog kojeg već sad svake godine deseci tisuća naših sugrađana odlaze živjeti u inozemstvo. Ta i mnoga druga pitanja, kako stvari stoje, i dalje će biti bez odgovora, osim ako se o njima pod hitno ne počne ozbiljno raspravljati gdje god se to može.

Budući da svatko ima pravo na svoje tumačenje, poziv okretanju budućnosti koji smo naveli na početku ovoga teksta mi shvaćamo kao poziv, nakon što nam je Državi 16. studenoga skinuta haaška omča s vrata, za rješavanje onih problema koji su postali prioritetni u novonastalim okolnostima. One su temeljno drugačije, i na to se sada trebamo mentalno prebaciti.

Imamo svoju Hrvatsku, naša je, i bit će onakva kakvu ju sami želimo i ne ćemo nikom dopustati sa strane da nam propisuje kakva ta Hrvatska treba da bude!.

- Franjo Tuđman, skup na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu 1992. godine

“

”

M. M.