Jučer je HRT "ekskluzivno" objavio transkript s brijunskog sastanka hrvatskog vojnog vrha na kojem su se raspravljale pripreme za Oluju. Transkript ovog razgovora, međutim, već je davno prije bio objavljen u hrvatskim medijima, pa ne znamo po čemu HRT temelji svoju ekskluzivnost. Ovdje donosimo transkript koji je u listopadu 2004. godine objavio Večernji list, a koji do sada nismo htjeli objaviti budući da obrane generala u Haagu tvrde da je dijelom prepravljan. Zbog toga, kao što smo već pisali, ovaj transkript nije imao veliku pravnu vrijednost sve dok vlada Ive Sanadera nije službeno potvrdila njegovu autentičnost, usprkos tvrdnjama brojnih sudionika tog sastanka koji su tvrdili suprotno. No, čitajući i inačicu transkripta objavljenu u Večernjem listu može se doći zapravo samo do jednog zaključka, a to je da dr. Franji Tuđmanu mnogi mogu samo reći hvala, što uključuje i pobunjene Srbe.

Kao što se dobro zna iz prikupljenih dokumenata, vodstvo pobunjenih Srba na okupiranim područjima planiralo je bijeg ako se situacija na bojišnici pokaže nepovoljnom. Naime, ta vlast je dobro znala da bi mogućim padom u hrvatske ruke bila suđena za brojne zločine koje je počinila. Time bi, usput vrijedi primijetiti, danas brojna iskrivljavanja povijesnih činjenica vjerojatno bila izbjegnuta. No, Martić i ostali nisu se zadovoljili samo sa svojim bijegom, već su se odlučili sa sobom povesti i cjelokupno stanovništvo, vjerojatno kao politički pritisak na Beograd. Dakle, etničko čišćenje, ako ćemo to tako zvati, a o kojem priča Haaško tužiteljstvo, nije pripremila, potaknula i provela Hrvatska vojska, već vlast pobunjenih Srba.

I što bi sada bilo bolje? Da je Hrvatska vojska pokušala okružiti srpske pobunjenike i s njima se uz znatne žrtve na obje strane tući do zadnjeg metka? Uz već ovako što se nas tiče velike žrtve u akciji Oluja na ovaj način broj poginulih hrvatskih vojnika bio bi veći, a što bi tek bilo sa srpskim snagama i civilima koji bi sigurno zbog ratnih djelovanja nastradali vjerojatno ne treba posebno objašnjavati. Tuđman se odlučio da se pobunjenim Srbima omogući bijeg, i na taj način osigura pobjedu uz što manje žrtve u što bržem vremenskom roku. A da vremena nije bilo puno zbog međunarodnih pritisaka svjedoči i brijunski transkript.

Oslobađanjem većeg dijela Hrvatske u Oluji stvoreni su preduvjeti za razvoj zemlje u civilnom okruženju, čemu bi trebali zahvalni biti svi hrvatski građani. Ova akcija je također omogućila i kraj rata u Bosni i Hercegovini izbijanjem hrvatskih snaga u blizinu Banja Luke koje je uslijedilo nešto kasnije, čemu bi trebali biti zahvalni građani Bosne i Hercegovine. Napokon, kraj rata u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj je nešto što zapadne zemlje nisu uspijevale postići godinama, a htjele su, pa zahvalnost Oluji duguju i one. A način na koji je Oluja bila planirana i vođena od strane hrvatskog vojnog vrha, odnosno predsjednika dr. Franje Tuđmana, bio je takav da se rezultati postignu uz što manje žrtve na obje strane. Paradoksalno je da se to što je Oluja u potpunosti uspjela i u tom smislu danas koristi kao argument za zajednički zločinački pothvat. Ovakvoj politici trebalo bi u Hrvatska već jednom reći dosta. A mi prvom predsjedniku Republike Hrvatske i Hrvatskoj vojsci ovdje želimo jasno reći: hvala za Oluju.

M. M.

{mxc}