Dok su 26. srpnja 2015. u Srbu štovatelji „prve puške" slavili nimalo slavnu obljetnicu, štovatelji žrtava te puške uputili su se prema Dabinom vrhu i ondje otkrili spomen ploču ubijenim Ivezićima iz Brotnje. Nakon toga našli su se zajedno s pristiglim hodočasnicima u djelomično obnovljenoj župnoj crkvi Male Gospe u Boričevcu gdje je misu služio gospićko-senjski biskup Mile Bogović i uputio nazočnima homiliju na tekst Matejevog evanđelja u kojem se govori o radosti Isusovih prijatelja nakon Isusova uskrsnuća i o laži njegovih neprijatelja da su njegovo tijelo apostoli odnijeli na drugo mjesto „do su stražari spavali" (Mt 28, 8-15). Donosimo homiliju u cijelosti.

Sjećanje za žrtve Brotnje i Boričevca

Dragi hodočasnici!

U ovom svijetu ima mnogo susreta i sukoba. Najveći sukob je između laži i istine. Tu čak nije moguć susret. Danas želim o tome progovoriti i zato sam izabrao pročitano evanđelje.

Sjecanje zrtve

Spomen ploča na Dabinom vrhu

Vijest o Isusovom uskrsnuću bila je apostolima nadasve draga, ipak nisu je samo onako prihvatili. Otišli su se uvjeriti. Prvi od apostola potrčao je Petar da svojim očima vidi što se dogodilo. On je od apostola stigao prvi na grob. I drugi nisu bili lakovjerni; nisu se oslanjali samo na pričanje, sve do Tome koji je rekao da neće vjerovati dok ne stavi prst u mjesto rana. Apostoli su željeli znati istinu, a istina o Kristu postala je za njih životna radost - evanđelje. Kada su se uvjerili i kada su primili snagu Duha Svetoga, oni koji su Isusa voljeli krenuli su u svijet šireći poruku njegova uskrsnuća kao radosnu vijest (što znači grčka riječ evanđelje). Bili su oni glasnici spasonosne istine.

Jasno je da taj događaj nije obradovao one koji su Isusa osudili. Po njima se ne smije govoriti da je Isus uskrsnuo, nego da su njegovo tijelo apostoli odnijeli na drugo mjesto. Prihvaća se lažno svjedočanstvo stražara koji kažu da su u vrijeme krađe spavali. Židovi su potegnuli instrument laži da se suprotstave neugodnoj istini. Bolje rečeno, oni su svoju laž predstavljali kao istinu.

Na primjeru što se dogodilo na Isusovom grobu možemo vidjeti dvije različite škole i dva različita pristupa povijesti. Laž, novac i naselje jako su povezani.

Neki se u susretu s istinom mijenjaju. Istina o Kristovom uskrsnuću promijenila je života onih koji su ga voljeli. Bili su uvjereni da ta istina može promijeniti život svakom dobronamjernom čovjeku i zato su krenuli da tu istinu šire.

Neki se u susretu s istinom ne mijenjaju. Oni je ne žele, oni je ustrajno odbacuju i postaju glasnici laži.

Laž se može nametnuti samo novcem i silom. Novaca je za to bilo kod Židova, a svaki lažac spreman je i na nasilje. Stražari rade za onoga tko ih plati. Oni su točno javili gradskom poglavarstvu što se dogodilo. Gradski poglavari nisu krenuli na grob da vide što je na stvari. Oni se ne žele susresti s istinom, ne žele da ih ona mijenja. Sazvali su gradsko vijeće kojemu su nametnuli krivi zaključak da su apostoli ukrali Isusovo tijelo i da tako treba razglasiti na sve strane.

Da su židovski vijećnici uvidjeli svoju grješku i pokajali se, došli bi u poziciju Magdalene i Petra koji su se u susretu s Isusom mijenjali. No oni nisu priznali pogrješku nego su na nju dodali drugu – laž. Ne kaže se u zaključku vijeća da Isus nije uskrsnuo. Stražari pričaju ono što su vidjeli. Kad bi tako nastavili, ne bi im trebalo ništa platiti. Židovsko vijeće je zaključilo da ima pravo na laž i postat će glasnici laži, onoga što se nije dogodilo. Gdjegod je laž, tu je novac i nasilje.

misa brotnja

Hodočasnici u Boričevcu na misi za žrtve u Brotnji

Židovi su ljudima dokazali da se isplati lagati, da se od laži može dobro živjeti. I stražari su za pare lagali. Bili su Židovski starješine uvjereni da će moći podmititi i Pilata da podrži laž, jer on se i na suđenju izrugivao istini. „Što je istina?" Što ja s njome mogu, što mi ona znači za moj položaj? Kao da je rekao: ono vrijedi i onoga se treba držati što jača moj položaj, od čega imam materijalne koristi, makar se to ne slagalo s istinom. Istina je vrijedna onoliko koliko mi u određenom času koristi.

U tom smislu donesen je i zaključak gradskog vijeća. To sada nije bio stav pojedinca. I od tada je bilo u skladu sa zakonom samo govor da su apostoli ukrali Isusovo tijelo, da je s njim završeno na veliki petak. Ozakonjena je laž i stvorena grješna struktura.

Zato je trebalo kršćane progoniti. Jučer smo proslavili jednoga od progonjenih, sv. Jakova. Djela apostolska bilježe da je zarana pogubljen đakon Stjepan, a poslije je Herod dao pogubiti apostola Jakova („mačem pogubi Jakova, brata Ivanova. Kada vidje da je to drago Židovima, uhvati i Petra" Dj 12, 2-3).

Sve ovo što sam rekao olakšava nam da možemo shvatiti otkuda silne laži na našim prostorima nakon hrvatskog velikog petka i 1941. i 1945. godine.

Treba ipak reći da je u mnogočemu to daleko vrijeme ispred ovoga našega.

U Isusovo vrijeme moglo se od vlasti dobiti svakog pogubljenog čovjeka. Tako su Nikodem i Josip iz Arimateje mogli dobiti i pokopati Isusovo tijelo. Mnogi pobijeni u Drugom svjetskom ratu i nakon njega nisu imali ta prava. Njima je oduzeto i pravo na suđenje i na pokop. Puška koja im je oduzela život posebno se častila kao simbol pravde i pobjede. Ta puška imala je pravo ne samo ubiti čovjeka nego i spomen na njega. Trebalo se vladati kao da nije nikada ni postojao.

Dakako da današnje uskrisivanje spomena nije drago onima koji su ljude osudili i pogubili, bez obzira gdje to bilo. Smišljaju se razne priče i za to se daju veliki novci. Koliki se novci dadoše ne samo za spomenik u Srbu nego i za slavlja koja se već 70 godina ondje zbivaju. No, ipak te laži neće moći dugo izdržati jer ih više nije moguće podržavati nasiljem, a i novaca će biti sve manje za njih. Ali, ne zaboravimo! I današnje društvo još izdvaja velika sredstva za velike laži i o Jasenovcu i o Srbu, i o mnogim drugim stupovima na koje se oslanjao partizansko-komunistički režim.

srbovanje srb

U prvom planu su i ove godine Milorad Pupovac i Zoran Pusić, ali su već mnogi prijašnji posjetitelji izostali

Apostoli se nisu dali u skupljanje sredstava kako se novcem i silom borili protiv laži koja je krenula iz židovskog vijeća. Oni su jednostavno svjedočili ono čemu su bili svjedoci i nisu promijenili način rada ni onda kada su zbog toga bili progonjeni. Istinu o smrti i uskrsnuću Isusovu nisu nikada zatajili.

Ni mi se ne trebamo okupljati da budemo jači protiv nekih drugih, nego da osvijetlimo istinu o našim djedovima i očevima, o našoj braći i sestrama, o Brotnji i Boričevcu. Otpor prema istini je i danas velik, ali put do istine nije više zabranjen i vjerujem da ćemo na tom putu svake godine napredovati.

Crkva treba na putu prema istini biti uvijek predvoditeljica i ohrabrivati one koji na tome rade. Ona neće i ne smije nikada buditi u ljudima osvetničke nagone protiv mučitelja, ne braniti se mržnjom. To je njezina „ranjiva točka" u ovome i ovakvome svijetu koji će osuditi i pravednika koji se ne može braniti, koji je slab pod vidom argumenata koje svijet prihvaća (snagu, bogatstvo, vlast). Crkva i njezini članovi trebaju se uvijek držati riječi sv. Pavla: kada sam slab onda sam jak, jer onda Bog preuzima moju obranu kao što je uzeo i Isusovu i svakoga pravednika kojega je svijet odbacivao, osuđivao i ubijao.

Na Udbini smo izgradili Crkvu hrvatskih mučenika koja nikoga ne zove u borbu protiv mučitelja, nego na poštivanje mučenika i žrtava. Prošli broj Hrvatske vjernosti na naslovnoj stranici donosi sliku Ivana Pavla II. s križem u ruci i na drugoj strani spomenik u Srbu na kojem se kao svetinja uzdiže prva puška. Oni koji razumiju veličinu križa svakako se neće klanjati laži i nasilju koje za nas simbolizira „prva puška". Ivanu Pavlu II. gradimo upravo na području župe Boričevac, u Donjem Lapcu, crkvu i na taj način dovodimo i simbolički poruku križa u ovaj kraj.

Za nas dvojbe tu ne smije biti, a vjerujem da će uskoro doći vrijeme kada će broj onih koji časte taj idol spasti na mali broj. Ipak je iluzija živjeti u uvjerenju da će oni nestati. Tome će pomoći i nevine žrtve iz ovoga kraja koje su nas danas okupila u boričevačkoj crkvi.

mons dr. Mile Bogović

Pon, 23-09-2019, 07:40:59

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.