Uz novu referendumsku inicijativu

HDZ se danas kao nositelj bilo kakvih ozbiljnijih promjena u državnome poretku Republike StandardĐapićevi politički ciljevi su visoko zahtjevni standard, koje neće moći ignorirati ni UiO u izradi svoje programske platforme, niti HDZ u svome političkom i prvenstveno javnom odnosu prema njima, s tim što će HDZ pokušati po svemu što im je karakteristično, iskoristiti tu inicijativu za plašenje Pupovca i suzbijanje njegovih političkih apetita ne „prljajući ruke“, a onda po potrebi poduprijeti proglašenje inicijative antisrpskom i udarom na nacionalne manjine, te rušenjem od strane Ustavnog suda, računajući na neke tezgarske ustupke za HDZ u nagodbama s Pupovcem i sličnima.Hrvatske u javnosti s jako utemeljenim razlozima percipira kao kočničar i zaštitnik postojećeg nakaradnog poretka, prije svega zbog elementarne činjenice da je svatko tko je dugoročno planirao svoju osobnu interesnu poziciju i budućnost nakon uspostave samostalne Republike Hrvatske strateški nastojao zauzeti dobro utjecajno mjesto u HDZ-u ili pored njega, s koje može usmjeravati najvažnije državne i društvene procese i umjesto hrvatskom narodu, prilagođavati ih sebi. A nositelji najvažnijih pozicija društvenoga i državnoga poretka prije demokratskih promjena, svakako nisu bili neinformirani, naivni i glupi ljudi, a uz to su imali doslovno sve uvjete za razvoj nove stare mreže utjecaja i strukture za zadržavanje pozicija, te njihovu nadgradnju u novim političkim okolnostima.

Sve im je išlo na ruku, a posebno rat.

S druge strane nameće se, upravo zbog potpune paralize politike, Željka Markić i njena udruga UiO kao izlaz i rješenje iz postojeće latentne krize državnosti hrvatskog naroda. Iako je išao s vrlo relevantnim političkim ciljevima referendumske inicijative, dojam je da Anto Đapić s djelom pravaških i dragovoljačkih stranaka i udruga zapravo nastoji samo postaviti preventivne okvire za nužnost referendumskih zahtjeva i na taj način izvršiti pritisak na očekivane ključne aktere, te s bilo koje pozicije u projektu referenduma nastojati prije svega spriječiti poniženja koja Hrvatskoj svakodenvo nameću Pupovac i Srbija. Iako Đapić svojom inicijativom u ovome trenutku može biti koristan HDZ-u, inženjeri HDZ-a bi se mogli gadno prevariti s Đapićem i njegovim pravašima i dragovoljcima, jer su njihovi promovirani politički ciljevi praktično zahtjev za potpuno novim državnim i političkim poretkom putem izbornoga sustava.

Đapićevi politički ciljevi su visoko zahtjevni standard, koje neće moći ignorirati ni UiO u izradi svoje programske platforme, niti HDZ u svome političkom i prvenstveno javnom odnosu prema njima, s tim što će HDZ pokušati po svemu što im je karakteristično, iskoristiti tu inicijativu za plašenje Pupovca i suzbijanje njegovih političkih apetita ne „prljajući ruke“, a onda po potrebi poduprijeti proglašenje inicijative antisrpskom i udarom na nacionalne manjine, te rušenjem od strane Ustavnog suda, računajući na neke tezgarske ustupke za HDZ u nagodbama s Pupovcem i sličnima.

Malo tko u Hrvatskoj tko prati događaje ne računa na ovakve namjere HDZ-a.

Je li moguća onda suradnja UiO i HDZ-a na referendumu o izmjeni izbornoga sustava?

HDZ protiv dubokih promjena državno-pravnoga poretka RH

Prva pogrješka koju danas možemo susresti u javnosti, a provlači se već par godina, jest da HDZ neće poduprijeti referendumsku inicijativu zbog toga što je već pokazao da ne želi promjene odbijajući potporu udruzi UiO i Željki Markić nazad tri godine, pa je zbog toga besmisleno uopće razgovarati s njima.

Nazad tri godine HDZ nije ni trebao poduprijeti inicijativu UiO i to nema nikakve veze s realnim razlozima zbog kojih je HDZ danas vrlo vjerojatno protiv dubokih promjena državno-pravnoga poretka Republike Hrvatske. Iako su im i nazad tri godine realne okolnosti mogle poslužiti kao alibi, ne toliko zbog HDZ-a koliko zbog pravilnoga pripremanja ozbiljne inicijative valja to racionalno sagledati i stvari nazvati imenom.

Jer ponovo zagaziti u istu vodu bilo bi jako opasno.

HDZ je tada ulazio u jako bitnu predsjedničku kampanju, koja je bila bitna i HDZ-u, ali i po puno elemenata i Hrvatskoj. Njihov kandidat Kolinda Grabar Kitarović je bila potpuni autsjader, medijska neravnoteža bila je zastrašujuća i više nalik na standarde Sjeverne Koreje, Ivo Josipović je iskakao iz pašteta, grlio i ljubio sve oko sebe, nastojeći na sve načine osporiti raspravu o teškim i granično veleizdajničkim politikama i postupcima koje je zastupao, osmišljavao i provodio u svome petogodišnjem mandatu, pa je HDZ-u posve realno trebalo usmjeriti fokus kompletne dostupne javnosti na kampanju i afirmaciju njegove kandidatkinje te usprkos sveopćoj kontroli medija, na postavljanje neugodnih pitanja Ivi Josipoviću bar s alternativnih javnih pozicija.

Referendumsko pitanje, odnosno pitanja udruge UiO je uz to bilo vrlo površno.

Nije zahvatalo duboko u izborni sustav i njegove stranputice, kampanja se vodila otprilike kao što se i danas MandatNebitno je je li kandidat iz Dubrovnika, Metkovića, Gospića, Varaždina, Pule ili Iloka, s nacionalno državnoga stajališta bitno je da o njegovome saborskome mandatu, da bi se izbjegla komunalizacija nacionalne politike, mora odlučivati – svaki hrvatski državljanin. Jedino tako saborski mandat može nositi općenacionalnu odgovornost.pokušava promovirati pod zgodnim, ali praznim, pa i štetnim propagandnim sloganom - birajmo zastupnike imenom i prezimenom, a u samome prijedlogu bilo je podosta vrlo površnih, a u nekim elementima i vrlo destruktivnih ideja. Naime, dok god postoje države, političke stranke će biti temeljni stupovi nacionalnih politika, a izbor kadrova i ponude na izbornim listama je uvijek i s pravom, ekskluzivitet – stranaka, pa koliko god preferencijalnih prava birači imali – iza imena na listama bit će uvijek stranačke politike. I u tome po definiciji nema ničega lošega. Spuštanje izbornoga praga, a bez ozbiljnoga razmatranja negativnoga utjecaja deset plus dvije izborne jedinice samo bi jako oslabilo i onako slabu koncentraciju nacionalno državnih ideja i programa, i zastupnika tih ideja u Saboru, pri čemu je najbitnije istaći činjenicu da ne mogu nacionalnu politiku legitimno zastupati zastupnici koji nemaju općehrvatski izborni legitimitet.

Nebitno je je li kandidat iz Dubrovnika, Metkovića, Gospića, Varaždina, Pule ili Iloka, s nacionalno državnoga stajališta bitno je da o njegovome saborskome mandatu, da bi se izbjegla komunalizacija nacionalne politike, mora odlučivati – svaki hrvatski državljanin. Jedino tako saborski mandat može nositi općenacionalnu odgovornost. Iako bi spuštanje praga uz postojeće izborne jedinice otvorilo vrata vrlo vjerojatno jednome dijelu poštenih, spretnih i javno prihvatljivih ljudi iz lokalnih sredina i s periferije političkih događaja, to bi totalno separiralo nacionalnu politiku, pretvorilo ju u mehanički zbroj komunalnih inicijativa i interesa, a upravo to bi bio savršen paravan za dodatno učvršćivanje stvarnih centara moći u Hrvatskoj i dodatni razvoj destruktivnog poretka razdržavljenja hrvatskoga naroda u cjelini.

Mostovo nesnalaženje s izazovima nacionalnih politika

Najbolji dokaz za to je pojava i djelovanje MOST-a tjekom zadnje dvije godine u nacionalnoj politici.

Više ili manje pošteni, dobronamjerni ljudi, koji u skupinama, bez jasne političke integracije i kvalificiranih obilježja ulaze u Sabor, a onda uz sve ostalo postanu laka meta za najrazličitije igre i igrice različitim „uglednim“, „dobro obavještenim“, „informiranim“ i „poštenim“ interesima, čime su i neznajući zapravo služili za tektonske poremećaje i dodatno slabljenje nacionalne državnosti, ne snalazeći se s izazovima nacionalnih politika i stvarnih potreba. Uporno zagovaranje njihovoga poštenja kao jedine kvalifikacije, što još uvijek prilično dobro prolazi kod goleme većine ljudi silno iscrpljenih nepovjerenjem i namjernim sijanjem relativizma i sumnji u državne politike i sve političare, koje kreatori stvarnoga upravljanja Hrvatskomn ciljano, pa čak i obavještajno specijalno-ratovski dnevno plasiraju već godinama po načelu svi su lupeži, pa nitko ne može biti odgovoran; višestruko je opasno, jer zanemaruje čitav niz nužnih kvalifikacija za upravljanje državom, koje se ne mogu ako ih nema, nadomjestiti samim osobnim poštenjem. Analizirajući prijedlog udruge UiO koji nije prošao kao referendumska inicijativa, može se istaći par dobrih pravaca, među kojima je inicijativa ostvarivanja preferencijalnih prava, zatim prije svega zabrana predizbornih koalicija, ali to je općenito izrazito nedovoljan zahvat, koji ni jednim segmentom ne dodiruje ključne slabosti izbornoga suastava, a ne samo zakona. Općenito se može ta inicijativa nazvati pokušajem utjecaja s perifernih pozicija na ključne državne tokove, a nakon pojave MOST-a takve inicijative se u kuloarima s manje ili više utemeljenosti nazivaju i Relkovićevom doktrinom, a počiva na očekivanom prerastanju kvantiteta u kvalitet.

To je opasna zabluda.

Republiku Hrvatsku se ne može promijeniti s periferija, pa zbog toga i ideja od nazad dvije godine koju je promovirala udruga UiO koliko god tada u odnosu na čitav niz rješenja u postojećem izbornom zakonu bila poboljšanje, danas ne samo da nije dovoljno dobro riješenje s trajnim pozitivnim posljedicama, nego posljedično prilično siguran pravac dodatnoga integriranja nositelja stvarne moći u Hrvatskoj i zadržavanja statusa quo. Jer, što god kanalizira golemu energiju i razvije očekivanja, a rezultati za godinu ili dvije izostanu, a hoće sigurno ako su promjene površne, samo dodatno ojačava poredak i pozicije koje se žele onemogućiti.

A Hrvatska nema vremena!

Zbog same referendumske inicijative valja dodatno naglasiti još nekoliko neizgovorenih stvari, upravo zbog činjenice da udruga UiO realno slovi kao prirodni predvodnik referenduma o promjeni izbornoga sustava.

Očekivati prljavu utakmicu

Prvo, koliko je god respektabilan rezultat sakupiti 380.000 potpisa, ako nije bilo referenduma iz bilo kojih razloga, inicijativa je doživjela – neuspjeh. Neuspjeh je neuspjeh i tu razlozi mogu biti bitni za analize i prije svega iskustva za nove akcije, ali moralni pobjednici ne mijenjaju svijet, niti ga može promijentiti dokazivanje krivnje Bauka, Ustavnog suda, ili bilo koga drugoga. Niti mogu promijeniti Hrvatsku, niti se tolika politička potpora iz jednoga može prenositi na drugi politički cilj. To je izgubljena nacionalna energija. Jasno je kao dan, a na temelju svih iskustava, pa i s tadašnjom inicijativom, da će se prema ozbiljno i dubinski osmišljenoj aktualnoj inicijativi igrati prljavo, da će vladajući poredak učinit baš sve da ne dođe do dubinskih promjena InicijatoriInicijatori eventualnoga referendumskoga projekta o izmjeni izbornoga sustava moraju prethodno biti dovoljno jaki, umni i čvrsti da mogu dobiti očekivanu vrlo prljavu utakmicu. Zato je potrebno okupiti sve skupine ljudi koji bi mogli htjeti i željeti stvaranje pretpostavki za jačanje nacionalne države. Neuspjeh se ničim neće moći opravdati.izbornoga sustava. U tom smislu, opasno je raditi prethodne kompromise ili zahtjeve prilagođavati ublažavanju očekivanih udara i kakvom takvom uspjehu, jer površne promjene samo će učvrstiti invalidan sustav i dati mu alibi, oslabiti aktivistički potencijalnacije. Na dubinske promjene valja biti posve pripremljen u takvim okolnostima.

Konačno, na predstojeći eventualni referendum se ne mogu primijeniti iskustva s referenduma o braku, jer je tada svojom vrlo moćnom infrastrukturom i HDZ podupirao taj referendumski zahtjev.

Udruga UiO sve to mora imati na umu.

Inicijatori eventualnoga referendumskoga projekta o izmjeni izbornoga sustava moraju prethodno biti dovoljno jaki, umni i čvrsti da mogu dobiti očekivanu vrlo prljavu utakmicu. Zato je potrebno okupiti sve skupine ljudi koji bi mogli htjeti i željeti stvaranje pretpostavki za jačanje nacionalne države. Neuspjeh se ničim neće moći opravdati.

Zato je prije bilo kakve inicijative, nakon iskazanih potreba i namjera, dramatično važno pokušati napraviti najširi mogući pokret nacionalne Hrvatske i na čvrstim i jasnim temeljima ga definirati, s jansim političkim ciljevima, načinom i nositeljima definiranja referendumskoga pitanja koje je nemoguće pravnim smicalicama osporiti, te tek tada nositeljima i načinima ostvarivanja referendumskoga zahtjeva.

Zbog toga nije razumno baš nikoga isključivati iz namjera.

Može li se danas očekivati potpora HDZ-a ozbiljnim i dubinskim promjenama izbornoga sustava?

Percepcija javnosti je da je u odgovoru na to pitanje presudna uloga Vladimira Šeksa.

Je li?

Šeksov utjecaj na Plenkovića

Postoje dva mišljenja o njegovoj ulozi u današnjem HDZ-u.

Prvo je, da je on zapravo pristao Plenkoviću i njegovim ljudima služiti kao svojevrsni politički Kerber za neposlušne Hadezeovce, da svojom ikonografskom i političkom prošlošću, te medijskom percepcijom goleme moći zapravo spriječava razvoj ideja u HDZ-u i bilo kakve mišljenje bez odobrenja. S obzirom na legendu o njegovoj stvarnoj ili izmišljenoj beskrupuloznosti, njegovome zlopamtilačkom karakteru, tome i mediji jako pripomažu, pa je sve to dovoljno da, s jedne strane Šeks kao notorno nezajažljivi ovisnik o javnoj sceni i moći, bude zadovoljan ulogom stranačkog, a time i državnog Kerbera, a s druge strane, da Plenković i njegovo rukovodstvo mogu nesmetano održavati takvu percepciju dajući Šeksu tu i tamo poneku javnu i političku mogućnost, satisfakciju, kako bi mogli nesmetano nastaviti pospremati Hrvatsku prema legendarnim mainstream mjerilima i kriterijima, u kojima nema mjesta za improvizaciju s narodom kao političkom kategorijom.

S druge strane, dio javnosti i ljudi čak i bliskih HDZ-u misli da Vladimir Šeks ima snažan utjecaj na Plenkovića, te ŠeksJedini razlog zbog kojega bi Šeks, ako uopće može utjecati na Plenkovića i njegovu politiku, moguće podržao stvaranje istinskoga razvojnoga okvira stabilne i strateški čvrste državne infrastrukture putem izbornoga sustava je mogućnost da izvjesni kraj političke karijere i silazna faza života, utječe na njega s eventualnom usporedbom sudbina suradnika s kojima je pošao u stvaranje samostalne Hrvatske. Svakome je čovjeku imanentno zastati i razmisliti negdje pri kraju puta, pa i Šeksu. Sumnjam da mu je svejedno hoće li otići kao Stipe Mesić broj dva ili kao državotvorac Šeks. A još uvijek može otići kao državotvorac, iako juri stazama Stipe Mesića.da on zapravo uz još nekolicinu njegovih najbližih suradnika sukreira gotovo sve politike u zemlji, da u biti Šeks personificira kao istureni igrač skupinu bivših crvenih, a kasnije Hadezeovih tehnomenadžera o čijem se potpisu na današnju Hrvatsku moglo što-šta naučiti neki dan nakon objave transkripta razgovora Tuđmana i Šarinića, dan ili dva nakon smrti Gojka Šuška, u kojemu Šarinić jasno definira antinacionalne političke zahtjeve, kriminalizirajući Hercegovce kao istoznačnicu nacionalnoga, preko Miroslava Kutle i promovirajući navodnu građansko-urbanu Hrvatsku koju personificiraju Todorić, Bjondić i ostali tehnomenadžeri, sve redom nasljednici bivše crvene oligarhije. Gdje su nas doveli – vidimo danas.

Koji je Šeks pravi?

Koji je Šeks pravi i je li moguće da se on zapravo ponaša od prilike do prilike, isključivo vodeći računa o svojim trenutnim interesima?

Ovome što smo naveli o Šeksu valja svakako pridodati i posve nezasluženu legendu o njemu kao vrhunskom ustavotvoritelju i zakonotvoritelju, jer, ta njegova navodna stručnost nije ništa više od običnoga fiškalskoga zanata, kojega je moguće promovirati u ustavotvorstvo samo i jedino zbog goleme poltičke i operativne moći kojom raspolaže, ali i zbog nakaradne selekcije stranačkih kadrova, koji su većinom posve nedorasli usprkos silnim titulama ostvarenim najčešće nakon političkih uspona, za bilo kakvu, a kamoli ustavnu stručnost.

Naime, rukopis Vladimira Šeksa na ustavnim i zakonskim rješenjima, te na državno-pravnom poretku Republike Hrvatske govori isključivo o trgovcu kojemu je jedina briga postići trenutni interes svoje stranačke družine, pri čemu se o trajnom usmjerenju Republike Hrvatske vodi računa otprilike koliko i o crnom ispod nokta.

Dakle, moželi se računati na ovaj HDZ u pristupu dubinskim promjenama izbornoga sustava?

Jako teško.

Na Šeksa?

Jako teško.

Treba li im ponuditi priliku i pozvati ih na suradnju.

Da.

Obvezno da.

Jedini razlog zbog kojega bi Šeks, ako uopće može utjecati na Plenkovića i njegovu politiku, moguće podržao stvaranje istinskoga razvojnoga okvira stabilne i strateški čvrste državne infrastrukture putem izbornoga sustava je mogućnost da izvjesni kraj političke karijere i silazna faza života, utječe na njega s eventualnom usporedbom sudbina suradnika s kojima je pošao u stvaranje samostalne Hrvatske. Svakome je čovjeku imanentno zastati i razmisliti negdje pri kraju puta, pa i Šeksu. Sumnjam da mu je svejedno hoće li otići kao Stipe Mesić broj dva ili kao državotvorac Šeks. A još uvijek može otići kao državotvorac, iako juri stazama Stipe Mesića.

Marko Ljubić